05. Srpnja . 1911. godine, 23.20 h, dr. Hans Lorenz, dr. Karl Ewald i Max Macher, balonom "Excelsior" uzlijeću sa bečkog poletišta Fischamend.Balatonsko jezero prešli su za 9 minuta.
U 5. 40. h, narednog dana prešli su Savu, nekoliko kilometara istočno od Bosanskog Broda. Max Macher tada je u svoju bilježnicu zapisao: “Kakva neprocjenjiva sreća za nas što smo mogli odozgo gledati Bosnu, zemlju iz bajki. Ta krasota panorame što se otvarala ispod i ispred nas, divota doline Bosne, ta istinska veličanstvena ljepota šuma i planina – bili smo ušli u raj!”
6.20 h, lebdjeli su na visini od 1400 m istočno od Doboja. Raspolagali su s još samo 3 vreće balasta i pred sobom su imali pogodan teren za spuštanje, u blizini željezničke pruge. Čarolija pejzaža zadržala ih je pa su odlučili nastaviti put.
Više od dva sata uživali smo u mirnoj vožnji iznad beskrajnog mora od oblaka. Pri tom su izgubili orijentaciju.
9.45 h , krpice magle su još ometale orijentaciju. Počeli su tonuti. Nisu vidjeli ono što su imali namjeru da vide, nisu vidjeli ni Sarajevo, ni željezničke šine…
10.05 h , vučno uže je dodirnulo tlo, polako su se približavali jednom blagom obronku. Gore, ispod starog groblja, našlo se oko pedesetak seljaka. Bez glasa i pokreta buljili su u čudovište koje je palo s neba. Već prije članovi ekspedicije su durbinom vidjeli da su prilikom njihovog dolaska neki ljudi kleknuli i prekrižili se. Max Macher je zapisao: “Na naš poziv da prihvate uže, spustili su se na koljena i oni koji su dotad stajali. Začuđeni, čuli smo glasnu molitvu tih jednostavnih ljudi, koji su nas očigledno, držali za bića s neba.”


Ekspedicija se zapravo spustila u selo Veliki Trnovci, Općina Kakanj, 777 metara nadmorske visine.







Bosanski ljudi su im pomogli, no pojavila se briga kako prevesti balon do željezničke postaje. Edward i Lorenz potražili su prijevozno sredstvo.
21.00 h, neobična zaprega je napustila Trnovce. Na kolima koja su se drmusala izdizao se teški balon s korpom i omotačem, a četiri para malih bosanskih volova mučila su se da pokrenu kola.
3.00 h ujutro, zaprega je stigla u Čatiće.
Max Macher zabilježio je još jedan dojam : “Zahvaljujući susretljivosti bosanske željezničke uprave, slijedeći ubrzani putnički voz bio je zausatvljen i time nam se avantura sretno završila. S nezaboravnim dojmovima o Bosni i njezinim stanovnivima konačno smo se ponovo vratili u Beč.”
Bila je to lijepa priča koja je povezala Trnovce i Čatiće i europski, grandiozni Beč. Priču je riječju ovjekovječio Max Macher. Njegov putni izvještaj tiskan je u godišnjaku austrijskog aerokluba 1912. godine.

U subotu 23. listopada 2010. godine na Bobovcu će biti obilježena obljetnica smrti posljednje bosanske kraljice - Humljanke Katarine Kotromanić, kćeri Kosačine. Stoga, Poskok pokret za društvenu dekontaminaciju, poziva sve Poskokovce da ovoga dana dođu na Bobovac mitsko mjesto jedinstva bosanskih i hercegovačkih Hrvata.



Misno slavlje, kojemu će predsjedati vojni biskup Republike Hrvatske mons. Juraj Jezerinac uz propovijed vrhbosanskog nadbiskupa i metropolite Vinka kardinala Puljića, započet će u 11 sati.

Ubojica jadne lisice:

Ilija Anđelić


Jadna lisica:




Mada, cijelu ovu "lovačku" priču treba uzeti s rezervom.

Ček da se sada jave dežurni dušebriznici i zaštitnici životinja :)

Jučer se održavala "Žepačka večer u Kraljevoj Sutjesci

Žepačka večer u Kraljevoj Sutjesci

Hrvatska folklorna skupina „Bobovac“- Ćatići – Kakanj i Javna ustanova „Dom kulture“ Žepče organiziraju „ŽEPAČKU VEČER U KRALJEVOJ SUTJESCI“
koja će se održati u Domu kulture – Kraljeva Sutjeska u petak, 22. listopada 2010. godine u 18, 00 sati.
Nastupaju:
Žepačke mažoretkinje
Tamburaški sastav- „ Stare tambure“
Kulturna umjetnička društva – „Naši korijeni“ – Bistrica –Žepče i „Slovo o Žepču“ iz Žepča
Orkestar nastavnika Osnovne glazbene škole „Katarina Kosača- Kotromanić“- Žepče
Ženska vokalna skupina „Empitianae“ Žepčanke
žepački pjesnici, glumci, plesači i mladi talenti….
Pokrovitelji: načelnik općine Žepče- Mato Zovko i Ministarstvo za obrazovanje, znanost, kulturu i sport ZDK
Medijski pokrovitelj- Radio Žepče
Ulaz slobodan!!!

I ove se godine na Bobovcu molilo za Domovinu







Brojni vjernici Vrhbosanske nadbiskupije te šarenilo vojnih i policijskih odora ispunili su put od Kraljeve Sutjeske te od Vareša do samoga kraljevskoga grada Bobovca

Treba znati kako je Bobovac prethistorijska gradina, kasnoantička utvrda i srednjovjekovni grad. Nalazi se nedaleko od sela Mijakovići i Dragovići, u općini Vareš. Smješten je na uskom kamenitom grebenu iznad sastavaka Bukovice i Mijakovske rijeke. Gradu se može prići iz dva smjera, i to od Kraljeve Sutjeske i Vareša. U pisanim izvorima prvi put se spominje 1350. godine. Podigao ga je ban Stjepan II. Kotromanić nešto prije prve polovice 14. stoljeća. Bobovac je bio sjedište bosanskih vladara od perioda vladavine bana Stjepana II. Kotromanića, preko svih bosanskih kraljeva i kraljica (Tvrtko I. Kotromanić, Stjepan Dabiša, Jelena Gruba, Stjepan Ostoja, Stjepan Tvrtko II. Tvrtković Stjepan Ostojić, Stjepan Tomaš – muž kraljice Katarine, Stjepan Tomašević) i sve do prestanka bosanske samostalnosti turskim osvajanjem Bosne 1463. godine.

I ove godine u subotu 23. listopada, koja je najbliža subota smrti posljednje bosanske kraljice Katarine Kosače-Kotromanić – koja je umrla u Rimu 25. listopada 1478. -, odazvavši se pozivu Vinka kardinala Puljića brojni vjernici Vrhbosanske nadbiskupije te šarenilo vojnih i policijskih odora ispunili su put od Kraljeve Sutjeske te od Vareša do samoga kraljevskoga grada Bobovca.

Kao i prethodnih godina tako i ove pod vodstvom te temeljem Plana rada i Proračuna za 2010. godinu Ureda katoličkog dušobrižništva Ministarstva obrane BiH vjernici-katolici djelatnici Ministarstva obrane BiH i pripadnici Oružanih snaga BiH, policajci na svim razinama Federacije BiH, djelatnici Granične policije (GP), Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA), Obavještajno-sigurnosne agencije (OSA), Sudske policije Vrhovnog suda Federacije BiH i Zatvorske policije Federalnog ministarstva pravde u velikom su broju molitveno pohodili Bobovac. Po prvi puta na Bobovac su predvođenim svojim vojnim kapelanima došli i vojnici iz međunarodnih snaga koji djeluju u Bosni i Hercegovini iz Austrije, Njemačke, Italije i Mađarske. Svoj prilog svojom nazočnošću u povijesnim odorama kao i prošle godine dala je i povijesna postrojba Hajdučka družina Mijata Tomića iz Tomislavgrada. U tradiciji Duvanjskog kraja i naroda uspomena na njih nikada nije izblijedila.

Ovogodišnjem molitvenom pohodu Bobovcu nazočila je delegacija Vojnog ordinarijata Republike Hrvatske na čelu s vojnim biskupom mons. Jurajem Jezerinca i lijepim brojem vojnih kapelana te jednim brojem časnika. Nazočio je i lijepi broj hrvatskih dužnosnika općinskih, županijskih, entitskih i državne razine te Ministarstva obrane i Ministarstva sigurnosti BiH. Nazočila je i zamjenica ministra obrane gđa Marina Pendeš te zamjenik predsjednika Zastupničkog doma BiH gosp. Niko Lozančić. Velik broj raznih crkvenih, civilnih, društvenih, političkih, kulturnih i drugih ustanova hrvatskoga naroda kako iz tuzemstva tako i inozemstva bio je na Bobovcu. Svi zajedno molitveno su pohodili Bobovac te su u zajedništvu bili jedno srce i jedno duša. Put preko Kaknja i preko Vareša osiguravali će civilni policajci Kaknja i Vareša te vojni policajci Oružanih snaga BiH. Bili su od pomoći svima koji su odlučili i ove godine poći na Bobovac.

Već u 9,45 sati pripadnici Oružanih snaga BiH u odorama noseći službene zastave zajedno s policajcima i svi koji su se odazvali pozivu Ureda katoličkog dušobrižništva MO BiH, predvođeni Vinkom kardinalom Puljićem, vojnim biskupom mons. Jurajem Jezerincem i vojnim kapelanima OS BiH, krenuli su od rijeke Bukovice prema Bobovcu. Bila je prelijepa slika vidjeti i doživjeti mnoštvo vjernika u vojnim i policijskim odorama koje glasno moli krunicu.

Vrijeme prije i nakon misnog slavlja te za vrijeme ručka bilo je ispunjeno sviranjem Puhačkog orkestra Oružanih snaga BiH. Liturgijsko pjevanje preuzeo je četveroglasni zbor župe Svetih Petra i Pavla iz Tuzle „Juventus Salinarum“, kojega vodi gosp. Zlatko Špoljarić.

Misnom slavlju, uz koncelebraciju i propovijed Vinka kardinala Puljića, ravnatelja Ureda katoličkog dušobrižništva MO BiH mr. vlč. Tome Kneževića, vojnih kapelana OS BiH i lijepog broja svećenika, predsjedao je vojni biskup iz Republike Hrvatske mons. Juraj Jezerinac. U uvodu u misno slavlje kazao je: „Drago mi je što ste mi uzoriti uputili pozive preko ravnatelja Ureda katoličkog dušobrižništva mr. don Tome Kneževića da zajedno s Vama sudjelujem na ovom 7. molitvenom pohodu Bobovcu vjernika-katolika djelatnika MO i pripadnika OS BiH te redarstvenika na svim entitetskim i državnim razinama zajedno s vjernicima Vrhbosanske nadbiskupije. Ovaj dolazak na ovo povijesno mjesto vraća nas značajnim događajima i likovima bosanskog kraljevstva. Kako se ne sjetiti i misliti u ovom trenutku i na ovom mjestu značajnih povijesnih likova naše povijesti od perioda vladavine bana Stjepana II. Kotromanića preko svih bosanskih kraljeva i kraljica koji su ostavili duboki pečat na ovim prostorima i u hrvatskom narodu. Dok gledamo generale, časnike, dočasnike i vojnike u duhu mislimo na velikane povijesti i osjećamo njihovu blizinu, a koji su branili hrvatski narod na svim prostorima. Kao i svake godine i ovogodišnje hodočašće povjerimo Majci Božjoj da po njoj oživi Crkva i Domovina, da se skupi sve što je rasuto, da se osvijesti sve što je zaboravljeno, da iz vjerne i teško prošlosti izraste vjerna i svjetlija budućnost, kako to stoji u prigodnoj molitvi. U ovu svetu Misu uključimo i sve branitelje koji su se stavili u službu mira i položili svoje živote.“

U svojoj propovijedi uzoriti Vinko kardinal Puljić između ostaloga kazao je kako je ovo zahvala Bogu za ovaj divni dar i ovaj divni dan i to na blagdan sv. Ivana Kapistrana koji je zaštitnik vojnih kapelana. S molitvenom pohodom Vrhbosanske nadbiskupije krenulo se prije devet godina, a od prije sedam godina pridružili su se vojnici i redarstvenici. Svim je stavio kao uzor franjevačku sveticu kraljicu Katarinu u ovim nimalo lakim vremenima. Može nam biti uzor kao majka i kao kraljica koja se nije bojala života, ali i pokazala kako se živi od rada svojih ruku, a što do današnjeg dana prakticiranju i na nju podsjećaju žene ovoga kraja. Sve nazočne pozvao je da nose svoj dio odgovornosti na mjestima svoga života i rada i kao katolici i kao Hrvati. Pripadnosti svoje Katoličkoj Crkva i hrvatskom narodu nemojmo se bojati i stidjeti nego hrabro kročimo naprijed. Učinimo se kako bi nam zajednička domovina Bosna i Hercegovina bila lijepa i sretna zemlja i to zemlja svih njezinih stanovnika, kazao je u svojoj propovijedi Vinko kardinal Puljić.

Zazive molitve vjernika prilagođenu ovom danu i konkretnim okolnostima življenja Crkve i hrvatskog naroda na ovim prostorima molili su predstavnici Vrhbosanske nadbiskupije te vojnih i policijskih struktura. Nakon popričesne molitve uz predmoljenje kardinala Puljića zajedno su izmolili tradicionalnu Molitvu Gospi za Domovinu.

U svom obraćanju ravnatelj Ureda katoličkog dušobrižništva mr. vlč. Tomo Knežević kazao je kako su, posebno oni koji su u vojnim i policijskim odorama, svjesni svoje osobne i zajedničke odgovornosti za svoju domovinu Bosnu i Hercegovinu. Pozvao je sve nazočne da u misnom slavlju svojom molitvom i svojom pjesmom izreknu zahvalnost Bogu i svima koji su se pod vodstvom vrhbosanskog nadbiskupa uzoritog Vinka kardinala Puljića ugradili u utemeljenje i postojanje Ureda katoličkog dušobrižništva prvo kao ustanove Vrhbosanske nadbiskupije, zatim Federalnog ministarstva obrane, a nakon toga državnog Ministarstava obrane BiH te mole za skoro proglašenje Vojnog ordinarijata u BiH i imenovanje prvog vojnog biskupa. „Molimo i za sve one koji su nam na tom putu, koji nimalo nije bio lagan, na bilo koji način odmagali i bili prepreka još kvalitetnijoj izgradnji“ kazao je vlč. Knežević.

Prije otpusta poklone Vinku kardinalu Puljiću i vojnom biskupu Jezerincu predali su dvojice kakanjskih umjetnika akademski slikari gosp. Tomo Hrgota i gosp. Nermin Kozle. Kao i dosadašnjih godina Granična policija BiH poklonila je kardinalu sliku rad gosp. Nikice Sabljića graničnog policajca postrojbe Doljani. Vojnom biskupu Jezerincu sudska policija poklonila je sliku „Raspeće u prirodnom drvetu“ rad sudbenog policajca gosp. Roberta Medića iz Mostara.

Prije završnog blagoslova svi nazočni otpjevali su pjesmu zahvale „Tebe Boga hvalimo“ za sve lijepo što su i ove godine doživjeli na Bobovcu. Na kraju je sve kardinal pozvao da i sljedeće godine molitveno pohodimo Bobovac u subotu 22. listopada 2011. godine.

Nakon misnog slavlja svi nazočni pošli su prema rijeci Bukovici podno Bobovca. Za sve nazočne kao i dosadašnjih godina pripadnici Oružanih snaga BiH, uz postavljene šatore i klupe, ponudili su za objed pripremljeni vojnički grah. Misno slavlje s Bobovca izravno su prenosile: Radio postaja Bobovac, Radio postaja Herceg Bosna i Radio postaja Mir Međugorje (kta/missio.ba)

Bobovac na satelitskoj mapi/

http://wikimapia.org/#lat=44.1218526&lo ... 3&l=20&m=b

Dokumentarni filmovi o Kraljevoj Sutjesci, Bobovcu i običajima tog kraja iz 1960-ih godina.

http://video.google.com/videoplay?docid=-5441600836306326413#

...gledao sam još prije dvije godine ovaj video "Stona svadba".
Mislim, dođe "čovek" i nađe se šalit' onako akademski... naše ga žene podsećaju na pingvine!
Baš me zanima kako bi bilo, da se po istom principu u tom vremenu, opisala neka populacija istočno-šumadijske promenijencije!?
Stvarno me stid nekome pokazati ovaj uradak...

Ivo i Jelka?? Ako je tako onda se ja i ti dobro znamo i skupa smo odrasli.

...evo na jednom mjestu sve poveznice za stranice iz doline Zgošće i Trstionice:
http://www.bistrik.webs.com/
http://www.haljinici.webs.com/
http://bjelavici.webs.com/
http://velikitrnovci.jimdo.com/
http://catici.com/
http://vukanovici.webs.com/
http://www.miljacici.webs.com/
http://www.kraljeva-sutjeska.com/
http://kraljeva-sutjeska.net/
http://www.kakanj.com.ba/
http://kakanjlive.com/index.php
http://kakanj-x.com/

Pozdrav!

Zaboravih još dvije stranice:

http://www.poljanari.com/
http://kopjari.npage.eu/

Duhovna obnova đakona u Kraljevoj Sutjesci
26. studeni 2010.

U našoj Nadbiskupiji na prvu nedjelju došašća običaj je da biskup podijeli red đakonata.

Za đakona se redi onaj tko je ispunio sve preduvjete za ređenje. Posljednji uvjet jesu petodnevne duhovne vježbe. Ove godine pripravnici za đakonsko ređenje njih trojica: fra Josip Jukić iz župe Osova, fra Branimir Mlakić iz župe Bučići i fra Domagoj Šimić iz župe Bihać obavili su duhovnu obnovu u samostanu u Kraljevoj Sutjesci. Voditelj duhovnih vježbi bio je fra Mato Topić, definitor Provincije Bosne Srebrene i duhovnik na Franjevačkoj teologiji u Nedžarićima. Tema duhovnih vježbi je bila ”Đakon i njegova đakonska služba” podijeljena u tri dijela:

- Odnos prema Riječi

- Nositelj poruke Evanđelja

- Služba đakona kao služenje.

Valja napomenuti, da đakon vezano uz temu duhovnih vježbi može naviještati Sveto Evanđelje i propovijedati, podjeljivati sakramente krštenja, sahrane i vjenčanja.

Đakonsko ređenje ove godine biti će 28.11.2010. god u župnoj crkvi Uznesenja BDM u Osovi, a podjelitelj sakramenta je pomoćni biskup banjalučki, dr. fra Marko Semren.

Našim ređenicima želimo obilje Božijega blagoslova i uspjeha u Božjoj njivi života i rada.

Zanimljiva analiza o Hrvatima Kraljeve Sutjeske i Vareša...
http://www.posavski-obzor.info/zanimljivosti/hrvati-varesa-i-kraljeve-sutjeske-danas

Upravo pročitah. Super!

Izuzetno zanimljiv članak.

Puno hvala autoru članka na trudu, a uredništvu Posavskog Obzora na sluhu za ovakvu temu.

Izuzetno zanimljiv članak.

Puno hvala autoru članka i kartografu na trudu, a uredništvu Posavskog Obzora na sluhu za ovakvu temu.

Čestitam autoru na trudu. Imam dvije primjedbe. Prvo, taj prikaz sela u općini Kakanj je dijelom pogrešan, stoga oblik hrvatskog dijela općine Kakanj nije baš takav. Malo je raspored zelenih i plavih točkica drugačiji.
Drugo, treba imati u vidu srpska sela u općini Vareš. Meni se čini da bi bivši seljani, zbog tradicionalno dobrih i prijateljskih odnosa sa hrvatima, radije da im imanja uđu u hrvatsku općinu nego da ostanu u muslimanskoj, a također pripajanjem tog teritorija (osobito u jugozapadnom dijelu općine vareš, sela Slavin, Planinica) bi se bolje uklopila ove dva etnička hrvatska teritorija.
Ah da, i treća primjedba... nije vođeno računa o onih nekoliko nekad većinski hrvatskih sela u općini Visoko koji leže uz granicu sa općinom Kakanj. Jbg... selo po selo, nema nas baš toliko da se odričemo i jedne naše njive, a kamoli velikih sela.

Sve ovo dakako pod uvjetom da se muslimani smiluju, polude, ili budu eliminirani pa to hrvatima bude omogućeno... jer drukčije nije moguće.

nisi dobro pročitao..i ta sela iz općine visoko su na mapi ;)

ne treba biti naivan, ali ne treba biti ni malodušan. nemoj me zezat, već imam čovjeka koji će nam napraviti cestu da nas poveže bolje.

Ah da, pardon, ima na ovoj zadnjoj karti.

Još jednom podvlačim, raspored sela je na terenu bio nešto drugačiji.
Zašto to podvlačim i naglašavam? Zato jer je stvarni raspored za nas bio povoljniji i veći teritorij bi nam pripao!
Naprimjer ovdje na ovoj karti se jedno te isto muslimansko selo (Brežani) nalazi 2x i na pogrešnim mjestima?? Hrvatsko selo Gora je obojano u zeleno, Bištrani zeleno???! Etnička crta koja je išla do samo grada je od istog neopravdano pomaknuta. Kao da je nekomu u statističkom zavodu RH (koji je pravio ove karte) bilo u interesu da je napravi što pogrešnije...

Nego, gledajte vi da Neum zadržite, man`te se ćorava posla. Znate svi da od ovoga nema ništa. Mislim ono... lijepo je maštati, ne valja biti ni defetist, ali znamo svi da ovo ne treba shvaćati baš preozbiljno.
Ovako smo mi u Kaknju crtali 1992. godine, eee tad se nešto moglo kad je u njemu bilo 5000 vojnosposobnih muškaraca... sad je kasno.

Ooo, i autor je tu.

Neka prijedloga, doći će i stvaranje funkcionalnijih općina na red, to je u nadležnosti kantona, ako je moglo Žepče, može i ovo, naravno ako ima političke volje i sposobnosti. Bobija naravno za prvog načelnika nove općine.

Bobi je definitivno neiskorišteni potencijal, u političkom, demografskom, kolumnističkom smislu...

Samo mu treba neko svijeću pridržat dok se ne uhoda...