Ili da pojednostavimo, nemas sluha pa ti je glazba gdje je oktava podjeljena na samo 12 tonova sasvim ok i prija tvom opskurnom uhu i dusi.
Dok se ježiš od od istočnog melosa, gdje ne postoje granice i gdje umjetnik ima slobodu da pogodi pravu frekvenciju koja prija duši.

To jedna od većih misterija svemira. Zašto je talibanija bila protiv Pelješkog.

Čitam da se danas na sastanku u Neumu spominjalo da je Islamska zajednica preuzela dio katoličkog groblja u Uskoplju, mjesto Bistrica.
IZ se ponaša kao za vrijeme El Fatiha, i katoličko groblje očito vakufska zemlja.
IZ želi valjda sporazum s državom da može graditi gdje poželi bez ikakvih dozvola.

Sad zamislite kakva bi bila reakcija da KC počne nelegalno graditi tipa u Goraždu.

07.11.2004., nedjelja

Crkvine

Svašta se u proteklom ratu dešavalo, ali još nikad se nije čulo da je negdje netko zaposjeo - okupirao groblje koje mu ne pripada i nastavio ga i u miru koristiti, kao što nevoljnici koriste zaposjednutu kuću, njivu ili ukradeni auto …

Groblja su u proteklom ratu doslovno doživjela svoj preporod. I to ne samo zbog činjenice da je rat svakodnevno proizvodio nove i nove mrtve, već i zbog činjenice što su groblja i sama postala izuzetno važna mjesta u obračunima zaraćenih strana. Često se moglo čuti da je stradalo ovo ili ono groblje, da su uništeni ovi ili oni spomenici i kapelice, da je neka od vojski zaposjela groblje i grobnice pretvorila u rovove, da su, kao u Bugojnu, otvarane grobnice i mrtvaci probijani glogovim kolcem… Svašta, doslovno svašta se dešavalo, odnosno svašta se moglo čuti da se dešava s grobljima, ali nikad se nije čak ni čulo da je negdje netko zaposjeo - okupirao groblje koje mu ne pripada i nastavio ga i u miru koristiti, kao što nevoljnici koriste zaposjednutu kuću, njivu ili ukradeni auto
A eto, to što se nikad i nigdje nije dogodilo, dogodilo se u Uskoplju, točnije u selu Bistrici.
U tom uskopaljskom selu, naime, u dijelu naseljenom isključivo Hrvatima postoji lokalitet koji se zove Crkvine, koji je, ujedno, i jedna od najvećih uskopaljskih srednjovjekovnih nekropola sa 140 sačuvanih sandučastih stećaka. Pored te činjenice i toponim Crkvine nedvojbeno govori, kao što je to slučaj i s drugim lokalitetima istoga ili sličnoga imena, da je na tom mjestu postojao kršćanski (katolički) sakralni objekt. Na jednom dijelu bistričkih Crkvina, pored svega rečenog, oduvijek se nalazi i katoličko groblje, koje, čak štoviše, unutar svoje ograde sadrži također nekoliko stećaka.
No, unatoč svemu pobrojanom, uoči zadnjega rata, Abdullah (traži da mu se ime piše s dva l, mada se ni u originalu ne piše tako) Topčić, muslimanski ekstremist i hrvatomrzac iz Bistrice, od kojega se ogradila čak i nacionalistička SDA, samovoljno i bespravno ograđuje dio Crkvina tvrdeći da se tu nekad nalazilo staro muslimansko groblje. Unatoč protivljenju uskopaljskih Hrvata ogradu im, zbog sporosti sudstva i nadolazećeg rata, nije uspjelo ukloniti sudskim putem, ali je zato nekoliko bistričkih mladića, kada su, da bi došli do svojih kuća putem kojim su oduvijek prolazili, srušili dio ograde, završilo u pritvoru zbog – nacionalizma.
U ratu su bistrički Hrvati protjerani iz svojih kuća, a, za to vrijeme, na pustim Crkvinama, daleko od očiju javnosti, započela su ukapanja muslimanskih pokojnika i to ne kao rezultat nužde, budući da su bistrički muslimani imali gdje ukapati svoje mrtve, već kao rezultat želje da se mijenja prošlost, da se preko mrtvih zadobije ono što se nikada nije imalo. “Temeljnom” narodu treba, kad ih već nema, barem naknadno udariti duboke temelje.
Zvuči gotovo nevjerojatno da ovakvo morbidno skrnavljenje izuzetno vrijednog mjesta, ako baš hoćete, naše zajedničke prošlosti, nije naišlo na osudu inače, što se tiče BiH, brojnih marljivih dušebrižnika i raznoraznih čuvara uspomena.
Ni u Uskoplju nakon rata nije bilo prave reakcije. Hrvatska uzdanica navodno se sprema pokrenuti jednu širu akciju za zaštitu Crkvina, u koju bi se uključili ponajprije stručnjaci, a, kako se priča, svoj glas bi trebali dignuti i, kada je riječ o zaštiti povijesnih vrijednosti u BiH, inače glasni Ivo Banac i Ivan Lovrenović. Živi bili, pa vidjeli.

Džamija u Višićima kod Čapljine je i dalje najbliža moru, do Kremene 27 km.

Ne uvesti nikad vodu u Rabrane, i to je to.

Bez vode nema ni ritualnog pranja ni molitve.

Selo nema stalnih stanovnika.

Redovita huskanja sarajevskih velikobosnjackih medija i evo posljedica. Berin i ekipa razbijali po Neumu privatnu svojinu.

https://www.dnevnik.ba/vijesti/turisti-divljaci-unistavali-privatnu-imovinu-po-neumu-2656091

Naša san ovdi ništo, spominju : video koji je do u detalje pojasnio povijesne istine te otklonio zablude i prijevare oko lažiranog potpisa i ucrtanih granica u službenim katastarskim dokumentima