OSVRT ILIJE ZOVKA: Povijesno politička geneza nove europske krize (II.dio)

... S druge strane, Rapallskim ugovorom predviđena je prodaja njemačkih postrojenja za obnovu i izgradnju naftnih polja u Bakuu i osnivanje zajedničkog njemačko-sovjetskog poduzeće DEROP (Deutsche-Russiche Petroleumgesellschaft), preko koga će Njemačka izaći iz izolacije, nametnute od strane anglo-saksonskih naftnih krugova.

18. travnja 1922., samo dva dana nakon objave Rapallskog sporazuma, uslijedila je prosvjedna nota Velike Britanije i njenih saveznika. Dva mjeseca kasnije, točnije 22. lipnja 1922., u Berlinu je ubijen Walther Rathenau, njemački ministar vanjskih poslova i autor Rapallskog sporazuma.

Za njegovo ubojstvo službeno su optužena dvojica desničarskih ekstremista. Međutim tadašnja njemačka javnost, kao i većina danas živućih poznavatelja tadašnjih prilika, smatrala je i smatra kako su Rathenauove ubojice oni krugovi kojima je Rapallski sporazum smetao.

... Međutim, i unatoč prihvaćanju Dawesovog plana Njemačka ne odustaje od svog suvereniteta. Njemački bankarski krugovi oko Reichbank nastoje se pod svaku cijenu izvući iz čvrstog monetarnog zagrljaja anglo-američkog nadzora.

Kreator tih njemačkih suverenističkih nastojanja na polju financija bio je Rudolf Havenstein[11]. Međutim, njegova političko-bankarska era na čelu Reichbank, završava iznenadnom i tajnovitom smrću 20 studenoga 1923.

Nakon Havensteinove iznenadne smrti, i unatoč protivljenju nekih njemačkih krugova, na čelo Reichbank dolazi Karl Heferich[12], bivši direktor Deutchebank i tvorac projekta bagdadske željeznice iz vremena prije prvog svjetskog rata. Nekoliko dana kasnije, točnije 18.prosinca 1923. Hefferich je ipak smijenjen. Na mjesto imenovan je dotadašnji anglo-američki lobista Hjalmar Schacht[13].

Nekoliko mjeseci nakon iznenadnog smjenjivanja Karl Heferich poginuo je u željezničkoj nesreći, pod iznimno sumnjivim okolnostima.[14]

... U takvoj situaciji tadašnji je njemački ministar financija Rudolf Hilferding[15] prisilio direktora Reichbank da prihvati kredit koji je njemačkoj vladi ponudio bogati švedski gospodarstvenik i financijer Ivar Kreuger.[16]

Međutim, Hjamar Schlacht odbija takvu mogućnost i podnosi neopozivu ostavku. Početkom 1932. bogati švedski industrijalac Ivan Kreuger pronađen je mrtav u svojoj hotelskoj sobi. I ako je službena autopsija utvrdila samoubojstvo kao uzrok smrti, švedski su istražitelji nekoliko decenija kasnije utvrdili kako je Kreuger bio ubijen.[17]

Ko da je prepisivao od Judimira..

Nego, na konto onog tvog, "drugi su već odlučili":

Misliš na "vizionare" Josipovića i Kosoricu, ili nekog izvana?

Koji si ti oportunista :), svojevremno si tako pisao i o Nemcima..:)

Ne radi se o ikakvoj mržnji niti divljenju, ovde su predstavljene samo gole činjenice.
Niko ni ne očekuje da bilo koja nacija treba biti mlohava, i raditi sebi na štetu, da bi se drugima svidela, promašio si ceo fudbal. Niti je tvoje personalno mišljenje o tome (ili nekim drugim temama), u stilu "neću sad da kažem...neću sad da mislim, neću sad da se foliram da..." bitno za ovaj konkretan činjenični skup u tekstu. Eventualno ako imaš neke elemente kojima bi opovrgao ovde napisano..

Pisao sam o Nemcima, i jos nekim uspesnim nacijama koje su znale svetu da nametnu svoju kulturu...

Ja to postujem, sigurno da mi nisu simpaticni ni Nemci ni Englezi, ali necu da prihvatam ovako maliciozne clanke koji po tebi iznose cinjenice, a po meni koriste cinjenice u pogresnom kontekstu, pogotovo u zadnjem pasusu gde se zakljucuje da i ostali nisu bili cvece, ali Englezi su najveci seratori...

Ja iznosim svoj stav, ne citiram necije druge rukopise, i ako ti to kao sto kazes nije bitno, ne znam sto uopste odgovaras na moj post, ja sam napisao mnogo vise od tih polovicnih diskredutujucih recenica koje citiras, ali se uopste nisi osvrnula na njih.

Pogotovo sto znam da si svojevremeno pisala da postujes Engleze, njihovu muziku, kulturu... ovo sada mi lici na dodvoravanje hrvatskom mainstreamu koji zbog losih odnosa sa ovom zemljom vapi za ovakvim clancima.

Ko da su prem Srbima bili nesto bolji, ali me to ne sputava da sagledam globalnu sliku, i da odam priznanje njihovom sposobnosti da sa parceta zemlje velicine Srbije i Bosne drmaju celim svetom.
I drugi bi hteli, ali ne umeju, pa ih dobrim delom zato mrze.

Ni jedni ni drugi...ni treći (izumitelji u startu njihovom zaslugom-propalog "panslavizma").

Hrvatima nisu ništa više zla naneli nego Srbima, iskreno me boli uvo za njihovu paranoju o tome, ali to nije razlog da ne prenosim činjenice koje opet nisi opovrgnuo ničim sem spikom o nametanju kulture.

Ako ćemo o nametanju kulture, u današnjoj Srbiji i BiH, a bogami od skorije i u Hrvatskoj, su ipak Turci - tate za nametanje, što se vidi po propasti svekolikog ukusa, i treštavih teheranskih zvukova koji su rak-rana koju nikada možda nećemo izlečiti, a koja nema blage veze sa našom izvornom muzikom.

Pa mi u tom segmentu i dalje stoji izjava: Poštujem pegave isfolirane džentlmene što su nam poklonili muziku koja ne liči na krike ranjenih bivola.

Englezi jesu ultimativni realpolitičari (mada je izraz njemački ), a razlozi za njihov uspjeh su kompleksni. Ajmo, onda, manje-više kronološki.

1. Geografija

Apsolutno najvažniji faktor je tu otočni položaj Engleske. On im je omogućio da, u razdoblju u kojemu su se formirali moderni narodi i nacije (što je proces koji traje još od kasnog srednjeg vijeka) budu pošteđeni stranih invazija i ratova na svojem teritoriju. Naravno, to im je omogućilo i uštede na nepotrebnosti držanja velike stajaće vojske, koja sredstava su se mogla koristiti u druge svrhe (od potkupljivanja stranih vođa do razvoja gospodarstva). Položaj im je, također, omogućio izoliranost od nametanja bilo kakve strane kulture i društvenih institucija, i općenito, revolucionarnih promjena iz temelja, tako da, recimo, njihov pravni sustav vuče kontinuitet od 11. stoljeća, što je odlično vidljivo u nepostojanju formalnog, pisanog ustava, koji je uvijek rezultat oštrih društvenih rezova (klasičan primjer Francuske revolucije).

2. Normani

Normanska invazija dovela je do koncentracije moći u rukama relativno malobrojne normanske elite. Obzirom na neprijateljsko okruženje, oni su se morali držati skupa više od feudalaca na kontinentu i naravno, oko kralja. Iz tog razloga, feudalni partikularizam, koji je izrazito usporavao razvoj kontinentalne Europe u srednjem vijeku, nije bio toliko prisutan u Engleskoj.

3. Razvoj građanske klase

Iz prva dva faktora, proizašao je i treći, odnosno mogućnost relativno spontanog razvoja trgovine. Na područjima razmjene, sjecištima prometnih putova, razvili su se gradovi, od kojih je najveći London. Stvaranje građanske klase dovelo je, naravno, do razvoja puno kompleksnijih društvenih odnosa, pogotovo potrebe za znanošću i obrazovanjem, naravno, usmjerenih na praktično, budući da je izvanjsko stanje rijetko kada bilo toliko loše (komparativno) da bi se masovno bježalo u metafizičke rasprave i slične stvari.

4. Kolektivitet

Iz navedenih razloga, dok su se ostale europske države borile sa stvaranjem nekakvog kolektiviteta (države), u Engleskoj je on, kroz zajedničke interese građanske elite, već postojao. Zbog toga su oni prvi bili u stanju definirati nešto što bi se moglo zvati "državnim interesom", dakle interesom koji ide dalje od nečijeg malog feudalnog posjeda. Kolektivitet se, također, manifestirao kroz stvaranje političkih institucija (parlament, još od kraja 13. stoljeća), odnosno određenog oblika "kolektivnog ugovora" između raznih društvenih slojeva (kralja, građanstva, plemstva - ovo posljednje je manje-više izginulo u Ratu ruža, što je dovelo, prvo, do centralizacije u rukama kralja, a kasnije do prevlasti građanstva, što je prirodni slijed stvari, jer je snaga parlamenta bila u tome što je držao kesu).

5. Vjera

Opet, iz svih ovih razloga, otklon od Rima je bio logičan, a u kulturološkom smislu je označio konačan odmak od kontinenta. Mada je sama državna vjera isključivi proizvod (real)političkih uzroka, otklon od Rima je doveo i do jačanja raznih ekstremističkih grupacija proizašlih iz kalvinizma, čija je vjera puno usmjerenija (simplificirano) na zgrtanje materijalnih bogatstava, nego katoličanstvo. Dodajmo tome i određenu dozu (kulturološke) rigidnosti i dobijemo situaciju u kojoj je u katoličkom zemljama tipično da postoje formalno oštra pravila, koja se primjenjuju "fleksibilno", dok je u, recimo tako, sjevernijim krajevima, tipično da postoje blaža pravila, koja se u potpunosti poštuju.

Ukratko, usmjerenost na cilj, jasno definiranje što se smije, a što ne i izbjegavanje nadugo i naširoko filozofiranja o boji izmeta, da tako kažem. Tu su, nedvojbeno, doprinijeli i klimatski faktori.

6. Okrenutost ka moru

Budući da je mornarica uvijek bila garant opstanka Engleske, mogla je odigrati ključnu ulogu u doba kada se stvarao moderni svijet, doba velikih otkrića. Dominacija nad pomorskim putevima rezultirala je u enormnom širenju engleske kulture svijetom (od Australije, preko Južne Afrike, do Kanade, da samo navedem direktne primjere). Iz tog razloga danas imamo Ameriku koja primjenjuje engleske principe na globalnoj razini (ravnoteža snaga, odnosno podjeli pa vladaj, kontrola nad svjetskim pomorskim putevima, koji su krvotok svjetske trgovine). Dok jedna sila, uz manjeg engleskog brata, dominira globalnom pomorskom trgovinom, jer nema takmaca koji bi to ugrozio, u Euroaziji je toliko različitih kultura, sila, civilizacija, koje se međusobno, uglavnom glođu, da se prebacivanje ključnih trgovinskih puteva na kontinent čini izrazito teškim (mada, prvi put u povijesti, mogućim, što je omogućila sirova republikanska politika, koja je međusobno približila Kinu i Rusiju, a djelomice i Njemačku).

Ukratko, marksističkom terminologijom, prirodni faktori doveli su do specifičnog razvoja proizvodnih snaga u Engleskoj, koji se onda manifestirao u nadgradnji u obliku društvenih odnosa zbog kojih Englezi i Ameri danas vladaju svijetom.

Na koje strane zemlje misli Markica Rebić?

Englezi jesu ultimativni realpolitičari (mada je izraz njemački ), a razlozi za njihov uspjeh su kompleksni. Ajmo, onda, manje-više kronološki...

Često se kod nas politika shvaća crno-bjelo. Tako mnogi kod nas znaju reći kako su Srbi miljenici britanske i francuske politike.
Ali ta i takva politika ne poznaje miljenice među narodima. Poznaje samo svoje interese koje nastoji sprovesti. Koliko su ti interesi, prije svega moralni i etični i to je druga stvar. Tako da nas Hrvate ne mrze Britanci nego jednostavno mi nismo oni koje su oni prepoznali da preko nas ispunjavaju svoje interese već su to Srbi.
Stoga na našoj politici ostaje da počne voditi interesa o našim nacionalnim interesima, a ne kao do sada da samo poslušno sluša.

A što se tiče konkretno Britanaca, čuo sam jedan podatak. Zaboravio sam u kojoj je knjizi to objavljeno i citat točan (potruditi ću se da to saznam).Uglavnom kada su britanski stratezi iznosili kraljici strateške planove, čini mi se u drugoj polovici 18. st. rekli su nekako ovako, parafraziram: Hrvati su stoka koja smeta našim interesima i treba ih istrijebiti.

Pierre Milza (78), francuski povjesničar talijanskog podrijetla, u svojoj najnovijoj knjizi “Posljednji Mussolinijevi dani” vraća se staroj tezi da je tadašnji britanski premijer Sir Winston Churchill želio da Benito Mussolini plati glavom kako ne bi na sudu progovorio o svojim vezama s Britanijom.

Saveznici su se u Jalti u ožujku 1945. dogovorili da će Hitleru, Mussoliniju i pomagačima suditi međunarodni sud.

Talijanski partizani su Mussolinija uhvatili u Dongu 27. travnja i strijeljali ga dan kasnije. Bojali su se, tvrdi general Cadorna ml. (koji je prenio naredbu za strijeljanje), da bi eventualni proces bio suđenje talijanskom narodu, prenosi Jutarnji list.

Taška s dokumentima koju je Mussolini imao u trenutku zarobljavanja nikada nije pronađena. Iznošene su pretpostavke da je u njoj bila tajna prepiska sa Churchillom. Za tu pretpostavku nema dokaza.

Milza u knjizi podsjeća da je Churchill bio oduševljen fašizmom potkraj dvadesetih godina i smatra da je htio zataškati taj podatak.

Danas kad gledamo tu silnu količinu lažnih suza i patetike iz koje se ipak razabire tko se veseli sutrašnjoj drakonskoj presudi Gotovini, a tko pak vjeruje da će biti pušten, valja se sjetiti većine hrvatskih medija koji su se u slučaju Gotovina svih ovih godina držali uglavnom besramno, prečesto kao podlistak Foreign Officea. Naime, nitko nije tako inzistirao na Gotovini kao Britanci i nitko manje od naših medija nije razotkrivao britansku dvoličnost. I Hadžić i Mladić su na slobodi, zar je London zbog toga nervozan?

Mediji, primjerice, birače nikad nisu jasno izvijestili da je za činjenicu da se uopće sudi trojici generala kriva izravno Račanova vlada koja je mimo svake nacionalne odgovornosti tražila da se procesuira Oluja. Račan je faktički time poslao u Haag i Čermaka i Gotovinu i Markača. Danas, kad se iz Haaga čeka samo brojka, treba otići u arhive i vidjeti kako se najveći dio medija držao u to doba. Svaki šušanj iz Londona o tome gdje je Gotovina servisirali su do gadljivosti. Danas, kad vidimo da mu se na sudu baš ništa nije dokazalo, kad i Šime Lučin i Jozo Radoš tvrde da Haag sudi primarno po političkim kriterijima, kad znamo da nitko iz generalštaba JNA nije završio u Haagu, a praktički cjelokupni hrvatski vojni vrh je tamo, danas trezveno možemo reći da se najveći dio naših medija držao besramno.

Pete_US, dobri postovi.

Dokle smo došli: da se Milanović uljudno ispričava zbog izjava zastupnika SDP-a, dok za Luku Bebića iste izjave ne zaslužuju ni opomenu! S jedne strane, jedva da je moguća bolja ilustracija nužnosti unutarstranačkih izbora u HDZ-u, a s druge strane, ta scena jasno pokazuje tanku, ali jasnu granicu između starih račanovaca i mladih SDP-ovih lavova koji su nerijetko ideološki bliži HNS-u, a, što je vrlo važno, pripremne treninge za ulazak u političku arenu obavili su kod Sorosevih civilnih udruga.

Naime, premda o HDZ-ovoj politici misle sve najgore, nije slučajno da ni Vidović, ni Vujić, pa čak ni na kritiku uvijek spremna Antunovićka nisu rekli da je polovici Vlade mjesto u Remetincu, već je to učinila Mirela Holy, zastupnica sa znamenitim “happy Halloween” imidžem! Milanović je pokazao da u zadnjem trenutku zna podići ručnu i ta činjenica istinski raduje.

Povežemo li nastup Mirele-happy Halloween s najavom da će George Soros financirati novu lijevu radikalnu političku stranku, izgleda s Kregarom na čelu, s time da će drugi ešalon činiti likovi koji su treninge prošli u Sorosevim civilnim udrugama, imamo ispred sebe cijeli plan.

George Soros, kao nova Kominterna radikalne ljevice, očito zaključuje da Milanoviću nedostaje političke brutalnosti poput ove saborske provokacije ili one koju smo gledali u “akciji Varšavska” te da krajnja ljevica koja danas ima uporište u Josipoviću (ne smije se zaboraviti da je Josipović svojedobno napustio Račana jer mu nije bilo prihvatljivo Račanovo koketiranje s domoljubljem, nešto slično vrijedi i za Kregara) mora imati svoju “udarnu pesnicu”.

Kad smo kod Sorosa, zanimljivo je da mediji daju naslovne stranice Budišinu povratku, ističući da podržava novi HSLS, a time i njihov odmak od HDZ-ove vlade, ali baš nitko nije napisao što je na skupu kod Varaždinskih Toplica Budiša zapravo rekao. Podsjetio je, recimo, da je HSLS bio otvoreno protiv prodaje Ine na način koji je Liniću i danas sjajan, što pokazuje da su u privatizaciju Ine Račan i Linić krenuli bez podrške koalicijskog partnera!

Govoreći pak o Sorosevoj ambiciji da financira političke stranke u Hrvatskoj, Budiša se nad time zaprepastio, podsjetivši da je svojedobno i njemu Soros nudio svekoliku pomoć, ali da ju je on glatko odbio! Budiša razumije i prihvaća da netko pomaže civilnim udrugama, ali da osniva i plaća političke stranke, to mu je ravno skandalu!

Premda mediji o tom njegovu govoru nisu izvijestili jer bi se onda umrljala poželjna slika da Budiša bezrezervno podržava HSLS i njegovu lijevu budućnost, lijevo krilo SDP-a već ustaje protiv Budiše. Jedva trpe Vidovića, Vujića i Antunovićku, sad još i Budiša! Dakle, uvijek može biti još i gore i ispada da ćemo plakati za Račanom, a premda djeluje nevjerojatno, izgleda i za Mesićem.

Naime, uza sav animozitet koji je imao prema Tuđmanu i njegovu djelu, Mesić Tuđmanovim generalima ipak nije trgao epolete s ramena. Josipović je, od svih problema koje država ima, ipak našao vremena da temeljito prouči sve moguće zakone i pronađe nategnutu pravnu formu za javno poniženje. Premda u zakonu o vojnim osobama pričuva uopće nije detaljno definirana, Josipović je ipak zaključio da su osuđene djelatne vojne osobe automatski pričuvnici, premda oni sami o tome nisu dobili nikakvo rješenje te kao pričuvnici nemaju ni ratni raspored.

No, samo s ocjenom da su vojne osobe, makar i u pričuvi, bilo je moguće strgati im generalske epolete. Mesić to nikada nije napravio! Druga strana one nezaboravne scene gdje Luka Bebić ne želi prigovoriti Mireli-happy Haaloween dok šalje pola Vlade u Remetinac sugerira da HDZ s ovakvim kadrovskim rasporedom ne može spremno dočekati izbore. Ako ovako nastavi, Bebić će Kosorici zabraniti da govori u Saboru!

Ovo mu nije prvi put da ponižava premijerku, ali je prvi put da animozitet pokazuje usred TV prijenosa aktualnog sata Sabora! Želi li pobijediti na sljedećim izborima, Jadranka Kosor morat će pročistiti stranku od uvjerenih sanaderovaca, ne zato što većinu neće moći kontrolirati, nego zato što ovaj put za pobjedu neće biti dovoljna poslušnost. Ako ga ima, strah od unutarstranačkijh izbora kod nje je iracionalan, jer bi bilo političko samoubojstvo da godinu dana prije izbora HDZ mijenja čelnog čovjeka stranke, a onda i Vlade.

No, ne pročisti li stranku prije parlamentarnih izbora i ne osnaži li svoju poziciju stranačkim izborima, na vrata će Kosorici početi kucati paranoja, što nakon iskustva s Bebićem ne bi čudilo. Novi stranački izbori paranoju bi posve izbirisali, bez njih će i prijatelji postajati neprijatelji, a ništa brže od takve atmosfere ne vodi u poraz na idućim izborima.

Iz knjige Margaret Thatcher "Ratovi na Balkanu"

"Dole piše: U prvom pasusu gospođa Thatcher je posjetila Vukovar 1998. godine i kaže "da bi se svatko barem jednom u životu trebao suočiti s materijalnom stvarnošću zla." Jer, kad je vidjela Vukovar, "vidjela je kako zlo poprima stvaran lik, da ga čovjek nikad ne može zaboraviti."

"U tom pasusu (drugi op.a.) gospođa Thatcher kaže da su zapadne vođe suočeni s tom prijetnjom, misli se na Jugoslaviju, počinili tri ključne pogreške. "Prvo: Pokušali su zadržati Jugoslaviju i time su Jugoslavenskoj armiji dale do znanja da se inozemstvo, da se dakle neće usprotiviti njezinim nadstojanjima da silom spriječi ocjepljenje. Drugo: Međunarodna zajednica je nametnula embargo, a time je Slovencima, Hrvatima i Bošnjacima uskraćena obrana. I treće: Citiram kao treće: "U pokušaju da se "nepristano" podjeli krivnja zbog tih događaja, dok je zapravo jedna strana bila agresor, a druga pak žrtva, Zapad je postao svojevrstan sukrivac za počinjene zločine."

"Nije to bio nikakav", citiram, gospođa Thatcher citira, "veliki trenutak za Europu" kako je utvrdio tadašnji luksemburški ministar vanjskih poslova Jacques Poos, bio je to trenutak europske sramote." (7.5.2009.) Iz knjige Brendan Simmsa "Britanija i uništavanje Bosne"

Praljak: Citiram: "Tokom većeg dijela godine 1992. u Bosni nije bilo rata, već je to bio pokolj u kojem su do ruba naoružani i dobro organizirani srpski vojni krugovi iskoristili svoju prednost protiv nezaštićenih civila."

Praljak: Dakle citiram: "Kroz Vijeće sigurnosti UN-a u New Yorku i Vijeće NATO-a u Bruxellesu tri duge godine Britanci su se opirali upotrebi zračnih snaga NATO-a. U isto vrijeme britanski državnici i diplomati gledali su u svemu u "jakoj" Srbiji najboljeg jamca mira na Balkanu. Sa Srbima su se britanski posrednici ophodili vrlo susretljivo, a sa Bosancima nasilnički bahato. I na sve su moguće načine sabotirali američke planove za vojnu intervenciju... (7.5.2009.)

O politici interesa

"... jer je njima (međunarodnoj zajednici op.a.) mir bio bitan. A koje forme je taj mir i tko je u tom miru nastradao i tko je izgubio i šta je s načelima tog mira? To što se tiče međunarodne politike na Balkanu, od aneksije 1878. godine, aneksije BiH pod Austriju, odnosno ..., nikad nikoga nije bila briga. Nikad tamo nitko nije vodio nešto što se može zvati načelna politika, nego naprosto politika interesa." (26.5.2009.)
O optužbama na račun Unprofora

Sudac Antonetti: "Gospodine Praljak, pogledajte stranicu 55 molim vas. Vi tu zapravo optužujete Unprofor. I kažete "da oni pomažu muslimanima da osvoje teritorije". To što vi tu kažete je ozbiljna stvar. Na čemu ste vi svojevremeno temeljili tu izjavu?"

HaagPraljak: "Na spoznajama časni suče! Ovo bila teška optužba ili ne, ona je točna! Naravno ne cijeli Unprofor, ali su mnoge postrojbe pomagale muslimane i Englezi. A ove jedinice koje su bile iz zemalja, islamskih, to je bilo manje-više više nego otvoreno, i tako dalje. A čak znam da su, iako Nijemci nisu imali svoje jedinice, oni su švercali oružje, posebno pored nas. Što smo mi oružje švercali muslimanima isto u humanitarnoj ehh, to je vrlo komplicirano, ali ostajem pri ovom ovdje stavu. A posebno su im pomagali nevjerojatno lažnim izvješćivanjima što se na terenu događa."

Sudac Antonetti: "Govorite o švercu oružja, da li se tu radilo o izolovanim postupcima pojedinaca, znate da u svakoj ustanovi postoji neka crna ovca, ali to ne znači da mora baciti ljaga na cjelokupnu instituciju, na cjelokupnu ustanovu. Dakle, da li su to bili pojedinačni postupci, ili su svi to radili?"

Praljak: "Nisu radili svi časni suče, bilo je pojedinačnih, ali bilo je i cijelih struktura. Ukrajinske i ruske Srbima, islamske muslimanima, Englezi i tako dalje. Dakle, bilo je, poslje toga su Amerikanci dopustili da slijeću iranski avioni, turski avioni. Nemojmo se zavaravat. To što sada hoće svi pokazati zapravo da nisu radili ono što su radili i da smo mi grupa zločina koja je proizvodila taj rat, ja kažem ovdje, pardon, nije točno!" (18.6.2009.)
O igrama na račun drugih

"... Predsjednik (Tuđman, op.a.) kaže: "Jedan od supredsjedatelja pitao me je da li smo kadri obraniti Gornji Vakuf?". On dakle, jedan od supredsjedatelja konferencije, a u to vrijeme to može biti ili Owen ili Stoltenberg pita, dobro, ako vas muslimani pobjede s kakvim ćemo planom opće moći, ako vi zaustavite kod Vakufa i proširimo pa se uspostavi ravnoteža imati ćemo osnove da nekoga nešto prisilimo. To je ta igra, politička, vojna, zamršena, komplicirana, gdje su svi veliki igrači bili izvan Hrvatske i BiH." (17.6.2009.)
O rušenju Starog mosta

Praljak: "... a onda kada je to sve skupa pripremljeno, jedan engleski vojnik je postavio kameru, to snimio, dobio je pratnju, kako to pišu snage Armije BiH, do Sarajeva, gdje je tu kasetu trebao predati Televiziji Sarajevo. A on je bez ikakvog problema sjeo u Unproforov avion i odletio i to dao BBC-u. E sad sve zaključke ja ostavljam svakome, osim što HVO i Slobodan Praljak s tim nemaju nikakve veze. Tko ima zaključite sami."

Predsjedavajući sudac: "... dakle vi tvrdite da je riječ o jednoj velikoj manipulaciji, ako sam vas dobro shvatio?"

Praljak: "Da, časni suče. Ja tvrdim da je to velika manipulacija. I nije predao on to nikad sarajevskoj televiziji. Sve ono što smo mi gledali, to je prenešeno sa BBC-a. Dakle i onaj ORF, austrijski i sarajevska televizija, i sa onim istaknutim komadićem, kojeg je on, ne znam zbog kojeg razloga iskinuo, da li su to bile dvije ekspolozije, ja to ne znam, jer nitko ne raspolaže tim originalom. To on nije dao sarajevskoj televiziji. To su svi preuzimali, kako se preuzima, kako se preuzima materijal, kad jedna kuća to objavi. Ali je to objavljeno iste večeri 9-og., 9.11. Samo ne iz Sarajeva nego iz BBC-a."

Praljak: "... i to (o Škotu, vojniku snimatelju, op.a.) izrijekom pišu muslimanske novine, na stranici knjige, evo ja ću vam pokazati, ove, točno gdje je to navedeno, samo malo... Evo to je "Oslobođenje", četvrtak, 19. 6. 1997. godine, stranica hrvatska je 34., gdje se o..., tome govori. I kaže se da je "kameru prema mostu ustremio jedan Škot, koji se u tom gradu nalazio kao pripadnik Britanske Armije." Dakle, Britanaca časni suci dole nije bilo. Meni je nejasno što je pripadnik Britanske Armije radio u Mostaru kad su dole bili zaduženi Španjolci. I kaže se "da je taj čovjek, prema naredbi Dudakovića, a to je bio zamjenik zapovjednika IV korpusa, krenuo u Sarajevo u pratnji pripadnika vojne bezbjednosti komande IV korpusa. I izrijekom piše, "ali, umjesto da dragocjeni dokument, kako je bilo dogovoreno, preda ondašnjem direktoru RTV BIH, on se dočepao prvog Unproforovog aviona i odletio iz Bosne." Ovo pišu muslimani, ne piše Praljak. E sad. To su njihove izjave i to dosta znatno iza toga. Ja tu ne mogu više ništa dodati. Kakvu je on ulogu imao dolje, ja mogu sudu dostaviti njegovo ime, pa bi se moglo, ali ...ne, nema ništa od toga."(8.6.2009.)
O modeliraju rata i (navodnoj) smjeni

"... Dakle snaga koju su imale određene zemlje na tom području je bila takova, da su one modelirale taj rat, to ja tvrdim, šest puta pod zakletvom. Kako će se odvijati, do koje mjere, i kako. I taj rat na teritoriju BiH je vođen, između ostalog kao jedna propagandna ili kampanja reklamiranja deterdženata. Izabere događaj koji se zbio ili nije zbio, novinari ga vam prenesu, a onda vi kažete, "e sad vi morate, jer evo imamo informaciju." Nema informacije časni suče u svjetskoj javnosti o Doljanima, Uzdolu itd. Nema informacije o ofenzivi muslimanskih snaga tri mjeseca na HVO. Nema! A stalno se govori da mi napadamo. Ja kažem, nigdje nismo napali! Mi se branimo! E sad, što se tiče gospodina Galbraitha. Ja ne znam što je on govorio o Franji Tuđmanu, ali ja sam svoju zamjenu zatražio prije Stupnog Dola, s kojim uostalom nemam nikakve veze, to je broj jedan. I broj dva, mislim da je animozitet gospodina Galbraitha prema meni nastao naknadno, jer sam se javno očitovao kad je on držao javni skup, tribinu, na trgu u Slavonskom Brodu, kao da mu je to Amerika i prčija! Ja sam mu rekao, čekajte, nismo mi banana država da nam veleposlanik drži javne govorancije. Tada je on odgovorio "Šta se javlja taj rušitelj Starog mosta." Opet, bez suda i zakona, dovoljno je da ste Amerikanac, a iza toga ide najveća sila na svijetu, najsnažnija sila na svijetu, mene te sile ne interesiranju. Može on biti ne znam kakova sila, nije točno da se mene dole smijenulo." (15.6.2009.)
O gotovim pričama

"... Gotova je priča. Priče su, časni suče Antonetti, gotove kad vam netko hoće staviti priču. Danas se ratovi oblikuju preko CNN-a. Pa to piše u svakoj komunikacijskoj knjizi, koja se bavi. Ako vam CNN hoće napraviti rat, vi ćete imati rat. Najprije dođu oni, a poslje toga možete samo čekat kad će počet rat. Od Bagdada pa nadalje. Tu je stvar sile i snage..." (15.6.2009.)
O uvjerenjima

"Ja sam se uvjerio i u ratu i poslje rata, da je beskrajna količina podmetanja i laži napravljena u tom ratu." (16.6.2009.)