Ovaj je pošlo 20 000 ljudi al jebi ga kad kazianer nezna ratovat protiv turska.

Od svega navedenog Korvinu na dušu možeš jedino Hercegovinu staviti. Ostalo ne.
Od listopada do prosinca 1463. vodio je pohod protiv Osmanlija u Bosni, a 25. XII. iste godine njegova je vojska zauzela važnu utvrdu Jajce, potom Zvečaj i Tešanj, a u studenome 1464. i Srebrenik. Na osvojenim područjima u sjeveroistočnoj Bosni osnovao je Jajačku i Srebreničku banovinu (1463) i tako uspio za gotovo pola stoljeća zaustaviti osmansko napredovanje preko Save. God. 1468. upustio se u rat protiv češkoga kralja Jurja Podjebradskoga, koji je trajao do 1471. Pošto je slomio otpor hrvatske magnatske obitelji Frankapana, osnovao je Senjsku kapetaniju sa sjedištem u Senju (1469) za obranu od Mlečana i Osmanlija. Time je bio uspostavljen obrambeni sustav koji se protezao od Beograda, preko Jajačke i Srebreničke banovine te Senjske kapetanije, do kraljevskih gradova u južnoj Hrvatskoj (Ostrovica, Knin, Klis). Iz toga je obrambenoga sustava Matija tijekom 1470-ih i početkom 1480-ih vodio vojne pohode protiv Osmanlija u Bosni i Srbiji. Njegov posljednji veći protuosmanski uspjeh bilo je osvojenje utvrde Šabac (1476)
https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=39453


Slabljenje njegovog obrambenog sustava ide na dušu plemstvu koje je biralo Jagelovića a ne Ivaniša, naravno zaradi svojih povlastica(ukidanje dodatnog poreza koji je Korvin uveo plemstvu za obranu)

Međutim, nakon Matijine smrti (1490) ugarski su i hrvatski velikaši, nadajući se većim povlasticama, izabrali Vladislava II. Jagelovića za hrvatsko-ugarskog kralja.
https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=28172


Građanski rat je doslovno preslika Bosne pred pad pod Turke.

Npr Krsto Frankapan, poginu u bitci protiv hrvatskog bana. Šta misliš može li ga se kriviti što se priklonio Zapolji? Jel bio kolebljiv kao što F. Šišić kaže, ili je ipak skužio da Ferdinand drži figu u džepu?

Od tada se on potpisuje »branitelj i zaštitnik Kraljevine Slavonije i Županije Požege«. U to se vrijeme još nije priklonio ni nadvojvodi Ferdinandu ni I. Zapolji, kandidatima za hrvatsko-ugarsko prijestolje. Stoga se moglo pomišljati da je i on želio prijestolje (V. Klaić), ali to u historiografiji nije prihvaćeno (F. Šišić). Na poziv ugarskih županija između Drave i Dunava brani njihovo područje. Nije se odazvao pozivu kraljice Marije na sastanak plemstva s nadvojvodom Ferdinandom u Hainburgu kraj Požuna u listopadu 1526. Priklonio se Zapolji, koji ga je nagradio položajima hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog bana, vrhovnoga kapetana Ugarske između Drave i Dunava i vranskog priora, vratio mu Senj i druge posjede izgubljene 1469. te povjerio Bihać. Kao novi ban Krsto se predstavio na saboru Kraljevine Slavonije 18. XII. 1526. Plemstvo Slavonije priklonilo se s njim Zapolji i izabralo ga za hrvatsko-ugarskoga kralja na saboru u Dubravi 6. I. 1527, dok je drugi dio plemstva u Hrvatskoj izabralo 1. I. iste godine Ferdinanda I. u Cetinu, gdje je sazvan i drugi sabor 27. IV. iste godine nakon što Ferdinand I. nije pomogao Hrvatskoj. U to doba i dio slavonskog plemstva gubi povjerenje u Zapolju, što se vidjelo i na saboru u Križevcima, koji je Krsto sazvao 23. V. 1527. Od srpnja te godine počinju oružani sukobi hrvatskog plemstva iz protivničkih stranaka. Krsto je vodio vojsku protiv četâ I. Karlovića i F. Batthyányja, hrvatskog bana, kojeg je Ferdinand I. potvrdio u ožujku te godine. Dana 26. IX. iste godine ranjen je u borbama kraj Varaždina; preminuo je idućeg dana u kaštelu Martijancu kraj Ludbrega. Pokopan je u Modrušu. — O prilikama u Hrvatskoj 1524–27. i o svom udjelu u događajima pisao je prijatelju Antoniju Dandolu u Veneciju i F. Jožefiću, senjskom biskupu (djelomične tekstove više pisama objavio Klaić). Zanimljiva, gotovo pustolovna Krstina ličnost kao europskoga kondotijera, njegovo djelovanje potkraj života i Apolonija kao tragičan primjer ljubavi i odanosti privukli su pozornost stranih (Henry Thode) i domaćih književnika (M. Cihlar Nehajev, N. Fabrio) i režisera (G. Paro).

https://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=6299



.

ko je taj reziser,sta je snimio?

Kako je utvrdio banovine?

Ovo je palo nakon njegove smrti.

A ovo na početku rekonkviste Bosne;


Nije napravio posao s banovinama do kraja.

Svejedno trebao se za neke stvari pobrinuti.
A i Ivaniš je ispao tutlek, čak ga je i Zapolja izdao.

Jesu.
Jer je Matijaš imao nesposobnog sina :/

Tu je bilo svega.

Ok, između Scille i Harbide, jbg.

Postavio si kartu iz 1526. Matija je umro 1490. Karta je 36 godina poslije njegove smrti.
Ajmo pošteno pogledati. U 6 godina od 1463-1469 uspio je organizirati sustav obrane od Beograda preko Jajačke i Srebreničke banovine, Senja, Knina. Za njegova života, do 1490 taj sustav je funkcionirao.
Jel on odgovoran za ono što se događalo nakon njegove smrti?

Kažeš sin mu bio nesposoban. Jel plemstvo biralo nasljednika? I prema kojim kriterijima su izabrali Jagelovića?

Ako ćeš pogledati širu sliku i povući paralele vidit ćeš da je isto bilo i u Bosni. Sukob oko krune(Ostoja-Tvrtković), uvlačenje Turaka u taj sukob, međusobni sukobi bosanskog plemstva itd.
Za ilustraciju, podsjeća li te ovo na pismo bosanskog kralja papi? Razlika je što se ne žale papi nego Ferdinandu
Hrvatski sabor se tuži da se
»mnogi kmetovi namjerno predavaju (Turcima) u zarobljeništvo, da bi se mogli najesti kruha«
https://hrcak.srce.hr/file/110374

Možeš u raspravu uvući i malo mitologije,Scila i Haribda, ne škodi.
No nije mitologija da je Zapolja ispoštovao ugovor s Krstom, sve što je ugovoreno Krsto je od istog dobio, dok s druge strane

Isto vrijedi i za slijedeću tvrdnju i optužbu: »Mnogi su ljudi (od gladi) poumirali, a i sada umiru i to zato što se ne isplaćuje plaća koju su Ferdinandovi opunomoćenici obećali.«
Te i još mnoge druge vrlo gorke i teške konstatacije nalaze svoj vrhunac u riječima: »Daleko bolje bi bilo za (spas) duše vašeg veličanstva da nas vaše veličanstvo nije nikad prihvatilo u
svoju vlast.« Time se na jasan način daje na znanje Ferdinandu da je prekršio svoja obećanja, da
je dakle krivokletnik i da će zbog toga doći u pakao, što Ferdinanda, dakako, nije ni najmanje
zabrinulo. Jedino je na upozorenje hrvatskoga sabora da bi trebao isplaćivati plaće bez odgađanja odgovorio, da će isplate izvršavati »kolikogod će biti moguće« i da očekuje od svih da se iskažu vjernim na isti način kao što njegovo veličanstvo milostivo »vjeruje u njih« (sicut maiest
https://hrcak.srce.hr/file/110374

Možda je Krsto ipak pročitao Ferdinanda.

Što bi se dogodilo da su i hrvatski i slavonski plemići izglasali Zapolju nikad nećemo saznati.
Niti ovdje branim Zapolju, no činjenica je da ni Ferdinanda ne treba kovati u zvijezde jer mu je do datih obećanja bilo stalo ko do lanjskog snijega

Opet ga braniš
On je kralj, on je odgovoran.

Imaš ove, mađarske karte na tu temu;










Naše su malo drugačije;

Kad je pala Hercegovina?

Od 1463. do 1482?
Tko je tada bio kralj?

Poznavao je i svog sina i plemstvo.

Bosna je mala, vazalna državica, maltene konglomerat zaraćenog plemstva, Kosače u Hercegovini, Hrvatinići u Donjim Krajima (i zapadnom Humu), Pavlovići na istoku...
S kraljem kao maskotom.

Turci su to znali koristiti, ali hrvatsko-ugarska država je tada svjetska velesila, kralj je moćan i ne postaje lokalni moćnici koji njime upravljaju.
Izbor Jagelovića je odraz tih želja, ali to je druga priča.

Uostalom, Ivaniš je trebao biti kralj Hrvatske (i Bosne), odrekao se ugarske krune da bi to dobio (uz gomilu love), pa se dogodilo što?

Tužaljke su istog tipa.
I?

Ali Zapolja je izgubio pola države, većinu Turcima, a dio Ferdinandu.
Što misliš zašto se Istočnomađarska država zvala Partium?
https://en.wikipedia.org/wiki/Partium

Tko niječe da je Ferdinand bio đubre?
Samo su alternativa bili Turci, jbg.


Nitko ne brani Ferdinanda, između ostalog čovjek je bio i nesposoban, pogledati Gorjane/Mohač II.
Ali on je bio jedini dobar izbor.
Bez obzira kakav je, sve ostalo su ispali Turci ili Muslimani.
Pa zato su i smaknuti Zrinski i Frankopani.
Sve je bilo ok, dok nisu krenuli šurovati s Turcima.

Itekako možeš povući paralele između Bosne i događaja za vrijeme građanskog rata, koliko god Bosna bila mala. Imaš iste elemente, sukob oko krune, sukob unutar plemstva i uvlačenja Turaka u sukob. Sve je to doprinjelo i padu Bosne i također turskim osvajanjima za vrijeme građanskog rata.

Ne možeš Korvina kriviti za nešto se događalo 36 godina nakon njegove smrti. Jel mogao iz groba upravljati obranom? I da branim ga, kad pogledam karte koje si postavio imam debele razloge za to.
Već sam prije napisala da je pad Hercegovine jedino što mu možeš staviti na dušu

Nisi odgovorio na pitanje. Kojim kriterijima se plemstvo vodilo pri biranju Jagelovića a ne Ivaniša?

Kažeš alternativa Turci. Ako misliš na to da se i sultan nudio Hrvatima, odbili su ga i nije bio jedina alternativa. Nudili su se i drugi.
A ako misliš na Zapoljin savez s Turcima, to je bilo za vrijeme sukoba s Ferdinandom, prije toga nije bilo nikakvog saveza.
I jedan detalj, Zapolja je 1426. okrunjen za kralja, a Ferdinand 1527. izabran za kralja.
Da se razumijemo u ovom svemu en branim Zapolju nego pokušavam reći da smo možda nepravedni prema Krsti, povjesničari ga nazivaju kolebljivim a čovjek je možda ipak pročitao Ferdinanda.

A o Ferdinandu je dovoljno reći da je za vrijeme opsade Beča zbrisao u Ćešku.
Pa kad već pričaš o Bosni kao maloj vazalnoj državici njen kralj nije pobjegao nego je ostao u zemlji, kako je to sve završilo poznato je, no činjenica je da je bio u Bosni, a ovaj dao petama vjetra jer je mislio da je sve izgubljeno

Kako?
Bosna nije preživjela Turke, Ugarska i Hrvatska jesu.

"Vazalno" kraljevstvo u Bosni je bila samo navlakuša, propalo je ubrzo nakon što su ga Turci uspostavili.
Partium je trajao dok ga nisu preuzeli Habsburzi, a i tada se održao u vidu Erdelja.

Turci su osvojili trećinu Ugarske za vrijeme građanskog rata.
Sam Budim je pao tako, da su došli Zapolji "pomoći" razbiti opsadu, pa kada su ih saveznici pustili u grad su protjerali Mađare.
Bobovac i Jajce je oslobodio Korvin, pali su kasnije.
Prilikom osvajanja Bosne je od stvari koje su pale otišla samo Fojnica, Kreševo i Srebrenica.
Sarajevo je palo ranije, a Hercegovina je de facto i prije bila neovisna.

U promjeni dinastije su takmaci bili Habsurg i mađarski Hrvat.
U Bosni toga nije bilo, a lik koji se nadao pomoći Turaka je isto skraćen za glavu, dok mu je sin neko vrijeme glumio maskotu.

A nije Hercegovina nešto malo.
I da, odgovoran je za svoje potomke.

Vlastitima, što slabiji kralj, to jače plemstvo.

Misliš 1526?
Ne možeš biti kralj, a zvati Turke u pomoć.
Posljedice su toljetne.

Dao je i Tomašević petama vjerta, ulovili su ga kod Ključa.

Opet ponavljam imaš iste elemente koji su doprinjeli slabljenju obrane i doprinjeli turskim osvajanjima. Sukob oko krune, međusobni unutranji sukobi plemstva. Govorim o tome a ne o tome koja zemlja je uspjela preživjeti Turke a koja ne. Na kraju krajeva jel baš cijela Hrvatska uspjela preživjeti Turke? Ili imaš dijelova tadašnje Hrvatske koji su zbog turskih osvajanja i dan danas van granica tadašnje Hrvatske?

Gdje sam rekla da je Hercegovina nešto malo?
OK, recimo da je odgovoran za svoje potomke. Koji njegov potomak je odgovoran za 1526.?, kartu iz te godine si postavio. Ivaniš umro 1504.

Slažem se da se plemstvo vodilo vlastitim kriterijima.
Biralo se između 4 "kandidata", Mksimilijan, Ivaniš, Jagelović i ne mogu se sjetiti četvrtog.
Ivaniš se baš nije tako lako odrekao krune kkao ti to predstavljaš, tek nakon bitke
na tzv polju kostiju.
Plemstvo je dobilo slobode koje su imali prije Korvina, tako nekako su se izražavali, no to nije sve. U inauguracijskoj diplomi piše i da su oslobođeni poreza koje im je Korvin nametnuo.
Znači nema više toliko love za obranu.
I došlo je do toga da je oslabila centralna vlast a ojačala samovolja plemstva. Jel ti to poznato?
Poslije izbora je opet bilo sukoba, Maksimilijan je htio vratiti svoje nasljedne zemlje, i tu je došlo do podjele plemstva, npr Iločki je bio uz njega.
Pišem napamet teško mi se svega sjetiti, ali nije bila idilična situacija i bilo je dosta unutarnjih sukoba.

U pravu si 1526. omakla mi se greška.
Ajmo okrenuti pilu naopako. Zapolja okrunjen 1526., Francuska, Poljska itd. ga priznale za kralja. Nakon godinu dana dio plemstva izabire drugog kralja.
Ima li Zapolja pravo braniti svoje pravo na krunu? Također je i on izabran od plemstva.
Da malo cjepidlačimo

Ključ je u Bosni ili u Ćeškoj?
Istina da je Tomašević tražio od Dubrovčana i Mlečana da bi se u slučaju turskog osvajanja on i obitelj sklonili kod njih, al eto spletom okolnosti ipak je bio u Bosni, pružen je kakav takav otpor.
Dok je Maksimilijan u Ćeškoj čekao rasplet događaja. I nije Maksimilijan jedini, većina dobrostojećih bećana je tada zbrisala iz Beča

Cekaj ceha ti nesta zamjeras korvinu?

Od Turske Hrvatske, Turske Dalmacije, pa Trobanata; Vrhbosne, Usore i Soli...

Ivaniš je zeznuo stvar, nije ni kraljem uspio postati.
Nije slom bio samo na Mohaču, Srebrenik je npr. pao 1512.

Kad je to bilo?
https://www.hungarianottomanwars.com/es ... 1473-1504/




Naravno, no opet, nije izlika.

S Turcima na Mohaču, prostor za greške je jako mali.
On je napravio neke stvari svejedno.

Ključ je u Bosni, ali on je htio pobjeću u Hrvatsku.

Previše se igrao na sjeveru, umjesto da je protjerao Turke preko Drine, napravio obranu/vojnu granicu tu.

Moraš razumit da je tad Češka najbogatija zemlja u europi i milijun puta važnija od nekih balkanskih gudura.

da al njemu su jednako neprijatelj turci kao i ovi oko njega.

Da al s Češkom imaš najveću blagajnu u Europi pa da si isfinanciraš vojsku za neprijatelje. To su totalno različite sfere.

Vladar mora imat blagajnu

Unutarnja slabost H-U kraljevstva i međusobni sukobi lokalnih plemića i jesu neki od razloga zašto su Osmanlije došli tako daleko, da je ta država bila jaka i posložena, Osmani bi se loše proveli.

normalno jer europljani su pocetkom 16 stoljeca vec bili napredniji u smisliu ratne tehnologije nego osmanlije.
pogledajte prvu opsadu beča :)
17 000 placenika se oduprlo svim ottomanskim vojskama,taktika ratovanja je tad ona koja ce postat dominantna u 17. stoljecu na cjelom zapadu,pike and shot warfare koju ottomani nisu nikad ni adoptirali.

Moravsku, Beč i Šlesku je držao koliko?

Koja ti korist od toga, ako zauzvrat izgubiš teritorij na granci?

Eto složit ćemo se da Hrvatska nije preživjela Turke, kkao ti tvrdiš, nego da je dio Hrvatske preživio Turke.


Srebrenik pao 1512. a Ivaniš umro 1504.

Bitka je bila 4. srpnja. 1490. Chont-Mezze, polje kostiju. Podatak sam uzela iz knjige pa ne mogu kopirati. V. Klaić, Povijest Hrvata, 4. svezak, stranica 203. Na internetu taj podatak ne mogu naći.

Zapolja je na Mohaču ratovao protiv Turaka. Napravio je dosta loših stvari, to je bez daljnjeg, ali zašto ne pogledati širu sliku. Još ćeš me natjerati da uz Korvina počnem braniti i Zapolju
Jel se Ferdinand ikad okrunio krunom Sv. Stjepana?

Nije izlika, no poradi nekih svojih interesa izabrali su najnesposobnijeg kralja. Tek je Ludovik osvjetlao obraz Jagelovićima, govorim o borbama protiv Turaka

Tomašević htio pobjeći, a Ferdinand pobjegao. Ipak je tu neka razlika

p.s Ivaniš je bio Korvinov nezakoniti sin, tako da ga Korvin nije mogao proglasiti nasljednikom.
Da ne govorimo kako su se ponašali plemići koji su za Korvinova života potpisali da će ga izabrati za kralja, pa što ej izvodila njegova udovica. Čak su i Korvinove crne ćete podmitli da budu protiv Ivaniša.

Ukratko o tome s hrv. biografskog leksikona
IVANIŠ KORVIN (Ivan; János Corvin, Johannes Corvinus), slavonski herceg i hrvatsko-slavonsko-dalmatinski ban (Wrocław, 2. IV. 1473 — Krapina, 12. X. 1504). Izvanbračni sin hrvatsko-ugarskoga kralja Matije Korvina i šleske sitne plemkinje Barbare. Odgajao ga je talijanski humanist T. Ugoleto. Već od 1479. otac ga je pripremao za nasljednika, darujući mu posjede diljem Kraljevstva, kako bi via facti nakon njegove smrti bio najozbiljnijim kandidatom za prijestolje. Tako je I. K. 1479–85. stekao posjede u Transilvaniji, Siklós u Baranji, Morović u Vukovskoj županiji te posjede bake po ocu Elizabete Szilágyi. Kao kandidatu za nasljednika otvoreno mu se suprotstavila kraljeva supruga Beatrica Aragonska, koja je 1487–88. uspjela spriječiti njegov brak s milanskom vojvotkinjom Blankom Marijom Sforzom. Tijekom 1489. mnogi kapetani kraljevskih gradova i utvrda prisegnuli su da će mu nakon kraljeve smrti predati svoje gradove. Odlazeći u Beč, otac mu je na poč. 1490. na upravljanje predao kraljevski dvor, utvrdu Visegrád na Dunavu s ondje pohranjenom krunom sv. Stjepana, Komárno i Požun s tamošnjim županijama, posjede zagorskih grofova u Slavoniji, Senj i druge gradove u srednjovjekovnoj Hrvatskoj te više mjesta u osvojenom dijelu austrijskih pokrajina. Svoje posjede u Moravskoj, Šleskoj i Lužici kralj je također naumio ostaviti sinu. Iako je nakon očeve smrti u travnju 1490. I. K. bio najbogatiji kandidat za prijestolje, za kralja je proglašen Vladislav II. Jagelović. Prvi je nevoljko pristao na gubitak prijestolja, a za uzvrat je tražio naslov »kralja Bosne, hercega Slavonije, Opave i Liptovije te bana Dalmacije i Hrvatske«. Većinu je svojih posjeda zadržao, posebno u hrvatskim zemljama, a najviše ih je izgubio u austrijskim pokrajinama te Šleskoj i Lužici; Vladislavu je uz to morao predati kraljevske gradove i utvrde. Novi mu kralj ipak nije povjerio obećanu bansku čast u Hrvatskoj, već samo položaj slavonskoga hercega, potvrdivši banom L. Egervárija. U sukobu Vladislava s njemačkim kraljem Maksimilijanom I. Habsburgovcem I. K. ostao je vjeran prvomu. Zajedno s banom Egervárijem uspješno je ratovao protiv Nijemaca 1491. na zagrebačkom području. U ožujku 1494. ratovao je s Pavlom Kanizsayem u Županiji Temes protiv Turaka. Te se godine odreknuo naslova slavonskoga hercega, nakon čega je u Slavoniji izbio građanski rat u kojem se I. K. zbog vlasti nad nekim gradovima sukobio sa zagrebačkim biskupom O. Thuzom. God. 1495. kralj ga je imenovao banom Dalmacije, Hrvatske i Slavonije. Iz Transilvanije je s vojskom došao u Slavoniju, gdje je prvo morao suzbiti stare protivnike i uvesti red, a zatim i zajamčiti plemstvu utjecaj na izbor slavonskoga banovca, župana i podžupana. Potkraj godine došao je u Hrvatsku, u Bihać. U obavljanju banske dužnosti suočio se s više teškoća i otpora nego kao slavonski herceg. Kako bi učvrstio položaj i osnažio ga među hrvatskim plemstvom, odlučio se oženiti pripadnicom najuglednijega velikaškoga roda, Beatricom Frankapan. Premda je preuzeo bansku čast, njegovi odnosi s Vladislavom nisu se potpuno sredili sve do 1499, kada mu je kralj banski naslov priznao za doživotni. Stoga je primjerice u Slavoniji 1497–98. trajalo gotovo pravo dvovlašće; kralj je banom imenovao i J. Kanizsaya. Poslije su se ban i kralj pomirili; Vladislav je banu ustupio Senj i druge gradove u Hrvatskoj, a za uzvrat je dobio opavsko i liptovsko herceštvo. Na rakoškom saboru u travnju 1500. sudjelovao je i I. K. sa svojih 500 konjanika, vjerojatno se nadajući stjecanju naslova ugarskoga palatina; to mu nije uspjelo, ali mu je potvrđena doživotna banska čast. Tim imenovanjem pripala mu je i dužnost ratovanja protiv Turaka. Već je na poč. 1499. na kninskom području nad njima izvojevao nekoliko pobjeda. Za rat se pripremao u Slavoniji u jesen 1500. Osobito se istaknuo potkraj 1501, kada je provalio u Bosnu i pobijedio Turke kraj Jajca razbivši opsadu grada. Bila je to njegova najveća pobjeda i prva uspješna obrana Jajca nakon stvaranja korvinovskoga obrambenoga sustava na južnim granicama Kraljevstva. Dao je obnoviti jajačku utvrdu i grad opskrbiti zalihama hrane. God. 1502. neko je vrijeme boravio u Veneciji te bio na zavjetnom hodočašću u Loretu. U jesen te godine ponovo je boravio na jajačkom području i dopremio zalihe hrane i ostalih potrepština. Primirje ugovoreno s Turcima 1503. nije oslabilo njihov položaj, jer su zadržali sva svoja uporišta, primjerice Kamengrad, odakle su lako mogli napadati hrvatske zemlje. Kad se 1504. kralj Vladislav razbolio, mnogi su u Kraljevstvu počeli razmišljati o mogućoj promjeni na prijestolju. Tako je knez B. Frankapan Ozaljski svojega zeta i kraljevskoga sina naumio ponovo istaknuti kao kandidata. Svi su planovi ubrzo prekinuti; nakon što je u rujnu 1504. u Kninu zamalo dopao u tursko zarobljeništvo, I. K. razbolio se i umro. — Iako je ocu trebao poslužiti kao oslonac utemeljenja nove srednjoeuropske dinastije Hunyadijevaca, I. K. nije se uspio izdignuti do kraljevskoga prijestolja. Kao herceg i ban, uz to i kraljev sin, pripadao je krugu najmoćnijih ljudi u Kraljevstvu i kralju Vladislavu bio trajno zazoran. U razdoblju neprekidnoga slabljenja kraljevske vlasti u hrvatskim je zemljama imao prilično neovisan položaj, koji je učvrstio osmišljenom bračnom strategijom i aktivnim sudjelovanjem u protuturskoj obrani. Kako se slabljenje vlasti i institucija osjećalo na svim razinama, u Slavoniji i Hrvatskoj suočio se s priličnim otporom, ali ga je uspješno svladao. Zbog jačanja turske moći, njegove pobjede nad Turcima nisu mogle znatnije utjecati na cjelinu hrvatsko-turskih odnosa. Osim po političkoj i vojnoj ulozi, u hrvatskoj je povijesti I. K. ostao zapamćen kao podupiratelj i zaštitnik kulturne djelatnosti pavlinâ u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. Prema osobnoj želji, pokopan je u pavlinskoj samostanskoj crkvi u Lepoglavi, gdje mu je pouzdanik I. Gyulay 1505. dao postaviti nadgrobnu ploču. Tamošnjim je redovnicima za života pomagao i darivao ih te im obnovio samostan i crkvu. Njegov portret s poč. XVIII. st. među zidnim slikama u samostanskoj ljetnoj blagovaonici poznat je prema fotografiji iz 1938. Drži ga se utemeljiteljem i donatorom velike gotičke samostanske crkve u Voćinu (Anđela Horvat), od koje su sačuvane samo zidine.

https://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=112

Potpisujem!

Tomašević je bježao, ali su ga ulovili Turci.
Ferdinand je ispao sposobniji, da.

Nije se okrunio, koliko vidim;
https://en.wikipedia.org/wiki/Coronatio ... an_monarch

Zapolja je ratovao kontra Turaka, dok nije bio kralj.
Kasnije im je vazal postao.

Ivaniš je dobio po piksi kod Knina, pa se sklonio u Krapinu i umro tamo :/
https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=28172

Pad dobrog djela Hrvatske ide na račun Korvina.
On je bio zadnji jači h-u kralj, da je napravio neke stvari kako spada, ne bi došlo do raspada kasnije.

ps. Klaića imam doma kod mame, to ću pogledat drugom prilikom, tnx.

dali je mogo?

Nije sredio odnose u vlastitoj obitelji, vlastita žena mu je posthumno zabila nož u leđa.

Ivaniš je bio dobar u obrani, ali to je pasivno, dok je postojala vojska se trebala koristiti na turskom području i učvrstiti granicu na istoku, a ne da Turci pljačkaju domaće.