Nemoj mi kajkat, dokle god vi budete kajkali bit će te majorizirni jer i sami to želite raditi ostalima, šta ima Ceha iz Hrvatske odlučivati o sudbini BIH, i onda se čude kad Bošnjaci ubcuju strance.
Nema dogovora ovdje ako se Srbija i Hrvatska petljaju.

Postoje dogovori i "dogovori".
Ako ćeš se pravit blesavim tvoj će dogovor biti negdje u rudnicima "trule" Švedske.
Ja sam Hrvat, ovi s druge strane granice su isto Hrvati.
A kakvo tele si ti?
Nemam ništa protiv da telad tvog tipa daju prijedloge za uređenje BiH :
Stranac
Inače, zašto nisi već u Siriji?
@Amidža;
Bit će još ljepša kad se iskorijeni raznorazno zelenilo iz nje. Previše se tamo drača nakupilo, treba se to malo počistit.
Preorat, kako bi rekao Dudu za Kaćune.

Alo purgeru, smiri malo dozivljaj. Koga ces ti iskorijenjivati? Iz Agrama? Zelenilo je prirodno u Bugojnu, bilo i ostalo. Pokusali ste iskorijeniti 93' ali ste se malo zaletili i zajebali.

Vidim Adventski Vjenac kod crkve jos stoji...neznam, mislim da sam citao kako smeta islamskoj Zajednici!?

Potvrđena optužnica za zločin u logoru u Bugojnu

Sud BiH potvrdio je optužnicu protiv Mehmeda Sadikovića za zločine počinjene u logoru na stadionu NK "Iskra" u Bugojnu

Foto:
AUTOR:
Ljiljana Vidačak

Sud Bosne i Hercegovine potvrdio je optužnicu protiv Mehmeda Sadikovića, rođenog 31. 8. 1948. godine u mjestu Slatina, općina Čajniče, nastanjenog u Bugojnu, za zločine počinjene nad ratnim zarobljenicima u Bugojnu 1993. godine. "Sud Bosne i Hercegovine potvrdio je dana, 26. studenoga 2015. godine, optužnicu koja optuženika Mehmeda Sadikovića tereti da je počinio kazneno djelo ratnog zločina protiv ratnih zatočenika", objavljeno je u utorak na službenoj stranici Suda BiH.

U optužnici se navodi da je za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini, u vrijeme oružanoga sukoba između HVO-a i Armije RBiH na području općine Bugojno, optuženik Mehmed Sadiković, kao pripadnik jedinice VP 5878 Armije BiH, koga je Ratno predsjedništvo Bugojna postavilo za upravnika logora na stadionu NK Iskra, u razdoblju od konca srpnja do rujna 1993. godine sudjelovao, poticao i pomagao u pripremanju, kao i činjenju kaznenih djela prema zatvorenicima i ratnim zatočenicima hrvatske nacionalnosti.

Prema navodima optužnice, optuženi je dopustio da se pripadnici HVO-a zatvaraju i drže zarobljenim u neuvjetnim prostorijama, bez hrane, odjeće, liječničkih tretmana i bez mogućnosti obavljanja higijenskih potreba. Optuženi je dopustio odabir zatočenika i ratnih zarobljenika koji su išli na prinudne radove te je odobravao da se zatvorene i zarobljene osobe hrvatske nacionalnosti odvode na obavljanje prinudnih radova na prve borbene crte u Pruscu, kao i širu regiju Gornjeg Vakufa kao i razminiranje minskih polja u Bugojnu.

Tijekom odvođenja zatočenika na prinudne radove na prvim borbenim crtama 2 osobe su uslijed borbenih djelovanja ubijene, a više zarobljenika je ranjeno, dok je prilikom razminiranja u kolovozu 1993. od aktiviranja eksplozivne naprave jedna osoba teško fizički ozlijeđena. Optuženi se tereti da je propustio spriječiti mučenje više zatočenika, ratnih zarobljenika te kazniti njemu podređene počinitelje, stražare, a i bio suglasan s mučenjem istih.

Ovaj grad je križ koji nosimo. Nijedan katolik nije propatio kao Hrvat Bugojna. Nijedan. Naše rane su simbol stradanja ali i simbol odanosti Kristu. Amen.

Mještani Bugojna nakon tri dana dobivaju vodu

Voda bi u toku dana trebala poteći na česmama širom Bugojna nakon što je saniran kvar nastao prije tri dana. Stanovnici ovog grada ostali su bez vode za piće zbog kvara na glavnom vodovodu koji ovaj grad snabdijeva iz izvorišta Kruščica.

Nakon iscrpnih noćnih radova radnici komunalnog preduzeća su jutros oko 5 sati sanirali oštećenja glavne vodovodne cijevi u naselju Vrbanja. Blizu 30.000 mještana tri dana je bilo bez vode za piće, a snalazili su se kupujući flaširanu vodu u prodavnicama ili snabdijevajući se s prirodnih izvora na mjestima udaljenim od grada.

Iako su radnici ulagali sve napore od prvog dana nestanka vode, jučerašnje puštanje vode u poslijepodnevnim satima nije dalo očekivane rezultate, jer je voda na istom mjestu ponovo probila cijev, nakon čega je uslijedio cjelonoćni rad.

Voda se postepeno pušta u domaćinstva, a stanovnici Bugojna s nestrpljenjem očekuju dolazak vode koja će im ponovo normalizirati život.

Hajde ne pricaj gdje cemo mi patiti, mi smo uzivali dik su nas ubijali i mucili.
Oni su propatitli nasi krvnici, jer nismo otisli onako brzo kao su oni planirali.
Bugojno treba osvetiti, i ne zaboraviti.

Bugojno treba vratiti u hr.
Ništa više ni manje...

Bugojno je prošlost, a Bugojanci su naselili od Posušja i Livna do Njemačke, tužno ali nepopravljivo.

"Obično" koristoljublje, ili nacionalno motivirano, nahuškano Sejdinom, Suljagićevom i Bakirovom retorikom i kroatofobijom? Kad-tad će se faktura morati ispostaviti ovima koji generiraju mržnju i koji su u biti nalogodavci.

https://www.dnevnik.ba/vijesti/u-travnickoj-bolnici-preminuo-hrvatski-ucitelj-nakon-sto-je-pretucen-u-svome-domu

ETNIČKO ČIŠĆENJE HRVATA
PORUŠENO SVE HRVATSKO Bošnjaci uništili 350 milijuna maraka vrijednu nepokretnu imovinu Hrvata Bugojna

stu 26, 2020
PIŠE: JURICA GUDELJ

Devastacija obiteljskih imanja Hrvata je rađena sustavno kako bi se Bugojno naposljetku pretvorilo u bošnjački grad što ono danas nedvojbeno i jest.

Čak 350 milijuna maraka vrijednost je nepokretne imovine bugojanskih Hrvata koju su uništili Bošnjaci tijekom i nakon rata, zaključak je elaborata koji je sačinio arhitekt Zdenko Antunović. Nematerijalna šteta je pak neprocjenjiva.

Antunović, inače stalni sudski vještak arhitektonske struke, svoj je elaborat o procjeni ratne štete koju su Bošnjaci pričinili Hrvatima Bugojna, svojim susjedima, izradio nakon što je Josip Kalajca izdao knjigu „Porušeno sve hrvatsko za i nakon sukoba ABiH i HVO-a u bugojanskim župama i dijelu župe Pećine“.

Riječ je o monumentalnom djelu Josipa Kalaice, inače logoraša koji je prošao mnoge logore bošnjačke Armije BiH u Bugojnu, u kojem je dokumentiran razmjer uništenja hrvatske imovine u Bugojnu.

Kako je rečeno na današnjoj promociji knjige Josipa Kalaice, koja je održana u Hrvatskom domu herceg Stjepan kosača u Mostaru, uništavanje hrvatske imovine je rađeno planski kako bi se najprije provelo etničko čišćenje 17.000 Hrvata Bugojna, a onda i nakon rata kako bi spriječio njihov povratak.

Devastacija obiteljskih imanja je rađena sustavno kako bi se Bugojno naposljetku pretvorilo u bošnjački grad što ono danas nedvojbeno i jest.

Ipak, unatoč uništenju svega hrvatskoga u Bugojnu, jako je teško izbrisati trag Hrvata u ovom srednjobosanskom mjestu. Tako je 1991. godine čak 64 posto svih privatnih parcela na području Općine Bugojno, što uključuje građevinsko, poljoprivredno i šumsko zemljište, bilo u vlasništvu Hrvata. Danas nije poznato u kojem postotku su Hrvati vlasnici privatnog zemljišta u ovoj općini.

Kalaica je u svojoj knjizi dokumentirao uništavanje 1810 hrvatskih kuća u Bugojnu, 1092 štale, 119 garaža, 440 drugih gospodarskih objekata, 168 pušnica i čak 129 bunara. Posebno se na ovom popisu ističu zatrovani i uništeni bunari kao jamac da će povratak protjeranih biti nemoguć ako im se spriječi pristup pitkoj vodi.

Prema evidenciji same Općine, na teritoriju Bugojna i danas postoji neobnovljenih čak 875 objekata u vlasništvu Hrvata.

Antunović u svom elaboratu navodi kako u naseljima u kojima je uništena infrastruktura, koja prije rata jest postojala, nije obnovljen niti jedan jedini objekt a k tomu nisu evidentirani ni zahtjevi za obnovom. Riječ je uglavnom o naseljima koja se nalaze na rubu Općine Bugojno. Tako danas imamo desetke hrvatskih sela u koja se nije vratio doslovno nitko. Tako se uspješno provodi etničko čišćenje hrvatskog puka.

Posebna priča je pak uništavanje katoličkih sakralnih objekata u Bugojnu. Crkve, kapelice, župne kuće i ostali crkveni objekti kao i groblja te sami grobovi su sustavno uništavani tijekom i nakon rata u Bugojnu. Uništavali su ih kako pripadnici Armije BiH tako i bošnjački civili.

„Devastacija i uništavanje sakralnih objekata pokazali su jasnu namjeru da se uništi i ukloni svaki trag postojanja hrvatske kulture, naroda i njegove vjere na ovim prostorima, a ciljevi uništavanja na poseban način bili su upravo sakralni objekti, župne crkve i kapele te groblja. Objekti su uništavani unatoč tomu što su bili označeni, prema propisima, kao zaštićeni spomenici kulture, a u skladu s haškom konvencijom. S vremenom je postajalo sve jasnije da je uništavanje posebno sakralnih objekata dio planirane ratne strategije koja je provođena od početka do kraja rata“, stoji u elaboratu Zdenka Antunovića koji je u posjedu portala Dnevnik.ba.

Naposljetku, kad se ratna šteta razvrsta po tipu objekta na kojima je pričinjena, dođe se do sljedećih podataka:

Na obiteljskim kućama pričinjeno je ukupno 297,2 milijuna maraka štete
Na devastiranim stanovima 7 milijuna
Na štalama 19,5 milijuna
Na garažama 825 tisuća
Na ostalim gospodarskim objektima 13,8 milijuna
Na pušnicama 365 tisuća
Na bunarima 1,3 milijuna
Na sakralnim objektima 10 milijuna
Ukupno, to znači oko 350 milijuna ratne štete bugojanskim Hrvatima koja nikad nije plaćena i koje bošnjačka politika k tomu cinično uvjerava da su svu tu silnu štetu pričinili sami sebi.

Knjiga Josipa Kalaice, zajedno s elaboratom Zdenka Antunovića, stravičan je podsjetnik na ono kroz što su prošli Hrvati Bugojna tijekom i nakon rata i kojima se i danas negiranjem njihove tragedije uporno otvaraju ratne rane te tako sustavno i dalje obeshrabruje povratak.

Doprinos Kalaice iznošenju istine o stradanju Hrvata Bugojna je nemjerljiv.

Dnevnik.ba