Nisam dobro upoznat s ovim problemom, ali vjerujem da ovdje ima profesionalnih povjesnicara i strucnjaka koji ce znati razjasniti neke stvari. Dakle, poznato mi je da je franjevac Dominik Mandic spominjao neko djelo Methodos, koje je ako sam ispravno shvatio, dio Ljetopisa popa Dukljanina ili s njim usko povezano. Prema tom djelu, postojala je velika hrvatska drzava u osmom stoljecu koja je bila sastavljena od Bijele i Crvene Hrvatske. Na Saboru na Duvanjskom polju 753., po njemu su Hrvati izabrali nekog kralja. Mene zanima kolika je utemeljenost svega toga i na cemu je tocno zasnovao tu svoju teriju, kao i detaljniji osvrt na cijelu problematiku.

Prvi hrvatski kralj je Tomislav okrunjen 925..ili postoji nesto u sta nisam upucen pa bih i ja onda zamolio bolje obavjestene da pojasne

Isuse dragi!
Reci da se zezaš.

To tvrdi Dominik Mandic, a ne ja. Mene samo zanima vise o toj teriji. Nije potvrdeno ni za Tomislava da je bio kralj.

Nasao sam prek googleta da se taj kralj po Methodosu zvao Budimir, a da je Methodos zapisnik s tog Sabora. A evo sto Ljetopis popa Dukljanina kaze o njemu:

I ta umri kralj Satamir i prija kraljevstvo i poča kraljevati muž dobar i pravden, imenom Budimir, koga biše meju inimi obratil rečeni božiji sluga i muž. Ki Koštane biše naučen, koji za mnogo dan pričaše se s filosofi, kojih razumom svojini dobivaše. I pojde on u Kazariku i onde dobrovoljno primiše ga, i veseljahu se gospodstvu njegovu. I onde pribiva kraljujući Sveti-puk, koji Koštane biše obratu. I tada biše papa Štipan i posla listove ka svetu mužu Kostancu zovući ga k sebi, jere slišao biše, kako pripovidaše viru Isusovu i da biše tolik puk obratio na viru Isusovu, i zato ga viditi želiše. I tako sveti muž Koštane naredi popove i knjigu hrvačku i istumači iz grčkoga knjigu hrvačku: istumači evanjelja i sve pistule crikvene, i tako staroga kako novoga zakona, i učini knjige s papinim dopušćenjem, i naredi misu i utvrdi zemlju u viru Isukrstovu. I vaze prošćenje i obrati k Rimu put svoj, koji mu pod posluh sveti zapovidin biše. I gredujuće navrati se na kraljevstvo Svetoga-puka, koga biše na viru obratio, kojih gospodovaše mudri i dobri kralj Budimir, koji po Kostancu biše naučen u viru. I razumivše kralj prišastje Kostanca, bi vele vesel i s počtenjem primi ga. I tada poče Koštane život i čudesa Isukrstova pripovidati i napuni i utvrdi kralja u viri svetoga jedinstva i trojstva božanstvenoga. I u svem kralj virova i krsti se sa svimi, ki još u kraljevstvu njegovu bihu nekršćeni. I papa kada biše poslal po blaženoga muža Kostanca, posal koji k njemu dojde, po papinu dopušćenju posveti ga za koludra. I pribivše blaženi muž s kraljem nikoliko dan, koji jure utvrjen u viri i u zakonih Isukrstovih [biše], vazam prošćenje od obraza kraljeva i onoga Svetoga-puka, pojde k Rimu.

I u to vrime bi učinjeno veselje veliko meju krstjani i svi oni, ki bihu u tvrjavah i u vrsih gorskih i ki tajahu se i krijahu se i ne povidahu se krstjane, očitovaše se, odvrg[ši] strah. I svi ki bihu progonjeni vratiše se i počeše slaviti ime Isusa propetoga. I tako kralj Svetoga-puka zapovidi svim, koji latinski govorahu, da se vrate svi u mista svoja i da podvižu i naprave gradove, koji po poganeh bihu rasuti i požgani. I tako iskaše Budimir kralj Svetoga-puka, kako bi rasute gradove sazidal i napunio. I to mu ulize u misal, kako bi za svoga vrimena opet zemlju, kako je i prvo bila, [dal] napraviti, zašto imaše mnoštvo ljudi, da, sve biše izmišano. I tako razabrati kralj odluči zemlju i ljudi, i staviti opet u prave zakone. I iskaše kako bi mogal najbolje iznajti. I natoj skupi sve starce i mudarce gospodstva svoga i poče njim od volje i odlučenja govoriti, moleći, da bi [tko] o boljemu redu pomislio i tomu da se najde način k volji i misli kraljevi. I tako stojeći nikoliko dan, nitkor ne bi, tko bi tomu umil red najti i kralju niki put ukazati od odlučenja njegova. I bi napunjen mudrosti od boga i priđe mu u misal, da posije ka svetomu ocu papi Štipanu i ka cesaru Konstantinu, oni k misli njegovoj da bi dali pomoć i da bi mu poslali brveleže stare, u kih su pisane sve zemlje i kraljevstva. I moleći rečeni kralj svetoga oca papu [i cesara], da bi s njimi poslali nikoliko i mudarci. I kada posli od kralja i Svetoga-puka k papi Štipanu [pridoše], tomu svet[i] otac bi vele vesel i dobrovoljan, cica toga novoga pitanja od dostojnoga kristjanina, ki po poslih moljaše svet[og]a oca papu, da bi ga hotil näpitati hliba nebeskoga i da ga nasladi riči božije, ku srcem željaše čuti. I k tomu svet otac dobrovoljno prigleda i posla naučena človika, a vikarija svoga, u ime svoje i svete crikve krstjanske, jednoga gardinala, komu poda u svem oblast svoju, da more dati i uzeti, svezati i razvezati. I posla drugoga gardinala i s njimi dva biskupa, a toj da imiju oni Sveti-puk kripiti u viri i pripovidati, i da jih imaju veseliti od njih dobra učinjenja, i popove učiniti i crikve krstiti i ine riči potribne krstjanom narediti.

Pa postoje mnoge kontroverze ali jedno stoji,..

Tomislavu imamo podatke iz svega nekoliko povijesnih izvora[1]:

u pismu pape Ivana X. svećenicima u Dalmaciji se spominje "Tamislao":
...consulatu peragente in provincia Chroatorum et Dalmatiarum finibus Tamislao rege
"...vladao je u provinciji Hrvata i granicama Dalmacija kralj Tomislav";
u još jednom pismu istog pape, također se navodi "Tamislao, rege Chroatorum";

e sad...

Da, puno je realnije da je Tomislav bio prvi kralj, a ne neki Budimir, kojeg spominje samo LJPD. Takoder, iz ovog odlomka se ne vidi odekle Mandicu podaci o tom saboru, niti taj zapisnik s njega (Methodos).

Kralj Tomislav je okrunjen 925. uzimamo tu godinu jer ga tada papa koji je u to vrijeme mogao podiči i vjerske ratove te se smatra jednim od največih autoriteta nazvao REX(kraljem). U to vrijeme takvo papino priznanje je kao da nas da vas večina UN prizna.

Evo vam poveznica za ljetopis popa Dukljanina(inače dosta stvari ima nelogičnih u njemu)
http://matica-bih.org/projekti/ljetopis ... anina.html

Samo da znaš -svako djelo iz tog perioda ima puuuuno nelogičnosti.

LJPD ima imidž potpune krivotvorine a ja se pitam da li je to zato što spominje Crvenu Hrvatsku?


LJPD Srbima staje na žulj.

Hvala za link. Dakle, ove teme se tice deveto poglavlje Ljetopisa. U originalnoj verziji je dosta razlicito u odnosu na Hrvatsku redakciju, ne samo u imenima. Evo linka na nju:

http://www.montenegrina.net/pages/pages ... akcija.htm

Crno Gorsko izdanje je izmjenjeno. Matica Hrvatska je tokom godina izdala nekoliko izdanja prijevoda. Te se u povijesnim krugovima smatraju naj vjerodostojnijima. Tako da se nebih složio sa vama

Karta Nade Klaić koja prikazuje podjelu Hrvatske na Duvanjskom Saboru.

Znači Duvno je po tome izabrano kao neutralan teritorij.

Tada ni Crvena ni Bijela Hrvatska, danas ni Bosna ni Hercegovina.

Završje tada, Završje danas.

Ko tu antihrvatsku vješticu uzima kao relevantan izvor ičega? Njene karte što sam vidio ko da su najveći četnici crtali.

Valjda i sami možete zaključiti kolika je glupost crtati mape za period o kojem se ionako malo zna.
O ovim nebulozama o Hrvatskoj u sjevernoj Albaniji da ne govorim.

Hrvatska je do Drača po popu Dukljaninu, sad kolko je on relevantan izvor je drugi par rukava.

Sjećam se neke mape di je crtala srednjevjekovnu Hrvatsku do Une i Cetine i ni više ni manje nego onaj pacijent @Vujadin (valjda najveći forumski četnik ikad) ju je zadovoljno kačio okolo. Toliko o toj vještici.

Ne znam šta ti nije jasno, govorimo o povjesničarki koju su podržavali komunisti, radovi su joj i bili u tu svrhu.

Šta je ova bijela tera incognita, s kime je po tome ta Hrvatska graničila?

Bože mili na daru ti hvala
Lijepo ti je Duvno polje ravno
Po njem raste pšenica bjelica
Konjska hrana zelena travica
Zaludu mu sva ljepota bila
jer su Turci polje pritisnuli
U svoj begluk njega posvojili
Ponajviše Jabuku livadu
Lijepu ravan Tomića Mijata
Begluk kupi Suzica kadija
Silno Ture od Županjca grada
Dvije stotine mladih kosilaca
A pred njima hitrog kosibašu
Glavom, brate (ravno) Tomića Mijata
Svi se kosci rano iskupili
Kose klepću pa ih oštre brusom
Zarediše jedan do drugoga
Svi se čude što Mijata nema
Malo vrijeme zadugo ne bilo
Pomoli se Tomića Mijate
Pa koscima Boga nafalio
Oni njemu lijepo prifatili
Ne prihvaća Murate subaša
Već on trže iz sagrije ćordu
Pa Mijatu grko progovara
“Bre đidijo, vlašče neoprano
Turski begluk u tebe je šala ?!?
Sabljom manu htjede odsjeć glavu
Al se hitar Mijo dogodio
Skokom skače za šaru se fata
Puče šara pogodi Murata
U zlo mjesto, gdje mu srce kuca
Pade Ture glavom bez uzglavlja
Gdje je palo tu je i ostalo.
A zavika Tomiću Mijate:
“Stante kosci, ne koste livade !
Jabuka je moja babovina (djedovina)
Dok je moja na ramenu glava
Kroz otkose pronicat će trava
Tko je junak neka za mnom ide
Evo njima haran harambaše.
Ode Mijo u Vran u planinu
Lijepo društvo sebi sakupio
Sve po izbor Duvnjake junake
Kojim nije žao poginuti
U koga je kuća kabanica
Male puške bratac i sestrica
Duga šara i otac i majka
I koji se ne boje Turaka . . .
“Braćo moja istina je bila.
Otkad je zapjevala vila
Nije majka rodila junaka
Ni u četu junačka spremila
Ko što spremi Tomić Mihovila

Čile sliči ovoj glisti. Zašto smo mi Srbi izbačeni.
I bojankom u žuto obojani?

Povjesničar Prki i Ceha nam pričaju da je crvena Hrv i
Metohija....želim da mi se povjesno IZVORIŠTE oboja u crveno.

moguce je da je i jedan prije njega bio okrunjen

Ne postoji mnogo karata koje prikazuju ovaj navodni događaj. Ova je i oku najugodnija.

Karta D. Mandića iz knjige Crvena Hrvatska

Nije se dogodio, a Mandićeve karte su isto ekstremizam kao i karte Klaićke

Obje karte su čiste besmislice.