Kad analiziraš razgovor između svećenika Chat GTP-ija svodi se na to da svećenik tvdi da bez Boga nema ni objektivnog smisla i da to osim njega tvrde i svi filozofi.
To je u osnovi točno, vidi moju definiciju objektivnoga.
Stroj mu kontrira s tvrdnjom da filozofi tvrde da unatoč tome čovjek može osmisliti vlastiti život, dati mu smisao. I to je u osnovi točno.
Ali to implicira da je tvoj izbor osmišljavanja vlastita života samo jedan od tisuća i tisuća jednako vrijednih "smislova" koje možeš izabrati.
Što se onda donekle protivi samoj definiciji smisla kao nečeg univerzalnog što te nadilazi.
Nađeš se licem u lice s partikularnim, koje te ne zadovoljava.
Ali objektivnoga smisla bez Boga nema i ne može ga biti jer je u tom slučaju sve na tebi, a ti si, bez obzira tko bio, subjektivan i - kratkotrajan.

Na temi su izrečene neke poprilično naivne i netočne stvari.
Rečeno je da Crkva vjeruje da se samo kršćani mogu spasiti, a to nije dogma.
Spašava se po srcu, ljubavi i pravednosti, a ne nužno samo zato jer si kršćanin.
Kad se kaže da je spasenje u kršćanstvu, to znači da kršćani imaju bolje upute za spasenje od pripadnika drugih religija (koje većinom danas ne slijede), a ne da će se oni jedino spasiti.
Više:

https://www.franciscanmedia.org/ask-a-f ... in-heaven/

Ne znam na koji vjeronauk su išli oni koji vjeruju da su samo kršćani u nebu.
Treba se prisjetiti da Crkva nikad ne kaže tko je sve u raju niti tko nije; kaže samo tko sigurno jest, to je općinstvo svetih, oni koje je ona za takve proglasila, imajući dioništvo u Božjem sveuvidu.
Također, kršćani ni prije nisu vjerovali da je nekrštenom pravedniku zajamčen pakao, za takve je još u srednjem vijeku izmišljen pojam limba, koji postoji i kod Dantea.

Nadalje, iako nitko ne zna tko je u raju niti kako točno izgleda, zna se što je on.
Raj nije savršeno, najbolje iskustvo koje smo proživjeli i koje nam se ponavlja.
Raj jest prebivanje u prisustvu Boga, a koji je opet apsolutna ljubav, apsolutno savršenstvo i apsolutna svrha.

Pakao je pak nemogućnost ostvarenja svega toga i iz toga proizlaze, po kršćanstvu, vječne muke.
Jer bit je stvorenoga da teži k Bogu, pa i onda kada ga je zauvijek odbacio, jer od svoje biti ne možeš pobjeći.
I iz toga proistječu paklene muke, kao iz činjenice da je Bog po definiciji sve pozitivno, čime je njegova odsudnost (pakao) automatski sve negativno.
Ili ako uzmeš da je Bog istodobno i sve negativno i sve pozitivno, onda je pakao odsustvo toga, svojevrsno ništavilo bez ništavila i svjesno odricanje od vlastite svrhe i težnji koje uvijek ostaju u tebi.

Hans Kueng, utjecajni njemački teolog, je svojedobno optužen za herezu jer je rekao da ne može vjerovati u pakao s obzirom da se se ideja kosi s Božjom dobrotom, jer je ideja takve vječne, neopozive kazne okrutnija od smrti, tj. od nepostojanja.
Složila bih se s njim u ovom posljednjem dijelu.

Onda si u dualizmu. A to nije naš Bog.

Slažem se.

Zašto je uopće bitan "objektivan smisao"? I koji je smisao vječnog života koji bi navodno trebali provesti kao fikusi u orgazmu i ushitu koji nam ne može dosaditi?

Ne radi se tu o tjelesnim užicima. Ne radi se o postojanju koje je nalik na ovo.
Ne postoji čak ni vrijeme koje je nalik na ovo. Jer i vrijeme je fizička kategorija.
A ne može ti dosaditi jer je Bog, odnosno zajedništvo s njim, tvoja bit, tvoja esencija, može li ti to dosaditi?
O životu nakon smrti sada znaš jednako koliko si znao o ovom prije nego što si u njega došao, čak i ako si kršćanin, to je misterija, velikim dijelom.

Postoji nešto što zovem ateistička epifanija. Lijepo je artikulirana u značajnom romanu "Of Human Bondage" Somerseta Maughama...

The answer was obvious. Life had no meaning. On the earth, satellite of a star speeding through space, living things had arisen under the influence of conditions which were part of the planet’s history; and as there had been a beginning of life upon it so, under the influence of other conditions, there would be an end: man, no more significant than other forms of life, had come not as the climax of creation but as a physical reaction to the environment. Philip remembered the story of the Eastern King who, desiring to know the history of man, was brought by a sage five hundred volumes; busy with affairs of state,
he bade him go and condense it; in twenty years the sage returned and his history now was in no more than fifty volumes, but the King, too old then to read so many ponderous tomes, bade him go and shorten it once more; twenty years passed again and the sage, old and gray, brought a single book in which was the knowledge the King had sought; but the King lay on his death-bed, and he had no
time to read even that; and then the sage gave him the history of man in a single line; it was this: he was born, he suffered, and he died. There was no meaning in life, and man by living served no end. It was immaterial whether he was born or not born, whether he lived or ceased to live. Life was insignificant and death without consequence.

Philip exulted, as he had exulted in his boyhood when the weight of a belief in God was lifted from his shoulders: it seemed to him that the last burden of responsibility was taken from him; and for the first time he was utterly free. His insignificance was turned to power, and he felt himself suddenly equal with the cruel fate which had seemed to persecute him; for, if life was meaningless, the world was robbed of its cruelty. What he did or left undone did not matter. Failure was unimportant and success amounted to nothing. He was the most inconsiderate creature in that swarming mass of mankind which for a brief space occupied the surface of the earth; and he was almighty because he had wrenched from chaos the secret of its nothingness. Thoughts came tumbling over one another in Philip’s eager fancy, and he took long breaths of joyous satisfaction. He felt inclined to leap and sing. He had not been so happy for months.

“Oh, life,” he cried in his heart, “Oh life, where is thy sting?”

Komu sad vjerovati, Koncilu u Firenci ili Drugom vatikanskom?

A ovo o objektivnom smislu, ne znam što da ti kažem, ljudi su jednostavno za tim uvijek imali inherentnu potrebu, pronaći smisao izvan njih samih barem u ovoj našoj civilizaciji sve do modernog doba.
Zato što u suprotnom imaš milijune mogućih smislova, sve jednako vrijedne, koji se međusobno kose i potiru.
Onda je jednako smisleno provesti život na plaži kao i projektirati katedralu.
Ako imaš milijune svrha, onda je sve svrha, a to onda znači da svrha nije ništa.

Drugom vatikanskom, odnosno Katekizmu.
https://www.catholic.com/qa/how-can-ath ... -to-heaven

S druge strane, postoji gnoza. Po njoj je svaki čovjek bog koji je zaboravio tko jest i pravi rock-roll počinje nakon smrti tijela:

From the beginning you (plur.) have been immortal, and you are children of eternal life. And you wanted death to be allocated to yourselves so that you might spend it and use it up, and that death might die in you and through you. For when you nullify the world and are not yourselves annihilated, you are lord over creation and all corruption.

Valentinus, 180 AD

To je praktički isto što veli sufi pjesnik Rumi u 13. st.

“I died as mineral and became a plant,
I died as plant and rose to animal,
I died as animal and I was human,
Why should I fear? When was I less by dying?
Yet once more I shall die human,
To soar with angels blessed above.
And when I sacrifice my angel soul
I shall become what no mind ever conceived.
As a human, I will die once more,
Reborn, I will with the angels soar.
And when I let my angel body go,
I shall be more than mortal mind can know.”

Što će reći da je Crkva stoljećima službeno naučavala krivi nauk.

Zašto onda uzimati današnji Katekizam kao sveto slovo, ako će se i on sutra promijeniti?

Neće. Srce i milost su važnjeiji od puke pripadnosti Crkvi, koja je samo to, i ako je samo puka pripadnost.
Ako ti je srce Božje, s Bogom si. Ali pitanje je može li ti srce biti potpuno Božje ako odbacuješ crkveni nauk.
Zamisli da si recimo ateist u 17 st., ali nesvjesno živiš poštujući Zapovijedi, ti već jesi u Crkvi, jedino što te dijeli od statusa punopravnog kršćanina jest sam čin krštenja, i ništa drugo.

Naravno da se ne radi jer nam ovakvima kakvi jesmo takvo postojanje nebi odgovaralo, to znači da bi u takvom postojanju bili radikalno redizajnirani, to je ono što ja i govorim od početka, a to znači da više nebi bili ljudi niti bi npr. Ja kao čovjek sa svim svojim vrlinama i manama uopće bio ja. To bi bila neka druga osoba koja nema nikakve veze samnom, a to opet znači da sam ja zapravo mrtav i u tom scenariju. I opet se postavlja pitanje, koji je smisao takvog postojanja i života?



Postavljaš pitanje koje nema nikakvog smisla, nemamo nikakve informacije o tome što je uopće bog, kakva su mu svojstva i dali postoji. Kako ti onda mogu odgovoriti?

Pa koristeći tvoju vlastitu logiku, očigledno može. Netko poput tebe tko je živio u 15. stoljeću i tvrdio da nekatolici mogu u raj je eksplicitno odbacivao tadašnji crkveni nauk, a eto, po novom je zapravo bio u pravu i ispred svog vremena.

"Vječne istine" i "nepogešivost" Crkve, u svom punom sjaju.

Svetom pismu

A što si ti? Jesi li zbir svojih vrlina i mana ili si ti svijest o kontinuitetu vlastitoga ja kroz vrijeme i preobrazbe? Plus svoje biti koja je i tebi dijelom nedostupna.



Ne. Ti nemaš informacija. Kršćanin ih ima i vrlo su podrobne, zovu se Svete knjige. O Bogu imaš informacije u njima, o životu poslije života manje. Ako si kršćanin, to jest.

I jedan i drugi koncil se pozivaju na Sveto pismo.

Očigledno je da se Sveto pismo može tumačiti kako se kome ćefne i da vjernici po svojim afinitetima zastupaju tumačenje koje im se najviše sviđa.

Meni je puno veći šok bio saznanje da nauk Crkve o pobačaju nije uvijek bio ovakav ili današnji nauk o smrtnoj kazni, koja je dopuštena, nego ovo.

Zašto bi ja tvrdnje iz neke prastare religijske knjige koje ti nazivaš informacijama trebao uzimati u obzir kao relevantne i istinite?

Ti ih i nećeš uzimati, to je očito.
Da te pitam nešto, vjeruješ li da je ljudski napredak ograničen? Dokle će se odvijati znanstvena revolucija?

Nije dovoljno pozivati se na Sveto pismo, ono što se propovjeda mora biti u skladu s istim.
Što se tiče vjernika oni mogu sami provjeriti što piše u Svetom pismu i tako se uvjeriti je li neko tumačenje ispravno.

Dobro, " sola scriptura" je čisti protestantizam.

Zbog čega bi trebao?



Ne znam.