Imao sam gif kartu, pa ju je netko zbrisao.

Preko RS, dio ih je završio u Kiseljaku, dio u Stocu i Čapljini.

Nisu ih pobili u RS-u?

Regularna vojska RH je dobila dozvolu da uđe u BiH i ušla je u BiH (na poziv Alije Izetbegovića) tek nakon što ste potpisali Vašingtonski sporazum. Tako da se bojim da pričaš stvari koje su potpuno posvađane sa logikom.

Samo jedna kratka opaska. Nije Mogulica, niti Mogulic, nego Magulica.

Hrvatsko selo na podrucju općine Olovo.

Nakon sto je Vareš pao, jedina ruta kojom se moglo spasiti zivu glavu je bila prema Brgulama i Nišiću.

Znam da smo negdje oko 3, 4 sata ujutro stigli u Kiseljak. Sjecam se one buregdzinice na vrhu krizanja kod mosta. Tu smo neko vrijeme jeli dok se nije uspistavio red.

Koliko je naš prolaz plaćen ostaje na špekulacijama.

Tamo smo bili smješteni u Kiseljaku, Gromiljaku i Lepenici.

Sve u svemu, pružilo se koliko se moglo. Ljudima hvala.

Sto se tiče RS-a i tretmana običnih ljudi, sjećam se kuće od učiteljice Novke iz Majdana. Tamo je praktično cijeli grad bio prihvaćen na osvježenje (toalet, oprati bebe i sl.), pa i na hranu. Mislim da je to bilo na Tridesetom, nisam siguran. Auto nam je bilo ostalo bez goriva, pa smo 2l platili 20 DM. A i to je bilo preko poznanstva.

Zanimljivo, u Kiseljaku nismo preko telefona smjeli nista reći kako nam je, pa se dobar dio ljudi javljao iz Rakovice (tada RS) svojima u svijetu. Npr., nismo smjeli javiti da nam je armijaska granata pala prekoputa škole u zgradu crvenog križa. Srećom, nakon ručka, jer bi to bio masakr. Sjećam se toga kao da je jučer bilo.

Što se to u Varešu dogodilo, zašto oni nisu opstali a imali su situaciju kao i Žepče koje se srećom održalo.

Daleko je stanje u Varešu bilo od onoga u Žepču.

Pojasni, nisam domaći pa ne znam detalje...

Evo samo jedna stvar. Žepačka enklava je blokirala praktički samo 1,5 općinu pod muslimanskom većinom.
Vareš je pak bio na sjecištu 3 muslimanska korpusa i svojim postojanjem je praktički dijelio muslimanski teritorij skoro na dvoje. Odsjecao je najači muslimanski korpus u Tuzli, koji je zapravo i udario sa sjevera i najviše zaslušan za pad tog mjesta.
Muslimani su, da bi uopće opstali, MORALI zauzeti Vareš isto kao što su Srbi 1992 morali probiti posavski koridor.
Znači, neusporediv je bio odnos snaga te muslimanska motivacija da zauzmu tu općinu. Lošiji je bio i taktički položaj, jer je Žepče bilo sa 2 strane okružen muslimanima, od kojih je samo jedna strana bila opasna (sa juga, Zenički korpus) a Vareš sa čak tri strane od koje je udarao po jedan muslimanski korpus.

Vareš je jednostavno sa postojećim snagama na velikoj crti obrane dužine (čini mi se preko 100 kilometara)bio neobranjiv. Isto kao npr srpska Zapadna Slavonija u operaciji Bljesak. Žepče je bilo više nešto kao Benkovac u operaciji Maslenica, recimo to tako.

A i Vareš se nije ponio u gomili stvari poput Žepča.
Nisu se htjeli zamjerat muslimanima.
Znaš i sam, kakav im je stav bio prema prognanim Hrvatima Kaknja.
Lako je biti general poslije bitke, ali da su naši imali malo drugačiji stav tamo, možda bi bilo drugačije.

Bilo bi zanimljivo gledati srpski koridor kod Olova.

Ne mogu ti točno reći, negdi kraj 93.

Takav stav je pokopao Bugojno. Generalno se znalo još od 01/93 da će abih napasti ZP Vitez, oni su vijećali da li će ići totalni napad ili selektivno da grickaju komad po komad. Mi smo mogli samo čekati. Kad su krenuli da čiste Zenicu i okolinu, nije se više imalo što čekati, mi smo bili na redu za Uskrs '93. Gdje je HVO preuzeo inicijativu, tamo je i opstao.

Upravo tako.
Gdje se nešto napravilo, preživjelo se.
Mislim, muslimani su pobili i zapovjednike par brigada, poput Travničke i Novotravničke, negdje smo bili i dobrim djelom obezglavljeni.

A za Bugojno je šteta.
Da se tamo nešto napravilo, sve bi bilo puno lakše.
Da je samo opstalo kao džep, vezalo bi muslimane.
U najgorem slučaju se trebalo probati Žepačku priču.
S time da je i bila neka priča da se s time probalo, pa nije uspjelo.

U Bugojnu su se Muslimani temeljito pripremali na rat sa nama, a mi smo znajući šta se sprema okretali glavu od toga, a u obližnjem Uskoplju buktao rat.

Zepce je spasila VRS.
Kad je bilo najkriticnije prema muslimanima, skoro palo, HVO je predao polozaje prema VRS uz dogovor da VRS nece napadati, a te ljude prebacio prema muslimanima .

Da.
A najbolje opremljena naša brigada bila.
Pouka.

Tu ste pomogli i više, rentali smo i koje tenkove od vas.

Inače, predložio je HVO Žepča Varešu da probaju neko povezivanje, pa Vareš nije bio zainteresiran.
Iako, danas je u Varešu Hrvat opet gradonačelnik, pitanje je bi li bilo tako da se krenulo u neki fight.

HVO Bugojno je bio natprosječno dobro opremljen no Muslimana je bilo puno više, nekih 5 ili 6 : 1

U Bugojno se slio cijeli Donji Vakuf, a bilo je još muslimana kaj su ih naši primili.

Isto se u IstoĆni zgurala cijela istočna Hercegovina, pa su ih svejedno potisnuli.

Bugojno je najveći grad u srednjoj Bosni.
Da smo dobili tu i u Travniku, doslovce ih ne bi više bilo.

Nakon pada Jajca hrvatske snage premještene u ZP Tomislavgrad, njihove raspoređene po SB i Bugojnu

Da, bili smo budale.

"ARBIH je izvela agresiju na hrvatska područja u Kaknju, Kraljevoj Sutjesci i drugim mjestima općine Vareš. Prva skupina od 180 izbjeglica iz tog kraja 10. lipnja 1993. stigla je u Vareš, a nekoliko dana poslije oko 15 tisuća Hrvata prispjela je u Vareš i njegova hrvatska sela. Još 860 prognanika Hrvata iz Travnika, Ovčareva i Doca došlo je istoga dana u Vareš. Smjestili su ih po školama, tvornicama, barakama, obiteljskim kućama i stanovima. Dolaskom 13. lipnja 1993. Hrvata iz Kaknja koje je protjerala ARBIH, situacija je dodatno postala složena i u Varešu bilo više od 25 tisuća Hrvata na vrlo malom prostoru.[18] Sve je to bilo previše na ograničenu logistiku. Osobito je patila prehrana, jer je već tad bila glad. Tad je pošao prvi veliki val zbjega iz Vareša. Izbjegli Hrvati prinuđeni nepostojanjem odgovarajućeg smještaja i pod prijetnjom novih muslimanskih napada i mučenja, izgladnjeli su se zaputili 19. lipnja 1993. godine predvođeni svojim vođama. Automobilima, traktorima, zaprežnim vozilima i uglavnom pješice preko srpskih teritorija zaputili su se na svoj "križni put" prema svojoj "obećanoj" zemlji. Izbezumljene izbjeglicima i progranicima uzaludno je bilo objašnjavati da je ta akcija nizašto i nitko ih nikako nije mogao odvratiti. Kad su stigli u vareški dio općine koji su nadzirali Srbi, u selo Brgule, vojne vlasti razdvojile su vojno sposobne muškarce od žena, staraca i djece. Shvativši pogrješku, preostali su se vratili u Vareš u kojem je natisnuto živjelo oko 37 tisuća izgladnjelih Hrvata u srpskom i muslimanskom okruženju. Malobrojni su se vratili na svoja ognjišta, gdje ih je čekala nevolja. Bili su ubijeni, opljačkani i pgornani pa su nove izbjeglice stigle s kakanjskog i sutješkog područja. Stalno su pristizale vijesti od novim okupacijama prostora Hrvata i novim zločinima nad Hrvatima u susjednim dijelovima Srednje Bosne. Život u stalnom strahu od muslimanskog nasilja postrojbi Armije BiH, policije, mudžahedina i paravojnih postrojbi pod kapom ARBIH, rezultira drugim valom zbjega potkraj kolovoza 1993. godine evakuiranjem žena i djece, njih 3200. Preko srpskih teritorija krenulo se u dva konvoja ka Hercegovini. Razum je prevladao kod Srba i evakuirani civili stigli su na odredište. Smješteni su u Stocu, Čapljini, Trebižatu i dr,

Nakon zauzimanja Vareša po ABiH i zločina u gradu nad Hrvatima, 3. studenoga nova kolona Hrvata pošla je na svoj križni put ka slobodnom teritoriju, preko srpskih teritorija kod Brgule. Ali prolaz u slobodu imao je svoju cijenu. Tražili su Srbi od hrvatskih izbjeglica novac i svu vrijednu imovinu. Muškarci su morali ostati na području vareške općine i držati položaje prema Armiji BiH. Oni civili koje su pustili dalje lutali su izgladnjeli i žedni po divljini izvan puteva po hladnim noćima. 1500 izbjeglih Varešana nakon 4 sata stigla je u Sokolac, a 6000 ih je bilo na Alijinom Koritu. I jedni i drugi postupno su prevezeni u Kiseljak. 7500 vareških Hrvata smješteno je u Kiseljak, Kreševo i Gromiljak. 650 Hrvata ostalo je u Varešu te 100 u vareškim selima. "

https://kamenjar.com/tragedija-i-egzodu ... ih-hrvata/

Ko ih je prevezao sa srpske teritorije?
Isto kao i one kad je pao Travnik?

Jedna anegdota iz Vareša.

Lipanj 1993. Mi tek stigli u Vareš.
Lutam po gradu sa 2 prijatelja. Vidim neku gužvu oko crkve. Tamo grupa ljudi čeka da dobije neke džempere iz Karitasa. Džemperi glanc novi, neotpakirani, topli i praktični, a Vareš tih dana bio hladan.

Kad smo došli pred crkvu vidimo da je to roba samo za Travničane, ex logoraše iz Manjače. Normalno, i mi stanemo u red.
Međutim, nije prošlo par sekundi a red podivlja. Odjednom svi pohrliše prema paketima sa džemperima i nastade divlja borba. Od paketa na koncu ne ostade ništa, neki uzeše više komada a mi koji smo bili pozadi ništa.
Župnk iznerviran, donese još par paketa preostalih paketa preklinjući da se ovaj put održi red. Doista, par Travničana, pokrupnih brkonja, (valjda kao nekih mini-autoriteta) je ovaj put strogo nadgledalo raspodjelu i održavanje reda.
Ali avaj, sve je bilo zalud. Probuđeni životinjski nagoni su bili jači. Malo pomalo je rasla nervoza, red se sve više komešao i odjednom rulja eruptira, skoči na pakete ... i sve je bilo gotovo...
U crkvenom dvorištu ostade samo jedan prazan kartonski paket i nas nekoliko koji smo u čudu gledali i pokušavali skužiti što se ovo dešavalo.
A onda, ja u šali uzeh taj prazni paket a ova dvojica prijatelja u šali skočiše kao da se otimaju za njega... Nije prošlo nekoliko sekundi, a odjednom se, neobjašnjivo kako, oko paketa stvori čitava gomila misleći da je paket pun! Ljudi se počeše u grču laktati, gurati, otimati taj komad kartona. Razvališe paket i u čudu gledaše kada vidješe da je prazan bio...

Malo se i nasmijasmo tada. I odošmo dalje.

Užas....


Divlja vremena...

Nima puno detalja. Ili su išli svojim vozilima i autobusiman (osim ako in ih nisu zaplinili, ne znan) sve do hrvatskih teritorija. Ne znan je li tko iša na noge do srpskih položaja pa isto tako na noge do hrvatskih teritorija. Možda su koje privezli i Srbi, samo u tomen slučaju virujen da su morali dobro platit: ili putnici iz svog žepa ili je HRHB platila Srpskoj u devizama ili u gorivu ili kojim inin oskudnin dobriman.