Šutnja o zločinu nad osmero djece u Vitezu, sramota koja će nadživjeti i počinitelje
Danas obilježavamo tužnu i pretužnu godišnjicu – 10. lipnja 1993. godine, od granate koju je ispalila Armija BiH, ubijeno je osmero djece u Vitezu. Za taj zločin još nitko nije odgovarao.
Naslov: Re: Zločini muslimanske "Armije BiH", preteča današnjeg ISIL-a
Postano: 28 ruj 2022, 11:58
Pridružen/a: 03 svi 2009, 15:45 Postovi: 33090
Citat:
28. rujna 1993. tzv. Armija BIH ubila je 4-mjesečno dijete u Vitezu.
Ni 29 godina od ubojstva četveromjesečnog Ante Garića u Vitezu, do danas nitko nije odgovarao za ovaj zločin.
Postrojbe “Prostora džihada” , premda džihad takvo nešto strogo zabranjuje, kao što je ubijanje djece, granatirale su ambulantu u Vitezu koja je i prema zapadnom ne samo džihad ratnom pravu zabranjena meta za granatiranje, no to ih nije zaustavilo.
Mudžahedini i domaći džihadisti Šerifa Patkovića i Rasima Delića, ispalili su kanonadu granata u smjeru ambulante. Koliko je udar bio jak govori podatak da je geler ubio i 4-mjesečno dijete u susjednoj zgradi.
Majka Ante Garića uzima mrtvo dijete i trči prema istoj zgradi koja je upravo granatirana. To sve govori o razini očaja koji u tom trenu vlada u njenoj glavi.
Lovi ju kamera BBC-a. Novinar BBC-a tada pita prevoditelja “Tko je žena, koja plače, koja nosi dijete u bolnicu”. Lokalni “istinoljubivi” prevoditelj mu naravno “pošteno pojašnjava”.
Na BBC-u izlazi video vijest “upravo vidimo majku Bošnjakinju, kako trči sa svojim ranjenim djetetom, u zgradu ambulante, koju je HVO upravo granatirao”.
I tako je stvarano “Čudo otpora”. Tako se širio “Prostor džihada”.
Majka Hrvatica, s mrtvim djetetom u naručju, nakon što su joj Komšićevi ljudi ubili dijete, postala je Bošnjakinja, a njen mrtvi Anto maleni Bošnjak.
Ni sama nije svjesna, da joj je učinjena čast. Da umjesto ustašice i UZP-ovke, skupa sa svojim mrtvim djetetom, posluži Komšiću, Novoj Domovini koja se stvara. Višem cilju. Pravednijem. Novom Antifašizmu i novom novogovoru Alijine i Komšićeve Avlije.
Sud za ratne zločine u BIH dio je , kako vidimo, “antifašističke tradicije” šutnje. Zato nema presuda za zločine džihada. Ili naprosto kao ni haaški sud, nije nadležan za zločine šerijata.
Nametnuti izdajnik našeg naroda, Komšić i nakon 29 godina provocira Hrvate. Djecoubojice naziva vrijednostima. I služi Prostoru džihada.
BBC se nikada nije ispričao za ovaj nenamjerni ili namjerni previd.
Anto Garić 28.5.1993-28.9.1993 je prema evidenciji civlnih žrtava rata najmlađa žrtva hrvatske nacionalnosti tijekom rata u BiH.
Naslov: Re: Zločini muslimanske "Armije BiH", preteča današnjeg ISIL-a
Postano: 27 sij 2023, 16:28
Pridružen/a: 01 lip 2021, 10:38 Postovi: 8643 Lokacija: Tu negde
Sami ga ubili .
_________________ Popis 2022-ge 99,99%Srbendi . "Novi Pazar ,Sjenica i Tutin 99,99%high IQ Srbendi ostatak srbofilne mujage". "Preševo i Bujanovac 99,99%high IQ Srbendi ostatak srbofilni Šiptari ".
Jedini preživjeli iz skupine od 26 zarobljenih i većinom nestalih bugojanskih Hrvata je Željko Miloš, bivši pripadnik Vojne policije HVO-a, koji je igrom sudbine uspio izbjeći da ga mudžahedini ubiju. Potresna je njegova priča. Iako pod jakim emocijama, sa suznim očima ipak nam je želio govoriti o kalvariji koju je pretrpio.
Miloš je pobjegao svojim stražarima kad su ga vodili u Rostovo, elitni centar za obuku Armije BiH koji su vodili instruktori iz Pakistana i Afganistana. U Rostovu je svaki musliman završavao “obuku” ubijanjem jednog živog neprijatelja, kako bi stekao iskustvo smrti. Željko je, probijajući se kroz 50 kilometara divljine, nakon osam dana, uspio doći do položaja HVO-a gdje je ranjen u lijevo rame.
"Jedan od najsvirepijih zločina nad Hrvatima Zeničkodobojke županije se dogodio na današnji dan, 15. travnja 1993. kada je četveročlana pratnja brigadira Živka Totića u mjestu Podbrežje okrutno likvidirana, a Totić otet i odveden u nepoznatom pravcu. Tada je ubijen i slučajni prolaznik, musliman, kako ne bilo svjedoka zločina kojega su počinili mudžahedini, pripadnici ARBiH.
Hoće li i kada taj događaj biti rasvijetljen nitko ne zna, a zločin je ujedno bio i početak stradanja Hrvata kojih je u Zenici bilo 22 tisuće, a danas ih tamo živi tek oko 1.5oo. "
Naslov: Re: Zločini muslimanske "Armije BiH", preteča današnjeg ISIL-a
Postano: 25 tra 2025, 08:58
Pridružen/a: 02 tra 2012, 11:30 Postovi: 7442
Zaboravljeni zločin nad Hrvatima u Miletićima
U travničkom selu Miletići, 24. travnja 1993., pripadnici Armije BiH masakrirali su pet Hrvata, četiri civila i jednog bojovnika HVO-a...
Selo Miletići nalazi se u župi Sv. Petra i Pavla Brajkovići. Udaljeno je od Mehurića, koji je bio sjedište odreda El mudžahid, tri kilometra, a u potpunosti se nalazilo u okruženju snaga Armije BiH te nije predstavljalo nikakvu vojnu opasnost. El Mudžahid je bila postrojba ARBiH sastavljena od mudžahedina, stranaca i bh. muslimana. U napadu na Miletiće sudjelovalo je 15-ak mudžahedinskih ratnika i 30-ak vojnika AR BiH iz lokalnih sela u dolini rijeke Bile.
Nakon upada te postrojbe u Miletićima je stradalo ukupno pet osoba hrvatske nacionalnosti, od kojih je četvero civila: Frano Pavlović, Tihomir Pavlović, Vlado Pavlović i Anto Petrović. Ostale su u koloni protjerali, a vezali su ruke čak i djeci.
Inače, mještani Miletića su tijekom napada pobjegli u kuću Stipe Pavlovića koji je ubio jednog napadača, a nakon toga i sam stradao od mudžahedina, te čini petu žrtvu ovoga pokolja koji nije imao nikakav vojni cilj.
Potankosti zločina nad civilima i jednim bojovnikom nadilaze i najgore noćne more normalnih ljudi te ih ovdje nećemo navoditi. One koji se više zanimaju za ovaj gotovo zaboravljen zločin moguće je naći na internetu, baš kao i tijek smiješnih sudskih procesa za počinitelje.
_________________ “Doći će vrijeme kad će ljudi poludjeti, i kad budu vidjeli jednoga koji nije luda kao oni, vikat će na njega “lud si” samo zato što nije lud kao što su oni.”
Naslov: Re: Zločini muslimanske "Armije BiH", preteča današnjeg ISIL-a
Postano: 25 tra 2025, 09:01
Pridružen/a: 02 tra 2012, 11:30 Postovi: 7442
Zločin nad Hrvatima Radešina
U selu Radešine, uz Jablaničko jezero, 25. travnja 1993. pripadnici Armije BiH su na kućnom pragu ubili četvoricu Hrvata.
Mjesto Radešine se nalazi u općini Konjic, a pripada župi Jablanica. Udaljeno je 10 km od grada Konjica, 14 km od Jablanice, a dva km od magistralnog puta Jablanica-Konjic.
U jeku sukoba između Armije RBiH i HVO-a bilo je u okruženju muslimanskih postrojbi. Nakon višednevnoga odbijanja bjesomučnih napada i nedobivanja obećane pomoći te većeg broja ranjenika i nedostatka streljiva, HVO je zajedno s civilima Radešina krenuo u proboj 25. travnja 1993.
Na magistralnoj prometnici M17 zaustavili su pripadnike španjolskog UNPROFOR-a u nadi da će im oni pomoći. Španjolskom postrojbom zapovijedao je pukovnik Javiere Zorzo Ferrera, a njegov zamjenik bio je Jesus Fernando Saucho. UNPROFOR je razoružao vojnike HVO-a i prepustio ih na milost i nemilost Armiji RBiH.
Predali su ih pripadnicima zloglasnih Akrapa kojima je zapovijedao Mithat Pirkić i Crnih labudova pod zapovjedništvom Hase Tirića. Uz batinanje bojovnici HVO-a su pješke sprovedeni u logor OŠ-e Maksima Kujundžića u Čelebićima, a civili su zatočeni u hrvatske kuće u tom mjestu te u Ostrošcu.
Toga su dana na kućnim pragovima na Radešinama okrutno ubijena četiri Hrvata: Željko Azinović (rođ. 1965.), Stjepan Pandža (1942.), Branko Rajić (1937.) i Luka Matković (1928.). U logoru improviziranom u osnovnoj školi u Čelebićima umoren je Marijan Pandža pred očima malodobnih sinova i ostalih zarobljenika koje su tukli do besvijesti.
Također, Bošnjaci su selo opljačkali i zapalili, baš kao i mjesnu crkvu Sv. Mihovila Arhanđela, a groblje devastirali.
Inače, prema popisu iz 1991. u Radešinama je živjelo 116 žitelja, od kojih 114 Hrvata. Danas je tu samo nekolicina mještana povratnika, uglavnom umirovljenika. Zapaljena crkva nakon posljednjeg rata je obnovljena te ju je posvetio tadašnji biskup mostarsko-duvanjski mons. Ratko Perić 29. rujna 2002.
Za zatvaranje i mučenje zarobljenih Hrvata sela Radešina, osim zapovjednika španjolskog UNPROFOR-a, javnost smatra odgovornima: zapovjednika 43. brdske brigade Armije RBiH Midhata Pirkića, zapovjednika Crnih labudova Hasana Tirića, zapovjednika postrojbe za specijalne namjene Zulfikar Zulfikara Ališpagu Zuku i njegova zamjenika Nihada Bojadžića te zapovjednika 4. lahke muslimanske brigade Nezima ef. Halilovića Muderissa.
Gotovo poslovično, kada je riječ o zločinima nad Hrvatima, nitko nije odgovarao.
_________________ “Doći će vrijeme kad će ljudi poludjeti, i kad budu vidjeli jednoga koji nije luda kao oni, vikat će na njega “lud si” samo zato što nije lud kao što su oni.”
Posmrtni ostaci Jure Đapića koji je bio nepokretan, pronađeni su nedaleko od kuće u kojoj je živ zapaljen.
Imao je skoro 80 godina, bio je u invalidskim kolicima, ali svoju rodnu grudu nije želio napustiti, niti biti na teret sunarodnjacima koji su se ljeta te ratne 1993. godine povlačili iz više naseljenih mjesta u Uskoplju prema Raduši, pred najezdom daleko brojnije Armije BiH. Prema iskazima svjedokinje koja se zatekla u blizini i čula njegove krike, Jure je živ zapaljen u kući u koju se sklonio na kraju Voljica podno Raduše. Za njegovim posmrtnim ostacima tragalo se skoro 32 godine. Pronađeni su nedavno, nekoliko stotina metara od kuće u kojoj je ovaj bespomoćni starac ubijen na posebno okrutan način iz čega je vidljivo da su premještani kako bi se sakrili tragovi zločina. Konačni smiraj Jure Đapić pronaći će u subotu 17. svibnja kada će njegovi posmrtni ostaci biti pokopani na groblju Kašice u naselju Voljice, a pokop je u 16 sati.
Događaj koji je doveo do ovog stravičnog zločina čija je žrtva bio Jure Đapić, rekonstruirali su nam pripadnici Brigade HVO-a „Dr. Ante Starčević“. Snage Armije BiH kazuju nam, na području Voljica u lipnju 1993. godine bile su znatno pojačane, a ovo područje branila je tek jedna satnija Brigade HVO-a. Brojčano daleko nadmoćnijoj Armiji BiH uspijeva ovladati položajem u selu Kute- Rajića kuće nakon čega počinje sustavna pljačka i paljenje hrvatskih kuća. Radi zaštite civilnog stanovništva stiže zapovijed o povlačenju hrvatskog stanovništva iz Voljica prema Raduši i organiziranja nove crte obrane na samom kraju naselja.
Jure Đapić koji je bio u invalidskim kolicima također je izmješten u zadnju kuću koja se nalazila prema putu ka Raduši. Budući da je HVO i dalje bio u nepovoljnom položaju, prije svega zbog malobrojnosti, radi spašavanja civila stiže nova zapovijed, o povlačenju na Radušu. Zapovijed je izdana 23. lipnja 1993. uoči sv. Ive. Jure Đapić odbio je evakuaciju iz razloga što je bio nepokretan i nije htio biti teret u izvlačenju i spašavanju života drugima. Zapovijed Armije BiH da se svi predaju zatekla ga je u kući u koju se sklonio prema Raduši. Na blagdan sv. Ive 24. lipnja rano ujutro Armija BiH kreće s novom akcijom paljenja kuća. Žena koja je zatekla u blizini čula je jauke pokojnog Jure što navodi na zaključak da je živ spaljen, rekonstrukcija je stravičnog zločina čija je žrtva nepokretni starac.
Preko snaga UN-a bezuspješno je odmah po prestanku sukoba organizirana pretraga terena na kojem je zadnji put viđen Jure Đapić. Rođen je 1912 godine. Živio je u mjestu Gornje Voljice, u Uskoplju, a pretpostavlja se da je ubijen 24. lipnja 1993. Nakon skoro 32 godine duge potrage za njegovim posmrtnim ostacima, bit će sahranjen u subotu 17. svibnja na groblju Kašice u mjestu Voljice. Za ovaj zločin nitko nije odgovarao!
Naslov: Re: Zločini muslimanske "Armije BiH", preteča današnjeg ISIL-a
Postano: 03 lip 2025, 23:18
Pridružen/a: 21 lip 2023, 14:22 Postovi: 4410
Planirali su presjeći put: Vitez – Dubravica – Topala – Ahmići, te s druge strane, iz pravca Zenice i Sarajeva. Kod kuće Guvine, u malom prostoru, natrpali su vojnike u sve moguće kuće i zaselke. To je bilo prije nego se išta dogodilo u Ahmićima.
Kad je plan počeo, jedan dio muslimana iz Viteza došao je u Travnik. Među njima i Mahmut Smailkadić, bivši ravnatelj Ekonomske škole. Njegov polubrat Našid Krahodža poginuo je, a Mahmut se danas šepuri u Poreču, oženio Istranku, a djeca su mu kod njega. I dalje čini zlo, maltretira – i jučer i danas. Meni je osobno rekao: “Ustašo, majku vam jebem – cijelu Hrvatsku ćemo mi pregaziti.”
U tom razdoblju, profesorica Hajra Alibegović, supruga psihijatra Sakiba Alibegovića, okupila je u travničkoj bolnici skupinu studenata engleskog jezika, isključivo muslimana. Sama je sastavila upitnik – osmislila pitanja, dala odgovore – i tražila samo potpise. Ti potpisi odnosili su se na zločine koji nikad nisu počinjeni – temeljene na glasinama, podvalama, pričama. Jedna studentica mi je to pokazala.
Na tom papiru bio je i potpis Nedžada Jahića, profesora obrane i zaštite, rodom s Drine. Srbi su mu pobili cijelu obitelj. Navodno je bio svjedok naših zločina – iako nikada nije bio ovdje. Bio je u Srebrenici i Žepi. I nije on jedini – desetine takvih potpisa. Tako su pripremali svoje optužnice protiv Hrvata. A Hajra? Kaže da je Dubrovčanka. Studirala je engleski u Sarajevu, u Travniku živi 25 godina. Radi u bolnici isto toliko. Ima 55 godina. Djeca su joj u Zagrebu, studiraju. Ili ih je već poslala u neku treću zemlju.
Naslov: Re: Zločini muslimanske "Armije BiH", preteča današnjeg ISIL-a
Postano: 10 lip 2025, 18:14
Pridružen/a: 21 lip 2023, 14:22 Postovi: 4410
Državni sud je prvostepenom presudom u septembru prošle godine Sarajlića osudio na 20 godina zatvora za ubistva 12 zarobljenih pripadnika Hrvatskog vijeća obrane (HVO) počinjena 22. decembra 1993, dok su optužbi oslobođeni bivši komandanti i pripadnici 325. brigade Armije BiH – Ibrahim Purić, Ibrahim Tarahija, Nijaz Sivro, Rušit Nurković, Sadik i Šaćir Omanović te Kasim Kavazović.
Sarajlić je osuđen da je, u svojstvu pripadnika 325. brdske brigade Armije BiH prilikom unaprijed isplaniranog i pripremljenog napada na linije HVO-a u Vitezu – Križančevom Selu, Šafradinu i Dubravici – na području zaseoka Šafradini, u blizini Sivrinog Sela, ubio najmanje 12 vojnika HVO-a koji su se prethodno predali i bili razoružani. Među njima je bilo i ranjenih vojnika, a jedan od njih neutvrđenog identiteta je bio potpuno onesposobljen za samostalno kretanje.
Tužilaštvo BiH je na ovu presudu uložilo žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i bitne povrede odredaba krivičnog postupka, predlažući da se prvostepena odluka ukine u oslobađajućem dijelu i odredi održavanje pretresa pred Vijećem Apelacionog odjeljenja, ali je odbijena kao neosnovana te je potvrđena oslobađajuća presuda Puriću, Tarahiji, Sivri, Nurkoviću, Kavazoviću i Omanovićima.
Djelimično je Apelaciono vijeće uvažilo žalbu Sarajlićevog branioca uloženu zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka, povrede Krivičnog zakona, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o sankciji, a koji je predlagao preinačenje presude ili njeno ukidanje, te je u konačnici kazna smanjena sa 20 na 15 godina zatvora.
U presudi Apelacionog vijeća se navodi da kazna zatvora od 15 godina odražava težinu počinjenog zločina, kao i njegove posljedice, te da će Sarajliću u zatvorsku kaznu biti uračunato vrijeme provedeno u pritvoru.
Sarajliću je, kako je Detektor ranije izvještavao, nekoliko mjeseci poslije prvostepene presude određen pritvor, nakon što je uhapšen na Međunarodnom aerodromu Sarajevo.
Ne možeš započinjati nove teme. Ne možeš odgovarati na postove. Ne možeš uređivati svoje postove. Ne možeš izbrisati svoje postove. Ne možeš postati privitke.
![slika](https://i.ibb.co/KVpqyBG/FB-IMG-1664358907702.jpg"%20alt="FB-IMG-1664358907702)
