Slabo su procijenli jer su na kraju od antantinih obećanja dobili skoro pa šipak.

Kad je Italija ulazila u trojni pakt vodili su je konzervativci, 1915. neki drugi.

Ideologija je uvijek važna

Talijani su se opako prešli, da su 1915. udarli na francuze, francuska bi se raspala i kapitulirala umjesto toga oni lupe na soču i ostalo je povijest.

Jes, ali ne slučajno. Razlgo njihova kašnjenja je djelom geogrfski položaj, ali prvenstveno ti što je prvi Reich uspješno razoren u tridesetogodišnjem ratu.

Protestantska reformacija je ubila Njemačku kao silu na dva i pol stoljeća. Uništena je ključna kršćanska država, Sveto Rimsko Carstvo.

S druge strane, tu ulogu je dijelom preuzela Francuska i zato su nju kroz revolucije učinili bastionom leftardizma.

Svrha prvog svjetskog rata je bila razoriti one države koje masonerija nije stavila pod svoje - nacionalnu Njemačku, katoličku Austrougarsku i pravoslavnu Rusiju.

3/3

I onda razočarani vrate se na Njemačku stranu i popuše skoro sve, samo im južni Tirol i Trst ostao.

A ne.

Italija je 1882. stupila va Trojni savez (ne pakt) zato ča su im se Francuzi zamerili zauzećem Tunisa 1881.

Nimci su im obećali dati podporu za osvajanje severne Afrika na ča su ciljali.

Ciljali su Talijani i istočnu obalu Jadrana, ali su predi dobili po prstih kod Visa 1866. pa su se malo primirili.

Kad je Italija 1882. pristupila Trojnom savezu na vlasti im je bila Sinistra Storica koja je za tadašnje vrime bila liberalno-liva stranka.

1915. kad Italija ulazi va rat na strani Antante predsednik vlade je Antonio Salandra koji je bil konzervativac,

ali je oko sebe okupil političare livog i desnog centra va ''Liberalni savez'' s desno-centraškom politikom.

Bili Talijani tada livi ili desni centar, vsi su bili iredentisti.

Ma iredentisti su i danas, samo prošlo im je to vrime.


Kako vidim ti tadašnje liberale gledaš kot današnje ča ne stoji.

Tadašnji liberali bili su nacionalisti i ''konzervativniji'' od današnjih konzervativcev.

gledam ih u kntekstu smjera u kojem su vukli društvo, a vukli su ga u smjeru ovoga što imamo sada

Francuzi i Briti bi im došli sa svojim brodovljem i potukli im vse grade i obalu na zapadnoj strani ''čižme''.

Ali eto kad tako misliš, pokušali su tako va Drugom svitskom ratu pa jur 1943. dobili batine i ispali iz igre.

Va ča bi ga vlikli nimški, austro-ugarski i ruski cesari sa svojom nespornom od Boga danom vlašću?

Pa to su vse bili debili.

Dobili su Istru, Gorišku, Trst, Riku, Zadar, Cres, Lošinj, Lastovo, Palagružu i južni Tirol.

Pola od onoga ča su iskali.

I posli proširili libijski posed.

Da su ostali va Trojnom savezu - ništar.

Nego .. prešli smo mi tu malo preveć široko.

Banovina Hrvatska je tema.

Neka nam administracija ne zameri čagod.

Ništa ako bi trojni savez izgubio, al iako bi pobjedio dobili bi masno.

Grešnici su bili svakako, ali u ******** ga sigurno ne bi odvukli.

Njihova društvena paradigma je bila ispravna, pa ako je na čelu bio i grešnik (a uvijek jest) društvo opstaje.


Liberali isocijalisti su promijenili paradgmu u sotonsku i sada NITKO ne može ispraviti kormilo, bar dok ne promjeni paradigmu.

Eh taj ''ako'' ... ča bi bilo da je bilo.

S ove vrimenske točke moremo samo nagadjati.

I zapadnoeuropski konzervativci su dizali ruke za te gadosti.

Ostaje istok Europe kot točka odpora.

Nigdi će se vse to prelomiti.

Kadi i kad, to ćemo viditi.

Nisu oni Crveni križ. Tko je kriv Njemcimašto su bili u tisuću komadića....

Balkanski Prusi=Bugari su bili Njini kerovi skapali.
I spušili Jedrene, zap Trakiju Egej, i naše općine i Strumicu.

Nisu crveni križ, ali su tada bili protuteža masonsko-sotonskoj globalanoj imperiji.

Za koju ste vi more krvi prolili.

slično kao i Rusija danas (ko je njoj kriv što se raspao SSSR...), pruža otpor, ali opet s enađe neka mala nadobudna država da gine za globlani imperij. Danas Ukrajina, jučer Srbija.

Ovo je jedna iz Arhiva Jugoslavije.

Izbori 1938.
Hrvatska nije u jednom djelu:

Cak ni 1940:

Sigurna sam da je Kraljevina već 1920te trebala biti administrativno podeljena na Banovine (srpska, srvatska, slovenačka i... možda razmišljam van okvira, ali - makedonska.
Jedino takvo ustrojstvo garantovalo je dugoročan mir, najpre zbog toga što je sama jugoslovenska ideja počivala na temeljima jedne takve ravnopravnostvi već formiranih naroda, a ne integralnog jugoslovenstva kako ga je zamišljao Kralj Aleksandar.

Banovina o kojoj ova tema govori, nastala je u predvecerje rata, dakle, u pet do dvanaest... jako kasno.
Šteta je što ni Srbi, a ni Hrvati u dvadesetim godinama 1900tih nisu bili svesni prilike koju je Jugoslavija, kao zajednička država, nudila, pa su se namesto sestrinskog i bratskog jedinstva iz volje za ujedinjenom kraljevinom izrodili šovinizmi (ispoljeni u D.S.R.), te nakaradno Aleksandrovo, a zatim i komunističko jugoslovenstvo.

Pored toga, upravo je nesloga tog vremena kriva za postojanje drzava poput BiH (koja kao da služi da bude zelena tampon zona između dva najveća naroda bivše države, pa i poligon za igre, ucene i zavade), te Crne Gore - zemlje koja postoji da bi se Srbi držali dalje od mora, a sve to dok su pojedine tradicionalno hrvatske zemlje u njenom sastavu.

Nas Hrvate je spizdia 2sr. Stvari su se micale u hrvatsku korist. Da su stvari išle po inerciji, isposlovalo si se još ozemlja za Banovinu. Bila bi i Baranja ušla u sastav Banovine još u prvoj inačici, ali je ondi bilo lovišće koje je kralj Karađorđević htia za se.
Srbija nije pristala na ono iz velike jubavi, nego su ju prisilile okolnosti.

Nami se ta slika zamućuje jer se Hrvatska na zapadu proširila na Istru, Kvarner, Lastovo, još nike manje otoke i Zadar s okolicon. One gubitke na istoku se pomelo pod tapet, kao, u istoj smo državi; pa onda zašto se te krajeve stavilo u drugu republiku?

Oslobođenje možda i jeste bila neka osnovna, romantična ideja vodilja prilikom stvaranja Kraljevine SHS.
Ali, činjenica je da niti jedna strana nije bila iskrena u svojim namerama od samog početka.
Npr. "formiranje" država Slovenaca, Hrvata i Srba (države koja je, činjenično, postojala i za koju se znalo u narodu tek možda severno od Karlovca) u situaciji kada se cela Vojvodina, kao i veći deo Bosne i Hercegovine, direktno prisajedinjuje Srbiji, a čak i Dalmacija pokazuje slične aspiracije - bilo je, iz mog ugla, potpuno nepotreban svakako, u očima Srba, akt provokativnog karaktera.
Plus to famozno nadanje da će zajednička država biti republika... Pa, da li je iko sa malo razuma mogao da se nada da će se srpska dinastija povući da, eto, nekome ugodi?
Sa druge strane, odbijanje realnosti da je integralno jufoslovenstvo suluda ideja bez stvarnih temelja i mogućnosti za ostvarenjem, te nedostatak volje da se zajedničla država administrativno izdeli na srpsku, hrvatsku, slovenačku + (...) banovinu, stvorili su uslove za dugoročne probleme i političke sukobe među narodima.


Ono što je po meni veoma važno jeste shvatiti da je baš zbog tih sitnih sujeta propao izvanredan projekat stvaranja moćne evropske države triju veoma kulturno i istorijski bogatih naroda, a da ne govorim o tome kako bogatu inteligenciju i kvalitetne ljude (osim onih u politici) je kraljevina imala.
Zamislite vojsku koji zajedno stvaraju Mišić i Borojević, na primer.
Da ne zaboravimo Ruse koji su se, bas tih godina, naseljavali u kraljevini, donoseći sa sobom svu lepotu i šmek njihove carevine.
Čak ni Nemačka, niti Italija nisu imale tako dobro sklopljene okolnosti prilikom ujedinjenja...

Osim toga, Londonski ugovor se nudio Italiji i Srbiji ukoliko ratom zauzmu taj teritorij koji su im inače englezi nudili kao da je to englesko(!?). Talijani su smrksani i na moru i na kopnu a Srbi su pobjegli na Krf tako da smiješno uopće govorit o tome.

Također Amerika i njihov predsjednik Wilson su se priključili u rat s ciljem da se od propalih carstava stvaraju demokratske nezavisne nacionalne republike, svi su poraženi to dobili. Čehoslovačka, Mađarska (koja je to proglasila državnom katastrofom i dan danas tako obilježava) jedino mi nismo dobili, nas su ''Srbi oslobodili''

Oslobodili nas tako da smo iz jednog naprednog carstva u kojem smo imali tisućljetnu autonomiju, sabor i bana u kontinuitetu od hrvatskog kraljevstva iz 9 stoljeća, granice itd zamjenili velikosrpskom unitarnom monarhističkom diktatuturom u kojoj je sve spomenuto silom ukinuto, a drugi su dobili nezavisne republike.
''Oslobodili nas''

Točno.

Bili bi balkanska Njemačka sa 2 dominantne kršćanske religije.

Uz treću islamsku. Ideja je OK. Realizacija i pohlepa je ubile.