Istina da je Ferdinand ispao sposobniji u bježaniji.

Pa i nije se okrunio, i kad bi išli cjepidlačiti mogli bi ga nazvati uzurpatorom. Zapolja je, kakav je da je, ipak izabran i okrunjen godinu dana prije Ferdinandovog izbora. I Ferdinand ga nije uspio pobijediti
nego je sklopljen mir kojim su podijelili "zone vladanja". Ferdinand se više istakao u borbi s Zapoljom(oko krune) nego u borbama protiv Turaka. Situacija nije bila crno bijela. Nažalost velika je cijena plaćena zbog njihovog sukoba. I o jednom i o drugom bi se dalo puno toga reći. No to je ipak 16. stoljeće i drugačija pravila igre su bila.

Što se tiče vzalnog odnosa prema Turcima, i o Habsburgovcima bi se dalo. Ferdinandov sin Maksimilijan je plaćao danak Turcima. To je onaj koji Zrinskom nije poslao pomoć u obrani Sigeta.
Znaš ono: Bog je visoko kralj je daleko.

Korvin je itekkao napravio dobre stvari, ali te stvari nisu odggovarale gospodi koja su ga nadživjela.

Pozdrav gospođi majci. Ima dobre knjige . Klaić je to opisao na desetak stranica i dobije se jasnija slika kkao je izbor tekao.

Da je samo žena bilo bi dobro. Plemići koji su za njegovog života potpisali da će izabrati Ivaniša za kralja također su mu zabili nož u leđa.
I ne treba ispušttai činjenicu da je Ivaniš bio nezakoniti sin i da ga nije mogao proglasiti nasljednikom.

Ivaniš je trebao ovo Ivaniš je trebao ono. A izabrani kralj? Što je on činio?

Vladislav II (1456–1516), češki kralj od 1471. i hrvatsko-ugarski od 1490. Do 1478. borio se za češku krunu s kraljem Matijom Korvinom, kojemu je morao ustupiti Šlesku, Lužicu i Moravsku. Tek nakon Matijine smrti 1490, kada je izabran za hrvatsko-ugarskoga kralja, te su zemlje vraćene Češkoj. Ratovanje s Maksimilijanom Habsburgovcem završilo je 1491. mirom u Požunu, po kojem je obnovljen nasljedni ugovor Matije Korvina i Habsburgovaca iz 1463. Međusobno zavađena velikaška oligarhija, koja je preuzela glavnu riječ u Ugarskoj i Hrvatskoj, prihvatila ga je za kralja i okrunila pod uvjetom da ukine poreze kojima se financirala plaćenička vojska Matije Korvina, što je za posljedicu imalo slabljenje kraljevske vojske. Nakon isteka primirja iz 1483. Turci su 1490. obnovili prodore u Hrvatsku; u jesen 1491. poraženi su kraj Udbine, a 9. IX. 1493. razbili su hrvatsku plemićku vojsku na Krbavskom polju. Jedino što je kralj uspio učiniti za obranu Hrvatske bilo je novo trogodišnje primirje sa sultanom 1495. Slavonskomu plemstvu izdao je 1496. novi grb i pečat. God. 1501. uključio se u protuturski savez, više zbog promjena u europskim političkim odnosima nego radi obrane Ugarske i Hrvatske. Papa Aleksandar VI. obvezao mu se tri godine davati po 40 000 dukata pomoći, a Venecija po 100 000 dukata. Potpuno ovisan o stranoj potpori, posebice mletačkoj, Vladislav se nakon primirja između Venecije i Turaka ubrzo morao povući iz rata te 1503. sklopiti novo, sedmogodišnje primirje sa sultanom. Unatoč ugroženosti države, Vladislav je ostao suzdržan i neodlučan u organiziranju njezine obrane. Pojedinačni uspjesi Hrvata u protuturskim borbama vezani su mnogo više uz hercega Ivaniša Korvina i neke istaknute hrvatske velikaše, a nakon Ivaniševe smrti 1504. Vladislav se gotovo prestao brinuti za obranu južne granice, koja je najvećim dijelom prešla u ruke pojedinih velikaša i kondotijera te hrvatskih banova. Još 1492. velikaši su na saboru u Požunu ograničili slobodu kretanja seljaštvu i povećali njegove obveze, što je za posljedicu imalo izbijanje seljačkoga ustanka Győrgya Dózse 1514. Prema Tripartitumu Istvána Verbőczyja kralj i velikaši imali su jednaki udio u moći; plemstvo je kralja priznalo za nadređenoga, ali je zauzvrat imalo pravo njegova izbora. God. 1505. potvrdio je Vladislav zaključak ugarskoga sabora na Rakoškom polju da nitko ne smije predlagati tuđinca za kralja. Time se željelo zapriječiti Habsburgovcima dolazak na hrvatsko-ugarsko prijestolje, ali teško stanje prisiljavalo je kralja da u posljednjim godinama života traži pomoć cara Maksimilijana I. u unutarnjim i vanjskopolitičkim odnosima. Njihov je odnos riješen 1515. ugovorom u Beču, kojim je, ponovo nakon 1506, zajamčeno Habsburgovcima pravo na hrvatsko-ugarsko prijestolje i češku krunu nakon izumrća Jagelovića. Ugovor je učvršćen zarukama, poslije i ženidbom Vladislavova sina Ludovika s Marijom, unukom cara Maksimilijana, te Ane, Vladislavove kćeri, s Maksimilijanovim unukom Ferdinandom. Uspjeh nije postignuo ni ulaskom u protumletački savez, tzv. Cambraisku ligu (1508–11), za što je imao pod hrvatsko-ugarsku vlast vratiti Dalmaciju. Od namjeravanoga pohoda na jug nije bilo ništa, kako zbog protivljenja nekih hrvatskih velikaša, tako i zbog nemogućnosti da učinkovito zaštiti vlastite zemlje i uspješno povede navalni rat protiv Turaka. Obranu hrvatskih zemalja nakon 1513. u potpunosti je preuzeo novi ban Petar Berislavić.

https://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=121

Nije Bosna bila izolirani otok pod Turcima. Turci su imali zaleđe, a Matija je ko prosjak moljakao pomoć od europskih vladara za protuturske pohode

U svemu.

Dugoročno ga je nadigrao.

Ma sve ok, ali gledaš rezultate.

Šurovanje s vragom rijetko kada daje dobra ploda.

Sve istina, ali je njegov grijeh s kime se okružio.

Knjige sam naslijedio od djeda.
Samo mi je bilo glupo micati ih iz police kada sam kupovao novi stan, pa su ostale tamo

Odlične su knjige, slažem se

Jagelović je izabran baš zato jer je bio slab.

A status seljaštva i kmetova (najamni radnici) se pogoršao i to dosta.
Radi Seljačke bune 1573. je vjerojatno pao Bihać i još poneka utvrda, previše razaranja, a na kraju se nameti nisu povećali.
Također, originalni plemići su to digli prvenstveno za obranu od Turaka, barem na papiru.

Ne znam baš da je nadigrao Zapolju. Tek je njegov sin, mislim da je bio star dvadesetak dana kada je Zapolja umro, znači dosta kasnije od navedenih događaja s Habsburgovcima sklopio ugovor o kruni SV. Stjepana.

Naravno Matijin je grijeh s kim se okružio, a oni koji su prekršili potpisano su bez grijeha

Ne, Jagelović je izabran jer je plemstvu odgovaralo da ih oslobodi poreza i vrati im slobode koje im je Korvin oduzeo i još što šta.
Plemstvo, ne sve, (niži staleži i nekolicina viših su bili uz Ivaniša), nije htjelo njega izabrati jer bi nastavio Matijinu poreznu politiku.
Postavila sam tekst iz kojeg je vidljivo da je Ivaniš više radio na obrani od Turaka od njega. Na kraju obrana pala na bana, a Jagelović uredno dobivao novce za obranu.

Osobno ne bih Ivanišu zamjerila da je sjedio prekriženih ruku. Što su gospoda tražila to su i dobila

Dugoročno ga je nadigrao.

To nisam rekao.
Nitko ne pere njihovu krivicu.

Matijaš je bio kriv s kim se okružio, pa i žena ga je vlastita na kraju izdala.
To je sve.

Jagelović je bio slab.
Matijaš je mogao raditi što je htio, Jagelović nije.

Ivaniš je radio na odbrani od Turaka, ali je na kraju poražen.
Da je postao kraljem, to ne bi bio slučaj.

Ivaniš je bio hrvatski ban, i trebao je postati kralj Bosne.
Turci su napadali (i) njegove posjede.

Vladar mora imat blagajnu

ok, nadigrao ga. I što je dalje činio? Možeš i o njegovim nasljednicima

Pereš itekako, postavljaš karte tridesetak godina nakon Korvinove smrti i njega kriviš zbog istih. Prelistaj malo unazad iz kojih godina si karte postavljao

Matijaš se izborio da bi "radio što hoće", čak je imao i protukralja Fridrika, negdje na početku vladavine itd., itd., A Jagelović se nije trudio ni da zadrži granice koje Matijaš uspostavio.
Tko je sputavao Jagelovića da radi na obrani? Koliko ja znam nitko, no možda ti znaš
Korvinu zamjeraš što nije Bosnu oslobodio.
Zašto ne zamjeraš ovima poslije njega koji nisu uspjeli ni liniju obrane koju je uspostavio zadržati?
Bi li bila drugačija situacija da se makar ta linija od Beograda, preko Bosne do Senja zadržala?

Ivaniš je imao uspjeha u obrani i poražen je.
Koji su Jagelovićevi uspjesi u obrani?

I dalje stojim pri tome da Ivanišu ne bih zamjerila da je sjedio prekriženih ruku.

Pa mora al Češka je višestruko uvećava. Iz njihove perspektive normalno da je važnije ratovat za najbogatiju zemlju Europe od nekakve Bosne koja je i onda bila šupak europe.

Je, ali to ne znači da nije trebao deratizirati Bosnu, odnosno istjerat Turke iz nje.

Dok god su Turci u Bosni, tu je i opasnost, nije bio glup, znao je to.

Govoriš iz vakuma mimo konteksta. Češka je naprosto bitnija bosna je i onda nešto daleko nepristupačno manje bitno. Govoriš iz današnje pozicije mimo konteksta i informacija koje su oni imali.

zar nije pokušao i vidio da nema pomoci ?

Jedno je država, a drugo inat.
Se sjećaš što rekao istarski svećenik kad su ga pitali zašto se zalaže da se Istra pripoji Hrvatskoj?

Eto sad pravdaš i Jagelovića, a jedini uspjeh mu je par primirja s Turcima.
Nego nisi odgovorio na pitanje. Bi li situacija bila drugačija da su ovi poslije Korvina uspjeli makar zadržati liniju koju je Korvin postavio?

Jagelović je bio slab.
Bio bi jači da ga Matijaševi savjetnici nisu okljaštili.

Ceha nevjerojatno da ne razumiš zašto je nekome veći prioritet najbogatija zemlja europe od jedne od najsiromašnijih zemalja europe, praviš se englez.

Eto sad pravdaš i Jagelovića, a jedini uspjeh mu je par primirja s Turcima.
Nego nisi odgovorio na pitanje. Bi li situacija bila drugačija da su ovi poslije Korvina uspjeli makar zadržati liniju koju je Korvin postavio?

Ceha nevjerojatno da ne razumiš zašto je nekome veći prioritet najbogatija zemlja europe od jedne od najsiromašnijih zemalja europe, praviš se englez.

nepravi
zamjeri mu

Jagelović je nesposobnjaković koji je zeznuo sve što je mogao.
Međutim, koliko je on slabiji od Matijaša bio?

Matijaš je imao vojsku, što je imao Jagelović?
Maltene uspoređuješ SSSR i Rusiju.
Nije isto.