Sad povežite ovo s Domovinskin ratom u BiH i velikomuslimanskom agresijom u BiH na Hrvate.
Hrvati su bili izloženi tihin sankcijaman i međunarodnoj medijskoj izolaciji.

Evo sa označenin mistiman.

Koji to čovik mora bit mozak za u kjučnen trenutku rata ić ubijat saveznike po izoliranin seliman. Namisto oslobađat svoje velegrade od agresora.

Zbilja debilizam. Šta je muslobošnjama to tribalo? Za smistit muslimanske izbiglice u hrvatske kuće?
Mogli su lipo pitat Hrvatsku. Poslali bismo in dasaka i cimenta za napravit kuće ali u muslimanskin seliman, ili u gradoviman bidu mogli napravit u dvoranaman i tvorničkin halaman stanove.

Sva ona hrvatska sela su izolirana. Ionako se je broj stanovnika bia smanjiva, za 30 godina, t.j. do danas bidu u njima ostale samo babe, a za 10 godina prazno osim za blagdana, Dušneg dana i ako tko napravi vikendicu. Nikakve gospodarstvene snage.

Neviđena glupost u muslobošnja. Kolike moradu bit budale za ovako izgubit obraz.
Ništa nisu dobili, sve su izgubili.

Još jedan 3D prikaz pravcem zapad — istok. Busovača, Vitez, Dolac na Lašvi (pridgrađe Travnika), Nova Bila. Vidi se komad zeničke općine na dnu.
Atribucija: https://www.google.com/maps/@44.188132, ... a=!3m1!1e3

Pogledajte ovin zemljovid. Oko razvikanih Ahmića su mista masovnih pokolja Hrvata.
Modrom su zaokružena mista di su bili pokolji nad Hrvatima, a broj ubijenih žuton brojkon.
Ljubičaston je zaokruženo misto di je bia taj jedan jedini pokolj nad Muslimanima, a broj ubijenih ljubičaston brojkon.
1991. godine četvrtina stanovnika Ahmića bila je nemuslimanska, odnosno Hrvati.



Napomene radi: zračna udaljenost od spomenika žrtvama u Križančevu Selu do spomenika žrtvama u Ahmićima iznosi 2940 metara, t.j. 2,94 km. Cili gornji zemljovid od dimenzija je otprilike 11 km x 7 km.

Gadljiva je ta hipokrizija međunarodne zajednice. Od cile te površine oni su vidili samo Ahmiće (čijih 1/4 st. činili su Hrvati), a Putiš, Bobaše kod Kruščice, Nadioce, Buhine kuće, Križančevo Selo, Bilivode, Prnjavor, Brdo-Zabilje, Vitez, to nikom ništa.

"Ahmići... Selo se nalazilo u brdima, iznad glavne ceste Busovača-Vitez, ali na izvjesnoj udaljenosti od ceste, i u njemu nije bilo muslimanske vojske"

Bilo je puno takvih hrvatskih sela u dubini muslimanskog teritorija di su počinjeni masovni zločini nad Hrvatima pa nije nitko osuđen na MKSJ za to.

"Napadnuta su i druga sela i zaseoci: Nadioci, Pirići, Šantići, koji se nalaze u neposrednoj blizini Ahmića."

1991.
Ahmići - 18,6% Hrvata
Šantići - 77,5% Hrvata
Pirići - 43,5% Hrvata
Nadioci - 81,4% Hrvata

Kronologija zločina

Muslimanski zločini (Ivica Mlivončić, Zločin s pečatom)

„Za vrijeme rata u Zenici je vladao muslimanski teror kojeg je provodila muslimanska vlast.U općini Zenica za sukoba Armije BiH i HVO-a na hrvatskim stratištima bilo je 156 žrtava, od toga ubijena su 82 zarobljena vojnika HVO-a, troje djece i 71 odrasli civil. U to vrijeme iz zeničke općine prognano je 14 tisuća Hrvata. U selu Dusini 26. siječnja 1993. bilo je 10 žrtava, u Čajdrašu 2. travnja 2, u Podbrežju 15. travnja 4, u Grmu 18. travnja 6, u Šušnju 18. travnja najmanje 30, u Stranjanima u travnju 3, u selu Zahdlijama 4, u selu Želju travnja 1993. 12, u Šušnju 5. lipnja 17 i u Čajdrašu/Talniku 24. prosinca 3 žrtve.”

Zbog nesnosnih prilika su u kolovozu 1993. hrvatske žene, njih 250, protestirala protiv svakodnevnog maltretiranja, tražile su susret sa zatočenim očevima, muževima i sinovima koji su bili zatočeni u zeničkim logorima i zatvorima. Zenička policija ih je rastjerala palicama, pucnjevima iznad glave i suzavcem.

Zbog teškog stanja katolički svećenici su se 28. travnja 1993. godine obratili zeničkoj i međunarodnoj javnosti priopćenjem. Izvadak iz priopćenja:

„Odvođenje iz kuće i stanova, pritvaranje, maltretiranje, ubijanje, paljenje domova, što se u pojedinim slučajevima još uvijek događa, unosi strah, nesigurnost i nemir među sve nas. Unatoč tomu potičemo vas na još žarču molitvu i pouzdanje u Boga, kako bi nam dao snage da izdržimo i prebrodimo sve današnje kušnje. Kao vaši duhovni predvoditelji, molimo vas da radije podnosite nepravdu, nego da je drugom nanosite, jer istina i dobro trajniji su od laži i zla“.

„Sve Vas, koji javno govorite, medijska sredstva, molimo da prestanete unositi nemir svojim rječima! Stavite se konačno u službu istine i mira, a ne u raspirivače rata! Vas koji imate moć i vlast u ovom gradu, molimo da zaštitite ove ljude, da na slobodu pustite nevino pritvorene, da učinite sve kako bi prestala zastrašivanja, pljačke, palež i ubijanja. Jedino na taj način možemo vratiti mir, sigurnost i vjeru u mogućnost zajedničkog življenja. Ukoliko to ne učinite što efikasnije i što prije, mi kao duhovni pastiri svojih župljana, bit ćemo dužni potražiti zaštitu od međunarodnih institucija, kako bi ljudi mogli živjeti na svojim vjekovnim ognjištima“.

Kronologija zločina

U unakrsnoj vatri između muslimanskih postrojbi i JNA je 12. svibnja 1992. ubijeno dijete.
Dana 13. svibnja 1992. godine ubijena je Matea Jurić, a majku je ranjena. Pripadnici muslimaske armije su pucali na automobil Drage Jurića i usmrtili dvogodišnje dijete. Na automobil u kojem su bile majka i dijete ispalili su 17 metaka.
Postrojbe Armije BiH su 26. siječnja 1993. napale Hrvate Mjesne zajednice Lašva, sela Dusine, Brdo, Višnjicu i Rajiće.
Bošnjačko-muslimanske snage su u Dusini (općina Zenica) 26. siječnja 1993. godine izvršile ratni zločin, ubili su 10 osoba. Otet je zapovjednik HVO-a i 4 njegova pratitelja. Oteti vojnici su ubijeni, u njih je ispaljeno oko 500 metaka. Zapovjedniku HVO-a su nakon ubojstva izvadili srce. Također, još je ubijeno 5 civila. Ukupno je bez povoda ubijeno 10 osoba, 9 Hrvata i jedan Srbin. Ubijeni su: Vinko Kegelj, Draženko Kegelj, Mladen Kegelj, Niko Kegelj, Stipo Kegelj, Zvonko Rajić, Franjo Rajić, Augustin Radoš, Pero Ljubičić (Hrvati) i Vojo Stanišić (Srbin, izbjeglica iz Zenice). Napade na Dusinu izvela je 7. muslimanska brigada i postrojba vojne policije 3. korpusa Armije BiH.
U noći između 28. i 29. ožujka 1993. napadnuto je hrvatsko selo Vjetrenica, ubijen je vojnik HVO-a (nije bilo borbe), na kontrolnoj točki su ubijena dva vojna policajca HVO-a (2. travnja 1993.).
Armija BiH je 17. travnja 1993. napala sela Bilivode i Kuber. Ubijena su četiri starca, a 200 Hrvata je protjerano. Selo je opljačkano, a kuće devastirana i minirane.
U naselju Kozarac, blizu Zenice, 18. travnja 1993. ubijena je djevojčica i 5 starijih osoba. Selo je opljačkano i zapaljeno, a stanovništvo protjerano.
U jednoj vikendici su 24. travnja 1993. nađena tri zapaljena tijela.
U zeničkoj bolnici od nečovječnoga ponašanja umrlo je novorođenče. Iz bolnice je nasilno izbačena rodilja E.Š. 24. travnja 1993. godine. Liječnik je odbio pružiti pomoć novorođenčetu i ono je zbog toga umrlo. Liječnik je odbio pružiti pomoć uz riječi: “Zato što je otac djeteta pripadnik HVO-a.”
Pripadnici 3. korpusa Armije BiH ubili su u selu Zalje, 24. travnja 1993., trogodišnju djevojčicu i njenog oca.
U selu Gavrine Kuće je 27. travnja 1993. zapaljena starica.
Krajem mjeseca travnja 1993. godine vojnici Armije BiH su zaklali staricu Maricu Lukić (70), a njenih 20 ovaca su otuđili.
Od travnja do lipnja 1993. mještani sela Bilivode su prognani, a oko 30 obiteljskih kuća u vlasništvu Hrvata je zapaljeno.
U selu Šušanj je 8. lipnja 1993. ubijeno 17 osoba. Pokolj u Šušnju učinili su pripadnici bošnjačko-muslimanskih snaga. Dana 5. travnja 1993 su ušli u selo Sušanj i ubili 17 hrvatskih civila koji su ostali u selu i dočekali Armiji BiH, nakon povlačenja HVO-a. Osim zločina u Šušnju zločini su počinjeni i u Ovnaku, Brajkovićima, Grahovčićima i drugdje. Izvršeno je etničko čišćenje, područja bez Hrvata.
U zeničkoj bolnici je 7. srpnja 1993. ubijen pacijent Rudolf Šušanj kojemu je bila amputirana noga. U bolničku sobu su došla 3 pripadnika Armije BiH koji su ga maltretirali i ubili.
Dana 9. studenoga 1993. na kućnom pragu ubijen je civil.
U selu Janjac je 12. prosinca 1993. ubijen civil.
U Zenici su pripadnik HVO-a i dijete (19. prosinca 1993.) natjerani u minsko polje gdje su smrtno stradali.
Na Badnjak, 24. prosinca 1993., u Zenici je ručnom bombom u njihovoj kući ubijen bračni par.
Na katolički Božić, 25. prosinca 1993., ručnom bombom je ubijen drugi bračni par, u njihovu domu.
U gradu Zenica su nakon prestanka borbenih djelovanja ubijena još 32 Hrvata (civila).

Zenički zatvori/logori

Bilo je više logora na području općine Zenica (KPD Zenica, u Gračanici, Starom kazalištu, Bristu, Staroj gimnaziji, Babinu i u zgradi Vatrostalne u Podbrežju) , u tim zatvorima/logorima boravilo je više od 1.000 Hrvata.
.....
Etnički su potpuno očišćena hrvatska sela i sela s mješanim stanovništvom: Dusina, Šušanj, Bilivode, Zmajevac, Gornja Zenica, Čajdraš, Janjac, Brode, Podbrježje, Raspotočje, Stranjani, Strnokosi, Konjevići.
...
Pripadnici Armije BiH su napadali i pljačkali župne urede (u Crkvicama, u Čajdrašu, u Podbrježju, u Stranjanima, u Zenici) te maltretirani crkveno osoblje.

...Hrvati posebno optužuju zeničkog gradonačelnika Besima Spahića što nije štitio svoje građane. On je dopustio da se mudžahedini smjeste u Podbrježje i da zlostavljaju i ubijaju Hrvate. Za njegove vlasti Zenica je postala središnje mjesto islamskog fundamentalizma i političkog nasilja. Podnesene su kaznene prijave protiv: Ramiza Džafirovića, Fuada Džidića, Ervina Bašića zvanog Strela, Šerifa Patkovića, Mahmuta ef. Karalića i drugih..


...
Izvori:

Ivica Mlivončić: Zločin s pečatom,
Narod.hr; Zlatko Pintar (kamenjar.com); Vijesti HRT; Sud BiH S1 1 K 013146 15 Krž – Subotić Vehid, Denevnik.ba
Davor Marijan, Ante Nazor, Zlatan Mijo Jelić, Petar Kolakušić. Domovinski rat i zločini nad Hrvatima u Bosni i Hercegovini 1991. – 1995. knjiga I i II. Udruga hrvatska zvona i Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata, Zagreb-Mostar, siječanj 2020.
Raspeta crkva u Bosni i Hercegovini. Uništavanje katoličkih sakralnih sakralnih objekata u Bosni i Hercegovini (1991. – 1996.). Banja Luka, Mostar, Sarajevo, Zagreb, 1997.
Ratni zločini muslimanskih vojnih postrojbi nad Hrvatima Bosne i Hercegovine. CPD, Sarajevo , 1997.
Dossier : Zločini muslimanskih postrojbi nad Hrvatima u BIH 1992.-1994. / skupina autora. -Mostar : Centar za istraživanje i dokumentaciju, 1999.

Dr. Marko Jukić

Zenica – župa sv. Ilije proroka

Župa je 1991. godine imala 5.500 vjernika (1974: 6.500). Broj vjernika se u zadnjem ratu gotovo prepolovio. Danas ih je u župi 2.868 vjernika. Župu tvore sljedeća naselja: Zenica, Gradišće, Grm, Janjac, Kozarci, Nemila, Podbrežje, Stranjani, Tetovo i Zalje.

ZENICA - ZAHALJE (ZÂLJE)
Zahalje (Zalje); Selo sjeverno od Grma, sjeverozapadno od Zenice, smješteno tik iza vrha Zmajevca.
popisu 1895. g. selo Lokvine je bilo popisna opština, te je zajedno popisano sa selima Grm, Stričanje (zaseok Stričajna), Visokovci i Zahalje. Popisana je tada 61 naseljena i 7 nenaseljenih kuća, sa 386 stanovnika, 214 muška i 172 ženskih. Po vjerskoj pripadnosti su popisivači u ovim selima popisali 213 muslimana i 173 katolika. Koliko je bilo tada stanovnika ua Zahalju, ostalo nepoznato.
Nije poznato zašto se tako zove. Ime nije rastumačeno. Ima više pretpostavki. Možda označava da se nalazi (i)za-halje ili je u vezi halje u značenju haljine, pa nešto za-haljine, to jeste za-halje?!

Župi sv. Ilija danas pripadaju prigradska naselja: Gradište, Grm, Kozarci, Nemila, Podbrježje, Tetovo, Zalje (Zahalje), Stranjani te dijelovi grada Zenice.

Evo 3D prikaza, zapad — istok: Travnik, N. Travnik, Rostovo, Vlašić - s Google Mapsa. Pa šarajte
Atribucija https://www.google.com/maps/@44.1979388 ... a=!3m1!1e3



Kad gledan sve ove pustopojine, rudine, goleti, šume, dubrave, ljesove i gvozdove, ne mogu se načudit muslobošnjama. Pa šta je njima ono tribalo?
Bilo je mista za sve. Montažne stambene zgrade lako se napravi.