Imigranti dolaze jer fali hrvatskih radnika. Da imamo dobru demografiju i da nemamo iseljavanje, imali bi dovoljno ljudi i time bi izbili najjači argument zagovornicima BDP religije.

A Hrvata fali iz dva glavna razloga:

- okretanja sotonizmu, zbog čega je manje djece
- okretanja sotonizmu, zbog čega se ide u Njemačku.

U oba razloga nema ništa uzvišeno nego je znači korijen svega najobičnija seljačka sebičnost. Nema sposobnost ništa s tim kao umjetnik se nije mogao ostvariti, ili znanstvenik nije imao ubrzivač čestica na raspolaganju, a nisu u pitanju ni bolji uvjeti za djecu i ostala naklapanja.

Ti naši Nijemci se vrlo brzo prilagode, i opet gore ogromnom većinom niti imaju djece (tako da nije do uređenog sustava, ni dječjeg doplatka, ni novca općenito), niti su to neki značajni ljudi u Njemačkoj. Sve jadan prosjek, i budimo realni otišli su ne zbog neke potrebe ili principa, nego jer su gledali sebe. To je u redu, samo kažem onda i zajednica treba gledati sebe.

Ovdje se slazem s Kvacicom, korijen svega jeste "najobičnija seljačka sebičnost". Ali najobicnija seljacka sebicnost nasih - poslodavaca. Inace velikih Hrvatina, domoljuba i nesebicnih antimaterijalista.

Evo vam konkretna stvar iz moga kraja, ne bi me iznenadilo da je i drugdje tako, nazalost.

Moj kraj su masovno napustali (i napustaju) ljudi otjerani odnosom poslodavaca prema radnicima, gdje si kao radnik bio nitko i nista. Nikakva prava. Place su bile najnize moguce koje su, eto, morali dati (da se zadrzim samo na placama).

Znate kada su nasi Hrvatine neseljacki, nesebicni, nematerijalisticki poslodavci krenuli dizati place? U trenutku kada je njima samima ekonomski islo najgore, kada su spali na najnize grane, kada se stanovnistvo razbjezalo do te mjere da je to posljedicno udarilo citavu ekonomsku sliku - jer nema novca u opticaju, nemas sto prevrtati vise. Nema ljudi nema potraznje.

Sto nam to govori? Sljedece:

Onaj tko moze podignuti placu radniku u trenutku kada posao ide gore nego ikada, taj je onda u ranijim razdobljima kad je ekonomija bila zdravija mogao I POGOTOVO podignuti placu, ali - NIJE HTIO. Moglo mu se. To je ta najobicnija seljacka sebicnost. Deres ljudima kozu do zadnje sekunde i onda kad vise NE MOZES, e tek onda se sjetis "hrvatstva", "nesebicnosti" i "nematerijalnosti", tek onda se sjetis drugacije ponasati, samo zato sto sad drugacije NE MOZES. Tek kad sama sebe i svoj kraj, svojom seljackom sebicnoscu pretvoris u pustinju onda se sjetis da si mogao drugacije. A i to radis opet radi svoje seljacke sebicnosti - da materijalno ne izgubis do kraja. I jos onda popujes ovima koje si potjerao da su oni krivi za tvoje ponasanje.

Ovo je gola istina.

To je samo jedan dio citavoga problema, ja ne bih uopce pisao u ovakvim crno-bijelim terminima u kakvim se pocesto pise na forumu, ali eto takva je komunikacija, pa da se spustim.

Ovdje se slazem s Kvacicom, korijen svega jeste "najobičnija seljačka sebičnost". Ali najobicnija seljacka sebicnost nasih - poslodavaca. Inace velikih Hrvatina, domoljuba i nesebicnih antimaterijalista.

Evo vam konkretna stvar iz moga kraja, ne bi me iznenadilo da je i drugdje tako, nazalost.

Moj kraj su masovno napustali (i napustaju) ljudi otjerani odnosom poslodavaca prema radnicima, gdje si kao radnik bio nitko i nista. Nikakva prava. Place su bile najnize moguce koje su, eto, morali dati (da se zadrzim samo na placama).

Znate kada su nasi Hrvatine nesebicni, nematerijalni poslodavci krenuli dizati place? U trenutku kada je njima samima ekonomski islo najgore, kada su spali na najnize grane, kada se stanovnistvo razbjezalo do te mjere da je to posljedicno udarilo citavu ekonomsku sliku - jer nema novca u opticaju, nemas sto prevrtati vise. Nema ljudi nema potraznje.

Sto nam to govori? Sljedece:

Onaj tko moze podignuti placu radniku u trenutku kada posao ide gore nego ikada, taj je onda u ranijim razdobljima kad je ekonomija bila zdravija mogao I POGOTOVO podignuti placu, ali - NIJE HTIO. Moglo mu se. To je ta najobicnija seljacka sebicnost. Deres ljudima kozu do zadnje sekunde i onda kad vise NE MOZES, e tek onda se sjetis "hrvatstva", "nesebicnosti" i "nematerijalnosti", tek onda se sjetis drugacije ponasati, samo zato sto sad drugacije NE MOZES. Tek kad sama sebe i svoj kraj, svojom seljackom sebicnoscu pretvoris u pustinju onda se sjetis da si mogao drugacije. A i to radis opet radi svoje seljacke sebicnosti - da materijalno ne izgubis do kraja. I jos onda popujes ovima koje si potjerao da su oni krivi za tvoje ponasanje.


To je samo jedan dio citavoga problema, ja ne bih uopce pisao u ovakvim crno-bijelim terminima u kakvim se pocesto pise na forumu, ali eto takva je komunikacija, pa da se spustim.

Pa, slažem se, daleko od toga da mi imamo jedan problem. Mi imamo mnoštvo problema, a jedan od njih su i poduzetnici koji se ponašaju poput kakvog virusa i samo grabe, kupe, kao da ne postoji sutra.

To jeste također banda najgore vrste, u to nema dvojbe, samo kažem kako rješenje nije kapitulacija.

Ponudi konkretno rjesenje. Konstatirati da otici nije rjesenje nije nikakvo rjesenje

Ponudi konkretno rjesenje. Konstatirati da otici nije rjesenje nije nikakvo rjesenje

ostani ili se vrati. vrlo je jednostavno

ili nemoj, ali kako reče Kvačica, nemoj nam prodavat "otišo sam morao sam" bajke. Otišao si jer je to tvoj izbor radi tvoje osobne koristi, sada igraš za drugi tim i sve 5.

samo je to nama strani i protivnički tim, toga moraš biti sjvestan. ti više nisi dio hrvatskog tima, svojom odlukom, NISI MORAO nego si tako odabrao i želimo vam svu sreću u njemačkom timu.

Evo ajmo ovako. Konkretan slucaj ajmo pomoci.

Covik vrsni zavarivac (52) godine radio kao zavarivac ostao bez posla (firma propala). Zena radi u trgovini (lokalni kabadahija Hrvat), radi za 400 maraka svaku vecer kuci dolazi placuci jer je ponizavana kako psihicki tako fizicki.
Pauzu smiju praviti tako sto u jednoj ruci imaju sendvic drugom moraju slagati robu.
Prije radila u restoranu (isto lokalni kabadahija Hrvat) dnevnica u kuhinji 20 maraka (po principu ako neces ti ima muslimana koji hoce)
Novi posao nesmi izgubit jer od tih 400 maraka sada zive svi. Muz ne moze naci novi posao (jednostavno nema, a i 52 je godine)
Malo isao po sezonama al ne iplati se.
3 djece. Jedno studiralo moralo se vratiti kuci nemogu vise financirati.

Davno sam rekao da ne gluposti ne odgovaram.

Otići u bolje je prirodna stvar.
Ovdje nastojim, kao i inače iznositi isključivo činjenice.
Da ne zarađujem dovoljno za život i ja bih otišao. Razlog, da zaradim više, djeci omogućim bolji život i bolju budućnost, dakle žrtvovao bih se za njih i za sebe izabrao gori život.

Djecu ne bih odveo jer sve činjenice i statistike govore da to za njih nije dobro, štoviše iznimno je opasno za njihov razvoj i njihovu budućnost. Dakle žrtvovao bih se i bio sam za njihovo dobro.

Ovdje se problematiziraju šarene laže koje svaki dijasporac prosipa i time čini štetu svima, tako da odvlači ljude koji trebaju i ne trebaju otići.

Tipičan primjer je kršćanin, sve što je rekao je najvjerovatnije neistina.
Djeca mu idu u privatne škole, moš mislit.
Znači otišo si radi bolje života, ok. Postavljamo pitanje u čemu se sastoji bolji život. Jel bolja kuća, Škola, više vremena, ugleda, položaja..., a odgovor je vi ste lopovi.

Jbmu je li se taj rodio kao zavarivač? Pa nije, to je u jednom trenutku naučio.

Ne možeš majstora naći za lijeka čeka se po dva mjeseca pa i više. Hajde na YouTube, imaš sve moguće zanate od postavljanja pločica, krečenja stanova, postavljanja vodoinstalacija, rada sa knaufom, bravarije (ograde, vrata) itd, eto ti 5 poslova dok kažeš keks.

Vozača kamiona firme ne mogu naći, plaćaju ih preko 2000KM, kukom hvataju tko god prođe kraj firme i pitaju hoće li.

Evo ok ne može svatko biti inženjer ili programer ne kažem, ali toliko drugih opcija ima da je to nevjerojatno.

Ljudi redovito projiciraju sebe kad se obraćaju drugima. Lopovi npr. ne vjeruju da ima poštenih ljudi.

Konkretan slucaj. Bracni par bez mogucnosti posla u struci. Rade obodvoje za minimalac kod lokalnog kabadahije (Hrvata) (sto znaci prezivljavanje) drvna industrija u pitanju. Nijedno nije osigurano. 4 nejake dice.
Konkretno rjesenje

Problem je sto su ocito Kvacica, Rika i divizija upravo jedni od tih koje spominjes. Tako da njima pisati o tim problemima mozes komotno ustediti vrijeme. Njih to ne zanima. Njih zanima jedino para i to para preko tudjih ledja.
Ali ta vremena prolaze i dolazi pad dahija bogu hvala

Ili npr. kada druge nazivaju izdajicama.

Može li malo konkretnije, koja su struka, koje godine, koji grad, što točno sada rade?

Zena krojacica muz bravar. 45 godina obadvoje. Drvna industrija od furnira do namjestaja jedina tvornica koja je ostala, a gdje se hrvat moze zaposliti. Srednja Bosna isto u pitanju

Ne poznajem ja srednju Bosnu tako dobro, pozivam Markana u pomoć.

Ali evo u nedostatku bolje preporuke, prostor od Širokog, Posušja, Gruda, pa do Mostara i Stoca ima nezaposlenost mislim i negativnu, sa stotinama kompanija. Svakom tom tvom poznaniku poruči da mogu u Hercegovini sutra naći posao i ostati sa svojim narodom. Pa onda borit ćemo se zajedno kako bude nama tako će i njima.