Austro-Ugarska se glat mogla proširit.

Ovdi su ukrajinske povisne pokrajine.


Ima ovdi drugih imena.

Koja "Carska Nemačka" bi nešto uradila 1918.? Ona u kojoj je 1916-1917 već uveliko zavladala GLAD?


https://en.wikipedia.org/wiki/Turnip_Winter

https://blogs.scientificamerican.com/an ... r%20cattle.


Jel' ta Nemačka?

Koji ste vi CROvnovi, jebote...

Evo da vam sažmem šta je sve ta Nemačka uspela da zadobije u ratu:

1. Zapadni front - *** (imali dobar start ali onda ZAGLAVILI i nisu mrdnuli do kraja)

2. Istočni front - *** (imali par pobeda ali ništa značajno i da nije Lenjin povukao Rusiju iz rata jer je imao mnogo važniji GRAĐANSKI rat da dobije - i tu bi zaglavili)

3. Solunski front - *** (kad je Srpska vojska PROBILA Bugare došli Nemci da je zaustave pa i oni bili PROBIJENI)

4. Pomorski front - *** (kompresovali ih Englezi u Severnom moru tako da nisu mogli pramca promoliti)

5. Afrički front - *** (Englezi im poćapali sve Kolonijalne posede).


Pravi buket kuraca, zar ne?

Toliko, prijatno i doviđenja!

@ikmanvaradiste, ovo je hipotetski scenarij. ŠBBDJB.
Glad je bila. Je. Nitko nije bia sit.

https://www.cambridge.org/core/books/fa ... D7844B97B2
https://encyclopedia.1914-1918-online.n ... _war_italy
https://www.britannica.com/place/Italy/ ... nd-fascism
In some mountain regions, far more soldiers died from cold and starvation than from actual fighting with the Austrians.

http://web.archive.org/web/202101280935 ... e/befr.htm

" The British set up a blockade, trying to starve the soldiers of the Central Powers into submission. However, the blockade affected the civilians of German occupied countries more than the Central Powers. During the blockade, the Belgian and northern French civilians were cut off from necessary food supplies; at the same time, the Germans refused to take care of them. Due to these events, more than 7 million people suffered from starvation. "

Velika je glad zaslugom Antante izbila u Libanonu https://www.the961.com/arts-culture/mon ... nt-lebanon i Iranu.

https://www.history.ox.ac.uk/article/ho ... orld-war-i



https://www.iwm.org.uk/history/rationin ... -world-war
Imperial War Museums: Rationing and Food Shortages During the First World War

"Hunger stalked the civilian populations of all the combatant nations. Agriculture and food distribution suffered from strains imposed by the war and naval blockades reduced food imports. Some countries met this threat more successfully than others."

Razumem.

Ali onda iznesi ikakvu Teoriju KAKO bi Nemačka pobedila. Ovako se svodi na razvlačenje Mašte do potpunog pucanja, "VRSK osvojila Zagreb", "HV ušla u Rim", "HM uništila celu Žabarsku flotu" Nivo...

U 2. ratu su Nemci makar Francusku osvojili, eto bar jedan protivnik manje - doduše i to je na kraju bilo Problem za sebe: Englezi su permanentno ubacivali grupe specijalaca, snabdevali snage otpora, potpomagali sabotaže, sve to je vezivalo Nemcima hrpu nekih Divizija očajnički potrebnih drugde... U ovom nisu ni to uspeli...

Mislim, Sokoliću, budimo realni: Belgiju nisu osvojili već im ostala iza leđa da im ugrožava pozadinu. Srbiju nisu sasvim eliminisali iz rata. Glad harala od 1916. , izgladnjivali civile da bi prehranili vojsku. Kontingente iz Carske vojske povlačili nekakvi kneževi iz određenih kneževina ne jebući Cara 5 % . Toliko su bili očajni da su čak posegli za bojnim otrovima , itd, itd... i sad mi da teoretišemo o tome da Nemačka porazi Britansku Imperiju na 5 Kontinenata?

Kao što sam objasnio na svojoj Temi "2. svetski: najobičnije uprošćavanje", Nemci i Japanci prosto nisu imali resursa da pobede u ratu...

Pita san za scenarij nakon dobivena rata, ali ti bis htia znat kako bi se došlo do tega. Može za posebnu temu, možemo i ovdi. Dobro.



Dostatno je izbaciti SAD iz jednadžbe. Možemo reći da su ušle u rat za spasiti svoje investicije u Europi odnosno da in ne propadnedu krediti šta su dali Antanti. U poslovnome svitu imaš i ovo: recimo, zaključidu da Antanti ne ide dobro, da je pat-pozicija i da nije sigurno da ćedu pobidit i sumnjaš u njihovu sposobnost otplate kredita. Poslati vojsku znači dodatni trošak. Isplati li se ući u dodatnu investiciju koja je rizična pa da i ovi zaglavidu u pat-poziciji? Mogli su Ameri i tako razmišljati. Je li cinije odustati od spašavanja propale investicije u Antantin rat? Recimo, zaključidu da ćedu pored postojećih propalih kredita imat i vlastiti trošak. Bolje in se pomirit s troškon propalih kredita nego još i sebe uvuć u to. Mogle su se SAD pridomislit i prikinit davat kredite i pomoći Antanti, a u većoj miri davat Sridišnjim silama. Logike ima: bojišće je bilo stabilno, a čemu spašavat gubitaša? Bolje je pomoć onega koji je bia u dobitničkoj poziciji - Sridišnje sile. Lakše bidu se i SAD naplatile za propale kredite Antanti: oduzeli bidu im kolonije (što se ne bi dogodilo da je Antanta pobidila a ne može/ne želi platit), i to velike teritorije s infrastrukturon. Od Sridišnjih sila ne bidu imali šta oduzet, a ovdi bidu se mogli odmah naplatit. Mogle su SAD, dakle, i ovako razmišljat. U sve to u računicu valja uzet da je Engleska bila Amerima omraženi kolonijalni gospodar koji in je više puta pokuša ih opet zauzet. Dodajmo i to da je nimačko iseljeništvo najbrojnije iseljeništvo u SAD, odnosno Nimci su uvirljivo najbrojnija iseljenička zajednica u SAD, odnosno većina stanovništva SAD su nimačkog podritla.

I ne bi se Engleska ni Francuska smile usudit potopit američke trgovačke brode s hranom koje bidu dovozile u zemlje Sridišnjih sila. Riskirale bidu rat s Amerikom i otvaranja bojišća na drugim kontinentima i gubitak svojih kolonija ondi te ugrožavanje vlastite mornarice od strane Amera. Pa još zamisli da se Ameri di iskrcadu. Vidia si kako SAD možedu u par godina napravit cilu flotu.

Čimbenik može bit i što je engleska vladarska kuća nimačka, odnosno po krvi su Nimci. A što bi oni protiv svojih sunarodnjaka ratovali? Engleska ima dovoljno kolonija, ne moradu kontrolirat svaku prugu na ovemu svitu, pa eto ni otu Berlin - Bagdad. Uz pobune u kolonijama koje je sve teže gušit (scenarij opisan ovdi) valja spasit stvar pri nego se požar proširi pa zadržat one koje se još ima.

Pogledaj doli sliku: raspad Ruskog Carstva. Rusija je morala istupit iz rata. Osim nimačkih postrojba, nikle su brojne državice po Rusiji. U zaminu za potporu i priznanje Sridišnjih sila, možda i obećano priznanje dodatna teritorija na koji imaju pretenzije, bilo bi državica koje bidu ušle koje bidu napravile ratnu operaciju u korist Sridišnjih sila. Recimo, Zeleni klin ili Dalekoistočna Republika napadnedu Japan na Sahalinu i u Koreji. Ne objavidu rat Engleskoj i Francuskoj, ali objavidu ga Japanu.

Rat poznaje priokrete i neprincipijelna savezništva. Bilogardejcima se raspadadu snage (događali su se prihićanja na crvenu stranu cilih postrojba) pa pristanedu uz neprijatelja koji ih je netom raskomadao, za postić stabilnost. Sridišnje sile ne palidu crkve niti govoridu protiv Boga ka' šta činidu boljševici, što religioznom puku Ruskog Carstva znači mnogo.
Prić drugoj strani u ratu nije neobično. To se događalo da su poraženi, u cilosti ili nezadovoljnička stranka, pristajali uz neprijateljevu stranu u ratu, pa je tako recimo bilo i s Italijom, Rumunjskom i Bugarskom u 2sr. Talijansko je oružje a i ljudstvo sudilovalo u ratu protiv Osovine nakon 1943. i uvelike je bilo bitno na tlu cile bivše države. Nove državice na Kavkazu pristajedu uz Nimačku za napast Antantu u Iranu i time se pridruže strani u Iranu koja je na strani Sridišnjih sila, čime zabavidu englesku stranu ondi. Iranski i turkijski govorni narodi u Rusiji iz novonastalih država proglasidu džihad na Engleze u Afganistanu i Pakistanu. Postigne li se pobuna u dovoljnom obujmu, otpada angažman engleskih snaga s tog područja u Europi.



Francuska je imala nemire u svojin sivernoafričkin posidima. Moglo je to završit u paraliziranju sustava. Formalno imaju Francuzi vlast, ali nikakve koristi. Recimo da in vojnici iz kolonija odbijadu poslušnost ili namirno se ne boridu ili loše se boridu, pucadu u prazno, olako se pridajedu. U kolonijama ima Francuska vlast ali uz cinu zadržavanja okupacijskih snaga iz Francuske, jer domaćima ne moredu virovat. Pa evo veliki pobidnici u 2sr nisu bili u stanju zadržat Alžir koji je bia izravno u sastavu Francuske. Praktično prid noson, a sa suvrimenijin oružjen. Onda isto u kolonijama zbog nerada i pobuna nimadu nikakvih zarada, nima proizvodnje, čini in trošak. Zbog represije nad stanovništvon trošak reste, jer se bunidu i obični civili.

Ka' šta su pobune u Nimačkoj ("Nož u leđa") u trenutcima dok je Nimačka oslobodila si snage na istoku sabotirale nimački ratni napor, isto se moglo dogodit s Francuzima u domovini. Oni su imali cile narode koje onda još nisu u potpunosti uspili pofrancuzit ka' šta su napravili posli 1918. i još više posli 1945. godine, što je osobito kulminiralo 1960-ih, kad su razvili (ne)kulturu sramljenja samih sebe među Okcitancima. Bretonci su imali dvostruko više poginulih u ratu od francuskeg prosika, pa zar to nije povod za pobunu i ustanak za neovisnost? Bretonci ginu za državu tlačitelja, i to dvaput više. Ka' da je politika bila da izgine što više Bretonaca. Pa to ti je izvrstan razlog za dizanje ustanka. Već imaš oružje, organiziranu vojsku, ustrojen časnički kadar, sve što ima se dogoditi jest da se pobune na crtama, propustidu Nimce ili dezertiradu bez riči s oružjen i vratidu se u svoj kraj; još da okrenedu oružje na dojučerašnje suborce, eto ti. Bilo je i tega u ratu. Pitaj HVO. Poveži to s drugim keltskim nemirima, u Irskoj. Francuska odjednom ima dvostruki problem: dva ratišta, moradu dodatno popunjavat ondi di su Bretonci otišli i imadu pobunjenički teritorij. Crte su se udvostručile. Engleska i francuska mornarica ima dodatnu zadaću za blokirat. Cilu atlantsku obalu.

Nezadovoljstvo je moglo pogodit i okcitanski dil Francuske. I da Baski u Gaskonji iskoristidu prigodu u trenutku slabosti Francuske. Zapelo na bojišćima. Okcitanci i Baski ginu za rat koji uopće ni njihov. To ti je scenarij di Francuska pada zbog građanskeg neposluha. Pogledaj koliko područje zaprema Okcitanija, Gaskonja i Bretanja. Francuska je odsičena s juga, Italiju zatvaraju sa zapada a s istoka pritišću ih Nimačka i Austro-Ugarska.

Pogledaj sliku. Pogledaj današnju raširenost bretonskog, baskijskog i okcitanskog (nijanse crvene na jugu). Pogledaj i di je katalonski i Korziku di je standardni talijanski.


Ili ako ti je lakše, ovako. Kad tako pogledaš, vidiš da kako se je raspala Austro-Ugarska zbog ugnjetavanja nevladarskih naroda, tako je mogla i Francuska.


Belgija nije jedinstvena država. Mogli su recimo Flamanci iskoristit trenutak i proglasit neovisnost, primirje s Nimačkon i izać iz rata i funkcionirat ka jezično bliska Nizozemska kojoj je cvalo tih ratnih godina. Nimačka više ne mora držat snage ondi, Antanta mora izać inače tim činom postaje okupator i ima Flamance protiv sebe.

1sr poznava je godine relativna mirovanja na ratišćima, kad su si lizali rane, skupjali snage i pripremali se za iduću godinu. To su Sridišnje sile mogle iskoristit za organiziranje suvrimene poljodilske proizvodnje na poljskon i ukrajinskon tlu. Funkcioniralo bi ka' inozemna investicija di dil ide domaćinu i dil ulagaču. Situacija di svi dobivadu: od nove proizvodnje aktiviradu se mrtvi resursi, a od veće proizvodnje od postojećih se postiže više. Veće je zadovoljstvo naroda. Nitko ne mrzi tuđeg gospodara ako je onaj biblijski dobar gospodar. Pobune nastajedu zbog etičkih razloga, a manje zbog ekonomskih razloga.

Tako je u 2sr osiguran mir u okupiranoj Francuskoj: ministar gospodarstva Trećeg Reicha, Speer, koji posli nije osuđen na smrt, u dogovoru je s francuskim ministrom organizira proizvodnju i ljudi su primali plaće. Tako je pacificirana Francuska. Razmišljanja puka bila su ova: "Glava na mistu i nisi gladan. Ne riskiradu svi glavu zbog ideologije, život ide dalje, stvar će se nukako rišit, doć ćedu bolja vrimena, zašto izginit u dišpetavanju okupatoru kad za 10 godina ovin otiđe, a ako je infiša te pripojit svojoj zemlji, to će se dogodit ma koliko god se ti bunia. A još iman sigurnu plaću i radno misto i nisan na ratišću." Zato ti je u Francuskoj bila velika kolaboracija, samo se o tome ne govori. Tako ni posli ni u okupiranom Saarlandu Nimci nisu pravili Francuima probleme. Okupator je otiša. S druge strane, u 2sr na okupiranin istočnin teritorijima Treći Reich se ponaša krajnje osorno prima pučanstvu "niže rase", i umisto imat mirno stanje i organiziran gospodarstveni pa i politički život iza svojih crta, a na kraju i vojsku pristaša od drugog naroda, stvorili su si velevojsku neprijateja i iza i isprid sebe. Pita bih ja kakav bi bia ishod rata na istoku i rata općenito da je samo Ukrajince ima na svojoj strani. A bili su, jer su ih dočekivali blagoslovon ka osloboditelje od sovjetsko-ruske čizme.

Pogledaj sliku. Samo da su Ukrajincima u 2sr napravili satelitsku državu u ovin granicama. Nimci gazde ka u NDH i Srbiji, Ukrajinci prisritni da su na svome, vraćadu okupirana tla, ispunjadu si iredentističke snove i osvećujedu se Rusima. Na onoliku praznu zemlju mogli su in uvalit 10 milijuna Nimaca, ovi bi ispunia obećanja o istočnin zemjama, a Ukrajinci bidu dobili potporu u vojno-policijskom znanju i logistici, obavještajnu potporu, i po današnjem neokolonijalističkom obrascu podigli bidu im tvornice i napridne poljodilske pogone, ka šta se danas događa diljen svita, a u Europi najviše. Doseljavanje stranaca i inoulaganja i izvlačenje dobiti. Ovo ti je slika koliko je nacizam bia mračan: jača je bila mržnja i osornost prima "nižim narodima" "Untermenschima" od uspiha i relativno brze pobide u ratu, pa i stabilnosti posli rata.


Vratimo se opet 1sr. Na istoku Poljaci i Ukrajinci zahvalni ali i dužni za oslobađanje od ruskog jarma, služidu ka pomoć na solunskom ratišću.

SAD-u se moglo dogodit da Meksiko doista napadne SAD. Čak i da Meksiko gubi, i da ih SAD potisne do 2000 km u dubinu, morali bi držati okupacijske snage ondi, i sa svoje i s meksičke strane.

Austro-Ugarska je platila zbog osornosti austrijske, a osobito mađarske strane. Do zadnjeg dana nisu htili dat pripadajuća prava slavenskim narodima. Budući da je ovo ŠBBDJB, evo mogućeg scenarija. Snage koje su bile za dati pripadajuća prava Slavenima uspivaju, čimbenici koji odlučuju to sprovode. Franjo Josip se je dozva pameti, pa iskoristia jugoslavensku ideologiju u svoju korist, umisto ratovat protiv nje. Evo, i Srbi znadu kako su se Srbi iz Austro-Ugarske borili žestoko na srbijanskom bojišću; mnogi su to ovdi i napisali više puta. Dodaj i sve one obrenovićevske snage koje su bile proaustrijske. Oni dođu na vlast u Srbiji uz pomoć Austro-Ugarske i Nimačke (isto ka šta su i Karađorđevići imali pomoć od Engleske i Francuske) i vršidu lokalnu policijsku i civilnu upravu i držidu medije (ka šta je bilo u 2sr u osovinskoj Srbiji, relativno dosta mirno, pusti početne i sporadične lokalne pobune). U pripajanju Austro-Ugarskoj dobijadu status naslidneg potkralja, poput bana u Hrvatskoj. Srbi dobijadu da su svi u jednoj državi, a onin dil Srbije koji bi pripa Bugarskoj ionako je pun stanovnika rumunjsko-vlaškog, romskog i šopskog (prilazno pučanstvo između Srba i Bugara, šta govori u dva padeža) podritla, Makedonce i ne spominjen. S već pripojenom Raškom, Kosovom, Crnom Gorom, po srpskoj ideologiji svi Srbi dolaze u istu državu. Bogatiju i sređeniju državu, di nima slučaja pokondirene tikve i di nima onakve korupcije i zloporabe položaja i ovlasti ka' šta je bilo u Kraljevini Srbiji, što je u stvarnom životu eskaliralo 1920-ih i 1930-ih pa su prečanski Srbi prišli Hrvatima. Srpskin kulturnim životon dominirali bidu Srbi iz Austro-Ugarske (Matica srpska je u Novom Sadu). Tako se moglo mirno pacifizirat Srbe. Obrenovići bidu došli na vlast u pripojenoj Srbiji, a koja je izgubila dil teritorija, došli po obrascu kako su ustaše došle na vlast u NDH. Spasia si što se spasit da, a izgubia dil teritorija. Tega je bilo i u drugih država, ne samo u 2sr. Drugi postavi svog čovika za kralja a cina bude ozemlje, ovin bude sritan što je kralj, puk bude sritan što ima državu makar okljaštrenu i to je tu zemlju uzea crni neprijatej. Okrutno ali istinito. Bilo bi i mnogo nezadovoljnika, ali bilo bi i onih koji bidu slegli ramenima i rekli "život ide dalje i čuvaj glavu, triba živit, svi heroji su mrtvi, bit će boljih vrimena".

Grčka je mogla tvrdoglavo odbit ratovat na strani Antante. Bila je na rubu građanskog rata, jer "stare zemlje" su bile na strani kralja koji je bia na strani Sridišnjih sila. Mogli su reć "šta će nama zapovidat ovi 'novi Grci' iz 'novih zemalja', u glavi uvik slušadu tuđe gospodare", da ne rečem da bi bilo zlobnih podbadanja "šta ćedu nama ovi 'Turci' zapovidat"; takvih je pogrda bilo u Grčkoj na račun Grka iz 'novih zemalja' (oslobođenih u Balkanskim ratovima, i pri one razmine stanovništva s Turcima), a i dokumentirani su u filmovima. Ako nimaš potporu lokalaca, onda okupaciju nije lako izdržavat, odnosno pa bi dosta na teret Francuske i Engleske.

Italija je nakon niza neuspišnih ofenziva mogla se štufat. Nije ona bogata ni široka. Bojišnica se maknula sa Soče na Tilment i onda na Piavu. Sa friškim nimačkin i austro-ugarskin snagama s ruskog bojišća, bolje uhranjenin nego Talijanci, crta bi se makla još dalje. Zauzmedu veliki dil Padske nizine i Italiji je ugrožena opskrba žitom. U Italiji je još bila snažna odanost starin malin državicama, vrimenski im je bilo bliže (44) to nego danas nami 2sr (76). Bojišnica se je mogla pomaknit na riku Pad (Po). Nimački i austro-ugarski obavištajci radidu kod lokalaca na obećavanju neovisnosti starih državica i izlazak iz rata. Mnoge od tih državica bile su tik uz Pad s južne strane. Kako su "lako" Garibaldijeve snage ujedinile Italiju, tako se lako moglo nać pristaše starih neovisnih državica. Kod Talijana je taj partikularni element izrazito snažan. Još da papi obećadu obnovu države, papa udili blagoslov takvima, a virski jaki Talijanci... nije onda bila mala stvar suprotstavit se popu. U Italiji je bila snažna bitka velikih virnika i masona. Virnik će radije izabrat bogougodnu državicu nego veledržavu koja udovoljava iredentizmu a slidi Sotonu (masone). Zatim dodaj snažni element podiljenosti talijanskeg Sivera i Juga, što bi pojačalo separatizam južnih država. Još obećaj Talijancima Korziku i one dile Savoje šta je uzela Francuska. Zbog takvih se stvari minja strana, a to si dosta vidia u ratu u BiH 1990-ih kad su ljudima obećali hrvatske kuće u sridnjoj Bosni i sivernoj Hercegovini. Zatim još obećadu Talijancima državu u Tunisu, koji su im Francuzi ćopili isprid nosa. Država bi bila nimački protektorat, imali bi i nimački ka službeni, ali bi talijanski bia službeni i većina lokalne uprave u rukama Talijana, glavnu unutarnju i vanjsku politiku bidu ka protektori vodili Nimci, ali Talijanci bidu imali odrišene ruke.

S Iranom koji bi sa sivera ima potporu novih pronimačkih državica, razbijenon Rusijon, snage sklone Sridišnjim silama vratile bidu vlast u Iranu i u znak zahvale, a zbog dugovanja usluge Nimačkoj, ušle u rat i u Mezopotamiji napale Engleze. Tu imaš virski rat, džihad, i Englezi ne možedu računat na potporu lokalaca. Raširi li se virski rat na Afganistan i Pakistan u Britanskoj Indiji, što znači i pobunu u Bengalu (Indija i Bangladeš), Engleska ima problem. Mora uporabit svoje i australske i novozelandske snage za spašavat stvar ondi.

Ikmandvaradiste, pogledaj koliko je koja država imala vojnika i stanovnika. Zamisli sad samo da i trećina Francuske, ma da je i četvrtina, se pobuni (Okcitanija, Bretanja, Baski, Katalonci, Korzika). Ako sumnjaš u realnost, siti se kako su podjarmljeni narodi u Kraljevini Jugoslaviji jedva dočekali da im dođu nove sile i novi poredak u kojem ćedu biti svoja država ili pod matičnu državu: Hrvati, Crnogorci, Albanci, Makedonci (tada s jakom probugarskom strujom), Nimci, Mađari, predci današnjih bošnja imali su i svoje virsko-imovinskorestitucijsko-vladarske motive. Kraljevina Jugoslavija bi ionako pala, zbog tehnološke inferiornosti, a kad dodaš visoku nemotiviranost stanovnika za braniti kvarnu državu, eto.

Sad još dodaj da i dil Ukrajinaca i Poljaka dođu u pomoć na Solunsko bojišće, jer su obvezni Nimačkoj. Ako hoćeš, i za slavensku bugarsku braću, koja im je bliža od Grka. I sve to radi protiv ruske stvari koju oba naroda, ka svog ugnjetavača, priziru. Možeš računati i na rusku Bilu vojsku. Ka šta su u mnogim ratima, pod zapovidništvom gospodara zajedno ratovale protiv trećega međusobno zavađeni narodi, tako bi bilo i na Solunskom ratišću. U 2sr na istočnon ratišću skupa Hrvati i Talijani, Mađari i Rumunji, Hrvati i Mađari, pa ako hoćeš ima si i zajedničke hrvatsko-srpske nastupe protiv trećega (i na osovinskoj i savezničkoj strani). Ili ako hoćeš, kolonijske postrojbe ratuju skupa sa svojim gospodarima i za njega a protiv trećega. Sad zamisli Ruse, bilogardejce, di na Solunskom bojišću uzvraćadu Englezima i Francuzima za Krimski rat, koji je završia 60-ak godina pri i naškodia ruskoj i bugarskoj stvari. Još im obećadu koju luku u Grčkoj ili drugdi po Sridozemlju. Eto ti.

jako dobri postovi

Lajkam analize pucanja Italije i Francuske i unutrašnjeg stanja u Grčkoj.
Masterpiece

Zaboravio sam se dotaknuti teme manjina i lokalnih manjinskih većina u Grčkoj. Teško da bi takve ostale slipo odane ugnjetavaču. Zašto bi itko ginia za onog tko in zatvara škole i gasi jezik? To se pri svega odnosi na područje Makedonije koje je dopalo Grčkoj. To je bilo vrime pri one razmine stanovništva između Grčke i Turske, di je iz Turske došlo masu Grka i kršćanskih Turaka i inih kršćana, koji su Turcima bili Grci. Znate, oni pusti Grci na -oglu.
Daklen, imate masu Makedonaca, Bugara, Albanaca, Turaka, raznih aromunskih naroda. Friško in je sićanje na pridtursko vrime. Slaveni bidu sigurno bili za bugarsku stranu, a ne za grčku. Pružala bi im se time i mogućnost spajanja s zatočenon braćon u Vardarskoj Makedoniji. Grčka ne bi imala šanse



Ni s bugarskog


Ni sa srpskog gledišta


ne bi Grčka imala izgleda po ovom scenariju.

Da su se držali Wilsonovih načela posli 1sr, kako je važilo za jedan dil svita u našoj crti stvarnosti... Jebuvaš go, bate.

Na Bliskon i Sridnjen Istoku bidu se stvari još dugo vukle. Pa i Daleken Istoku i Oceaniji. Nismo obradili što bi bilo s Japanon.

Evo ti ova OGROMNA karta sa predstavljenim nekim resursima da uvidiš koliko je to malo verovatan scenario bio te sa malo smisla za raspredati čak i kao ŠBBKBB:

ikmanvaradiste, hvala ti što si se potrudia pronać dobar zemljovid.

Iz podataka na zemljovidu možeš vidit dosta. Ključne su vojske. Rusko Carstvo je otpalo 1918., tako da tu brojku od 5 milijuna možeš obrisati. Tako da se već tad izjednačava odnos snaga, i dolazi se do pat-pozicije na kopnenim bojišćima.

Engleska vlada na morima, ali ne pokriva svaki četvorni centimetar u svakoj sekundi. Svi ti ratni brodi nisu beskonačno autonomni. Brodski spremišni prostor nije beskonačan. Moradu jednom na vez i dobit hranu i vodu i striljivo i gorivo. Ne raste in ni šenica ni kukuruz na brodima, ne držidu farmu svinja i klaonice na palubama, nimadu rudnike ugljena u potpalublju.

Zbog pomorske nadmoći, Sridišnje sile izbigavadu konfrontacije na moru. Držidu se kopnenog dila kontinenta di in sasvim dobro ide. A Englezi moredu samo điravat okolo s brodima kako muhe, zujat, tu i tamo opalit koju granatu. No i njih čekadu obalne bitnice čiji topi dobaciju dalje od brodskih i čija je opskrba hranom i striljivon redovita.

Iza svega još, ratni brod more primit samo ograničeni broj ljudi. Teretni more puno više, ali nije opremljen za bojevanje. Lako se iskrcat u prijatejskon pomorju, ali u neprijatejskon nije nikako, što je najbolje dokazalo Galipolje. Nit je lako doplovit, usidrit se uz obalu, iskrcat se i uspostavit mostobran, održat mostobran pa ga još i proširit. To osobito vridi za ondašnju ratnu tehnologiju.

Osvojena područja u Istočnoj Europi su plodna zemljišća. Velike nenaseljene ravničarske površine dobar su i stalan izvor hrane i inih sirovina za sve zemlje Sridišnjih sila, daleko od dosega Antante.

Na belgijsko-francuskoj bojišnici pat-pozicija.
Pat-pozicija u Italiji koja je paralizirana u industrijski najrazvijenijen dilu.
Na solunskoj bojišnici zbog dotoka poljskih i ukrajinskih divizija i odtoka srpske vojske i južnoslavenskih dragovoljaca Engleska i Francuska boridu se za ono od čega su lokalne zemlje odustale.

Grčka se zbog promine odnosa stanja na bojišću razmišlja izvuć iz pustolovine koja je pošla po zlu. Proantantina frakcija gubi ugled, omražena je u Grčkoj i grčki vojnici bižidu ća s bojišća izvan Grčke.

Engleska je dodatno opterećena zbog razvlačenja snaga za gašenje džihadističkih pobuna u Iranu, Afganistanu, Britanskoj Indiji. Kolonijalne snage iz Australije, Novog Zelanda i Kanade mora trošit za čuvanje kolonijalnih posida koje tresedu pobune.

Francuska zbog razjedinjenosti prikine bit čimbenikon. To više nije vojska od 4 milijuna. Bretonci, Okcitanci, Baski, Katalonci i Talijanci su se pobunili. Francuska vojska je pripolovljena i uz to svu odanu efektivu mora uporabit na neposlušnin područjima za ih vratit, obranit se od mogućeg osvajanja ili se mora pomirit s gubitkon tih zemalja i priznat in neovisnost.

Šta dakle se ima? Od slike s početka, ima se ovo:
Antanta:
Rusija 6,000.000 -> 0
Francuska 4,000.000 -> 2,000.000
Engleska 380.000.
Englesku brojku smatran primalon i nerealnon. Mislin da ih je bar 2,000.000 s Britanije, dok su oni lojalisti iz Siverne Irske paralizirani.
Italija 2,000.000

Sridišnje sile:
Nimačka 5,000.000
A-U 2,500.000
Turska 500,000.
Brojka za Tursku je primala i nerealna. Jest da je bila bankrotirana država, ali realno je smatrati da je imala bar 1,500.000. Tu je ipak gotovo cili Bliski Istok u njenin rukama.
Padom Ruskog Carstva na svoju se stranu dovodi poljske, ukrajinske, biloruske, baltičke i kavkaske vojnike. Od njih se može sklepat vojska od 500.000 do 1,000.000.

Već s 500.000 vojnika ispomoći na Solunskoj bojišnici dovodi se stvari u pat-poziciju. Tko će hranit onolike engleske i francuske vojnike kad zapne na bojišću? Moradu upregnit puno od svoje trgovačke mornarice samo za servisirat vojsku na drugin bojišćima. Grčka nije dobar izvor hrane. U 2sr su nimački vojnici gladovali u Grčkoj. Ondi se zalihe hrane brzo trošidu. Naprotiv, u ovom scenariju od 1sr Sridišnje sile imadu na ovon bojišću dotok živežnih namirnica iz istočnoeuropskih ravnica puten izvrsno organizirane kontinentske mriže želiznica i engleska ih mornarica ne more ugrozit. Francuzi su uz to pogođeni pucanjen iznutra, zbog podile Francuske. Okcitanski i bretonski vojnici ne želidu ratovat za za francuskog gospodara u rat koji nije njihov, te se bunidu i dezertiradu sa solunskeg bojišća. Francuske kolonijalne snage bit će još manje motivirane kad vididu "domicilne Francuze" (za njihovo poimanje) di bižidu ća.

Sočanska bojišnica više nije sočanska, težišće se je pomaknulo s pograničja Austro-Ugarske duboko u Padsku nizinu. Aktiviranjen talijanskih partikularista i pristaša mira sa Sridišnjin silama ni talijanska brojka od 2 milijuna više nije 2 milijuna. Oslabljenje Francuske podsiti Talijane zašto su isprve bili u savezu s Nimačkon i Austro-Ugarskon: otela in je Francuska Tunis, koji je Italiji pod noson pa su se priklonili ovima drugima. Italiju su na tom bojišću spašavali Engleska i Francuska i Ameri, ali u ovome scenariju Francuzi i Ameri otpadadu. Obećani izgubljeni posidi Savoje u Francuskoj okreću talijansku pozornost.

U ovakvin odnosima snaga Sridišnje sile možedu rastizat unedogled. Imadu za jist, neovisnošću klijentske Velike Ukrajine imadu Donjecki ugljeni bazen, neovisnošću klijentskih kavkaskih država imadu naftu. Možedu u miru gradit prugu Berlin — Bagdad. Na zapadnon bojišću je pat-pozicija. Ukopadu se, radidu samo mitraljezi, bojni otrovi i dalekometno topništvo. Sridišnje sile moredu tako godinama "ratovat". A podiljena Francuska sve više slabi i razmatra izać iz rata sa što manje šćete. Teritorij gubidu, otizanjen s potpisivanjen poraza ćedu morat platit veću ratnu šćetu.

Polaziš o pretpostavkama za 1918. iz podataka za 1914. .

Da, Rusija ispada iz rata, ali - Nemačka je tada već na kolenima (Glad, Blokada, Urušavanje, Protesti, Pobune, povlačenje snaga nekih kneževina, itd, itd).

Znaš li koliko Miliona ljudi je Nemačka izgubila do tog trenutka? I koliko im je ostalo od tih 5 M?

Englezima ne trebaju brodovi uopšte, parkirani su u lukama i ne troše ni ugalj ni hranu jer su ogromna minska polja oko nemačkih obalnih voda ništa ne može ni da uplovi ni da isplovi.

Mogu do sutra ovako...

Odustajem, nastavite bez mene - volim ŠBBKBB scenarija ali ovaj je toliko nategnut da je praktično besmislen. Ali vi uživajte, pozdrav!

Slažen se da je Nimačka izgubila dosta ljudi. I Francuska je. I Engleska. Tehnološki su na istoj razini, pa su gubitci u bitkama isti, 1:1 uz +/-5%.

Zanimjiv mi je podatak o povlačenju snaga pojedinih saveznih država od Nimačke, te razne kneževinice.

Protesti i pobune su posebna priča. Tu nije sve bilo spontano. Imaš tu orkestriranih pobuna. Masoni su priko medija i priko svojih agenata (komunističkih i drugih; vidiš to po revolucijama koje su buknile posli rata diljen Europe, od Luksemburga pa dalje) napaljivali svit.

https://www.dw.com/hr/rat-tuga-i-gnjev- ... a-45406039

Njemačke snage su na zapadu napredovale sve do ljeta 1918, iako je između svibnja i srpnja brojno stanje njemačke vojske spalo s 5,1 na 4,2 milijuna vojnika. Popunjavanje redova je išlo samo ponovnim slanjem na front ranjenika koji su izliječeni ali i regrutiranjem novog godišta – mladića rođenih 1900.

Međutim, Nijemci su se morali suočiti s novim neprijateljem, s Amerikancima. Američki predsjednik Wilson je u travnju 1917. Njemačkoj objavio rat. Početkom jeseni broj američkih vojnika na frontu je dnevno rastao za 10 000. Povjesničar John Keegan kaže da su Amerikanci bili neiskusni, ali da je odlučujuće bilo da je njihova pojava na frontu djelovala na protivnike deprimirajuće. Na kraju su dobro opremljene američke trupe odlučile rat u korist saveznika". Njemački vojni vrh je u jesen morao uvidjeti da od pobjede u ratu neće biti ništa i da se slom njemačkih linija može izbjeći samo potpisivanjem primirja.

Doda bih, i friške. Američke vojnike rat nije izmoria, njima je jesen 1917. bia prvi dan rata, nimačkima je bia 1500. dan.

Nimački general Erich Ludendorff bia je prosudbe da je nimačka vojska dobila nož u leđa od ljevičara (liberala, socijalista, komunista, židova) koje je krivia za poraz njemačke vojske koja na ratišću nije bila poražena, a na ratišću nije bila poražena.

Bidu li nimačke crte izdržale i nakon američkeg iskrcavanja, možemo nagađat. Međutin, bez Amerikanaca to je ništor sasvim drugo. Siti se one moje računice di san napisa da SAD odlučidu ostat izvan svega i prikinedu kreditiranje i pomaganje Antante.

Nimačka i Francuska bile su izmorene ratom. Nimačka i francuska vojska trpila je zbog brojnih odbjega (dezertiranja). Još 1914. jedna mišovita alžirska regimenta odbila je ić u napad pa je za kaznu decimirana. Nimačka je u 1sr striljala 15 (petnaest) ljudi zbog dezerterstva, Francuska njih 600, UK njih 306. Znači da je Antanta imala više problema s time.

Da se Amerika nije umišala, stvar bi bila drugačija.

Evo malo o Italiji.

https://www.britannica.com/place/Italy/ ... nd-fascism
The new prime minister was Paolo Boselli, who in turn resigned after the momentous military disaster at Caporetto in October 1917, which enabled the Austrians to occupy much of the Veneto in 1917 and 1918. This single battle left 11,000 Italian soldiers dead, 29,000 injured, and 280,000 taken prisoner. Some 350,000 Italian soldiers deserted or went missing, and 400,000 people became refugees. Only a strong rearguard action in November and December prevented further Austrian advances.
Austro-ugarske opskrbne crte su se rastegnile od nagla napridovanja pa je to bia problem.



In November 1917, British and French troops started to bolster the front line, from the 5 and 6 divisions respectively provided. Far more decisive to the war effort than their troops was the Allies economic assistance by providing strategic materials (steel, coal and crops – provided by the British but imported from Argentina – etc.), which Italy always lacked sorely. In the spring of 1918, Germany pulled out its troops for use in its upcoming Spring Offensive on the Western Front.

Nimačka je pogrišila šta je tvrdoglavo pokušavala probit bojišnicu u Šampanji, Pikardiji, Lotargiji i Ardenima. Kad dojdeš na živac kamen, onda valja znat stat i odustat od ić dalje, nego držat to di jesi. Za probijat tražiš di je meko. Tribali su nastavit u Italiji u Padskoj nizini. Italija je patila u sirovinama. Napridovanjen su mogli dosta i zaplinit.

By the end of October 1918, Austro-Hungary was in dire situation. Czechoslovakia, Croatia, and Slovenia proclaimed their independence and parts of their troops started deserting, disobeying orders and retreating. Many Czechoslovak troops, in fact, started working for the Allied Cause, and in September 1918, five Czechoslovak Regiments were formed in the Italian Army.

U ovom scenariju Austro-Ugarska daje pripadajuća prava Slavenima koji time postaju motivirani i koji državu doživjavadu ka' svoju.
Naprotiv, u ovom scenariju Francuska puca po šavovima. Kako se dogodilo Austro-Ugarskoj, moglo se i Francuskoj.
Ako je mogla puknit jedna Rusija i to zbog komunističke revolucije među Rusima, zašto se to ne bi moglo dogodit Francuskoj koja ima iskustva Pariške komune? Komunisti radi uspiha revolucije obećavadu francuskin manjinskin narodima prava, državu... Uz komuniste imaš i lokalne nacionaliste koji bidu rastakali državu. Ukrajina je n.pr. imala i komuniste i nacionaliste.
Recimo i da se dogodi niki novi Ilindenski ustanak u Egejskoj Macedoniji. Makedonci koristidu prigodu za se maknit od Grčke koja ih nemilice helenizira. Pridružujedu in se zbog istog razloga Turci i ostali muslimani. Scenarij nije nemoguć, jer su dojučerašnji neprijateji surađivali u 2. balkanskom ratu. Tako ovdi Makedonci, Bugari, Turci i razne muslimanske manjine surađijedu zbog zbacivanja grčke vlasti. Antantine postrojbe imadu time problema držat Egejsku Makedoniju u pokornosti. Opskrbne crte nisu sigurne. Pobunjenici sabotiradu i kradu od Antantinih postrojba. Ako Antanta krene gušiti ustanak, tek se onda stvari rasplamsavadu, što olakšava napridovanje Sridišnjih sila (pojačanih Poljacima, Kozacima...) na siveru bojišća.

Aj nemoj odustat :)

Pa, vidiš da nisam jedini koji ne vidi smisao ove Teme... čim je Šlifenov plan puk'o, to je bio kraj. Znači ni na jednom frontu od 5 nisu pobedili... o čemu dalje da pričamo? Da su bar na nekoliko uspeli pa i da teoretišemo:

Malo si se zaletia. Miriš i gledaš stvari po stanju od konca listopada 1918. godine kad je brod naveliko tonia. Gledaj po bojišćima. Pa di su to Sridišnje sile gubile? U Europi nisu gubili.
Zapadno, Sočansko, Prusko-poljsko-galicijsko, Balkansko, svugdi su ušle u dubinu neprijatejskog teritorija. Slabašno Osmansko Carstvo razbilo je Antantu na Galipolju.

Osmansko Carstvo je gubilo na bojišćima u Armeniji, Kurdistanu, Mezopotamiji, Egiptu i poslije Palestini. Ali to već ni Europa.

Pojednostavnimo:
- Ameriku izbaciš iz jednažbe po onoj šemi kojoj san ti objasnia.
- Francuska pukne po nacionalnin šavovima, potisnuti narodi iskoristidu slabost sridišnje vlasti.

Ako ti nije dosta to, evo ovo:
- Komunistički nemiri, pobune i republike u zemljama Antante.
- Džihadistički ustanci u Antantinim kolonijama.
- Makedonski, turski i muslimanski ustanak u sivernoj Grčkoj.

https://www.mein-oesterreich.info/gesch ... eibund.htm

Znamo da je Italija izvrdala trocarski savez. Isto je posli napravila Rumunjska. Zato su ju onako okrutno kaznile Sridišnje sile.

@ikvamdartist
Centralne sile nisu tribale pobjedu vec samo ocuvat stanje iz kraja 1917. To je vec efektivna pobjeda.

Njemacka je napravila dvi greske a to je neograniceni pomorski rat na Atlantiku i ofenzive prolica 1918.

Da ove dvi stvari nisu radili nego napravili od sveg okupiranog zemljista u Francuskoj i Belgiji mrizu obrambenih rovova sve do Njemacke... Da su umisto da potrate miljun ipo zivota najvecih patriota Njemacke koji su volontirali da idu prvi iz rova ka Jurisnici tj stormtroops bilo bi sve drukcije.

Te ljude su tribali ne izdvajat vec zadrzat postojecu strukturu, pric na skroz defanzivni rat. Slat trupe na talijansko, bugarsko i osmansko bojiste di je to bilo li la.

Onda bi se Francuzi i Britanci, bez Yankeea razbili o njemacke rovove a ne obrnuto. Nijemci u prolitnjin ofenzivama 1918. su izgubili generaciju ipo u dva miseca jer su mislili da mogu doc u Pariz. Ovi brutalni gubitci su slomili Njemacki moral u vojsci i doveli do masovnih ljevicarskih prosvjeda i strajkova koji su onda izazvali opci kolaps. Prakticki svi osin buducih nacista su se povukli s bojisnice i poceli se ponasat ka 'zeleni kader'.

Dakle to je bila situacija dobijeno 1917. samo je nadobudnost i nedostatak mudrosti Ludendorffa kasnije unistila Nijemce isto ka i Haldera u 1941. Doduse mos to onda svest na Kaisera jer je imenova Ludendorffa i Hitlera jer je imenova Haldera da in organiziraju stvari a ovi upropastili.

Oba dva rata mos svest na par odluka koje su okrenile sve. Recimo i kolaps Francuza 1940. nije bia 'ocit produkt niskog morala i nazadne vojske' vec 100% obrnuto, Francuzi su zanemarili obranu Ardenske sume i bili okruzeni. No tu je retardirani i prijezira vridan meme o kukavnosti Francuza.

Prati kanal tik na youtube koji fantasticno detaljno ulazi u sve to i mislin da ima nedvojben dokaz da je krivac za Njemacki gubitak chief of staff of Wermachta Halder. Cisto kad mu pratis odluke i dnevnik vidis koliko je taj lik upropastia Nijemcima sve.

1. Ne možeš čuvati Status Quo kad svakim danom slabiš. Engleska je mogla još decenijama onako. Ponavljam: već '16e kreće GLAD u Nemačkoj. Nije idealno ni u Engleskoj i Francuskoj ali - MNOGO bolje. Jebiga, Englezi 1/4 planete a Francuzi 1/7... resursa dosta, slabo ometano dopremanje jer RN i dalje čvrsto drži mora... nemački Plan je bio Šlifenov Plan: nisu ni imali Plan B. Kontalo se pregaziti Frnacuze kao par decenija ranije - "kad je mogla manja Prusija Đe neće Ujedinjena Nemačka?" - a onda na Istok. jebiga, repriza je izostala!

2. Ofanzive iz '18e su potez očajnika.

3. Pa, baš TIK dokazuje da su Nemci pukli zbog deficita rasursa! Onaj citat pred udar na Poljsku - "imamo goriva za 9 meseci"... ili onaj "Engleska je samo u civilnom saobraćaju trošila VIŠE nafte od ukupne nemačke potrošnje!"... opet ISTA greška: "Brzo ćemo mi njih skenjati, gotovi su za par NEDELJA"...

Englezi su ih sabili u boks (minska polja na moru, pomorska blokada, pretnja malima da trguju sa Nemcima, itd) i čekali da iskrvare. A moćna industrijska sila kakva je Nemačka bila je uvek GLADNA resursa - samo joj ih uskrati i gotova je...

Slažemo se. Nimačka je tvrdoglavo išla glavon kroza zid a Antanta je samo čekala da ovi sami izrazbijedu si glavu.
Pozicijskin raton, pa čak i pasivnon obranon na Zapadnon bojišću mogli su si i s manje judih očuvat bojišnicu da se ne makne ni centimetra.
U međuvrimenu bi sve te vojnike, umisto ih potrošit ka topovsko meso u nepotribnim jurišima na Zapadu, mogli su uporabit za:
- oporavak proizvodnje u vlastitoj zemlji
- pojačanu proizvodnju hrane
- ratarsko-voćarsko iskorištavanje novozauzetih zemalja Ruskog Carstva ali po suvrimenom ratarstvu, ne po onoj zaostaloj tehnologiji koja se tu dotad priminjivala.
- za pomicanje bojišnice u Padskoj nizini i Egejskoj Makedoniji.



Slažen se. Jako je dobar kanal TIK.

1) U 1sr još su bili važni ugljen i konjaništvo. Nafta je tek imala dobit svoju ulogu.
2) Matična ozemlja Sridišnjih sila, izuzevši Osmanskog Carstva i Sultanata Darfura nisu bila ugrožena.
3) Okupirani dio Francuske, Italije, gotovo cila Belgija, cila Rumunjska, Srbija, Crna Gora. Rusija izbačena iz rata.
4) Često se govori "Nimačka je izgubila zbog bojevanja na dva bojišća". Krivo. Svi su ratovali na više bojišća.
5) Zanemaruješ nacionalno pitanje, obećavanja teritorija, pučeve i postavljanje odanih vladara, komunističke revolucije.
6) Padom Rusije, listopada 1917., oslobodilo se za druga bojišća i gospodarstvo više 1,2 milijuna vojnika i 3900 komada topničkih oruđa, samo od Sridišnjih sila. Toj brojci dodaj savezničke vojske klijentskih država poput Poljske i Ukrajine.

Zamisli, 200.000 nimačkih stručnih ratara i voćara + demobilizirani lokalni poljski, ukrajinski i biloruski seljaci promptno angažirano u proizvodnji hrane.
1,000.000 vojnika poslano na talijansko ili balkansko bojišće. Ne uračunavam poljske, ukrajinske i biloruske vojnike, a njih bi bilo. Pa još i Donski i kubanski kozaci.
Ugljen za željeznice stiže i iz Donbassa, nafta i sa Kavkaza od klijentskih država.

Ukrajina ima 3. po veličini zalihe želizne rude na svitu.
https://www.mdpi.com/2071-1050/13/2/834/htm


http://eng.minerals-ua.info/golovna/met ... -kopalini/

Ukraine has a unique mineral resource base and by this indicator it comprises the part of the leading countries of the world. This is primarily due to the diversity of geological structure and a complex multistage history of its development. Jasniji su svitski ratovi i današnji rat.



https://www.researchgate.net/figure/Ind ... _221677482

Industrial mining territories of Ukraine: 1 – Western (gas, oil, sulphur, coal); 2 – Central and Eastern (iron, coal, manganese, nickel); 3 – Creamea (iron, building mateeials); and case study area of Kryvyi Rih Iron Ore Basin.


Ovo ispod su zalihe od ugljena.

https://www.researchgate.net/figure/Dis ... _325278861

Pogledaj površine označene zelenim, ružičastim i smeđim u Grčkoj. Grci su tu u manjini.
Zamisli da je tu izbila pobuna. Ako je mogla u Nimačkoj, di je svoj narodi protiv svoga, zašto se to ne bi moglo protiv tuđina u Makedoniji, di uz jezični imaš i virski element?
Ako su u Austro-Ugarskoj slavenski narodi proglasili izdvajanje, zašto to ne bidu mogli u Grčkoj?
Austro-Ugarska in je još i priznavala prava; u Grčkoj bidu manjine imale razloga bit još nezadovoljnije.

Grčka na siveru države ne bi imala vlasti.
Pobunjeni narod metodon malog rata ugrožava Antantinu vojsku. Grčka nima više civilne vlasti.
Na siveru Grčke većinu činidu Turci, Bugari, Makedonci, Albanci i Kucovlasi, te muslimani svih nacionalnosti (kojima je Turska mati) i oni dižu pobune. Pljačke i sabotaže svugdi po bojišću. Logistika Antanti ugrožena. Grčka policija ne funkcionira, jer nima tko bit policajac na siveru zemlje.

Antanta mora vojsku angažirat za se bavit pobunjenicima. Priti in novo Galipolje, da ih pobacadu u more. Turska i Bugarska su tu. A sad je još došlo 1,000.000 vojnika s poljsko-ukrajinske bojišnice pa još i vrsni ratnici Kozaci i Poljaci.

Čerkezi (Kozaci) su najučinkovitije čistili teren u 2sr od partizana. Svi su se njih najviše bojali.



Nimačka obavištajna služba potpalila je Vlahe i sridišnjoj Grčkoj, obećavajući in državu.
Možda napravi i komunistički ustanak. Uspilo in je u Rusiji, di ne bi u malešnoj državici od Grčke.
Komunistički ustanak je i bia u Grčkoj posli 2sr, je li tako?



Pogledajte zapad Grčke.


Evo i pogledaj di su bili ustanici u grčkon građanskomen ratu 1948.


Grčku je već bia potresa građanski rat 90-ak godina pri, 1824., između kontinentalne Grčke i otočana protiv Peloponežana.

A da ne bude dosadno sridišnjin vlastima u Grčkoj, tu su i arvanitički Albanci na Atici i partikulariste među Cakoncima na Peloponezu među kojima nađeš one koji ćedu agitirat za posebnu državu.


I Cvijići pokazuje da je ništo na Atici i Peloponezu.


Epir, Etolija, Tesalija.


Albanci po Epiru i Atici. Samo su nimački i austrijski agenti imali obavit posal.


Evo povećani prikaz Peloponeza, stanje 1890. godine. Ružičasto je di je rasprostranjen albanski. Tu moraš uračunat i one koji su imali albansku nacionalnu svist, a služili su se grčkin. Usporedbe radi, mnogi priporoditelji u sridnjoj, južnoj i istočnoj Europi služili su se drugin jezikon od naroda kojen su pripadali, jer je to bia običaj viših slojeva služit se prestižnin jezikon.


Daklen, imaš svealbanski ustanak, Peloponez, Atika, siverna Egejska Makedonija, Epir, Etolija, zapadna Tesalija, gotovo da nimaš dila Grčke di ne bi bilo "manjinskih" ustanaka, odnosno ustanaka negrčke većine po Grčkoj.

Nastavno na gornje: zbog Sridišnjin silama sklona lokalnog stanovništva ono, Sridišnje sile nimadu problema s opskrbon. Dočekiju ih ka osloboditelje. Sve što Sridišnje sile tribadu jest pomicat bojišnicu ka jugu, bez velikih juriša vojske ka topovsko meso. Dok ide ide a kad zapne i vidiš da ne će tako skoro se pomaknit, ukopat se u rovove, dok u pozadini organizira gospodarski život i suvrimenu poljodilsku proizvodnju radi toliko potribne hrane vojsci i stanovništvu.

Nakon što se ukopaju, postavidu teško topništvo i mitraljeze i nima žurbe. Vrime radi za Sridišnje sile.
Nima pomaka ni na Zapadu ni u Egejskoj Makedoniji, a ni u Padskoj nizini i Alpama.

Antanta je bila grdno oslabila. Čak i jedna nadmoćna Engleska. 1919. je po cilon Egiptu i Sudanu izbila pobuna protiv Engleza.

Britanija je priznala egipatsku neovisnost.

U pokrajini Gilanu u šumama (Jangal, džunglama) je izbila pobuna protiv sridišnje vlasti protiv anglo-ruske okupacije. Poduprla ih je sovjetska Rusija, i sve je rezultiralo Perzijskon sovjetskon republikon 1920. godine.
U Australiji je izbila pobuna u Darwinu 1919. godine.
1919. je izbio treći anglo-afganski rat. 1920. u Iraku pobuna protiv Britanaca.
Argentina, veliki dobavljač hrane (Englezima) imala je pobune 1919., 1920. i 1921. u Patagoniji i Buenos Airesu.
Studenoga 1918. bio je neuspili pokušaj komunističke revolucije u Nizozemskoj.
Srpnja 1919. Maltežani su se pobunili zbog loših životnih uvita, a Englezi su ga ugušili ubojstvima civila.