da, bio je i Frankopan uz Zapolju, ali to je bila psove kriva procjena situacije nakon Mohačke katastrofe.

Ferdinand se nije držao svega obećanog, ali je habsburška potpora u obrani od Osmanlija nezamjenjiva. Bez nje bismo bili progutani i mi i Mađari.

S druge strane, nakon sramotnog mira, Habsburgovci su igrali posve suprotnu ulogu. Kako nitko ne vidi u budućnost, tada nitko nije znao da će uslijediti veliki bečki rat i protjerivanje Osmanlija. Stvari su izgledale grozno.

apolsutni amaterizam i diletnantizam.

što se tiće vjerskog karaktera, on je tu zapravo u svrsi politike. Protestantizam mnogih plemića u Habsburškoj monarhiji je zapravo bio metoda otpora dinastiji.

No zapravo je zanimljivo pitanje, iz perspektive onoga što mi sada znamo (a oni tada nisu), je čuveni ŠBBKBB. Zamislimo da su se Hrvatska i Ugarska stvarno oslobodile Habsburgovaca. Postanu vazali Osmanlija poput Vlaške i Moldave. I onda se desi da Turci 20 godina kasnije udare na Beč, nastaje Sveta Liga i što sad? Ostati uz Turke kao Vlaška i Moldava??

Ne znam baš da je to bila metoda otpora dinastiji. Našla sam podatke da se protestantizam počeo širiti prije dolaska Habsburgovaca. Riječ je o radu jedne tiskare u Međimurju, no u njemu se navodi od kad se protestantizam počeo širiti Mađarskom.

U Ugarskoj se protestantizam javlja prije 1526. godine, stoga je tamo već
u drugoj četvrtini 16. stoljeća živjelo pretežito protestantsko stanovništvo.4
Nadalje, protestantizmu su se priklonili svi veći veleposjednici u Ugarskoj i Štajerskoj, a
većina njih posjedovala je i vlastite tiskare. Zrinski pritom nisu mogli biti iznimka.
https://hrcak.srce.hr/file/259765


Ovo je također zanimljivo, da su Osmanlije bili naklonjeni protestantizmu i pogodovali širenju istog.

Širenju reformacije u Slavoniju prodirao iz Ugarske pogodovala je Osmanlijska uprava u
Slavoniji i Baranji, jer su isti bili naklonjeniji protestantima nego katolicima. U Slavoniju je
reformacija prodirala sa područja današnje Mađarske, uglavnom sa područja bivše Pečuške
biskupije i Transilvanije.
Prije pojave kalvinizma kao oblika protestantizma u Slavoniji spominje se husitizam, ali je
nejasno je li je to ili nije utjecalo na širenje protestantizma.
Prividna pobjeda reformacije bila je kratkog vijeka, posebno pod vodstvom Bocskáya, a koja
će samo na neko vrijeme odgoditi konačni slom reformacije.
U Slavoniji i Baranji Mihael Starin je imao velike uspjehe u širenju reformacije, gdje je
osnovao oko 120 mađarskih i hrvatskih protestantskih župa, a papiste, ali se do danas od
svih hrvatskih kalvinskih župa održala samo župa u Tordincima.
Naime, nakon odlaska Osmanlija iz Slavonije jačao je položaj katoličke crkve, a
protestantske crkve slabio, te su u prvoj polovici 18. stoljeća, ukinute mnoge protestantske
reformirane župe.
Oživljavanju kalvinskog pokreta krajem 19. stoljeća pogodovati će provođenje Julijanske
akcije na tlu Slavonije, koju su podržale mnoge kalvinske župe. Julijanska akcija je
provođena sustavno putem škola, željeznice i kulturnih društava.
Julijanska akcija u Slavoniji, zahvaljujući dijelom podrške kalvinskih župa, imala je uspjeha,
ali od kada je Slavonijia 1918. bila državno odvojena od Mađarske, julijanska akcija nije više
imala svoja uporišta, te je prestala programski politički djelovati, a kalvinske župe podijelile
su sudbinu sličnih pravoslavnih i katoličkih župa.
https://hrcak.srce.hr/file/39589

Da teško je sad kombinirat šta bi bilo. Ne znam bio bi nam ružan položaj. Nije slučajno turska blagonaklono gledala n aprotestantizam jer im je pasao u razbijanju jedinstva.

Moram naglasiti da ovo nije rad na koji sam se prije pozvala(ne mogu naći, davno sam to čitala pa sam i zaboravila tko je pisao), no i u ovom radu se na neki način potvrđuje što si prije napisao o vjerskom kontekstu

Slabljenju položaja Petra Zrinskog pridonijelo je i distanciranje od urote hrvatskoga višeg i nižeg plemstva. One koji su do tada podržavali otpor centralizmu, od Zrinskog je udaljilo pregovaranje s Osmanlijama na koje nisu mogli pristati. Protuurotničku frakciju plemstva predvodili su Bakači
Erdödy, rivali Zrinskih za položaj najmoćnijega plemićkog roda u kraljevstvu, te katolički svećenici u
Hrvatskoj koji nisu mogli tolerirati suradnju s inovjernim Osmanlijama i mađarskim protestantskim
velikašima. Niže plemstvo su uz bečki dvor vezali i dobro plaćeni krajiški vojni položaji, dok Zrinski
unatoč veličini posjeda nisu mogli sami financirati otpor Habsburgovcima.52 Od Petra Zrinskog udaljio se i Ferenc Nadasdy koji je htio osobno preuzeti vodstvo urote što je dovelo do toga da su se dva
magnata urotnika međusobno optuživala za urotu protiv dvora.5

https://hrcak.srce.hr/file/418577