Na temeljima kojih informacija, saznanja itd. upravljaš životom, donosiš odluke..?

Ne bi trebao ako ne vjeruješ. Opet moji odgovori bi bili: smisao, ljubav... Opet mi dođosmo do njega, smisla.
I ovo.
https://1000wordphilosophy.com/2021/01/ ... 0to%20lose.
Danas ljudi žive po obrnutoj Pascalovoj okladi, ali to još uvijek ne znači da ne vrijedi i da nije smislena.

Što se tiče drugog, neprecizan si, primijeti da te nisam pitala što znaš (o tome mi sada isto tako ništa ne možemo znati), nego što vjeruješ i želim jasan odgovor. Da ili ne?
Važno mi je u ovom kontekstu kod vas pozitivista.
P.S. Pascal je, naravno, bio znanstvenik i racionalist.
Ako ne vjeruješ i živiš hedonističkim načinom života, živiš po obrnutoj Pascalovoj okladi, a da to ni ne znaš.

Meni nije jasno kako netko može biti svjestan svega toga, a i dalje uzimati cijelu priču zaozbiljno.

Obično vjernici u ovakvim raspravama negiraju da se nauk ikada mijenjao i pokušavaju mentalnom gimnastikom pomiriti srednjovjekovne koncile sa današnjom Crkvom. Ti si popriličan izuzetak u tom smislu, a mislim i s razlogom.

Nazovi kako hoćeš, ali Riječ Božija je glavni autoritet i istina. To je prije svega biblijski nauk. Nikakav ljudski nauk se ne može staviti u isti rang s Riječi Božijom.

Baš vjernici čitaju koncile...ne čitaju ništa. Slušaju autoritete kao i u svemu ostalom. Čast izuzecima.

Gle, Crkva je također vremenita institucija; neke stvari se rade jer se žele spriječiti raskoli, zadržati moć i utjecaj.
Što se tiče doktrine o spašavanju, na kraju svega Isus je i Onaj koji sudi i Onaj koji spašava. Spašava se po Crkvi, ali Crkva ne spašava nego je Sudac Isus.

Na temelju informacija koje su direktno provjerljive, koje su dokazive odnosno demonstrativne ili toliko konzistentne sa svakodnevnim životom i životnim situacijama da ih se uzima pod normalno jer ne spadaju u domenu fantastičnih i nadnaravnih. Tu je naravno i samo životno iskustvo koje dolazi sa godinama i s pomoću kojeg također dobiješ osjećaj što je pravo, što je krivo, što je realno, a što je nerealno.

Zadatak kršćana je širenje vjere i isusovog nauka, ti kažeš da bi jednostavno trebao vjerovati, a ako ne vjerujem, onda ne vjerujem. To znam i sam.



Smisao mogu naći u jako puno drugih stvari i drugih religija, ljubav također.

Realno, ne provjeravaš informacije nego uzimaš zdravo za gotovo šta ti serviraju mediji, obrazovni sistem itd. Tako funkcionira ogromna većina ljudi. Nitko ne vjeruje npr. u darwinovu teoriju zato što je to sam provjeravao i proučavao nego zato što je nametnuto od sistema. Da se sutra promjeni situacija i obrazovni sistem odbaci darwinovu teoriju ogromna većina ljudi bi okrenula ploču i bez razmišljanja prihvatila neku drugu teoriju.

Većina ljudi nema pojma što je to teorija uopće, oni misle da je teorija nečije mišljenje ili je brkaju sa hipotezom.

Kakogod, činjenica je da će većina prihvatiti što im sistem nametne i upirati prstom u nekog tko dirne u službenu "istinu". I svi će imati osjećaj da je to razmišljanje realno, jedino pravo, dokazivo, racionalno a sve suprotno "čudno", "nerealno", "fantastično"..

Ako postoji stotinu dokaza koji upućuju u istom smjeru na ubojicu, onda se tu nema što nametati ili odbacivati jer su stvari već dokazane.

Ok, ali ogromnoj većini zapravo nije najvažnije postoji li dokaz za nešto, najvažnije im je prepoznati što je službeno (sistemsko) i općeprihvaćeno mišljenje i onda će se samo prikloniti tome.

Možeš naći nekakav partikularan smisao, ali ne i ono što ljudi obično pod smislom podrazumijevaju.
Ali opet nisi odgovorio. Zašto?
Shvaćaš li Pascala kad kaže da bi ljudi trebali živjeti i raditi kao da Bog postoji, iako to ne mogu dokazati, jer ako ne postoji ništa ne gube (imaju život, žive i umru), a ako postoji, a oni žive kao da ne postoji, poročno, onda gube život vječni i promašuju bit.

Shvaćaš li da današnji ateisti žive ovu premisu samo izvrnutu. Mogla bi se sažeti ovako: treba živjeti kao da Bog ne postoji, jer je njegovo postojanje malo vjerojatno, a ako živiš kao da Bog postoji, a on ne postoji, zapravo gubiš sve jer je ovaj život jedino što imaš, a živeći ga tako, neporočno, reduciraš si doživljaje i iskustva, koji su ono jedino što imaš. Ovo je ateistički manifest današnjice i Pascal izvrnut naglavce.
Kockat ću se s Bogom da ga nema jer je iznimno malo vjerojatno da ga ima, a ako ga ipak ima, a ja živim poročno jer mislim da Ga nema, uzdat ću se u Njegovu milost.
To nije ništa drugo, nego obrnuti Pascal još jednom.
https://en.wikipedia.org/wiki/Pascal%27s_wager
Bez obzira kako živiš, uvijek se kladiš s Bogom, samo s različitim početnim premisama. Vjernik se kladi da Boga ima, ateist da nema.
I jedan i drugi znaju da postoji mogućnost da nisu u pravu.

Dakle, da ti ja pokušam odgovoriti na ono što ti izbjegavaš.,
Imaš dvije moguće premise:
1. Znanstvena revolucija bit će neograničena jer je i ljudska spoznaja neograničena.
2. Znanstvena revolucija neće biti neograničena jer je ljudska spoznaja ograničena.
Ako je prvo točno, onda ti razum može i hoće dati odgovore na sva pitanja, uključivo na ono o Bogu, i to vjeruju svi oni koji bespogovorno vjeruju u znanost.
Jedini je problem što to ne može biti točno.
Naime, sva spoznaja proistječe iz materijalnog mozga, a ono što je materijalno je po definiciji i ograničeno.
Ako, dakle, i dalje vjeruješ u neograničenost ljudske spoznaje, na nekoj razini vjeruješ i u prevlast duha nad materijom.
A znanost ne vjeruje u duh.
U slučaju da vjeruješ u drugo, znanost, znanje, spoznaja se nema što pačati u metafizičko.

Ne donosiš većinu odluka tako. Veliku ulogu vjerojatno igraju emocije, čak i nesvjesni dio ličnosti.
I većinu doneseš u djeliću sekunde i kasnije racionaliziraš zašto si je donio.
LOL. Na temelju informacija koje su provjerljive, moš mislit.

Inače, malo je naporno imati stav da su svi drugi glupi i podložni utjecajima samo ja, eto, nisam.
Nekim čudom sam otporan na to.

Crkva je prije svega institucija koja za sebe tvrdi da je božanski ustanovljena i nepogrešiva u moralnom i vjerskom nauku.

Ne znam kako netko tko tvrdi da je božanski ustanovljen može u različitim stoljećima službeno naučavati dvije potpuno suprotne stvari oko krucijalnih pitanja.




To se slažem. Svi imamo podsvjesnu potrebu biti u pravu i biti pametniji od drugih, a ta potreba često zamagli percepciju.

Kao netko tko je u životu bio sa obje strane ove rasprave, mogu reći da je to boljka od koje pate i vjernici i nevjernici.

Kako ti to znaš? Poznajemo se? Da, na osnovu provjerljivih informacija i na osnovu životnog iskustva i razuma. Ako mi netko na ulici tvrdi da u novčaniku ima 1000 eura vjerovat ću mu bez provjere, ako tvrdi da u gepeku ima 100 milijuna dolara u zlatnim polugama i da mu vjerujem na riječ, neću. Što je potpuno normalno i racionalno.

Što to znači živjeti kao da bog postoji u praksi? Da postanem dio religijske zajednice, da idem na misu slušati njihove propovijedi i dajem pare crkvi? To bi trebao raditi jer "možda" bog postoji? Ne hvala.




Ne znam baš, meni se čini da svećenicima apsolutno ništa nije uskraćeno u ovom životu. Naprotiv. Pričaš kao da je crkva sa svojim vjernicima skup sirotinje koji se slijepo drži uputa iz biblije i živi vjeru u punom smislu pa im je nešto reducirano i uskraćeno. Crkva je u povlaštenom položaju, bogata je i politički utjecajna, ona je država u državi. Problem vjernika je taj što još uvijek biflaju istu priču iz doba rimskog carstva kao da živimo u tim vremenima.

Nijedan čovjek ni ljudska organizacija nisu nepogrešivi, dobro se zna da su apostoli kao prva crkva bili itekako pogrešivi. Postoji jako puno primjera u Starom i Novom zavjetu koji upozoravaju na kvarljivost religije tj. religijskih organizacija. Poruka je jasna, Bog je jedini nepogrešiv i jedini koji spašava.

Jako dobro promišljanje velečastnog Sudca o tomu zašto u svietu postoji zlo, bolest i patnja. Objašnjava i kroz primjere iz Biblije, ali i iz svog vlastitog izkustva:

Navodi i obrazlaže 4 razloga za to:
1. Da se Bog proslavi pred ljudima.
2. Da se čovjek pročisti i obrati.
3. Postojanje đavla i zazivanje zla.
4. Sami smo si krivi što poremetimo redoslied važnosti u životu, predavanje ovisnostima. Promašeni život.

Ateistova oklada?

Stalno tvrdiš da se pozivaš na činjenice koje su provjerljive.
Pokušajmo ovako postaviti stvari.
Uzmimo npr dvojicu genetičara, označit ćemo ih s XiY. Obojica vrhunski školovana, uvaženi u znanstvenim krugovima i slično. I obojica jako dobro znaju što je evolucija(školovani su u istom sustavu školstva).
Znanstvenik X zastupa evolucionizam.
Znanstvenik Y zastupa kreacionizam.
Možeš li (imaš li znanje i mogućnosti?) provjeriti koji od njih je u pravu?
Ili ćeš se jednostavno prikloniti mišljenju onog koje bliže tvom?

Tako ej Markane, samo vjernici ne čitaju ništa, i u svemu slušaju autoritete, dok drugi nisu podložni autoritetima
Evo sigurna sam da su naši forumaši pročitali npr Rezoluciju Vijeća Europe o kreacionizmu