Ovo je iz 13. veka, samo ne znam da li original ili je prevodjeno na moderni srpski.

http://www.rastko.rs/knjizevnost/liturg ... _05_c.html

Dobro koja je tvoja hipoteza? Uleteo sam na temu kao padobranac.

Ovo je Dusanov zakonik u originalu izgleda.

Vuce malo na Torlacki.
Ne znam zasto je to tako, da li zato sto je prestonica bila u Skoplju, da li je ovo narodni jezik ili jezik elite itd...
Samo stavljam dokument na analizu.

https://www.uzzpro.gov.rs/doc/bibliotek ... 201354.pdf

Tekst je pisan crkvenoslovenskim kao i skoro svi ostali tekstovi tog vremena. Kako majke ti vuče na torlački, vidiš da ima sve padeže, čak i pravi slovenski lokativ.

Ne znam Torlacki, pa sve sto mi je slicno srpskom, a vuce malo na jug stavljam pod Torlacki.

irelevantno je koliko se razlikuju

Kaze simpaticni Dane, koji svojata Teslu, bez obzira na njegovu ljubav prema kralju Aleksandru, podrsku Kralju Petru, Tankosicevim cetnicima, vezama sa srpskom crkvom...
Dane, ciji Otac Domovine, Svetog Savu smatra "Hervatom" koji je osamostalio "Hervatsku crkvu"!

Tako je nazalostnije kad jedan narod nema orijetnacije kad nesto proglasava svojim, nego je u tome jako kreativan.

Jako se razlikuju u identitetu (pisani korpus, naziv jezika kod autora kroz povijest, kultura itd.), a u moderno doba od sredine 19. st. u gramatici, vokabularu i međusobnom razumijevanju na kolokvijalnoj razini manje.

Tesla za Vuka Karađića: ,,Uveo je čobanski jezik''
Meštrović o načinu pisanja Teslinih pisama: ,,Iz njegovih pisama, koja mi je pisao, izbijao je jezik zagrebačkih "Narodnih novina".''
Tesla je pisao korienskim (po vama Srbima ustaškim) pravopisom, putovao svietom s hrvatskom putovnicom, a Srbiju je toliko volio da je tamo ukupno u svom životu bio dva dana, ali glavno da nema veze s Hrvatskom

Hrvatsko - Slovački


Hrvatsko - Ukrajinski


Hrvatsko-Češki



Hrvatsko-Belaruski



Hrvatsko-Bugarski



Hrvatsko-Ruski



Poslušajte 2-3 lekcije (10min) i kažite koji najbolje razumijete

Bugarski.

Htjedoh priupitati Hroboatosa zvanog Hrobi, ima li neki ne-hrvatski jezikoslovac sličnih stavova za koje vjeruješ da su točni.

Ima, naravno. Dapače, Leopold Auburger je veći um od naših i bolje je artikulirao:




https://cloudflare-ipfs.com/ipfs/bafykb ... 009%29.pdf

Georg Holzer



https://cloudflare-ipfs.com/ipfs/bafykb ... 011%29.pdf




https://cloudflare-ipfs.com/ipfs/bafykb ... 010%29.pdf


Artur Bagdasarov: https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=70266

E, to sam tražio. Zahvaljujem!

Kratki dobri prikazi:

Auburger: https://hrcak.srce.hr/file/99198

Oczkowa: https://hrcak.srce.hr/file/99465, https://hrcak.srce.hr/file/119630

Bagdasarov: https://hrcak.srce.hr/file/15323

(Negativne) recenzije serbokroatističkih djela: Greenberg, Peti Stantić: https://hrcak.srce.hr/file/135845

Snježana Kordić: https://hrcak.srce.hr/file/101381, https://archive.org/details/zvonko-pand ... ne-pticice

Razina srpskih jezikoslovaca u raspravama ...

Govornica američkog engleskog ne razumije govornika škotskog engleskog

Marko Alerić o međusobnoj razumljivosti bliskih jezika. Testirao je razumljivost djela Ive Andrića među studentima.

Hrvati danas ne mogu razumjeti srpski prijevod Aristotela a mogu razumjeti jezik Augusta Šenoe iz 19. st.

Trpanje hrvatskog jezika u isti koš s istokom ima isključivo političke namjere. Stranci su uvijek htjeli samo dvije stvari od Hrvatske koje su uzrok svih zala koja su nas zadesila - ili oteti dio hrvatskog prostora ili ga okrupniti u veću cjelinu i ovladati njime nadzirući vlastelu u glavnom gradu. Stvaranje zajedničkog jezika je osnovni korak ka ovom drugom rješenju njihovih gospodarskih i političkih potreba po uzoru na ujedinjenje Njemačke i Italije u 19. stoljeću.

No, da bi se to ostvarilo bila je potrebna krupna laž a ona je da postoji nekakav zajednički jezik. Po Staljinovu poučku to gore po činjenice stranci su tada a i danas Hrvatima nametali svoju bajku ali mi nismo nekakvi mlakonje poput Venecijanaca pa da nas se obriše iz povijesti prvom prilikom kada padnemo pod stranu vlast. Mi ju jednostavno uništimo, otresemo kao prašinu i idemo dalje, a stranci zbog toga mogu ludovati koliko god žele.

Naime, povijesno-prostorno-vrjemenski ne postoji nikakav zajednički prajezik za tzv. BCSHDTV ili kako već osim zapadnojužnoslavenskog a on uključuje slovenski jezik. Slovenski se potom odvojio, ostatak se raspao na čakavicu, kajkavicu, zapadnu štokavicu, srpski (tzv. istočnoštokavski) i torlački, iako je on ustvari srbobugarski miješani govor. Prodorom Turaka nastaje novoštokavica koja opet ima svoje dijalekte, a Hrvati i Srbi međusobno ne dijele nijedan od njih. Hrvatski jezik stvara svoju osnovicu u primorskoj književnosti srednjega vijeka koja je miješana čakavsko-štokavska i dobija svoj osnovni današnji oblik u Miošićevu Razgovoru ugodnom naroda Slovinskoga. Kada je počela standardizacija hrvatskoga jezika trebalo je izabrati refleks jata i oblik narječja a ne nekakvu osnovicu, tj. jezik. Zbog straha da se odabirom kajkavskog oblika otvara prostor strancima da od štokavskih i čakavskih Hrvata izvan vlasti Kraljevine Hrvatske i Slavonije naprave umjetne nacije Zagreb prihvaća novoštokavsku uobliku hrvatskoga jezika (kao i zbog činjenica da je štokavaca oko 50%, da je štokavica postajala glavno narječje kojem su se priklanjali kajkavski i čakavski pisci minulih stoljeća, ali i zbog panslavenskih zabluda) a dubrovačka ijekavica je dala oblik jata zbog ugleda dubrovačke književnosti, iako samo oko 10% Hrvata doma govori ijekavski a većina ikavicom, iekavicom ili ekavicom.

Srbi su za to vrijeme nestali iz Srbije pobjegavši pred Turcima u Ugarsku i u Novom Sadu stvarali svoj književni jezik zasnovan na ekavskom šumadijsko-vojvođanskom dijalektu koji im je prava osnova i danas, a kulturno su ga nadopunjavali ruskim rječnikom stvarajući pravoslavljem nadahnuti slavenosrpski jezik da se zaštite od njemačkog pokatoličavanja i pretvaranja u jednu naciju s Hrvatima u Monarhiji. Kad je Monarhija obrnula postupak protiv Hrvata Srbi su se polakomili, odbacili svoj slavjanosrpski i preuzeli hrvatski jezik stvarajući ga od pet hrvatskih rječnika, blesavo pomišljajući da ce posrbiti Hrvate i ostvariti državne granice Srbije tamo gdje su završila osvajanja njihovih sultana. Ostalo je povijest, uz napomenu da od 1990. počinje novo pohrvaćivanje srpskog jezika kako bi i dalje imali kao jedan jezik s Hrvatima, čekajući pogodan trenutak za srboosmansku granicu na liniji Vivovitica-Kavlovac-Kavlobag.

Glede Bošnjaka, narod koji je okupljen oko vjere ne može imati svoj iskonski slavenski jezik jer mu on nije ne osnovno nego nikakvo obilježje pa oni govore onim što imaju Rusi i Ukrajinci na granici - balkanskim suržikom kojeg mijenjaju i oblikuju po potrebi, dok su Crnogorci zaista imali svoj jezik ali su od početka svoje pismenosti i izobrazbe neoprezno srbovali, a kako su jako malobrojni u odnosu na Srbe oni su im odmah nametnuli svoj novosrpski tako da crnogorsko i bošnjačko pitanje jezika niti nema veze s Hrvatima nego s njima i Beogradom. Neka njih troje lijepo rasprave tko je koga i zašto pohrvatio a nas neka iz tog razgovora ugodnoga naroda balkanskih izostave.

Dakle, zajednički jezik je samo oružje stranaca protiv Hrvata a kako stvari u jezičnom smislu doista stoje lijepo i jasno se da pročitati u stručnim radovima poput sljedećeg :

Druga je stvar, međutim, ako se tvrdi da su dijalekti koji ulaze u srednjojužnoslavenski dijasistem potekli od jednoga i jedinstvenoga idioma, koji je različit od praslavenskoga, odnosno ako se tvrdi da je postojao srednjojužnoslavenski prajezik kao čvor na genealoškom stablu slavenskih jezika. Da bi se to dokazalo bilo bi potrebno utvrditi postojanje zajedničkih inovacija koje obuhvaćaju čakavski, kajkavski, štokavski i torlački, a nisu se proširile u slovenskome (ili u bugarskome i makedonskome). Samo bismo tada mogli tvrditi da termin >>srednjojužnoslavenski<< nije samo konvencionalan naziv za skupinu dijalekata između slovenskoga i bugarsko-makedonskoga, već i termin koji ima genetskolingvistički smisao.

Međutim, takvih srednjojužnoslavenskih zajedničkih inovacija jednostavno nema. Štoviše, čak nije moguće pronaći niti zajedničke inovacije koje bi obuhvatile sve dijalekte čakavskoga narječja, dok općeštokavskih i općekajkavskih inovacija ipak ima.

Zapadnojužnoslavenski je u strogo genetskom smislu posljednji zajednički prajezik koji se može pretpostaviti za sva slovenska i hrvatska narječja.

Matasović, Ranko - Poredbeno-Povijesna Gramatika Hrvatskoga Jezika, 2008., stranica 65

Poslednje gostovanje Canka kod Senada Hadzifejzovica.
https://www.youtube.com/watch?v=yynv3Jen75c

Ne moras da gledas ceo intevju, jer za ovu temu je interesantan samo jedan mali deo. Parafraziracu Senada: "Ovaj nas jezik, bilo ga da zovemo srpski, bosanski, hrvatski, crnogorski"!

Ta izjava implicira da Bosnjaci bas ne strepe od toga da im je jezik isti kao jezik suseda (samo se razlicito zove). Posto se manje uzbudjuju oko tog segmenta njihovog identiteda, postavlja se pitanje, da li su oni samouvereniji, temeljniji, kad je identitet u pitanju? Pa tako nema potrebe da insistiraju na razlikovanju, tamo gde ga realno nema?

Mislim da se kroz cijelu raspravu na temi provlači veliko nerazumijevanje, pogotovo među hrvatskim forumašima, koji, čini mi se, ustvari tvrde istu stvar samo se nikako ne mogu sporazumjeti (ironično )

Ajde pokušati ćemo jednom metaforom:

Recimo da neki cigo, evo nazovimo ga za potrebe priče potpuno nasumičnim imenom Vuk, ukrade nacrte od Ferrarija, malo ih promijeni i prilagodi, te od raznih dijelova željeza koje ima sklepa nešto što zaista jest na prvi pogled nalik originalnom Ferrariju, barem izdaleka, ali već se u početku vidi da to nije to, da se radi o nemuštoj kopiji, ali kaže cigo evo ja imam istog Ferrarija kao i ovaj pravi originalni Ferrari, ne samo to, cigo sada čak i tvrdi da je njegov zbrda zdola sklepani Ferrari zapravo originalni a da je pravi Ferrari nastao od njegovog.

Sad, što mislite kako bi u Ferrariju reagirali na ovo? Da li bi im bilo poželjno dovoditi svoj model Ferrarija u vezu sa ovim od cige, i da ih se međusobno povezuje i da se govori da je to ista stvar?

Nadalje, kako prolazi vrijeme, Ferrari stalno poboljšava svoj model, dotjeruje ga i osuvremenjuje u skladu sa potrebama vremena koja dolaze, kako se autoindustrija razvija itd..., te se ti procesi odvijaju prirodno, savršeno logički; kompanija se brine o svom modelu, ima originalne dijelove, ako je potrebno radi nove dijelove i prirodno je i logično da njeguje svoj model, sve to dolazi prirodno, iz dugotrajne tradicije kompanije.

Za to vrijeme cigin Ferrari na očigled propada, hrđa, prepun je loše prikvačenih dijelova nađenih na smetlištu od ostalih modela (najviše nekih britanskih ) i cigo očigledno nema niti volje niti znanja niti prirodne potrebe brinuti se o njemu jer ga podsvjesno ne doživljava kao nešto svoje nego podsvjesno zna da mu je stran, i ako je već na početku bio samo izdaleka nalik na originalni Ferrari sada stvarno izgleda očajno i užasno, kao da se o njemu nitko ne brine desetljećima.

I opet, unatoč tomu cigo još glasnije govori kako je njegov auto isti kao i originalni Ferrari, cigu uporno dolazi u Ferrarijeve tvornice, u Ferrarijeve salone, na Ferrarijeve autoshow-ove i dosađuje Ferrariju da Ferrari stalno usavršava svoj model novim dijelovima jer želi na silu pobjeći o činjenice, kaže cigo, da su ta dva auta isti i da je originalni Ferrari zapravo nastao od ciginog, da zašto Ferrari stalno bježi od toga.

I sad što vi mislite, koliko bi Ferrariju bilo poželjno da ga se uopće dovodi u istu rečenicu s ovim što je cigo sklepao, a koliko bi se trudio na sve moguće načine dokazati da oni nemaju veze s cigom da ih se ne povezuje s njim?

Nekim hrvatskim forumašima koji su sudjelovali na temi: da svi znamo da su današnji hrvatski i srpski govorni jezici dosta slični (ne toliko koliko se tvrdi, ima puno sličnijih jezika koji si priznaju da su potpuno drugačiji), ali možemo se složiti da su govorni hrvatski i srpski jako slični, također svi znamo zašto je to tako. Ali ajde onda malo mućnite glavom zašto se dokazuje to što se dokazuje.

Ajde...

Da se valjda golim okom primetiti da hrvartski jezik kao imanentnu karakteristiku ima jezicku politiku, nasuprot prirodnom sponatnitetu razvoja jezika.
Kao i svaka politika, ona ima svoje fanaticne i obicne pristalice. Npr. kolega dane endehazija bi bio fanaticni pobornik, sto rezultira time da se njegov jezik razlikuje od jezika svoih drugih Hrvata, barem ovde na forumu.
Kao i svaka politika, i ova vasa jezicka radja opoziciju. Pa neki Hrvati koji smatraju suludom tu politiku u inat nece da predju sa "psihoanalize" na "dusorasclambu". I oni imaju svoju publiku i pristalice.
Kao i svaka politika, i ova vasa jezicka ima indiferente, koji nece da se opterecuju ni jezickom politikom ni opozicijom istoj. Oni dopustaju razne uticaje, pa tako imas Hrvate koji uporno govore "ambasador" umesto "veleposlanik".

I tako vas savrseni Ferari tera u tri razlicita smera.

Kad si me već spomenuo, ja bih spomenuo još jednog pobornika takvog jezika da je živ, a to je Nikola Tesla.
Prirodni razvoj jezika jest da svi manji jezici nestanu, ter da postupno svi počnemo govoriti englezki. U srbskom jeziku je jako uočljiv takav prirodni razvoj jezika kojeg veleumnici poput tebe zagovaraju.

Ovako će nekako izgledati srbski jezik za 20 godina, zahvaljujući svom prirodnom razvoju:
,,Aj vontam grejt serbija!''

Nije ništa čudno da je Jugoslavija ostavila svoj utjecaj ne samo po pitanju duhovnog stanja, već i po pitanju jezika na određeni dio ljudi. Očito je predugo trajala...