Pravoslavci mi to kažu.
Rusi,Ukrajinci,Srbi,Makedonci,Crnogorci,Grci,Rumunji i Bugari.
Nitko ne ide redovno u crkvu.

Uvijek isto čujem: “ pola ne razumem”

Dobri odnosi među pravoslavnim crkvama? Malo sutra.
Sve je nacijonalno obojeno. “ Katholikos” malo sutra.

Nikad to nisam cuo ni od jednog pravoslavca, a ni grkokatolika... Pred Bozic sam bio u jednoj grkokatolickoj ukrajinskoj larvi. Crkve pune, narod vjeran, monaski zivot cvjeta
Tako da izvini ali slabo mogu povjerovati u tvoje teze da kazu "pola ne razumem" Jer koliko mi je poznato pravoslavni su jako dobro upoznati s tim da Liturgija nije tu radi covjeka i da je covjek "razumije" vec radi Boga (isto ono sto su ucili i katolici do postkoncilske degradacije) Jer ni velike tajne krscanstva covjek nije sposoban razumjeti, vec ih jednostavno mora misticno dozivjeti.


Medjutim da te podsjetim jos jednom na KATOLICKO ucenje:
Kan. 9. Tko kaže da treba osuditi obred Rimske crkve da se tihim glasom izgovara dio kanona i riječi pretvorbe; ili da se mise trebaju slaviti samo na narodnom jeziku; ili da se voda ne smije dodavati vinu u kaležu koji se prinosi zbog toga jer je to protiv Kristove ustanove: neka bude kažnjen anatemom.

To sve stoji nista tu nije sporno. Ja isto placam porez dok na snagu ne stupe ove nove mjere koje je "sinoda" donijela. Medjutim ako se KC u Njemackoj uistinu odmetne od katolickog nauka (iako se u praksi davno odmetnula) onda nema smisla podrzavati takvu organizaciju ma koliko dobra ona ucinila ili cini

To se slazem. Da se pravoslavlje danas pogubilo u nacionalizmu to je jasno. Bilo bi smijesno tvrditi da nije

Komentar o Tradiciji katoličkog publicista Zorana Vukmana, objavljenog na njegovom Facebook profilu:

Htio bih par riječi kazati o pojmu tradicije i tradicionalizmu u katoličkom kontekstu jer vidim da je tradicija ozloglašena i kod samih katolika. I da se ne zna što pod tim pojmom misliti.

Većina vjeruje da se Tradicija (objasnit ću zašto je pišem s velikim početnim slovom) svodi na običajnost i niz propisa koji se mijenjaju s duhom vremena. Kad se radi o katolicizmu, onda bi običajnost, koliko god bila važna za pojedine krajeve i ljude, bila nešto efemerno, akcidentalno. Ona se mijenja ali ne čini samu bit ili supstanciju Tradicije.

Vremena se mijenjaju, pjevao je B. Dylan, no što je to u katoličkoj baštini što je nepromjenjivo i uvijek novo? Što čini katoličku Tradiciju? Njezina sakramentalnost, njezina otajstva koja su izraz prisuća samoga Krista, mistična bit koja po Kristovoj Riječi, Svetom Pismu i apostolima, po cijeloj Predaji prenosi se do nas i čini Riječ živom, jednom zauvijek Utjelovljenom. I dostupna nam je sada i ovdje u svim Tabernakulima ako je otkrivamo po djelatnoj vjeri, dušom, srcem, umom i tijelom.

Rene Guenon je iznio jednu zanimljivu definiciju Tradicije: Tradicija je transmisija duhovnih upliva. Tradicija vjere nije moguća bez duhovne inicijacije. Evo primjer: od Petra i prvih apostola do današnjeg svećenstva i biskupa, ta duhovna i mistična inicijacija u sveti red prenosi se polaganjem ruku, i to po vlasti koja je od samog Krista dana apostolima. Neprekinuto! Je li to Tradicija? Što bi drugo bilo ako ne „duhovna transmisija“ – uvjetno ovdje uporabljujem ovu sintagmu, jer radi se o nečemu i puno većem od toga. Zato je pišem s velikim slovom. Ona je duhovni pečat samoga Boga. Istina koja se prenosi kroz naraštaje po točno određenim obredima. Obrednost katolicizma nije formalizam nego svijest o uzvišenosti otajstva koje se vrši i aktualizira u svakom času povijesti. Tradicija čuva tu sakralnu svijest. Kad uđemo u crkvu, ako nismo svjesni pred kim stojimo, mi smo izvan vlastite Tradicije. Mi smo postali svjetovni, formalni vjernici. A takvih je najviše.

U svakom slučaju, supstancija katoličke Tradicije je duhovna i nepromjenjiva. Sveta misa kao Kristova nekrvna žrtva je njezin vrhunac. Istine vjere i svaki članak Vjerovanja, nisu utvrđeni od jednog čovjeka nego su polog vjere cijele Crkve, papa, učiteljstva, svetaca i puka. Za takvu vrstu Tradicije, dakle duhovne koja se oživotvoruje u svakodnevnom življenju Božjega naroda u Crkvi kao Mističnom Tijelu Kristovu, hrvatski jezik ima divne izraze: poklad vjere, polog vjere – to je sadržaj Tradicije kao takve. Ono što je u njoj nepromjenjivo.

Kad se omalovažava Tradicija od samih katolika kao promjenjiva običajnost, onda se otkriva koliko su takvi katolici pod uplivom suvremenog duha vremena koji uništava i odbacuje svaku Tradiciju, kako običajnu tako i duhovnu. Ne razumiju da je Tradicija sve ono što misle da vjeruju a zapravo ne vjeruju, jer da vjeruju, spoznali bi da je u osnovi Tradicije uvijek novost Evanđelja ali ne novost koja trči za duhom vremena nego novost koja tom duhu vremena istinu govori u lice! A ima li išta hrabrije i avangardnije od toga?

Pogledajmo primjer braka. Koliko se uopće u obrani braka govorilo i svjedočilo da je on sakrament? Da je nešto sveto? Koliko se to isticalo? Vrlo malo. Zašto se mnogi stide vlastite Tradicije? Žele biti moderni i dopadljivi, svidjeti se masi koja se podruguje svemu što je baština vjere, duha i kulture, jer misli da je sve to staro i mrtvo. Pa ako bi i bilo, zašto nema poštivanja prema onome što su nam preci dobroga namrijeli u baštinu? Zato jer je duh post-modernizma besraman u svojoj nihilističnosti, to je duh demona Asmodeja koji kida i trga sve spone morala, duha i ljudskosti, u ime konačne i globalne pobune čovjeka protiv Boga.
Na kraju, što nam kao esencijalno ostaje ako ne – Krist? Sveti Toma Akvinski je razumski dokazivao da je transupstancijacija otajstvo koje se doista događa, da se vino i kruh u pretvorbi na oltaru stvarno pretvaraju u Kristovo tijelo i krv, da se događa promjena biti supstancije, iako je nevidljiva ljudskim očima. To je otajstvo dohvatljivo samo vjeri.

Za suvremenog čovjeka to je ludost. Za luterane simbolika. Isus se nije simbolično predao na križu. Niti je simbolično izgovarao neku magijsku formulu na Posljednjoj večeri. Ne, Isus se tu predao nama i za naše spasenje u potpunosti. Njegova Riječ izgovorena je identična činu i djelu, ona je jedno s ljubavlju i žrtvom, i ona je stvaralačka – po Ocu, Sinu i Duhu Svetomu, ona čini da stvari budu – Isus nije u tom času govorio u parabolama. Govorio je izravno. Daje nam sebe kao duhovnu hranu da imamo život vječni.

Tradicija je, dakle, suštinski duhovna i za katolike njezina srž su Krist, Sveta Misa i sakramenti. I potom cjelokupni Nauk, Predaja Katoličke crkve.

U tom kontekstu, kad katolik katolika pogrdno naziva tradicionalistom, kao da je neki gubavac zato što u Tradiciji vidi neprekinuti duhovni uvid, inicijaciju u Kristova otajstva i uvođenje u Istinu Spasenja, onda je riječ o duhovnoj sljepoći onoga koji je zaražen zombi virusom post-post moderniteta.

Mudar čovjek čuva ono što mu je povjereno. Besramnik, bezumnik to rasiplje.

Ovdje bi izabrao jedan jos uvjek vazeci kanon koji modernisti konstantno krse to se isto dogodilo tek objavom novog reda mise. U svijetu se sakramenat pokore ili ispovijedi uopce vise ne prakticira:

Kan. 11. Tko kaže da je sama vjera dovoljna priprema za uzimanje sakramenta presvete euharistije, neka bude kažnjen anatemom. I, kako se toliko otajstvo ne bi primalo nedostojno, te zbog toga za smrt i osudu, sam sveti sabor naređuje onima koje savjest tereti zbog smrtnog grijeha, koliko god mislili da su se skrušili, da se moraju prije toga sakramentalno ispovjediti ako ima dovoljan broj ispovjednika.

Napravi jednostavan test, pitaj pravoslavce da li idu redovno na misu.

Tridentski sabor iz 1562 godine ne definira današnju Katoličku crkvu.

BTW Zar i pravoslavne crkve ne koriste narodni jezik?
Pravoslavne crkve su sakrament krizme doveli do simboličke točke na papiru

Sta ti to znaci da ne definira danasnju Katolicku Crkvu. Oces reci da je Katolicka vjera danas nesto drugo od one koja je bila za vrijeme Tridentinskog sabora?

Ovdje je rijec o nauku KC ne pravoslavnih. Pravoslavne koriste narodni jezik osim u kanonu gdje se uzima crkvenoslavenski ili grcki odnosno neki od drevnih jezika ovisno o Crkvi.

Ako pravoslavni i ne idu redovito u crkvu to sigurno nije zbog toga kako ti tvrdis "sto ne razumiju" liturgiju vec zbog drugih prilika ali i drukcijeg shvacanja liturgije od katolika

Prije bih rekao da su se pravoslavne crkve odmetnule od kršćanstva i krščanskih vrijednosti.

Liturgiju su doveli do kazališne predstava koju vjernici ne razumiju, crkve ostaju prazne.
Karitativnosti nema, preobraćanje nevjernika, misioniranja- nema.


Lijepo je Isus rekao:Matej 4 19
” I kaže im: "Hajdete za mnom, učinit ću vas ribarima ljudi!”

Skaces s teme na temu. Crkva nije primarno karitativna ustanova, u sto se recimo KC od IIVK pretvorila (U Njemakcoj recimo 90% "vjernika" vidi Crkvu iskljucivo kao karitativnu instituciju, a ne bozansku ustanovu). Od drugog Vatikanskog sabora KC je takodjer napustila misionarenje i preobracenje nevjernika. Misionarenje je svela takodjer samo na karitativnost, a ne obracanje. Cak je iz liturgijskih knjiga izbacila molitve za obracenje nevjernika i Zidova

Katolička crkva kao institucija ima svoje propise i odredbe koje su se mijenjale tokom stoljeća.
Vjera je nešto sasvim drugo.

Razlog zašto pravoslavci ne idu u crkvu još nisi naveo, da vidimo.
Meni pravoslavci kažu da pola ne razumiju, baš me zanima tvoj razlog.

To je totalna glupost.
Misioniranje samo karitativnost? LOL
Zbilja nemaš pojma o misionarskom poslu katoličke crkve.

Njemci idu redovnije u crkvu nego bilo koji pravoslavci.

Ja bih rekao da pravoslavci gledaju na svoju crkvu kao nešto simbolično, tradicijonalno, zato i ne gaje duhovni život.

Propisi svetih otaca i Tradicija te ono sto je Crkva pomno naucavala i obdrzavala se nemogu promjeniti ni zamjeniti sa stoljecima kako ti tvrdis

Kao sto sam rekao ja nisam primjetio da su pravoslavne crkve ili grkokatolicke punije ili praznije od rimokatolickih nedjeljom. Ono sto mogu potvrditi je da vjera i posjecenost misa kod katolika u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini itekako opada pogotovo medju mladom generacijom. O zapdnim zemljama mislim da ne treba govoriti

Na to cu odgovoriti samo sa

Laut der von der Deutschen Bischofskonferenz (DBK) im Juli vorgestellten kirchlichen Statistik für das Jahr 2018 fiel die Teilnahme am Sonntagsgottesdienst mit 9,3 Prozent nur geringfügig (2017: 9,8 Prozent). Bei den Protestanten lag diese Zahl zuletzt bei etwa 3 Prozent.

Kod pravoslavaca je još niže od toga.

Pa gdje je sad razlog zašto pravoslavci ne idu?
Meni nije poznat niti jedan pravoslavac koji ide redovno, niti jedan.

Propisi crkvenih očeva:
Gjde je liturgija riječi?

A što ćemo s krizmom?
Gdje je krizma nestala?

Ruglo te stiglo:
“ Na prosečnom bogosluženju nedeljom bude 200 ljudi, pa u odnosu na to da pravoslavnog stanovništva na našoj opštini ima oko 20.000, to je jedan procenat. Dakle, svaki 100. čovek je došao u nedelju na bogosluženje - objašnjava otac Arsenijević.”

https://www.blic.rs/vesti/drustvo/kakvi ... ih/7mpslkz

Pravoslavna crkva kao Hells Angels, 1%

Moj Blic. Sve sto ti zagovaras u KC je cisti protestantizam i nema sa katolicanstvom ama nikakve veze.
Liturgija koju smatras dobrom na nju ti ne bi dosao ni jedan pokojni pradjed ni bilo koji predkoncilski vjernik ni svetac jer bi je smatrao odvratnom protestantskom herezom (Citati Stepinca, Merza i ostale…)
Sve sto podkoncilska Crkva danas slijedi je vec osudjeno na svim svetim saborima i od svih svetih otaca.
Sve sto podkoncilska Crkva danas slijedi i naucava je slijedio Martin Luter prije 500 godina. Gdje je danas ta sljedba zavrsila vidimo, ne treba puno govoriti.

Sve ono sto podkoncilska Crkva danas slijedi i naucava prvo je pocela naucavati crkva u Njemackoj, Nizozemskoj i Francuskoj. One su bile primjer kako bi trebalo slijediti takozvanu reformaciju.

U kakvom je stanju KC i katolicka vjera danas u tim zemljama mislim da ne treba puno govoriti. Dovoljno je vidjeti sta naucavaju danas njihovi biskupi (Martin Luther bi se postidio i pitao pa zasto ste mene izbacili iz Crkve).
Dovoljno je vidjeti stanje crkava i vjere uopce. Od svih njih prezivljava samo Crkva u Njemackoj iskljucivo radi poreza kojega nasilno ubire. Medjutim kako sam rekao nece ni ona dugo jer je svabe smatraju obicnom ljudskom institucijom nista vecom ni boljom od recimo Caritasa i zato je zbog raznih razloga masovno napustaju.

Te Crkve i nauk slijede danas i provode ono sto su one provodile prije 50 godina Hrvatska, Poljska i ostale. Zbog toga ce i one zavrsiti potpuno jednako njima ma koliko se mi nadali da nece ili nas to bolilo

Prije sam se uvjek cudio kako hrvatske zene i cure (bilo u Hrvatskoj bilo u BIH) dolaze u crkvu i na misu.
Sto sam vise bio svjesniji degradacije cudjenje je nestajalo ali me je nastavilo cuditi da svecenici to uporno ponavljaju, a ne shvacaju.

Naime kad ukines sveto, sakralno i osjecaj za sveto automatski ukidas i sve ono sto to sa sobom nosi pa tako i osjecaj srama i osjecaj za oblacenjem.
(Podkoncilska crkva je sve to ukinula: Ukinula je Liturgiju i Zrtvu zamjenila protestantskom sluzbom, to je naravno povuklo unistavanje svetog prostora=crkve gdje se degradiralo sve sto je sakralno i sveto te ih svelo na dvorane za sastanke)

Zato danas jako puno ljudi kaze. Ne mogu moliti u modernoj crkvi, ne nalazim smiraj u tome prostoru,… ne osjecam prisutnost svetoga,… ne mogu naci tabernakul… itd. Itd…

Grozota pustosi

Jedan lijepi primjer postkoncilske pustosi:

LIJEVO: Crkva sv. Josipa u Rankovićima (Novi Travnik, BiH)

Slika izvornog izgleda crkve iz 1937. - preč. Franjo Vrebac služi sv. misu -SKLAD-LOGIKA

DESNO: Slika iz 1988., nakon "koncilskog preuređenja" - stol umjesto oltara, svetohranište gurnuto u stranu itd. (inače, cijela je ta crkva srušena prije par godina, kad je izgrađena nova - još modernija i gora), jednom rijecju: KAOS

Doista su u pravu oni koji kazu KC i vjera prije IIVK nije ista ni Crkvi ni vjeri poslje IIVK. To su dvije potpuno dijametralno razlicite vjere i Crkve. Onaj tko slijedi drevni nauk slijedi vjeru svojih otaca. Modernisti doista slijede vjeru Martina Lutera

Nema smisla s tobom diskutirati, mijenjaš ploču na svakoj stranici, lupetaš:

Pišeš ovo na prošloj stranici:


Moj odgovor je da nije tako i postavim link s podacima.

Ovdje ide druga ploča


I to je laž ali imas google

Dalje


Vidiš sam da samo lupetaš, skrećeš temu i počinješ sa : “Moj Blic.bla bla bla.” Potom dužina suknjica u crkvi.
Nigdje riječ o 1%, krizmi, liturgiji riječi

Ako želite od 1% doći na 0% onda ste sa pravoslavnom crkvom na pravom putu.

U liturgiji rijeci kako je ti nazivas odnosno Sluzbi Rijeci (jer ne postoji liturgija rijeci) ne vidim nikakav problem ni u pravoslavnim crkvama ni u katolickoj tako da ne vidim zasto si zapeo za to. Sto se tice krizme takodjer ne vidim problem. Pravoslavni je djele skupa sa krstenjem i moze je podjeliti i svecenik (kao i kod katolika ako je potreba) Prije su je i katolici djelili u ranoj dobi (staroobredni katolici i danas prakticiraju tako). Sto je u svakom slucaju bolje nego danasnja praksa kod modernista na sta su ukazali i mnogi biskupi

Liturgičari (uzaludno) upozoravaju da je opasno svoditi sakrament potvrde na sakrament koji, utemeljen na zrelosti primatelja, daje snagu za svjedočenje i borbu.[87] Nadalje, sakrament potvrde nipošto se ne bi smio shvaćati kao potvrda zrelosti vjernika, nego, kako nas to uči tradicija Crkve, potvrda krsnog dara Duha Svetoga. Sakrament potvrde nezasluženi je Božji dar, inače bi se mogao shvaćati kao sakrament »elite«, »zrelih«, »svetijih«, a ne sakramentom svih.[88]

Temeljni (vrijedeći) dokumenti načelno su u skladu s drevnom praksom. Službeni vrijedeći dokumenti (Red krštenja, Red potvrde) izrijekom govore o 7. godini života za primanje krizme, štoviše, govori se o mogućnosti da primatelj nije došao do uporabe razuma.[89] Jednako tako se uvijek govori o izvornom redoslijedu: krst – potvrda – euharistija. Međutim, Red potvrde daje mogućnost biskupskim konferencijama da odrede i višu dob. Čini se da se Sveta Stolica nije usudila izrijekom pomaknuti dob i poremetiti redoslijed, nego je tu »nezahvalnu« ulogu prepustila biskupskim konferencijama koje su bez ikakvih poteškoća odredile stariju dob.[90]

Izvorni redoslijed (krst-potvrda-euharistija) potvrđuje i praksa istočne Crkve i toj praksi svi priznajemo legitimitet. Katolička je crkva oduvijek prihvaćala legitimitet istočne prakse, tj. da se sakramenti inicijacije uvijek podjeljuju u istom obredu, slavio ih biskup ili običan svećenik i to bez obzira na dob primatelja. Jednako je tako danas i u Katoličkoj Crkvi istočnoga obreda.[91]

Kao sto vidis Blic ja te uporno pobijam cinjenicama, dokumentima, Tradicijom i svetim ocima. Medjutim tebi il govorio il prdio ti guslis po svom. Zato cu te ostaviti da nastavis zivjeti u svome protestantskom duhu. Medjutim ti nisi katolik koliko se god ti trudio dokazati i reci da jesi

Zaboravio si napisati ispod slika:
Katolička misa u HR 20-30%
Pravoslavna liturgija 1%

Slažm se, grozno stanje u Pravoslavnim Crkvama.
Morate nešto poduzeti.