Kakve to veze ima je li pojedinac sa trorogom kapom (vrag ima dva roga, a partizan tri) bio Hrvat ili Jugosloven, bitno je samo da je ta zlocinacka ideologija isla protiv Hrvata.

Svaki Hrvat je morao progledati, ako nista deset godina kasnije, pokajati se, reci sam sebi u jesam se zajebo pa ove komunjare su antihrvati. Ako nije, on nije Hrvat, prosto jasno i tocka.

Oni sto i danas staju na branik petokrake, nisu Hrvati, tocka. Ne mozes biti Hrvat i komunjara, nemoguce je, oksimoron, suprotno jedno drugome.

U DR nitko nije nosio petokraku na hrvatskoj strani, petokraka jer bila na neprijateljskoj strani.

Državu ti je stvorio komesar s petokrakom, partizanski major Franjo Tuđman.

A na čelu vojske do 1995 bio Janko Bobetko takođe partizan.

A u rovovima, oni koji su je stvarno stvorili, puštali Juru i Bobana svakom prilikom.

Dosadni ste s Tuđmanom partizanom.

Kakva ti je to južnjačka pobunjenička uniforma ?Ni malo ne podsjeća na Juru i Bobana.

samo što ju je stvorio kad je odbacio petokraku, stavio šahovnicu, uveo zdrugove, stožere, kune, bojnike, pletere i štošta drugo ustaškog

Šahovnica, stožer, pleter i bojnik su stariji od ustaša. Čak je i kuna razmatrana kao valuta Banovine Hrvatske, samo nije zaživjelo u praksi do NDH. Ustaše su preuzele tu ideju od HSS-a. Čovječe tebi je i šahovnica ustaška... kao velikosrbi kad sve što je hrvatsko proglašavaju ustaškim.

pa od ustaa su starije i crne unfiorme i riječi "za dom" i "spremni", pa svi znamo koje konotacije nose.

inače, pleter, stožer i bojnik u kontekstu u kojem se upotrebljavaju u Hrvatskoj nakon 1990. nisu starije od ustaša, nego su upravou tom kontekstu počeli s upotrebom u vrijeme NDH. kao i zdrug, kao i kuna, kao i hrvatska enciklopedija, kao i ihrvatske sportske reprezentacije, kao i hrvatski radio i štošta drugo.

Nije sve hrvatsko ustaško, ali je sve ustaško hrvatsko. do kse za partizane ni približno ne može reći.

Citaj, mazlume

U "dokumentarnom" serijalu koji se vrtio na HRT-u u režiji Klasića i Špelića jedan od gostiju Višeslav Aralica u drugoj epizodi je izjavio kako su većina ustaša koji su boravili na Liparima (cca. 300-400 ljudi) bili Dalmatinci.
Imate na hrti besplatno pogledati, epizoda: Nova europa (2) 19:30 - 20:00

kod Rimskih sporazuma između NDH i Italije o granici, Pavelić je u jednom trenutku ostao sam, napušten od svoje delegacije.
Prvotni talijanski zahtjev je bio da granica bude razvodnica, odnosno kompletni jadranski slijev njima. Otprilike Bosiljevo-Ogulin-Korenica-Kupres-Rama-Gacko

Svi ustaše su se pobrali, i onda je CIano uvjerio Mussolinija da popusti, kako ne bi imali novi sukob nakon tek završengo aprilskog rata. Već su bili s Njemacima planirali napad na SSSR, u Africi im nije bilo išlo dobro.

Tu je poimenični popis 509 ustaša u Italiji (od toga 417 na Liparima), s naznačenim mjestom i kotarom rođenja:
https://otporas.com/popis-ustasa-italiji-1932-1938-svaka-hrvatska-obitelj-ovoj-listi-moze-pronaci-sto-zeli/

Samo ljevičari misle da je to nekakav argument. Previše ljevičarenja škodi mozgu.

Arum, zanimljivo ime

Kako god
dalmatinci milenijalci 2000-to godiste hodaju po gradu sa majicama na tomhsona i ja ih zovem moja partizančad(imaju didove partizane) i uvik ih hvalim i dobar sam sa njima,uvim ih nacionalizmu i potrebi stvaranja hvatske vladarke kaste,oni slusaju,upijaju sve.

Cetinska krajina: Sela na krajnjem zapadu (Muć, Ogorje, Postinje, Milešina) su bila uglavnom partizanska. Potez od Hrvaca do Vrlike uglavnom ustaški. Sela oko samog Sinja su bila 50/50, a slično je bilo i oko Trilja.
Drniška krajina: Malo više u ustašama nego u partizanima (Puljane u Promini su po riječima Ivana Aralice bile partizanske), ali nisu se isticali.
Imotska krajina: Većinom ustaše, ali bilo je više partizana nego što se misli (ovo mogu tvrditi iz prve ruke).
Vrgorska krajina: Uglavnom partizani, osim sela na sjeveroistoku Vrgorskog polja (Dusina, Otrić-Seoci) koja su bila uz ustaše.
Poljica: Gornja i Srednja Poljica su bila miješana (odande je bio prijeratni ustaša i kasniji emigrant Branko Jelić). Pretpostavljam da su Donja Poljica bila više partizanska, ali ne mogu tvrditi.
Radobilja (otprilike današnje općine Šestanovac i Zadvarje): Miješana. Roditelji Tome Merčepa su npr. bili partizani.
Zagora (ona prava, izvorna Zagora između Kozjaka i Moseća): Totalno šarenilo.
Omiško primorje: Miješano.
Makarsko primorje: Većinom, ako ne i čisto partizansko. Bilo ih je par u prijeratnim ustašama, ali čini se da je ta opcija tamo nakon 1941. brzo izgubila bazu.
O ostalim dijelovima Dalmiacije ne mogu tvditi ništa, ali čini mi se da omjer 3:2 pije vodu.

I blame the Italians.

Barem nisu htjeli ratovati ako ništa.

Dalmatinci su činili većinu na Liparima i to baš imoćani među njima. Na popisu je desetak mojih rođaka

A objasnjenje je dosta prozaično, imoćani su i između 2 rata masovnije od ostalih bili u imigraciji, posebno belgija i od tamo se puno ljudi regrutiralo za razne poduhvate, teška je bila baustela po belgijskim čeličanama. Malo ljudi zna da je imotska krajina po glavi stanovnika dala najviše spanjolskih boraca u tadašnjoj jugoslaviji. Malo ko iz ideologije nego više iz financijskih razloga, isto bauštelci iz belgije kojima je bio pun *** crnčenja za male pare.

U Imotskom je bilo partizana u kraju oko Zagvozda i općenito taj biokovski kraj, ostatak ustaški.

Jedno misto u Makarsken primorju bilo je ustaško.

Analiza zgodna, dobro poznaješ raznolikost raznih krajeva zaleđa i primorja.
Glede partizana, triba razlikovat one koji su, kod Hrvata, niknuli iz komunjarskog kruga — teroristi, onda imaš one komunističke romantike koji nisu bili za ubijat i sudit judiman te one partizane nekomunističke orijentacije, snažno navezane na priratni HSS i Katoličku Crkvu.
U partizanima bi se dalo nać i pristaša NDH ali koji su pripoznali propast ptojekta pa pragmatično prišli partizaniman.

Valja nahlasit razliku partizana, ilegalaca i pokreta otpora općenito.
Partizani su vojno krilo. Tito vrhunski zapovidnik.
Ilegalci su civilno krilo koje diluje na području izvan partizanske uprave, tj. osovinska vlast.
Pokret otpora je širi pojam. Netitoistička gerila, te borba pasivnim otporom, najviše jaka u HSS-ovačkim sridinama i među katolicima. Među civilima na ozemlju pod osovinskim vlašću. Ovi su bili najbrojniji a najmanje se o njima govorilo. Ovakvi su potiho sabotirali sustav, lukavo i ne izazivajući osovinske (para)vojno-policijske snage i od njihova dilovanja nije bilo striljanja za osvetu.
Partizani su bili udri-biži pa striljadu druge a oni izvukli svoju guzicu.

Možda ja mogu nešto više reći o ostatku Dalmacije. Za Dubrovnik, Konavle, Metković sam čuo da su bili u ustašama većinom. Mislim da je i Knin bio barem pola ustaški ako uzmemo u obzir da za vrime drugog svjetskog rata Srbi tamo još nisu postali većina i omjer je tada u tom gradu bio otprilike 50% Hrvati i 50% Srbi. Što se tiče Ravnih kotara južni dio odnosno sela oko Benkovca i Biograda: Polača, Nadin, Raštević, Lišane Ostrovičke, Šopot, Vukšić, Lisičić, Bruška, Budak, Bulić, Korlat, Donji Lepuri su bili ustaše oko 90% njih to sigurno znam jer sam porijeklom iz tih krajeva, osim Vrane i Raštana za koje se priča da su bila partizanska mista, jedino za Tinj ne znam. Sjeverni dio Ravnih kotara bliže Zadru tu je situacija ovakva Galovac i Gorica partizani, a Poličnik i Zemunik Donji ustaše, misterija je Škabrnja neki tvrde da je bila mišana, neki kažu ustaška, neki partizanska, za Pridragu ne znam.

Pošto vidim da si rodom iz Imotske krajine zanima me otprilike koliko posto je bilo ustaša a koliko posto partizana u čitavoj Imotskoj krajini za vrime drugog svjetskog rata? Pretpostavljam negdi oko 90% ustaše i oko 10% partizani ili griješim? Kakvo je tvoje mišljenje o vama susjednoj Sinjskoj i Cetinskoj krajini kojih je tamo bilo više po tebi?

Ajmo reć otprilike 85%-15% za ustaše. Zagvozd i zabiokovlje je bilo partizansko. Normalno kako se rat bližio kraju domobrani su počeli prelazit u partizane. Al to je omjer otprilike. Imotski je nešto manje bio izložen talijanskom teroru (mada je na Lovreću poznat zločin kad su spalili jednu obitelj u kući, pa opet čudno baš je Lovreć tvrdo ustaški još prije rata i dan danas oštro nastrojen, ipak nisu isli u partizane iz osvete) al je po zaobiokovlju bio teror i talijana i četnika iz istočne hercegovine šta su ih talijani dovlačili kao svoju miliciju, pa nije ni čudo da su ti krajevi većinski ošli u partizane.

Cetinska krajina je drugačiji slučaj jer je tamo bilo više talijanskog nasilja a i prije rata su imali komunističkih simpatizera. Tamo je omjer ujesnačeniji, lokalni znaju točno koje selo je bilo za koga, pa i kuću po kuću. Do 43e je bilo 70%-30% za NDH al je brzo išlo ka pola pola da bi u zadnjoj godini ljudo masovno prešli u partizane. Tamo su talijani i četnici radili masu pokolja.