Šutnja o zločinu nad osmero djece u Vitezu, sramota koja će nadživjeti i počinitelje

Danas obilježavamo tužnu i pretužnu godišnjicu – 10. lipnja 1993. godine, od granate koju je ispalila Armija BiH, ubijeno je osmero djece u Vitezu. Za taj zločin još nitko nije odgovarao.

28. rujna 1993. tzv. Armija BIH ubila je 4-mjesečno dijete u Vitezu.


Ni 29 godina od ubojstva četveromjesečnog Ante Garića u Vitezu, do danas nitko nije odgovarao za ovaj zločin.

Postrojbe “Prostora džihada” , premda džihad takvo nešto strogo zabranjuje, kao što je ubijanje djece, granatirale su ambulantu u Vitezu koja je i prema zapadnom ne samo džihad ratnom pravu zabranjena meta za granatiranje, no to ih nije zaustavilo.

Mudžahedini i domaći džihadisti Šerifa Patkovića i Rasima Delića, ispalili su kanonadu granata u smjeru ambulante. Koliko je udar bio jak govori podatak da je geler ubio i 4-mjesečno dijete u susjednoj zgradi.

Majka Ante Garića uzima mrtvo dijete i trči prema istoj zgradi koja je upravo granatirana. To sve govori o razini očaja koji u tom trenu vlada u njenoj glavi.

Lovi ju kamera BBC-a. Novinar BBC-a tada pita prevoditelja “Tko je žena, koja plače, koja nosi dijete u bolnicu”. Lokalni “istinoljubivi” prevoditelj mu naravno “pošteno pojašnjava”.

Na BBC-u izlazi video vijest “upravo vidimo majku Bošnjakinju, kako trči sa svojim ranjenim djetetom, u zgradu ambulante, koju je HVO upravo granatirao”.

I tako je stvarano “Čudo otpora”. Tako se širio “Prostor džihada”.

Majka Hrvatica, s mrtvim djetetom u naručju, nakon što su joj Komšićevi ljudi ubili dijete, postala je Bošnjakinja, a njen mrtvi Anto maleni Bošnjak.

Ni sama nije svjesna, da joj je učinjena čast. Da umjesto ustašice i UZP-ovke, skupa sa svojim mrtvim djetetom, posluži Komšiću, Novoj Domovini koja se stvara. Višem cilju. Pravednijem. Novom Antifašizmu i novom novogovoru Alijine i Komšićeve Avlije.

Sud za ratne zločine u BIH dio je , kako vidimo, “antifašističke tradicije” šutnje. Zato nema presuda za zločine džihada. Ili naprosto kao ni haaški sud, nije nadležan za zločine šerijata.

Nametnuti izdajnik našeg naroda, Komšić i nakon 29 godina provocira Hrvate. Djecoubojice naziva vrijednostima. I služi Prostoru džihada.

BBC se nikada nije ispričao za ovaj nenamjerni ili namjerni previd.

Anto Garić 28.5.1993-28.9.1993 je prema evidenciji civlnih žrtava rata najmlađa žrtva hrvatske nacionalnosti tijekom rata u BiH.

Počivao u miru Božjem

Kako sam u ratu uspio pobjeći mudžahedinima s lisicama na rukama..., bio u divljini bez hrane osam dana

Jedini preživjeli iz skupine od 26 zarobljenih i većinom nestalih bugojanskih Hrvata je Željko Miloš, bivši pripadnik Vojne policije HVO-a, koji je igrom sudbine uspio izbjeći da ga mudžahedini ubiju. Potresna je njegova priča. Iako pod jakim emocijama, sa suznim očima ipak nam je želio govoriti o kalvariji koju je pretrpio.

Miloš je pobjegao svojim stražarima kad su ga vodili u Rostovo, elitni centar za obuku Armije BiH koji su vodili instruktori iz Pakistana i Afganistana. U Rostovu je svaki musliman završavao “obuku” ubijanjem jednog živog neprijatelja, kako bi stekao iskustvo smrti. Željko je, probijajući se kroz 50 kilometara divljine, nakon osam dana, uspio doći do položaja HVO-a gdje je ranjen u lijevo rame.