Ovdje živi 270,000 Hrvata
Tamo živi 5,000

S tim da mi nemamo šta dokazivat nikakvo pravo da budemo djelom Hrvatske jer smo u Hrvatskoj u kontinuitetu,osim 4 godine kad nas je Pavelić prodao, već 1400 god. Čak i za vrijeme Ostatka Ostataka Hrvatske i Frankopani su odavde.
Boka nikad nije bila u Hrvatskoj nit Dubrovačkoj Republici ali je bila pod Nemanjićima.

Ti si iz Novog Vinodolskog?

Da ne bude nesporazuma. Volio bih ja da je Boka u Hrvatskoj ali pravdat Pavelićevu prodaju Kvarnera time što Tito nije pripojio Boku Hrvatskoj je suludo

Iz Rijeke ali govorim općenito o cijelom Kvarneru

Pozdrav za našu zapadnu Hrvatsku!

To nije međusobno isključivo, da je Istra Talijanska i tamo bi bilo 5000 Hrvata ukupno. To se dogodi kad ti otmu teritoriji, istjeraju te i poklope.

Srećom onda da su partizani oslobodili Istru i pripojili je Hrvatskoj

Treba uzeti u obzir i to da je Tito morao paziti da zadovolji i ostale narode u Jugoslaviji.

Gledajući šta nas je sve moglo snaći kao alternativni scenarij, granice partizanske Hrvatske su poprilično zadovoljavajuće.

Pogotovo jer je pitanje BiH ostalo trajno otvoreno.

Dobili ste Baranju,i Dvor na Uni,al lasica iz nekog razloga to ne spominje.

Slažem se sa svim ovim.

Dobili smo Baranju, Dvor je bio dio trojedne kraljevine oduvijek prije nego što smo ušli u Jugu.
Hrvatska je izgubila 2/3 Srijema i Boku. Oboje je bilo direktno dio Hrvatske stoljećima prije jugoslavije.

Dok sama Srbija nije izgubila ni metra, ostale su vam iste granice s kojima ste 1918 ušli u Jugoslaviju.
Minus naravno Makedonije ali bi bilo apsurdno da cjeli zaseban narod živi pod Srbima.

Hoću reći da je Tito lako mogao uzet dio Vojvodine i pripojit Hrvatskoj, imao si hrpu mjesta s našom većinom ali on to nije napravio.

Vi ste dobili ono što je etnički vaše plus ono što je povjesno srbija, a za hrvate je primjenjen drugi kriterij, samo di su većina i ništa više.

Slažem se. Ali danas je stanje kakvo jest. Treba misliti na ljude i na baštinu.

Nitko ne pravda ništa, no emotivan si i zaboravljaš da bi izbor koji je bio pred Pavelićem bio i pred bilo kime drugime.
To se događa kad ti je preko puta stola agresivna regionalna sila sa stanovništvom dvadesetak puta većim od tvoga.
Ne govorim ovo zbog simpatija spram ustaša, već činjenica.

Nije problem što se mi strateški odreknemo jednog teritorija radi drugog, boljeg.

Problem je što nisu vojvođanski Hrvati ili Bokelji poticani i povoljno dobivali kuće u Istri ili Baranji nego zaslužna partizanija.

U zadnjem ratu Hrvatima koji su ostali izvan Hrvatske je omogućena povoljna kupnja kuća u ex Krajini. To mi je o.k. iako nažalost sve su to manje-više pasivni krajevi.

Negdje izgubiš, negdje dobiješ. RH sa svojih 90-ak k km2 i nije mala. Veći je problem kakva je nego kolika je.

Izmišljate. Ništa on nije morao. Okosnica ili temelj u svakoj YU su bili hrvatsko-srpski odnosi,
pa tek onda ostali. On je manipulirao i po situaciji na terenu donosio odluke.
Srpske muslimane je prevario i tik pred kraj rata im ukinuo ZAVNO Sandžaka,
tako da su ostali posve nebitni. Bosanske muslimane isto tako, ukidajući im konstitutivnost,
ali kasnije ih ponovo iskoristio kao "zakrpu" u sr-hr previranjima. Makedonce je iskoristio
da smanji srpski i bugarski utjecaj, a ne što je mislio da zaslužuju republiku. Pa oni nisu
imali ni delegaciju u Jajcu 1943. Stvorili su svoje antif. vijeće, tj. Sobranje tek skoro godinu dana
kasnije. Albance, prvo preferiranje u nekom kontekstu stvaranja Balkanske Federacije, pa kasnije zna
se.

Kod BiH je upravo sve pogrešno uradio. Ponovno je otvorio zatvoreno pitanje. Sporazum iz 1939., uz
male izmjene, je bio jedan od najboljih i nije bilo potrebe vraćati se na početnu poziciju, tim više jer
muslimane nije priznavao kao ravnopravnog partnera ("rezervna vojska"). BiH je najveći propust Tita
uz sve dodatne implikacije koje su kasnije nastale, pa do danas.

Manji narodi i nacionalne manjine su bili samo predmet šire politike ili u sklopu neke, nazovi unutar
jugoslavenske ravnoteže, a manje neke istinske brige o njima. Same komunjare su u 20tim tvrdile
da je YU nemoguća misija i da narodi imaju pravo na samoopredjeljenje, ali ne što im je stalo do
naroda, nego što su mislili da lakše mogu doći do cilja. Ali da je stvorio seopći privid u koji danas neki
još vjeruju - jeste. Fakeovo je na sve strane, od uveličanog termina "narodnosti" (zapravo nacionalne
manjine), pa dalje. No bitno je zapravo bilo samo jedno, prodati ideologiju, glumeći darežljivca.
Doduše, bilo je profitera ali zbog specifičnih okolnosti.

Razlikuj kotareve i same gradove. To što su Hrvati manjina u kotaru Kotor nije značilo da su manjina i u samom gradu.
Hrvati u Boki su bili izrazito urbano stanovništvo.
I većina su u svim gradovima, čak i u Herceg Novom, a manjina u svim općinama, osim jedne.
I to ne od AU, već od oslobođenja istočnog dijela Boke od Osmanlija.
Slično je bilo i u istočnom Srijemu po pitanju odnosa urbano-ruralno i etniciteta.
Izgubili smo mi tu jako puno vrijednoga i kulturnom i u intelektualnom smislu i nema se smisla toga odricati preko foruma i raspravljati paušalno.

Točno. Tito je u svakom trenutku imao apsolutnu vlast, bio diktator i mogao gotovo sve što je htio.
Ovo nije htio. Niti se zbog toga nešto bunilo hrvatsko komunističko vodstvo.
Je li bila stvar u tome što bi onog tko bi zakukurikao prvog stavili u lonac ili zaista nisu htjeli remetiti bratstvo i jedinstvo, ne znam.
Vjerojatno oboje. Kako kod koga i u kojem vremenu.

Pa i ne govorim o teritoriju. A što se tiče iseljavanja, Bokelji su se zaista iselili u Hrvatsku.
No nije rješenje da se svi isele, osim ako ne želiš da SPC pretvori katedralu sv. Tripuna i Gospu od Škrpjela u vjekovne pravoslavne crkve.
Naše ljude tamo treba podupirati, pomagati...
Ne znam. U jednoj rečenici treba nam biti stalo.
Pa onda kako bude.
A da je dobro s brojem i stanjem Hrvata tamo, nije.

Što, molim te, znači nije bila u Hrvatskoj? Pa dio je Dalmacije. Po čemu se razlikuje od ostalog dijela te pokrajine osim po sastavu stanovništva?
I zaista nema potrebe odricati se od nečega u bilo kojem slučaju, a posebno kad ti je to nešto ionako oduzeto, samo što je tada to još opasnije.
Stvari su banalne.

Boka, a i Srijem, su imali nekoliko stvari koje su išle protiv njih. Radilo se o pograničnim krajevima koji su izgubili hrvatsku većinu, što ih je činilo ranjivima; to je dodatno pojačano činjenicom da nisu imali hrvatsko zaleđe, stratešku ili bilo kakvu dubinu.
Drugo, Srbi su uvijek "okidali" na more, obalu i sve s tim u vezi i tu su ga mogli dobiti, tu je jedino bilo realno da ga dobiju, ako će ga dobiti, i iskoristili su svoju priliku.
To ne znači da se netko danas treba retroaktivno nečega odricati, pogotovo ljudi koji su nam zaslužili puno dobroga u ne uvijek najpovoljnijim okolnostima.
P.S. Usput rečeno, volim te krajeve, tu baštinu i mentalitet ljudi, ne znam, pribijte me na virtualni zid zato što mi se mrvicu više sviđa barok jednog Perasta ili iskrena vjera i sklad jednog Kotora od stroge renesanse i zlata Dubrovnika.
U slučaju tih mjesta to su nijanse, ali i pitanje osobnog ukusa.

To da ni Dalmacija nije bila u Hrvatskoj za vrijeme AU. Bili jesu Hrvati na vlasti i usprkos zahtjevima za ujedinjenje, Beč nikada nije to dozvolio.
Dalmaciju su Hrvatskoj vratili partizani. Zato teza o "prodaji" Boke ne drži vodu.

Banovina 1939*
Vridi za ove teritorije van prve Jugoslavije

Ne znam čemu tolika rasprava o Boki, nikad nije ni bila predmet ozbiljne rasprave o razgraničenju među republikama nakon rata.

Inače, partizani su prvo osnovali Narodno-oslobodilački odbor Crne Gore i Boke, koji je prerastao u ZAVNO Crne Gore i Boke, u proglasima su se obraćali "Crnogorcima i Bokeljima", izgledalo je da će se nova federalna jedinica zvati "Crna Gora i Boka". Negdje sredinom 1944 Boka je izbačena iz terminologije i dalje se spominjala samo Crna Gora.

Dalmacije se Sabor nikad nije odrekao. Ne bi se stvorio pojam Trojedinice sda je bilo tako.
Ne bi je bilo na heraldici. Bez obzira na faktičko političko stanje.
Za naše pretke Dalmacija jest Hrvatska, barem u srcu, da nije tako bilo nikada to ne bi postala.
Znači li to da se pojavio neki Pavelić 1919. da bi imao pravo "prodati Dalmaciju", onako kako je to učinio 1941.?
Jer u AU nije dio iste cjeline kao i Banska Hrvatska.
Nadalje, zašto je two loše 1941. ako je Dalmacija dio samo iste makrocjeline, ali ne i mikrocjeline u kojoj je i Hrvatska, koje, usput, službeno i nema, s iznimkom Banovine Hrvatske.
Mislim, naravno da je ima, na terenu, u psihi, duhu stanovništva, baš kao što je postojala u 19. stoljeću.
Ne budimo licemjeri, pođimo od Rijeke.
Je li ona dio Hrvatske po raspadu AU, jel ima hrvatsku većinu tada?
Po kojem kriteriju je ona danas dio Hrvatske?
I da nije, bi li to smatrao prodajom?

Hoću reći, možeš ti to smatrati naivnim, ali važno je ono što je u psihi, u duhu stanovništva jer to kreira naš svijet i pogled.
Prema tome, ti si pounutrio da Rijeka jest, a Boka i Srijem nisu dio Hrvatske, no to nije bilo tako oduvijek.
I načelno nema ništa loše u tome jer se to podudara s današnjim političkim činjenicama, no čini mi se da iz njih izvlačiš zaključke koji nisu točni, a oni su da u Boki nikad ništa hrvatskog nije ni bilo i da su se događaji koji su se odigrali, nužno morali odviti tako kako jesu.

Mali dodatak.
Da, Habsburgovci nisu dopuštali ujedinjenje Dalmacije s Hrvatskom, točno.
No danas se malo zna službeno obavezali na ono što su realnom životu stalno kršili.
Danas se malo zna da se dinastija obvezala, mislim, u službenoj prisezi da će ujediniti sve hrvatske zemlje koje se nađu pod njezinom krunom.
To se odnosilo i na one koje su to bile tada i na one koje su to trebale biti u budućnosti.
Dakle, kad je Sabor pozivao službeno na ujedinjenje Trojedinice ili kasnije BiH s Hrvatskom (jer i BiH je bila u tom paketu), a pozivao je, samo je tu dinastiju podsjećao na obećanje koje su sami dali, i koje nikad nisu namjeravali ispuniti.
Nije Sabor to radio samo po svom nahođenju ili nekakvom hiru.