HercegBosna.org

HercegBosna.org

Forum Hrvata BiH
 
Sada je: 19 pro 2024, 21:15.

Vremenska zona: UTC + 01:00 [LJV]




Započni novu temu Odgovori  [ 106 post(ov)a ] 
Autor/ica Poruka
 Naslov: Re: RKC - neprijatelj hrvatske nacije?
PostPostano: 06 vel 2024, 12:15 
Offline

Pridružen/a: 27 lis 2022, 12:02
Postovi: 1664
vjenski zgodopisci. Prvi izcrpi obilnu tu gradju rodoljubivi Franjevac bosanski Ivan Fr. Jukić koji je pod pseudonymom Slavoljub Bošnjak izdao god. 1851. u Zagrebu Zemljopis i poviestnicu Bosne. Kao što se Jukićev zemljopis odlikuje, tim što je sastavljen od muža, koji je sam triezan i izobražen samo ono pobilježio, što je ili sam vidio ili od vjerodostojnih ljudi čuo, tako se i njegova poviest Bosne ponajviše uzdiže nad sve dosadanje radnje s toga, što je prvi izdašno upotriebio mnogobrojne spomenike zbirke Karano-Tvrtkovićeve. Jukićeva poviest Bosne zaprema u spomenutom djelu strane 81-164
Zbirka Karano-Tvrtkovićeva ponuka nadalje hrvatskoga Ivana Kukuljevića, da sastavi regesta iz povelja za poviest bosansku. Kukuljević priobći svoju radnju u Arkivu za poviestnicu jugoslavensku (knjiga II., Zagreb 1852., strana 1-34) tuj nalazimo pod imenom Izvadci listina i povelja bosanskih 260 izvadaka iz li

Hlapiću, jesi li gdje ovo pročitao?
Isti autor kao iz prethodnog citata, druga knjiga, odnosno ovdje je riječ o povijesnoj knjizi(o Bosni).
Kako objašnjavaš da povjesničar koji je među prvima napisao opsežnu povijest Hrvata i opsežnu povijest Bosne, jednu knjigu posvećuje fra Jukiću, a u drugoj o kojoj piše opsežniju povijest Bosne se poziva na fra Jukića?
Autor ovih knjiga i u knjizi o povijesti Hrvata o Bosni a i u druge dvije iz kojih sam ti navela citate(ako hoćeš mogu i nazive i ime autora) piše da je hrvatska zemlja a narod hrvatski.
Zašto ovaj povjesničar ne vidi nikakve kontradiktornosti u Jukićevom radu i djelovanju a ti ih vidiš?


Vrh
   
 
 Naslov: Re: RKC - neprijatelj hrvatske nacije?
PostPostano: 09 vel 2024, 09:52 
Online
Avatar

Pridružen/a: 25 pro 2023, 11:49
Postovi: 1760
zalutala je napisao/la:
vjenski zgodopisci. Prvi izcrpi obilnu tu gradju rodoljubivi Franjevac bosanski Ivan Fr. Jukić koji je pod pseudonymom Slavoljub Bošnjak izdao god. 1851. u Zagrebu Zemljopis i poviestnicu Bosne. Kao što se Jukićev zemljopis odlikuje, tim što je sastavljen od muža, koji je sam triezan i izobražen samo ono pobilježio, što je ili sam vidio ili od vjerodostojnih ljudi čuo, tako se i njegova poviest Bosne ponajviše uzdiže nad sve dosadanje radnje s toga, što je prvi izdašno upotriebio mnogobrojne spomenike zbirke Karano-Tvrtkovićeve. Jukićeva poviest Bosne zaprema u spomenutom djelu strane 81-164
Zbirka Karano-Tvrtkovićeva ponuka nadalje hrvatskoga Ivana Kukuljevića, da sastavi regesta iz povelja za poviest bosansku. Kukuljević priobći svoju radnju u Arkivu za poviestnicu jugoslavensku (knjiga II., Zagreb 1852., strana 1-34) tuj nalazimo pod imenom Izvadci listina i povelja bosanskih 260 izvadaka iz li

Hlapiću, jesi li gdje ovo pročitao?
Isti autor kao iz prethodnog citata, druga knjiga, odnosno ovdje je riječ o povijesnoj knjizi(o Bosni).
Kako objašnjavaš da povjesničar koji je među prvima napisao opsežnu povijest Hrvata i opsežnu povijest Bosne, jednu knjigu posvećuje fra Jukiću, a u drugoj o kojoj piše opsežniju povijest Bosne se poziva na fra Jukića?
Autor ovih knjiga i u knjizi o povijesti Hrvata o Bosni a i u druge dvije iz kojih sam ti navela citate(ako hoćeš mogu i nazive i ime autora) piše da je hrvatska zemlja a narod hrvatski.
Zašto ovaj povjesničar ne vidi nikakve kontradiktornosti u Jukićevom radu i djelovanju a ti ih vidiš?

Pa de bona ,objasni nam šta je htio Juka? Barem tvoje viđenje.

I ja sam gimnazijalac :)

_________________
Inati se Slavonijo, ljepota nek tvoja boli! Nema onog 'ko te ne zna

'Ko te ne zna, a ne voli !


Vrh
   
 
 Naslov: Re: RKC - neprijatelj hrvatske nacije?
PostPostano: 09 vel 2024, 13:42 
Offline

Pridružen/a: 27 lis 2022, 12:02
Postovi: 1664
Salivator je napisao/la:
zalutala je napisao/la:
vjenski zgodopisci. Prvi izcrpi obilnu tu gradju rodoljubivi Franjevac bosanski Ivan Fr. Jukić koji je pod pseudonymom Slavoljub Bošnjak izdao god. 1851. u Zagrebu Zemljopis i poviestnicu Bosne. Kao što se Jukićev zemljopis odlikuje, tim što je sastavljen od muža, koji je sam triezan i izobražen samo ono pobilježio, što je ili sam vidio ili od vjerodostojnih ljudi čuo, tako se i njegova poviest Bosne ponajviše uzdiže nad sve dosadanje radnje s toga, što je prvi izdašno upotriebio mnogobrojne spomenike zbirke Karano-Tvrtkovićeve. Jukićeva poviest Bosne zaprema u spomenutom djelu strane 81-164
Zbirka Karano-Tvrtkovićeva ponuka nadalje hrvatskoga Ivana Kukuljevića, da sastavi regesta iz povelja za poviest bosansku. Kukuljević priobći svoju radnju u Arkivu za poviestnicu jugoslavensku (knjiga II., Zagreb 1852., strana 1-34) tuj nalazimo pod imenom Izvadci listina i povelja bosanskih 260 izvadaka iz li

Hlapiću, jesi li gdje ovo pročitao?
Isti autor kao iz prethodnog citata, druga knjiga, odnosno ovdje je riječ o povijesnoj knjizi(o Bosni).
Kako objašnjavaš da povjesničar koji je među prvima napisao opsežnu povijest Hrvata i opsežnu povijest Bosne, jednu knjigu posvećuje fra Jukiću, a u drugoj o kojoj piše opsežniju povijest Bosne se poziva na fra Jukića?
Autor ovih knjiga i u knjizi o povijesti Hrvata o Bosni a i u druge dvije iz kojih sam ti navela citate(ako hoćeš mogu i nazive i ime autora) piše da je hrvatska zemlja a narod hrvatski.
Zašto ovaj povjesničar ne vidi nikakve kontradiktornosti u Jukićevom radu i djelovanju a ti ih vidiš?

Pa de bona ,objasni nam šta je htio Juka? Barem tvoje viđenje.

I ja sam gimnazijalac :)


Probaj odgovoriti na ovih par pitanja:
1. Na kojem etničkom području je djelovao Ilirki pokret?
2.Bajamonti i slavodalmatinska nacija, otkud mu ideja o slavodalmatinskoj naciji?
3. Zašto Kuzmanić nije prihvaćao Gajev pravopis i ijekavicu nego je inzistirao na formiranju jezika na osnovi ikavske štokavštine?
4. Što znaš o Katančiću? Npr o njegovom Pravoslovniku?
Probaj kronološki pogledati djelovanje RKC, kako tvrdite protvi hrvatske nacije :zubati
Zavod Sv. Jeronima:
papa Nikola V: narodi Dalmacije i Slavonije
Papa Siksto V: "pravo zaštitništva i predlaganja prikladnih osoba spomenute
ilirske nacije, odnosno također drugdje rođenih, ali ipak istoga jezika
i govora
Odluka Svete Rote:
Kažemo,
izričemo, presuđujemo, određujemo i očitujemo da istinska i prava
zemlja ilirske nacije prema Buli i misli spomenutog Siksta V. bila je i
jest i treba se razumjeti Dalmacija ili Ilirik, kojemu su dijelovi
Hrvatska, Bosna i Slavonija, isključivši posve Korušku, Štajersku i
Kranjsku, i samo se oni koji potječu iz spomenutih četiriju zemalja
Dalmacije, Hrvatske, Bosne i Slavonije mogu pripustiti kako
kanonikatu i crkvenim dobrima iste zborne crkve sv. Jeronima (...)
tako i gostinjcu i Kongregaciji istog sv. Jeronima (...}. Tako izrekoh
ja, Jeronim Priuli, sudac Svete Rote.

Leon XIII: U Zavod sv. Jeronima neka se primaju
zaista samo svećenici, koji su po rodu i govoru Hrvati.

Kroz Zavod Sv. Jeronima je vidljivo da je ilirko ime preteča hrvatskog, i da se baš u krugu RKC zadržala i održavala svijest o zajedničkoj pripadnosti naroda kako u presudi Svete Rote stoji četiri zemlje: Dalmacije, Hrvatske, Bosne i Slavonije.

Gimnazijalac si, pa mi probaj odgovoriti. Jel Jukić djelovao van okvira Ilirskog pokreta?
Zašto je Jukiću grijeh bošnjaštvo a nekom Dalmatincu nije grijeh slavodalmatinstvo?


Vrh
   
 
 Naslov: Re: RKC - neprijatelj hrvatske nacije?
PostPostano: 09 vel 2024, 14:54 
Offline

Pridružen/a: 27 lis 2022, 12:02
Postovi: 1664
Prvom dijelu (Pisaoci koji su azbukom pisali) prethodi razmjerno opširan nenaslovljeni
uvod (str. 25 — 34) posvećen povijesti bosanice, koju Jukić zove azbukom. Taj je
uvod, ako ne integralni Jukićev tekst što ga je on 1843. poslao Vrazu, onda svakako
sintetički pregled njegovih uvida iz toga teksta. Jukić je naime Vrazu u odgovoru na
poziv za suradnju u „Kolu” obećao poslati podulji sastavak Knjižestvo bosansko (Jukić
1973, III: 152).
11 U drugom se pismu ispričava što nije poslao usmeno obećani tekst
o bukvici bosanskoj (Isto: 152), a u pismu od 28. 11. 1843. šalje „Bos. Knjižestvo, u
kome se nahodi toli željna ilirska azbuka” (Isto: 154). Tekst nije objavljen,12 pa ne
možemo ustanoviti mjeru podudarnosti s tekstom o kojemu upravo govorimo. Jukić
prvo napominje da su se Bošnjaci tim pismom služili od vremena banova i kraljeva
pa sve do 1813. godine. Najstarijim spomenicima smatra povelje banova i kraljeva
počevši od Kulina, dakle u razdoblju 1189. — 1463., a potom redom navodi: Fojnički
grbovnik, opisujući ga kao „Rodoslovje popa Rupčića pisano god. 1340. a posvetjeno
caru Stiepanu Dušanu, u komu su gerbovi ilirskih plemićah naslikani, i koje se čuva
u samostanu u Fojnici”;13 Gajevu Aleksandridu,
14 tj. „Život Aleksandra Velikoga u 8.
listovah 94…”. Hvalov zbornik navodi iz druge ruke (Dobrovsky) kao rukopis iz 1406.
što sadrži poslanice i djela apostolska s posvetom Hrvoju Vukčiću Hrvatiniću; slijedi
Nadgrobni natpis kraljice Katarine iz 1478; potom navodi da je „Petar Ohmučević pisao
rodoslovlje kraljah bosanskih i serbskih” na poleđini slike kralja Tomaša u Kraljevoj
Sutjesci.
Navodi također rukopise napisane od 16. do 19. st. u samostanima i župnim kućama,
jer su službeni dokumenti kao što su matice i samostanski protokoli „s ćirilicom
bosanskom pisani”. Navodi ih sumarno. U fusnoti bilježi i rukopisnu knjigu Raj duše iz
1567. i pokoju anegdotu koja svjedoči kako je bosanica prije, u Margitićevo vrijeme
naprimjer, bila vrlo raširena, a onda zapravo zaboravljena.
Jukić dakako znade da je ta ćirilica (on ju ukoliko je nastala u osmansko vrijeme
zove bosansko-katolička azbuka) različita od srpske crkvene ćirilice. Taksativno
nabraja razlike pa veli: razlika je „pervo u liepoti i ravnosti slova”; drugo, nema
„suvišnih pismenah”; treće, ima znakove za ilirske glasove ć, lj, nj, koje „drugi rukopisi
cerkvenoslavjanski neimaju”; četvrto, ni „oni bezbroj titlah iliti siglah neima.” Tekstovi
su uz to „pisani čistim ilirskim jezikom”.

U prvom dijelu popisuje potom, uz kratke biografske crtice, djela četvorice bosanskih
franjevaca: fra Matije Divkovića (1563. — 1631.), fra Stjepana Matijevića (16. — 17.
st.), fra Pavla Posilovića (oko 1600. — 1653.) i fra Stipana Margitića (sred. 17. st. — 1730.).
U zaključku prvoga dijela svoje bibliografije Jukić ostavlja mogućnost da je bilo još
knjiga tiskanih azbukom bosanskom, a osim toga veli:
Moguće je da je i više bilo, al poginulo, osobito bilo je rukopisah u fojničkoj bibl.,
a bibliotekari neznajući ih štiti i cieniti, sažgaše ih. Za čudo je, da štampanih
knjiga ilirskih u bibliotekama franc. samostanah od lieka tako rekavši, neima,
a talijanskih, latinskih, niemačkih, francuskih i t.d preko reda! Ja sam ove
knjige sebi otkupio, sve od prostih ljudih, a još ih se i poderanih nalazi, koje
oni čitaju: knjige ove ne samo da su čistim bosanskim jezikom pisane, već i
potriebite stvari duhovne liepo uče…

https://hrcak.srce.hr/file/58364

Jukić je od Vraza dobio poziv za suradnju u Kolu.
Navodi razlike između kkao on kaže bosansko katoličkje azbuke i srpske ćirilice.
Na jednom mjestu za tekstove kaže da su pisani čistim ilirskim jezikom, na drugom mjestu kaže da piše bosanskim jezikom.

Za usporedbu, njegov suvremenik, Matija Katančić: Knjižica o ilirskom pjesništvu izvedena po zakonima estetike(Metra illyrica), Etymologicon Illyricum(latinsko-ilirski rječnik), Pravoslovnik(ilirsko-latinski).
Vezano za Pravoslovnik:
Jezik Pravoslovnika je
»dialectus Bosnensis«, bosanski stokavsko-ikavski govor koji je u ono vrijeme bio
»nostris«: jezik slavonske knjizevnosti
. Katancic je zalazio i u dijalekte, u pucku
svakodnevnu frazeologiju, i u tome je trajna vrijednost i znacenje njegovoga
rjecnika. Svim rijeCima kojima je znao iskon, pripisivao je njihov pripadni jezik
iii narjecja, koja je dobro razlikovao (kajkavsko, istarsko-primorsko iii cakavsko;
https://hrcak.srce.hr/file/152645

Još jedna mala zanimljivost o Katančiću:
Katančić je i prvi prevoditelj Svetoga pisma na hrvatski jezik objelodanjena u cijelosti. Prijevod je za tisak priredio G. Čevapović (Sveto pismo starog zakona, 1831; Sveto pismo novog zakona, 1831). Nasljedujući hrvatske lekcionare, književnike i leksikografe te pišući »bosanskim dijalektom«, tj. ikavskom štokavštinom, Katančić svjedoči kontinuitet književnog jezika bosanskih, dalmatinskih i slavonskih pisaca i visok stupanj izgrađenosti toga jezika.
https://www.enciklopedija.hr/clanak/kat ... tija-petar

Gimnazijalci molim vas prosvijetlite me: kako to da i Katančić(Slavonac) i Jukić(Bosanac) pišu o ilirskom jeziku, ilirskom narodu i da im je obadvojici zajednički: dialectus Bosnensis?
i zašto je dialectus Bosnensis problematičan kod Jukića a kod Katančića nije?


Vrh
   
 
 Naslov: Re: RKC - neprijatelj hrvatske nacije?
PostPostano: 10 vel 2024, 09:30 
Online
Avatar

Pridružen/a: 25 pro 2023, 11:49
Postovi: 1760
zalutala je napisao/la:
Prvom dijelu (Pisaoci koji su azbukom pisali) prethodi razmjerno opširan nenaslovljeni
uvod (str. 25 — 34) posvećen povijesti bosanice, koju Jukić zove azbukom. Taj je
uvod, ako ne integralni Jukićev tekst što ga je on 1843. poslao Vrazu, onda svakako
sintetički pregled njegovih uvida iz toga teksta. Jukić je naime Vrazu u odgovoru na
poziv za suradnju u „Kolu” obećao poslati podulji sastavak Knjižestvo bosansko (Jukić
1973, III: 152).
11 U drugom se pismu ispričava što nije poslao usmeno obećani tekst
o bukvici bosanskoj (Isto: 152), a u pismu od 28. 11. 1843. šalje „Bos. Knjižestvo, u
kome se nahodi toli željna ilirska azbuka” (Isto: 154). Tekst nije objavljen,12 pa ne
možemo ustanoviti mjeru podudarnosti s tekstom o kojemu upravo govorimo. Jukić
prvo napominje da su se Bošnjaci tim pismom služili od vremena banova i kraljeva
pa sve do 1813. godine. Najstarijim spomenicima smatra povelje banova i kraljeva
počevši od Kulina, dakle u razdoblju 1189. — 1463., a potom redom navodi: Fojnički
grbovnik, opisujući ga kao „Rodoslovje popa Rupčića pisano god. 1340. a posvetjeno
caru Stiepanu Dušanu, u komu su gerbovi ilirskih plemićah naslikani, i koje se čuva
u samostanu u Fojnici”;13 Gajevu Aleksandridu,
14 tj. „Život Aleksandra Velikoga u 8.
listovah 94…”. Hvalov zbornik navodi iz druge ruke (Dobrovsky) kao rukopis iz 1406.
što sadrži poslanice i djela apostolska s posvetom Hrvoju Vukčiću Hrvatiniću; slijedi
Nadgrobni natpis kraljice Katarine iz 1478; potom navodi da je „Petar Ohmučević pisao
rodoslovlje kraljah bosanskih i serbskih” na poleđini slike kralja Tomaša u Kraljevoj
Sutjesci.
Navodi također rukopise napisane od 16. do 19. st. u samostanima i župnim kućama,
jer su službeni dokumenti kao što su matice i samostanski protokoli „s ćirilicom
bosanskom pisani”. Navodi ih sumarno. U fusnoti bilježi i rukopisnu knjigu Raj duše iz
1567. i pokoju anegdotu koja svjedoči kako je bosanica prije, u Margitićevo vrijeme
naprimjer, bila vrlo raširena, a onda zapravo zaboravljena.
Jukić dakako znade da je ta ćirilica (on ju ukoliko je nastala u osmansko vrijeme
zove bosansko-katolička azbuka) različita od srpske crkvene ćirilice. Taksativno
nabraja razlike pa veli: razlika je „pervo u liepoti i ravnosti slova”; drugo, nema
„suvišnih pismenah”; treće, ima znakove za ilirske glasove ć, lj, nj, koje „drugi rukopisi
cerkvenoslavjanski neimaju”; četvrto, ni „oni bezbroj titlah iliti siglah neima.” Tekstovi
su uz to „pisani čistim ilirskim jezikom”.

U prvom dijelu popisuje potom, uz kratke biografske crtice, djela četvorice bosanskih
franjevaca: fra Matije Divkovića (1563. — 1631.), fra Stjepana Matijevića (16. — 17.
st.), fra Pavla Posilovića (oko 1600. — 1653.) i fra Stipana Margitića (sred. 17. st. — 1730.).
U zaključku prvoga dijela svoje bibliografije Jukić ostavlja mogućnost da je bilo još
knjiga tiskanih azbukom bosanskom, a osim toga veli:
Moguće je da je i više bilo, al poginulo, osobito bilo je rukopisah u fojničkoj bibl.,
a bibliotekari neznajući ih štiti i cieniti, sažgaše ih. Za čudo je, da štampanih
knjiga ilirskih u bibliotekama franc. samostanah od lieka tako rekavši, neima,
a talijanskih, latinskih, niemačkih, francuskih i t.d preko reda! Ja sam ove
knjige sebi otkupio, sve od prostih ljudih, a još ih se i poderanih nalazi, koje
oni čitaju: knjige ove ne samo da su čistim bosanskim jezikom pisane, već i
potriebite stvari duhovne liepo uče…

https://hrcak.srce.hr/file/58364

Jukić je od Vraza dobio poziv za suradnju u Kolu.
Navodi razlike između kkao on kaže bosansko katoličkje azbuke i srpske ćirilice.
Na jednom mjestu za tekstove kaže da su pisani čistim ilirskim jezikom, na drugom mjestu kaže da piše bosanskim jezikom.

Za usporedbu, njegov suvremenik, Matija Katančić: Knjižica o ilirskom pjesništvu izvedena po zakonima estetike(Metra illyrica), Etymologicon Illyricum(latinsko-ilirski rječnik), Pravoslovnik(ilirsko-latinski).
Vezano za Pravoslovnik:
Jezik Pravoslovnika je
»dialectus Bosnensis«, bosanski stokavsko-ikavski govor koji je u ono vrijeme bio
»nostris«: jezik slavonske knjizevnosti
. Katancic je zalazio i u dijalekte, u pucku
svakodnevnu frazeologiju, i u tome je trajna vrijednost i znacenje njegovoga
rjecnika. Svim rijeCima kojima je znao iskon, pripisivao je njihov pripadni jezik
iii narjecja, koja je dobro razlikovao (kajkavsko, istarsko-primorsko iii cakavsko;
https://hrcak.srce.hr/file/152645

Još jedna mala zanimljivost o Katančiću:
Katančić je i prvi prevoditelj Svetoga pisma na hrvatski jezik objelodanjena u cijelosti. Prijevod je za tisak priredio G. Čevapović (Sveto pismo starog zakona, 1831; Sveto pismo novog zakona, 1831). Nasljedujući hrvatske lekcionare, književnike i leksikografe te pišući »bosanskim dijalektom«, tj. ikavskom štokavštinom, Katančić svjedoči kontinuitet književnog jezika bosanskih, dalmatinskih i slavonskih pisaca i visok stupanj izgrađenosti toga jezika.
https://www.enciklopedija.hr/clanak/kat ... tija-petar

Gimnazijalci molim vas prosvijetlite me: kako to da i Katančić(Slavonac) i Jukić(Bosanac) pišu o ilirskom jeziku, ilirskom narodu i da im je obadvojici zajednički: dialectus Bosnensis?
i zašto je dialectus Bosnensis problematičan kod Jukića a kod Katančića nije?

Problematično je to što Jukića koriste za negiranje hrvatskog naroda i propagiranje "Bošnjaka katolika".

Prosječni Ilirac musliman nema pojma da je hrvatski, ilirski i slovinski isti jezik, naški.

Mislim da se Hlapić pitao jel Jukić svjesno, po nalogu Crkve, promovirao bošnjački nauštrb hrvatskog nazivlja u Bosni.

Ponudila si sasvim zadovoljavajući odgovor.

_________________
Inati se Slavonijo, ljepota nek tvoja boli! Nema onog 'ko te ne zna

'Ko te ne zna, a ne voli !


Vrh
   
 
 Naslov: Re: RKC - neprijatelj hrvatske nacije?
PostPostano: 10 vel 2024, 12:08 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 26 tra 2023, 00:54
Postovi: 2785
Zanimljiva i složena tema.

RKC - neprijatelj hrvatske nacije? Do tog pitanja vodi lažno predstavljanje Turaka Bošnjacima.

Ključno će biti znati dijeliti na Turke i Bošnjake.

Željko Komšić je Turčin.
Ivo Komšić je Bošnjak.

Dugoročno bi RKC igrala ulogu reintegracije Bošnjaka (prvi korak deislamizacija, drugi korak integracija, prvo sapun, onda parfem).

_________________
Iuste ambulans coram Deo pretium non habet
Tko pronađe sarkazam nek si ga zadrži.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: RKC - neprijatelj hrvatske nacije?
PostPostano: 10 vel 2024, 13:58 
Offline

Pridružen/a: 27 lis 2022, 12:02
Postovi: 1664
Salivator je napisao/la:
zalutala je napisao/la:
Prvom dijelu (Pisaoci koji su azbukom pisali) prethodi razmjerno opširan nenaslovljeni
uvod (str. 25 — 34) posvećen povijesti bosanice, koju Jukić zove azbukom. Taj je
uvod, ako ne integralni Jukićev tekst što ga je on 1843. poslao Vrazu, onda svakako
sintetički pregled njegovih uvida iz toga teksta. Jukić je naime Vrazu u odgovoru na
poziv za suradnju u „Kolu” obećao poslati podulji sastavak Knjižestvo bosansko (Jukić
1973, III: 152).
11 U drugom se pismu ispričava što nije poslao usmeno obećani tekst
o bukvici bosanskoj (Isto: 152), a u pismu od 28. 11. 1843. šalje „Bos. Knjižestvo, u
kome se nahodi toli željna ilirska azbuka” (Isto: 154). Tekst nije objavljen,12 pa ne
možemo ustanoviti mjeru podudarnosti s tekstom o kojemu upravo govorimo. Jukić
prvo napominje da su se Bošnjaci tim pismom služili od vremena banova i kraljeva
pa sve do 1813. godine. Najstarijim spomenicima smatra povelje banova i kraljeva
počevši od Kulina, dakle u razdoblju 1189. — 1463., a potom redom navodi: Fojnički
grbovnik, opisujući ga kao „Rodoslovje popa Rupčića pisano god. 1340. a posvetjeno
caru Stiepanu Dušanu, u komu su gerbovi ilirskih plemićah naslikani, i koje se čuva
u samostanu u Fojnici”;13 Gajevu Aleksandridu,
14 tj. „Život Aleksandra Velikoga u 8.
listovah 94…”. Hvalov zbornik navodi iz druge ruke (Dobrovsky) kao rukopis iz 1406.
što sadrži poslanice i djela apostolska s posvetom Hrvoju Vukčiću Hrvatiniću; slijedi
Nadgrobni natpis kraljice Katarine iz 1478; potom navodi da je „Petar Ohmučević pisao
rodoslovlje kraljah bosanskih i serbskih” na poleđini slike kralja Tomaša u Kraljevoj
Sutjesci.
Navodi također rukopise napisane od 16. do 19. st. u samostanima i župnim kućama,
jer su službeni dokumenti kao što su matice i samostanski protokoli „s ćirilicom
bosanskom pisani”. Navodi ih sumarno. U fusnoti bilježi i rukopisnu knjigu Raj duše iz
1567. i pokoju anegdotu koja svjedoči kako je bosanica prije, u Margitićevo vrijeme
naprimjer, bila vrlo raširena, a onda zapravo zaboravljena.
Jukić dakako znade da je ta ćirilica (on ju ukoliko je nastala u osmansko vrijeme
zove bosansko-katolička azbuka) različita od srpske crkvene ćirilice. Taksativno
nabraja razlike pa veli: razlika je „pervo u liepoti i ravnosti slova”; drugo, nema
„suvišnih pismenah”; treće, ima znakove za ilirske glasove ć, lj, nj, koje „drugi rukopisi
cerkvenoslavjanski neimaju”; četvrto, ni „oni bezbroj titlah iliti siglah neima.” Tekstovi
su uz to „pisani čistim ilirskim jezikom”.

U prvom dijelu popisuje potom, uz kratke biografske crtice, djela četvorice bosanskih
franjevaca: fra Matije Divkovića (1563. — 1631.), fra Stjepana Matijevića (16. — 17.
st.), fra Pavla Posilovića (oko 1600. — 1653.) i fra Stipana Margitića (sred. 17. st. — 1730.).
U zaključku prvoga dijela svoje bibliografije Jukić ostavlja mogućnost da je bilo još
knjiga tiskanih azbukom bosanskom, a osim toga veli:
Moguće je da je i više bilo, al poginulo, osobito bilo je rukopisah u fojničkoj bibl.,
a bibliotekari neznajući ih štiti i cieniti, sažgaše ih. Za čudo je, da štampanih
knjiga ilirskih u bibliotekama franc. samostanah od lieka tako rekavši, neima,
a talijanskih, latinskih, niemačkih, francuskih i t.d preko reda! Ja sam ove
knjige sebi otkupio, sve od prostih ljudih, a još ih se i poderanih nalazi, koje
oni čitaju: knjige ove ne samo da su čistim bosanskim jezikom pisane, već i
potriebite stvari duhovne liepo uče…

https://hrcak.srce.hr/file/58364

Jukić je od Vraza dobio poziv za suradnju u Kolu.
Navodi razlike između kkao on kaže bosansko katoličkje azbuke i srpske ćirilice.
Na jednom mjestu za tekstove kaže da su pisani čistim ilirskim jezikom, na drugom mjestu kaže da piše bosanskim jezikom.

Za usporedbu, njegov suvremenik, Matija Katančić: Knjižica o ilirskom pjesništvu izvedena po zakonima estetike(Metra illyrica), Etymologicon Illyricum(latinsko-ilirski rječnik), Pravoslovnik(ilirsko-latinski).
Vezano za Pravoslovnik:
Jezik Pravoslovnika je
»dialectus Bosnensis«, bosanski stokavsko-ikavski govor koji je u ono vrijeme bio
»nostris«: jezik slavonske knjizevnosti
. Katancic je zalazio i u dijalekte, u pucku
svakodnevnu frazeologiju, i u tome je trajna vrijednost i znacenje njegovoga
rjecnika. Svim rijeCima kojima je znao iskon, pripisivao je njihov pripadni jezik
iii narjecja, koja je dobro razlikovao (kajkavsko, istarsko-primorsko iii cakavsko;
https://hrcak.srce.hr/file/152645

Još jedna mala zanimljivost o Katančiću:
Katančić je i prvi prevoditelj Svetoga pisma na hrvatski jezik objelodanjena u cijelosti. Prijevod je za tisak priredio G. Čevapović (Sveto pismo starog zakona, 1831; Sveto pismo novog zakona, 1831). Nasljedujući hrvatske lekcionare, književnike i leksikografe te pišući »bosanskim dijalektom«, tj. ikavskom štokavštinom, Katančić svjedoči kontinuitet književnog jezika bosanskih, dalmatinskih i slavonskih pisaca i visok stupanj izgrađenosti toga jezika.
https://www.enciklopedija.hr/clanak/kat ... tija-petar

Gimnazijalci molim vas prosvijetlite me: kako to da i Katančić(Slavonac) i Jukić(Bosanac) pišu o ilirskom jeziku, ilirskom narodu i da im je obadvojici zajednički: dialectus Bosnensis?
i zašto je dialectus Bosnensis problematičan kod Jukića a kod Katančića nije?

Problematično je to što Jukića koriste za negiranje hrvatskog naroda i propagiranje "Bošnjaka katolika".

Prosječni Ilirac musliman nema pojma da je hrvatski, ilirski i slovinski isti jezik, naški.

Mislim da se Hlapić pitao jel Jukić svjesno, po nalogu Crkve, promovirao bošnjački nauštrb hrvatskog nazivlja u Bosni.

Ponudila si sasvim zadovoljavajući odgovor.


Hipotetski: da su muslimani uzeli neko drugo ime za svoje nacionalno Jukića nitko ne bi problematizirao. Ili također hipotetski: da Ilirski pokret nije zabranjen, danas bi imali Ilire: Dalmatince, Hrvate, Bošnjake i Slavonce. Muslimani bi u tom slučaju uzeli neko drugo ime za nacionalno, jer bi tražili neku svoju posebnost(odnosno ne pripadnost istom korpusu).

Jukić je samo djelovao u duhu vremena. Uzmi samo primjer Danice ilirske, prvo izlazi kao Danica hrvatska, slavonska i dalmatinska, kasnije kao Danica Ilirska.
U vrijeme Ilirskog pokreta nije bilo goovra o hrvatskoj naciji, nego je teza bila da su Iliri(Slavonci, Dalmatinci, Hrvati, Bošnjaci) autohtoni. Srbi i tadašnji muslimani su odbili poziv da se priključe pokretu.
Svi navedeni su dokazivali svoju autohtonost, pa i sam Jukić.
Za usporedbu: Jukić nigdje ne negira doseljenje Hrvata u BiH, o tome piše u svojoj Poviestnici i zemlopisu Bone(doslovno navodi podatke iz DAI) i piše da je hrvatska i srpska gospoda zaposjela zemlju i slično. Uz to pokušava dokazati autohtonost Bošnjaka pa piše da su Hrvati i SSrbi većinom odvedeni u roblje u Tursku, izginuli, i ne sjećam se što još sve, i na taj način pokušava dokazati da je samo ili većinski autohtono stanovništvo(Iliri) ostalo u BiH.
S druge strane Katančić pokušava dokazati da su Hrvati autohtoni narod, da su tu oduvijek i da seobe Slavvena nikada nije bilo i slično.
Slično se događa i u Dalmaciji, već sam spomenula slavo dalmatinsku naciju. Slikovit primjer: Škarić u prvim oglasima za izdavanje svog prijevoda Svetog Pisma piše da je pisano u slavo dalmatinskom jeziku, i tek pod pritiscima mijenja oglas i piše da je pisano u ilirskom jeziku.
Imaš primjer i Šokaca, i Katančić i Jukić pišu da su autohtoni i da su ime dobili po nekoj planini(ne mogu se sjetiti kako se zove). Imaš xy takvih primjera u kojima je svatko pokušavao dokazati svoju autohtonost.

Ako je Hlapićevo pitanje jel Jukić po nalogu RKC promovirao bošnjaštvo, mislim da je odgovor ne. Sam Jukić, a i drugi, su imali problema sa svojim starješinama zbog svoga djelovanja u Ilirskom pokretu. Ne mislim na to što su ga kritizirali(upozoravali) zbog odnosa sa Omer pašom Latasom, nego baš zbog njegovog djelovanja među narodom.
Mala digresija: fra Jukić, fra Baltić i ne mogu se sjetiit imena trećeg svećenika, nakon školovanja, pri povratku u BiH(tadašnji Bosanski sandžak) odlučili su podignuti ustanak protiv Turaka. Njihove starješine su saznale za to i spriječile ih u naumu. Jukića tada šalju u Dubrovnik, ne mogu se sjetit kamo su poslali drugu dvojicu, poslije su se svi vratili u BiH.
Uglavnom, fra Jukić je bio pristaša ilirskog pokreta, fra Baltić panslavenskog.
I mada su pripadali različitim pokretima fra Baltić u svom ljetopisu piše o svemu što je fra Jukić učinio(pohvalno), također ga i kritizira zbog Omer paše Latasa, i piše o njegovoj smrti u Austriji i njegovoj ostavštini(škole, knjige i slično). Želim reći da Jukića nitko nije problematizirao(Baltić, Klaić, Kukuljević itd.) sve dok muslimani nisu uzeli bošnjačko ime za svoje nacionalno i počeli s njegovim citatima dokazivati svoje bošnjaštvo. I bez obzira na sve, kada bi pročitali nešto više od tih citata koje lijepe vidjeli bi da današnje bošnjaštvo(muslimansko) nema veze s Jukićevim. Jukić im ni malo ne ide u prilog. Jedan mali detalj(a ima ih koliko hoćeš) Jukić piše da su muslimani(kako on piše turci) postali većina tek nakon oslobođenja njemačkih, ugarskih, srpskih i mletačkih zemalja(Hrvatske, Slavonije, Dalmacije, Mađarske, Srbije itd) zemalja od Turaka, odnosno priljevom muslimanskog stanovništva iz tih zemalja u Bosnu. Samim time govori da muslimani većinskim dijelom nisu Bošnjaci.
Pitanje je kako nemaju ni jednog: hodžu, pašu, bega i slično na kojeg bi se pozvali da dokažu svoje bošnjaštvo?


Vrh
   
 
 Naslov: Re: RKC - neprijatelj hrvatske nacije?
PostPostano: 10 vel 2024, 14:01 
Offline

Pridružen/a: 27 lis 2022, 12:02
Postovi: 1664
p.s Naslovna stranica Katančićevog prijevoda Svetog Pisma.
Sveto pismo starog' zakona
Sixta V. P. naredbom prividjeno i Klementa VIII. pape
Vlastjom izdano
Sada u Jezik
SLAVNO-ILLYRICSKI
Izgovora Bosanskog' prinesheno
Tad SS. Otacah i Naucsiteljah Tomacsenjem nakitjeno...
U Budimu 1831.
http://ihjj.hr/iz-povijesti/matija-peta ... -pisma/28/

Ne spominje se hrvatski jezik nego slavno-ilirski bosanskog izgovora. A danas svi kažemo da ga je preveo na hrvatski jezik.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: RKC - neprijatelj hrvatske nacije?
PostPostano: 10 vel 2024, 14:03 
Offline

Pridružen/a: 09 lis 2023, 12:05
Postovi: 721
Lokacija: Hercegovje
:klanjam :klanjam :klanjam

Nisam ulazio u ovu temu par dana jer si mi digla tlak. Sad cu ovo sve procitati i jedva se cekam uzivo poklat s nekim prepametnim Šnjokom.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: RKC - neprijatelj hrvatske nacije?
PostPostano: 11 vel 2024, 05:25 
Offline

Pridružen/a: 27 lis 2022, 12:02
Postovi: 1664
Oduzelo mi je vremena, no ponovno sam prelistala Jukićev Zemlopis i Poviestnicu Bosne. S ovih nekoliko citata koje sam izvukla vjerujem da ćemo se svi složiti. Nisam imala vremena cijelu knjigu pročitati i izvući još citata.
-vriela Plive. Plienje, predielje iz više selah Risijanskih. Ovdie je
bila župania hèrvatska.
-Usora bila je Banovina u stara vremena, služila je kraljevima za
naslov; bio je ovdie samostan franciskanski.
-S o li, u staro vrieme, bila je Banovina, i kraljevi su svoj naslov
š njome kitili; bili su samostani franciskanski u Soli dolnjoj, S o li
g o r nj o j i Gra d o v ē rhu, briegu medju spomenuta dva varoša.
-Pašaluk novopazarski protezo se je od Drine do Kosova polja,
zauzimo je nahie : Sieničku, Novopazarsku i Mitrovačku, jest čast
kraljestva Raškoga; od godine 1817. spada na Bosnu.
-Mehmet-paša, od prie kapetan od Bihaća, sad zapovieda nad svom
„Krajinom Bihaćkom“ t. j. „Turskom-Hèrvatskom“, koja zauzima tri
mahie: Bihaćku, Krupsku i Ostrožačku. P
-P. Katančić De Istro, pag. 109. 136. i 145. napominje planinu
Succus, koja je razstavljala Ilire od Trakah, i veli: stanovnici ove
planine bili su s jedne strane Traci a s druge Iliri, i ove su kako
Amianus i Sokrates pišu u staro vrieme zvali Succi t. j. Sukci, a
od ovih tečajem vremena postanu Šokci, –što i ja dèržim; —koji
su se u Bosnu morali naseliti iz one zemlje.(u prijašnjem upisu sam pogriješila, Jukić se poziva na Katančiča u vezi Šokaca)
-Lievno pravie Hlevno, od rieči „hlieve po svoj prilici dolazi?
Poznato je kod starih pisacah Porfirogenita itd. pod imenom
„нisiana“ i „сievna“ —„comitatus clevne“ —1. j. zapania Lie
vanjska ; spominje se god. 1188. u cèrkovnom-splitskom saboru i pod
laže se u duhovnim stvarima nadbiskupatu split. Farlati t. 1. pag. 309.
-Više bèrdah u Hercegovini pod ovim imenom imade, ali od svih
najznatnia je planina „Hun“ u blagajskoj nahi, od koje po svie
dočanstvu Porfirogenita (Cap. 33. De Adminis. Imp.) ova zemlja
sunt a monte Chlumo nuncupato; et alias Slavorum dialecto Za
chulmi dicunturi, qui post collem habitant, quando quidem magnus
inibi collis est, in cujus vertice urbes duae sunt Bio m a et Chlum ;
prozvala se je Humska i Zahumska, piše bo: Zachulmi dicti
retro montem vero flumen Bona, quod Graecis worldly significat.
-: Buna i Hum; i jesu u zemlji Zahumljanah gradovi,
u kojima prebivaju: Stonj, Mokriscic, Josle, Galumianic i Do
briscic“). Humska imala je svoje vlastite knezove, velike nare
čene, koji su bili podložni kraljima prevalitanskim (slovin
skim); stolietja X. napominje se Michael“)
. Mihalj, komu je
papa Ivan X. knjigu pisao.
*) Tomislava hèrvatskvog velikog župana. Tarlati t. III. pr. 94.(Jukićevo pojašnjenje vezano uz Mihalja)


Vrh
   
 
 Naslov: Re: RKC - neprijatelj hrvatske nacije?
PostPostano: 11 vel 2024, 05:39 
Offline

Pridružen/a: 27 lis 2022, 12:02
Postovi: 1664
Sada dio koji je sporan:
Prostor zemlje medju riekama: Savom, Unom, Drinom i
morem jadarskim od stolietja IX. naziva se „Bosna“). Od
najdavnašnjih vremenah spadala je Bosna, na veliku Iliriu
Пlуricum magnum,— koja imadiaše svoje kralje. Ovi kad budu
od Rimljanah predobiveni, Iliriu razdiele na različite dèržave.
Bosna spadaše na Panoniu drugu Konsularsku. Augustus pri
druži je Dalmacii“). Po razdieljenju rimskog carstva godine
poslie Isukèrstova narodjenja 379. na iztočno izapadno, Bosna
podpadne pod iztočno t. j. gérčko carstvo. Oslabivši obadva
carstva, u Bosnu i u druge ilirske dèržave najprie provale
divji narod Goti stolieja V., sliedećeg pak stolieja VI. Gote
protieraju Avari i s ilirskim zemljama zavladaju, al ni oviuh
dugoviečno nebude gospodstvo. Pod Irakliom gérčkim ca
rom (g. 610–641.) slavenski narodi Hèrvati i Sérblji protiе
raju Avare posvojivši ilirske zemlje, i svoje gospodstvo ute
meljivši. Bosna k iztoku Sèrbim, k zapadu Hèrvatima zapadne.
Stanovnici u Bosni kano i u ostalim ilirskim zemljama od
najdavnjih vremenah bili su Iliri pleme slavensko“). Gospodu
jući narodi Rimljani, Gërci, Goti, Avari, vierovat nemožemo,
da su stare stanovnike izkorenili, njihovo gospodstvo samo
nad gradovim i u ravnicama bilo je, planine pako i bèrda uz
dèržali su stari stanovnici; ovomu sviedočanstva netreba;
svak razuman vidi, i najviše iz toga razložiti može, pèrvo, što
Sèrbi i Hèrvati, nisu mogli naseliti u kratko vrieme ove
zemlje, buduć da su se oni krenuli iz sievera ne kao narod,
već kao jedno oddieljenje vojničko; drugo što znamo, da od
blizu 400 godinah Turčin s Bosnom vlada, i da je u vrieme
uzetja Bosne preko 60,000 u Aziu preselio, preko 30,000 u
jeničare pokupio, a tko će izbrojiti, koliko ih je pogubljeno, i
u druge zemlje odseljeno, pak i do današnjega dana narod
bosanski u svojoj bitnosti se uzdèržao, i premda su mu rav
nice i doline većinom oduzete, ništa ne manje on briegove i
sad dèrži, on se Vlahom i sad zove, kao što ga i bosanski
vladaoci u svojim poveljama prie 600 godinah zvaše; on go
vori i sad oni slavenski južni jezik, kao što ga u našim ru
kopisnim poveljama od stolietja XIII. čitamo. Bosna zemlja
dobila je ime od rieke Bosne, kao što Rama od Rame; Ras
cia od Raške, po običaju slavjanskom kako i na primier Mo
ravia od rieke Morave itd. i premda je to sasvim očevidno,
ipak mnogi misle i pišu, da joj ime proizlazi od imena naroda
Besah ili kako nieki kažu Bosah, koji se niegda prie došastja
Hèrvatah i Sérbah u ove zemlje, doselili biehu iz Tracie od
Bugarah protierani. — Besi iliti Bosi, grana naroda getsko
tračkog, obitavali su zemlju od Nesta do Hema, zapadno Sér
dim u Misii, iztočno Odrisim, u dolini filipopoljskoj susiedi.
Poznati su bili otcu dogodopisa, Herodotu, godine 71.po ro
djenju Isukèrsta. Cara Oktaviana vojvoda M. T. Lucullus pre
dobio ih je i pod rimsku zapovied metnuo. Strabo govori,
da su narod razbojnički bili. Ovidio napominje u svom žalo
pievu, kako je nesnosno medju njima prebivati“). Besi, bili
su zaisto narod slavenski –ilirski — od Gerkah različit;
tako se štije kod dogodopisca Pagius-a tom. II. „g. 315. u ži
votopisu sv. Teodosia strojnika —Coenobiarcha – da je sv.
Niceta sagradio u prostoru samostanskom cèrkve, u pèrvoj
Bog se je slavio u gèrčkom jeziku, u drugoj Besi svojim je
zikom božanstvene hvale pievahu; u tretjoj Armeni Bogu se
moljahu; a u četvèrtoj iz tielesah ljudskih vragovi se iztiera
vahu.“ –
Da su Besanci potomci ovih Besah tvèrde dogodopisci:
Seb. Munsterus u svojoj Cosmographii K. IV. Lud. Тu
bero — Cerrarius Dubrovčanin“). Ant. Вопfin Neapolitanac
*) Vivere quam miserum est inter Bessosque Gaetasque. B
i Mate Korvina historiograf Dec. II. libro X. Peter de Réva
pisaoc ugarski“). Sim. Timon po isti način dogodopisac u
garski“) i više drugih vidi kod M. Orbinia str. 345. — Коi
vodja i koje godine su ovi Besi ovamo došli to se uprav ka
zati nemože, po svoj prilici na svèrhi stolietja VI. Onog vre
mena dogodopisci o ovom preselenju Besah ništa nespominju,
i ovo mučanje, mnogim služi za razlog, s kojim dokazuju, da
današnji Bošnjaci, nisu Besah potomci. Al ovi razlog ništa
nevalja: Koi dogodopisac kaže, kad su pèrvi Slaveni u Europu
došli, i koji su ih vodje izveli? kako su se razselili? — i
mnoga druga, koja mi danas zato neznamo, što o njima nitko
nije pisao, a da su se dogodila, nitko nesumnja.

U pojašnjenju navodi ovo:
Novi dogodopisci naši, nasliedujuć inostranske, o nama pisuće, stare
Ilire neće da priznadu za slavenski narod, već povukavši se za
Porfirogenitom, dérže da su Slaveni stopérv VI. stolieja u Iliriu
došli, i da današnji svi Slaveni na jugu, jesu potomci Sérbah i
Hérvatah, a o Bugarima i Slovencima, ništa i nespominjući! Ino
stranskim pisaocem i našim niekim tobožnjim dogodopiscima nitko
se nečudi, ali zaisto svak se ima čuditi slavnom piscu P. Šafařiku.
koi Henete dérži za Slavene; a da su Hemeti bili Iliri, to nitko ne
sumnji; vidi njegova diela Ue b e r die Ab ku nift d e r Sila v e n
dielu govori: da nikakvih Slavenah prie došasija Hervatah i Sèrbah
u Ilirsku nije bilo ; sravnivajući ovo, i jošte niekoja njegova protu
slovja u obziru ovog predmeta, kazati se mora zaisto čudno raz
loženje!! — Tko se želi bolje o ovoj istini: da su sta ri
Iliri bili s lav e n s k o g r o d a , uvieriti, neka čita slavnog
Katančića osim drugih dielah osobito dielo: D e I st r o ejus
que ad collis Co m me n t a ti o etc. Budaе 1798. – Dr. Lj.
G аја : „Т k o su b i li s t a r i Iliri? vidi Da n i c e I lirske
vića, dielce istina malušno al istoričko.


Poziva se na Katančića i Gaja.
Žao mi je da ne mogu kopirati, no našla sam što je Gaj pisao; tko su bili Iliri.(ne mogu naći cijeli tekst našla sam članak o tome)
Gaj se također među ostalima poziva na Herodota(kao i Jukić) i obnovio je Pribojevićevu tezu da su Slaveni potomci Ilira, Tračana i Makedonaca(čega se i Jukić drži).
Evo poveznica pa kome se da neka pročita
https://library.foi.hr/lib/autor.php?B= ... &H=priroda


Vrh
   
 
 Naslov: Re: RKC - neprijatelj hrvatske nacije?
PostPostano: 11 vel 2024, 09:25 
Online
Avatar

Pridružen/a: 25 pro 2023, 11:49
Postovi: 1760
zalutala je napisao/la:
Sada dio koji je sporan:
Prostor zemlje medju riekama: Savom, Unom, Drinom i
morem jadarskim od stolietja IX. naziva se „Bosna“). Od
najdavnašnjih vremenah spadala je Bosna, na veliku Iliriu
Пlуricum magnum,— koja imadiaše svoje kralje. Ovi kad budu
od Rimljanah predobiveni, Iliriu razdiele na različite dèržave.
Bosna spadaše na Panoniu drugu Konsularsku. Augustus pri
druži je Dalmacii“). Po razdieljenju rimskog carstva godine
poslie Isukèrstova narodjenja 379. na iztočno izapadno, Bosna
podpadne pod iztočno t. j. gérčko carstvo. Oslabivši obadva
carstva, u Bosnu i u druge ilirske dèržave najprie provale
divji narod Goti stolieja V., sliedećeg pak stolieja VI. Gote
protieraju Avari i s ilirskim zemljama zavladaju, al ni oviuh
dugoviečno nebude gospodstvo. Pod Irakliom gérčkim ca
rom (g. 610–641.) slavenski narodi Hèrvati i Sérblji protiе
raju Avare posvojivši ilirske zemlje, i svoje gospodstvo ute
meljivši. Bosna k iztoku Sèrbim, k zapadu Hèrvatima zapadne.
Stanovnici u Bosni kano i u ostalim ilirskim zemljama od
najdavnjih vremenah bili su Iliri pleme slavensko“). Gospodu
jući narodi Rimljani, Gërci, Goti, Avari, vierovat nemožemo,
da su stare stanovnike izkorenili, njihovo gospodstvo samo
nad gradovim i u ravnicama bilo je, planine pako i bèrda uz
dèržali su stari stanovnici; ovomu sviedočanstva netreba;
svak razuman vidi, i najviše iz toga razložiti može, pèrvo, što
Sèrbi i Hèrvati, nisu mogli naseliti u kratko vrieme ove
zemlje, buduć da su se oni krenuli iz sievera ne kao narod,
već kao jedno oddieljenje vojničko; drugo što znamo, da od
blizu 400 godinah Turčin s Bosnom vlada, i da je u vrieme
uzetja Bosne preko 60,000 u Aziu preselio, preko 30,000 u
jeničare pokupio, a tko će izbrojiti, koliko ih je pogubljeno, i
u druge zemlje odseljeno, pak i do današnjega dana narod
bosanski u svojoj bitnosti se uzdèržao, i premda su mu rav
nice i doline većinom oduzete, ništa ne manje on briegove i
sad dèrži, on se Vlahom i sad zove, kao što ga i bosanski
vladaoci u svojim poveljama prie 600 godinah zvaše; on go
vori i sad oni slavenski južni jezik, kao što ga u našim ru
kopisnim poveljama od stolietja XIII. čitamo. Bosna zemlja
dobila je ime od rieke Bosne, kao što Rama od Rame; Ras
cia od Raške, po običaju slavjanskom kako i na primier Mo
ravia od rieke Morave itd. i premda je to sasvim očevidno,
ipak mnogi misle i pišu, da joj ime proizlazi od imena naroda
Besah ili kako nieki kažu Bosah, koji se niegda prie došastja
Hèrvatah i Sérbah u ove zemlje, doselili biehu iz Tracie od
Bugarah protierani. — Besi iliti Bosi, grana naroda getsko
tračkog, obitavali su zemlju od Nesta do Hema, zapadno Sér
dim u Misii, iztočno Odrisim, u dolini filipopoljskoj susiedi.
Poznati su bili otcu dogodopisa, Herodotu, godine 71.po ro
djenju Isukèrsta. Cara Oktaviana vojvoda M. T. Lucullus pre
dobio ih je i pod rimsku zapovied metnuo. Strabo govori,
da su narod razbojnički bili. Ovidio napominje u svom žalo
pievu, kako je nesnosno medju njima prebivati“). Besi, bili
su zaisto narod slavenski –ilirski — od Gerkah različit;
tako se štije kod dogodopisca Pagius-a tom. II. „g. 315. u ži
votopisu sv. Teodosia strojnika —Coenobiarcha – da je sv.
Niceta sagradio u prostoru samostanskom cèrkve, u pèrvoj
Bog se je slavio u gèrčkom jeziku, u drugoj Besi svojim je
zikom božanstvene hvale pievahu; u tretjoj Armeni Bogu se
moljahu; a u četvèrtoj iz tielesah ljudskih vragovi se iztiera
vahu.“ –
Da su Besanci potomci ovih Besah tvèrde dogodopisci:
Seb. Munsterus u svojoj Cosmographii K. IV. Lud. Тu
bero — Cerrarius Dubrovčanin“). Ant. Вопfin Neapolitanac
*) Vivere quam miserum est inter Bessosque Gaetasque. B
i Mate Korvina historiograf Dec. II. libro X. Peter de Réva
pisaoc ugarski“). Sim. Timon po isti način dogodopisac u
garski“) i više drugih vidi kod M. Orbinia str. 345. — Коi
vodja i koje godine su ovi Besi ovamo došli to se uprav ka
zati nemože, po svoj prilici na svèrhi stolietja VI. Onog vre
mena dogodopisci o ovom preselenju Besah ništa nespominju,
i ovo mučanje, mnogim služi za razlog, s kojim dokazuju, da
današnji Bošnjaci, nisu Besah potomci. Al ovi razlog ništa
nevalja: Koi dogodopisac kaže, kad su pèrvi Slaveni u Europu
došli, i koji su ih vodje izveli? kako su se razselili? — i
mnoga druga, koja mi danas zato neznamo, što o njima nitko
nije pisao, a da su se dogodila, nitko nesumnja.

U pojašnjenju navodi ovo:
Novi dogodopisci naši, nasliedujuć inostranske, o nama pisuće, stare
Ilire neće da priznadu za slavenski narod, već povukavši se za
Porfirogenitom, dérže da su Slaveni stopérv VI. stolieja u Iliriu
došli, i da današnji svi Slaveni na jugu, jesu potomci Sérbah i
Hérvatah, a o Bugarima i Slovencima, ništa i nespominjući! Ino
stranskim pisaocem i našim niekim tobožnjim dogodopiscima nitko
se nečudi, ali zaisto svak se ima čuditi slavnom piscu P. Šafařiku.
koi Henete dérži za Slavene; a da su Hemeti bili Iliri, to nitko ne
sumnji; vidi njegova diela Ue b e r die Ab ku nift d e r Sila v e n
dielu govori: da nikakvih Slavenah prie došasija Hervatah i Sèrbah
u Ilirsku nije bilo ; sravnivajući ovo, i jošte niekoja njegova protu
slovja u obziru ovog predmeta, kazati se mora zaisto čudno raz
loženje!! — Tko se želi bolje o ovoj istini: da su sta ri
Iliri bili s lav e n s k o g r o d a , uvieriti, neka čita slavnog
Katančića osim drugih dielah osobito dielo: D e I st r o ejus
que ad collis Co m me n t a ti o etc. Budaе 1798. – Dr. Lj.
G аја : „Т k o su b i li s t a r i Iliri? vidi Da n i c e I lirske
vića, dielce istina malušno al istoričko.


Poziva se na Katančića i Gaja.
Žao mi je da ne mogu kopirati, no našla sam što je Gaj pisao; tko su bili Iliri.(ne mogu naći cijeli tekst našla sam članak o tome)
Gaj se također među ostalima poziva na Herodota(kao i Jukić) i obnovio je Pribojevićevu tezu da su Slaveni potomci Ilira, Tračana i Makedonaca(čega se i Jukić drži).
Evo poveznica pa kome se da neka pročita
https://library.foi.hr/lib/autor.php?B= ... &H=priroda


Sada ima smisla ona izreka o nametanju hrvatskog imena. Ne samo da je nametnuto "Bošnjacima", već i drugim Ilirima na prostoru tzv Hrvatske.

_________________
Inati se Slavonijo, ljepota nek tvoja boli! Nema onog 'ko te ne zna

'Ko te ne zna, a ne voli !


Vrh
   
 
 Naslov: Re: RKC - neprijatelj hrvatske nacije?
PostPostano: 11 vel 2024, 09:42 
Online
Avatar

Pridružen/a: 25 pro 2023, 11:49
Postovi: 1760
Citat:

Hipotetski: da su muslimani uzeli neko drugo ime za svoje nacionalno Jukića nitko ne bi problematizirao. Ili također hipotetski: da Ilirski pokret nije zabranjen, danas bi imali Ilire: Dalmatince, Hrvate, Bošnjake i Slavonce. Muslimani bi u tom slučaju uzeli neko drugo ime za nacionalno, jer bi tražili neku svoju posebnost(odnosno ne pripadnost istom korpusu).


_________________
Inati se Slavonijo, ljepota nek tvoja boli! Nema onog 'ko te ne zna

'Ko te ne zna, a ne voli !


Vrh
   
 
 Naslov: Re: RKC - neprijatelj hrvatske nacije?
PostPostano: 11 vel 2024, 10:51 
Offline

Pridružen/a: 08 kol 2023, 14:57
Postovi: 650
zalutala je napisao/la:
Sada dio koji je sporan:
Prostor zemlje medju riekama: Savom, Unom, Drinom i
morem jadarskim od stolietja IX. naziva se „Bosna“). Od
najdavnašnjih vremenah spadala je Bosna, na veliku Iliriu
Пlуricum magnum,— koja imadiaše svoje kralje. Ovi kad budu
od Rimljanah predobiveni, Iliriu razdiele na različite dèržave.
Bosna spadaše na Panoniu drugu Konsularsku. Augustus pri
druži je Dalmacii“). Po razdieljenju rimskog carstva godine
poslie Isukèrstova narodjenja 379. na iztočno izapadno, Bosna
podpadne pod iztočno t. j. gérčko carstvo. Oslabivši obadva
carstva, u Bosnu i u druge ilirske dèržave najprie provale
divji narod Goti stolieja V., sliedećeg pak stolieja VI. Gote
protieraju Avari i s ilirskim zemljama zavladaju, al ni oviuh
dugoviečno nebude gospodstvo. Pod Irakliom gérčkim ca
rom (g. 610–641.) slavenski narodi Hèrvati i Sérblji protiе
raju Avare posvojivši ilirske zemlje, i svoje gospodstvo ute
meljivši. Bosna k iztoku Sèrbim, k zapadu Hèrvatima zapadne.
Stanovnici u Bosni kano i u ostalim ilirskim zemljama od
najdavnjih vremenah bili su Iliri pleme slavensko“). Gospodu
jući narodi Rimljani, Gërci, Goti, Avari, vierovat nemožemo,
da su stare stanovnike izkorenili, njihovo gospodstvo samo
nad gradovim i u ravnicama bilo je, planine pako i bèrda uz
dèržali su stari stanovnici; ovomu sviedočanstva netreba;
svak razuman vidi, i najviše iz toga razložiti može, pèrvo, što
Sèrbi i Hèrvati, nisu mogli naseliti u kratko vrieme ove
zemlje, buduć da su se oni krenuli iz sievera ne kao narod,
već kao jedno oddieljenje vojničko; drugo što znamo, da od
blizu 400 godinah Turčin s Bosnom vlada, i da je u vrieme
uzetja Bosne preko 60,000 u Aziu preselio, preko 30,000 u
jeničare pokupio, a tko će izbrojiti, koliko ih je pogubljeno, i
u druge zemlje odseljeno, pak i do današnjega dana narod
bosanski u svojoj bitnosti se uzdèržao, i premda su mu rav
nice i doline većinom oduzete, ništa ne manje on briegove i
sad dèrži, on se Vlahom i sad zove, kao što ga i bosanski
vladaoci u svojim poveljama prie 600 godinah zvaše; on go
vori i sad oni slavenski južni jezik, kao što ga u našim ru
kopisnim poveljama od stolietja XIII. čitamo. Bosna zemlja
dobila je ime od rieke Bosne, kao što Rama od Rame; Ras
cia od Raške, po običaju slavjanskom kako i na primier Mo
ravia od rieke Morave itd. i premda je to sasvim očevidno,
ipak mnogi misle i pišu, da joj ime proizlazi od imena naroda
Besah ili kako nieki kažu Bosah, koji se niegda prie došastja
Hèrvatah i Sérbah u ove zemlje, doselili biehu iz Tracie od
Bugarah protierani. — Besi iliti Bosi, grana naroda getsko
tračkog, obitavali su zemlju od Nesta do Hema, zapadno Sér
dim u Misii, iztočno Odrisim, u dolini filipopoljskoj susiedi.
Poznati su bili otcu dogodopisa, Herodotu, godine 71.po ro
djenju Isukèrsta. Cara Oktaviana vojvoda M. T. Lucullus pre
dobio ih je i pod rimsku zapovied metnuo. Strabo govori,
da su narod razbojnički bili. Ovidio napominje u svom žalo
pievu, kako je nesnosno medju njima prebivati“). Besi, bili
su zaisto narod slavenski –ilirski — od Gerkah različit;
tako se štije kod dogodopisca Pagius-a tom. II. „g. 315. u ži
votopisu sv. Teodosia strojnika —Coenobiarcha – da je sv.
Niceta sagradio u prostoru samostanskom cèrkve, u pèrvoj
Bog se je slavio u gèrčkom jeziku, u drugoj Besi svojim je
zikom božanstvene hvale pievahu; u tretjoj Armeni Bogu se
moljahu; a u četvèrtoj iz tielesah ljudskih vragovi se iztiera
vahu.“ –
Da su Besanci potomci ovih Besah tvèrde dogodopisci:
Seb. Munsterus u svojoj Cosmographii K. IV. Lud. Тu
bero — Cerrarius Dubrovčanin“). Ant. Вопfin Neapolitanac
*) Vivere quam miserum est inter Bessosque Gaetasque. B
i Mate Korvina historiograf Dec. II. libro X. Peter de Réva
pisaoc ugarski“). Sim. Timon po isti način dogodopisac u
garski“) i više drugih vidi kod M. Orbinia str. 345. — Коi
vodja i koje godine su ovi Besi ovamo došli to se uprav ka
zati nemože, po svoj prilici na svèrhi stolietja VI. Onog vre
mena dogodopisci o ovom preselenju Besah ništa nespominju,
i ovo mučanje, mnogim služi za razlog, s kojim dokazuju, da
današnji Bošnjaci, nisu Besah potomci. Al ovi razlog ništa
nevalja: Koi dogodopisac kaže, kad su pèrvi Slaveni u Europu
došli, i koji su ih vodje izveli? kako su se razselili? — i
mnoga druga, koja mi danas zato neznamo, što o njima nitko
nije pisao, a da su se dogodila, nitko nesumnja.

U pojašnjenju navodi ovo:
Novi dogodopisci naši, nasliedujuć inostranske, o nama pisuće, stare
Ilire neće da priznadu za slavenski narod, već povukavši se za
Porfirogenitom, dérže da su Slaveni stopérv VI. stolieja u Iliriu
došli, i da današnji svi Slaveni na jugu, jesu potomci Sérbah i
Hérvatah, a o Bugarima i Slovencima, ništa i nespominjući! Ino
stranskim pisaocem i našim niekim tobožnjim dogodopiscima nitko
se nečudi, ali zaisto svak se ima čuditi slavnom piscu P. Šafařiku.
koi Henete dérži za Slavene; a da su Hemeti bili Iliri, to nitko ne
sumnji; vidi njegova diela Ue b e r die Ab ku nift d e r Sila v e n
dielu govori: da nikakvih Slavenah prie došasija Hervatah i Sèrbah
u Ilirsku nije bilo ; sravnivajući ovo, i jošte niekoja njegova protu
slovja u obziru ovog predmeta, kazati se mora zaisto čudno raz
loženje!! — Tko se želi bolje o ovoj istini: da su sta ri
Iliri bili s lav e n s k o g r o d a , uvieriti, neka čita slavnog
Katančića osim drugih dielah osobito dielo: D e I st r o ejus
que ad collis Co m me n t a ti o etc. Budaе 1798. – Dr. Lj.
G аја : „Т k o su b i li s t a r i Iliri? vidi Da n i c e I lirske
vića, dielce istina malušno al istoričko.


Poziva se na Katančića i Gaja.
Žao mi je da ne mogu kopirati, no našla sam što je Gaj pisao; tko su bili Iliri.(ne mogu naći cijeli tekst našla sam članak o tome)
Gaj se također među ostalima poziva na Herodota(kao i Jukić) i obnovio je Pribojevićevu tezu da su Slaveni potomci Ilira, Tračana i Makedonaca(čega se i Jukić drži).
Evo poveznica pa kome se da neka pročita
https://library.foi.hr/lib/autor.php?B= ... &H=priroda

Ovdje se projicira nekakva južnoslavenska država u rimsko doba pod krinkom Ilirije. Slično projiciranje južnoslavenskog bratstva i jedinstva u prošlost imamo kod Orbinija, Dukljanina itd.. Rimljani rušili Jugoslaviju :sega


Vrh
   
 
 Naslov: Re: RKC - neprijatelj hrvatske nacije?
PostPostano: 11 vel 2024, 16:18 
Offline

Pridružen/a: 27 lis 2022, 12:02
Postovi: 1664
Salivator je napisao/la:
zalutala je napisao/la:
Sada dio koji je sporan:
Prostor zemlje medju riekama: Savom, Unom, Drinom i
morem jadarskim od stolietja IX. naziva se „Bosna“). Od
najdavnašnjih vremenah spadala je Bosna, na veliku Iliriu
Пlуricum magnum,— koja imadiaše svoje kralje. Ovi kad budu
od Rimljanah predobiveni, Iliriu razdiele na različite dèržave.
Bosna spadaše na Panoniu drugu Konsularsku. Augustus pri
druži je Dalmacii“). Po razdieljenju rimskog carstva godine
poslie Isukèrstova narodjenja 379. na iztočno izapadno, Bosna
podpadne pod iztočno t. j. gérčko carstvo. Oslabivši obadva
carstva, u Bosnu i u druge ilirske dèržave najprie provale
divji narod Goti stolieja V., sliedećeg pak stolieja VI. Gote
protieraju Avari i s ilirskim zemljama zavladaju, al ni oviuh
dugoviečno nebude gospodstvo. Pod Irakliom gérčkim ca
rom (g. 610–641.) slavenski narodi Hèrvati i Sérblji protiе
raju Avare posvojivši ilirske zemlje, i svoje gospodstvo ute
meljivši. Bosna k iztoku Sèrbim, k zapadu Hèrvatima zapadne.
Stanovnici u Bosni kano i u ostalim ilirskim zemljama od
najdavnjih vremenah bili su Iliri pleme slavensko“). Gospodu
jući narodi Rimljani, Gërci, Goti, Avari, vierovat nemožemo,
da su stare stanovnike izkorenili, njihovo gospodstvo samo
nad gradovim i u ravnicama bilo je, planine pako i bèrda uz
dèržali su stari stanovnici; ovomu sviedočanstva netreba;
svak razuman vidi, i najviše iz toga razložiti može, pèrvo, što
Sèrbi i Hèrvati, nisu mogli naseliti u kratko vrieme ove
zemlje, buduć da su se oni krenuli iz sievera ne kao narod,
već kao jedno oddieljenje vojničko; drugo što znamo, da od
blizu 400 godinah Turčin s Bosnom vlada, i da je u vrieme
uzetja Bosne preko 60,000 u Aziu preselio, preko 30,000 u
jeničare pokupio, a tko će izbrojiti, koliko ih je pogubljeno, i
u druge zemlje odseljeno, pak i do današnjega dana narod
bosanski u svojoj bitnosti se uzdèržao, i premda su mu rav
nice i doline većinom oduzete, ništa ne manje on briegove i
sad dèrži, on se Vlahom i sad zove, kao što ga i bosanski
vladaoci u svojim poveljama prie 600 godinah zvaše; on go
vori i sad oni slavenski južni jezik, kao što ga u našim ru
kopisnim poveljama od stolietja XIII. čitamo. Bosna zemlja
dobila je ime od rieke Bosne, kao što Rama od Rame; Ras
cia od Raške, po običaju slavjanskom kako i na primier Mo
ravia od rieke Morave itd. i premda je to sasvim očevidno,
ipak mnogi misle i pišu, da joj ime proizlazi od imena naroda
Besah ili kako nieki kažu Bosah, koji se niegda prie došastja
Hèrvatah i Sérbah u ove zemlje, doselili biehu iz Tracie od
Bugarah protierani. — Besi iliti Bosi, grana naroda getsko
tračkog, obitavali su zemlju od Nesta do Hema, zapadno Sér
dim u Misii, iztočno Odrisim, u dolini filipopoljskoj susiedi.
Poznati su bili otcu dogodopisa, Herodotu, godine 71.po ro
djenju Isukèrsta. Cara Oktaviana vojvoda M. T. Lucullus pre
dobio ih je i pod rimsku zapovied metnuo. Strabo govori,
da su narod razbojnički bili. Ovidio napominje u svom žalo
pievu, kako je nesnosno medju njima prebivati“). Besi, bili
su zaisto narod slavenski –ilirski — od Gerkah različit;
tako se štije kod dogodopisca Pagius-a tom. II. „g. 315. u ži
votopisu sv. Teodosia strojnika —Coenobiarcha – da je sv.
Niceta sagradio u prostoru samostanskom cèrkve, u pèrvoj
Bog se je slavio u gèrčkom jeziku, u drugoj Besi svojim je
zikom božanstvene hvale pievahu; u tretjoj Armeni Bogu se
moljahu; a u četvèrtoj iz tielesah ljudskih vragovi se iztiera
vahu.“ –
Da su Besanci potomci ovih Besah tvèrde dogodopisci:
Seb. Munsterus u svojoj Cosmographii K. IV. Lud. Тu
bero — Cerrarius Dubrovčanin“). Ant. Вопfin Neapolitanac
*) Vivere quam miserum est inter Bessosque Gaetasque. B
i Mate Korvina historiograf Dec. II. libro X. Peter de Réva
pisaoc ugarski“). Sim. Timon po isti način dogodopisac u
garski“) i više drugih vidi kod M. Orbinia str. 345. — Коi
vodja i koje godine su ovi Besi ovamo došli to se uprav ka
zati nemože, po svoj prilici na svèrhi stolietja VI. Onog vre
mena dogodopisci o ovom preselenju Besah ništa nespominju,
i ovo mučanje, mnogim služi za razlog, s kojim dokazuju, da
današnji Bošnjaci, nisu Besah potomci. Al ovi razlog ništa
nevalja: Koi dogodopisac kaže, kad su pèrvi Slaveni u Europu
došli, i koji su ih vodje izveli? kako su se razselili? — i
mnoga druga, koja mi danas zato neznamo, što o njima nitko
nije pisao, a da su se dogodila, nitko nesumnja.

U pojašnjenju navodi ovo:
Novi dogodopisci naši, nasliedujuć inostranske, o nama pisuće, stare
Ilire neće da priznadu za slavenski narod, već povukavši se za
Porfirogenitom, dérže da su Slaveni stopérv VI. stolieja u Iliriu
došli, i da današnji svi Slaveni na jugu, jesu potomci Sérbah i
Hérvatah, a o Bugarima i Slovencima, ništa i nespominjući! Ino
stranskim pisaocem i našim niekim tobožnjim dogodopiscima nitko
se nečudi, ali zaisto svak se ima čuditi slavnom piscu P. Šafařiku.
koi Henete dérži za Slavene; a da su Hemeti bili Iliri, to nitko ne
sumnji; vidi njegova diela Ue b e r die Ab ku nift d e r Sila v e n
dielu govori: da nikakvih Slavenah prie došasija Hervatah i Sèrbah
u Ilirsku nije bilo ; sravnivajući ovo, i jošte niekoja njegova protu
slovja u obziru ovog predmeta, kazati se mora zaisto čudno raz
loženje!! — Tko se želi bolje o ovoj istini: da su sta ri
Iliri bili s lav e n s k o g r o d a , uvieriti, neka čita slavnog
Katančića osim drugih dielah osobito dielo: D e I st r o ejus
que ad collis Co m me n t a ti o etc. Budaе 1798. – Dr. Lj.
G аја : „Т k o su b i li s t a r i Iliri? vidi Da n i c e I lirske
vića, dielce istina malušno al istoričko.


Poziva se na Katančića i Gaja.
Žao mi je da ne mogu kopirati, no našla sam što je Gaj pisao; tko su bili Iliri.(ne mogu naći cijeli tekst našla sam članak o tome)
Gaj se također među ostalima poziva na Herodota(kao i Jukić) i obnovio je Pribojevićevu tezu da su Slaveni potomci Ilira, Tračana i Makedonaca(čega se i Jukić drži).
Evo poveznica pa kome se da neka pročita
https://library.foi.hr/lib/autor.php?B= ... &H=priroda


Sada ima smisla ona izreka o nametanju hrvatskog imena. Ne samo da je nametnuto "Bošnjacima", već i drugim Ilirima na prostoru tzv Hrvatske.


Zvanična historiografija kaže:
Naziv je potekao od pogrješna shvaćanja da su južnoslavenski narodi potomci izumrlih Ilira, starosjedilaca na Balkanu.
https://enciklopedija.hr/clanak/ilirizam

A i sam Jukić u predgovoru piše:
Каd bi ja uvieravao moje štioce, da je ovo opisanje
potpuno i da popravljanja netreba, to bi mi na ludos odbiti,
ja bi bio malouman.
Nikakve knjige dosad na sviet nisu izašle,
da bolje uradjene nebi mogle biti? tako isto i ovo moje opi
sanje, da ga kasnie izdajem, kao što mi je želja i odluka
bila, mogo bi sveštene i potpune bilo, a nisam nogo više
priateljskim dosadama odolieti: s više stranah moliše me, da ga
što pria izdadem na svietlost. – Da sam boljega zdravlja i
manje poslovah imao, da su mi nepriatelji malko duševni bili,
te mi ikoliko mira dali, dielo bi ovo mnogo ugodnie izašlo,
osobito što se sloga —stila — tiče; buduć da nisam mogo
sve redom i uzamanice pisati, već prekidajući na miesece i
na godine, to ćeš i način pisanja nejednak opaziti i pogrieša
kah dosta zazrieti, zato mi oprosti. —Ako Bog podieli mi
zdravlje, ja sam te misli, da dao ovo drugi put opet pri
uredim i izdam, u to vrieme, nastojati ću još koi put Bosnu
u nakers prići; molim pako sve domorodce bosanske i pra
telje moje, da me u ovome poslu podpomognu, što sam krivo
i nepotpuno opisao, nek me pismeno izprave i podpune, što
sam izostavio neka nadopune.


Čovjek je otvoreno napisao ako je negdje pogriješio da ga se ispravi.
Zvanična povijest počiva na DAI, sam Jukić se poziva na Porfirogeneta, ne samo u ovom dijelu o Hrvatima i Srbima nego i u drugim slučajevima(postavila sam par citata).
Kao što sam već napisala, djelovao je u duhu vremena, ništa drugačije nego Katančić, Gaj, Škarić i drugi. Međusobno se pozivaju jedni na druge i mislim da nije u redu ovog čovjeka prozivati da je radio na uštrb hrvatstva. U svojoj knjizi je ostavio dobru podlogu za hrvatstvo u BiH. Od kralja Tomislava, hrvatske županije Plive, doseljenja Hrvata(na čemu počiva zvanična historiografija), o Crvenoj i Bijeloj Hrvatskoj itd. To što je pokušavao dokazati da su Bošnjaci potomci Tračana, a Bože moj to isto su pokušavali i Gaj i Katančić za Hrvate i Slavonce, samo što su danas Gaj i Katančić hrvatski velikani a Jukić izdajnik roda hrvatskog(jesu li to dvostruka mjerila sam prosudi).
Ima li smisla ta izreka da je hrvatsko ime nametnuto , o tome bi netko tko je studirao povijest mogao reći nešto više i detaljnije.
Meni se čini da nije, da je to samo nastavak onoga što su započeli ilirci.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: RKC - neprijatelj hrvatske nacije?
PostPostano: 11 vel 2024, 16:32 
Offline

Pridružen/a: 27 lis 2022, 12:02
Postovi: 1664
Neznam je napisao/la:
zalutala je napisao/la:
Sada dio koji je sporan:
Prostor zemlje medju riekama: Savom, Unom, Drinom i
morem jadarskim od stolietja IX. naziva se „Bosna“). Od
najdavnašnjih vremenah spadala je Bosna, na veliku Iliriu
Пlуricum magnum,— koja imadiaše svoje kralje. Ovi kad budu
od Rimljanah predobiveni, Iliriu razdiele na različite dèržave.
Bosna spadaše na Panoniu drugu Konsularsku. Augustus pri
druži je Dalmacii“). Po razdieljenju rimskog carstva godine
poslie Isukèrstova narodjenja 379. na iztočno izapadno, Bosna
podpadne pod iztočno t. j. gérčko carstvo. Oslabivši obadva
carstva, u Bosnu i u druge ilirske dèržave najprie provale
divji narod Goti stolieja V., sliedećeg pak stolieja VI. Gote
protieraju Avari i s ilirskim zemljama zavladaju, al ni oviuh
dugoviečno nebude gospodstvo. Pod Irakliom gérčkim ca
rom (g. 610–641.) slavenski narodi Hèrvati i Sérblji protiе
raju Avare posvojivši ilirske zemlje, i svoje gospodstvo ute
meljivši. Bosna k iztoku Sèrbim, k zapadu Hèrvatima zapadne.
Stanovnici u Bosni kano i u ostalim ilirskim zemljama od
najdavnjih vremenah bili su Iliri pleme slavensko“). Gospodu
jući narodi Rimljani, Gërci, Goti, Avari, vierovat nemožemo,
da su stare stanovnike izkorenili, njihovo gospodstvo samo
nad gradovim i u ravnicama bilo je, planine pako i bèrda uz
dèržali su stari stanovnici; ovomu sviedočanstva netreba;
svak razuman vidi, i najviše iz toga razložiti može, pèrvo, što
Sèrbi i Hèrvati, nisu mogli naseliti u kratko vrieme ove
zemlje, buduć da su se oni krenuli iz sievera ne kao narod,
već kao jedno oddieljenje vojničko; drugo što znamo, da od
blizu 400 godinah Turčin s Bosnom vlada, i da je u vrieme
uzetja Bosne preko 60,000 u Aziu preselio, preko 30,000 u
jeničare pokupio, a tko će izbrojiti, koliko ih je pogubljeno, i
u druge zemlje odseljeno, pak i do današnjega dana narod
bosanski u svojoj bitnosti se uzdèržao, i premda su mu rav
nice i doline većinom oduzete, ništa ne manje on briegove i
sad dèrži, on se Vlahom i sad zove, kao što ga i bosanski
vladaoci u svojim poveljama prie 600 godinah zvaše; on go
vori i sad oni slavenski južni jezik, kao što ga u našim ru
kopisnim poveljama od stolietja XIII. čitamo. Bosna zemlja
dobila je ime od rieke Bosne, kao što Rama od Rame; Ras
cia od Raške, po običaju slavjanskom kako i na primier Mo
ravia od rieke Morave itd. i premda je to sasvim očevidno,
ipak mnogi misle i pišu, da joj ime proizlazi od imena naroda
Besah ili kako nieki kažu Bosah, koji se niegda prie došastja
Hèrvatah i Sérbah u ove zemlje, doselili biehu iz Tracie od
Bugarah protierani. — Besi iliti Bosi, grana naroda getsko
tračkog, obitavali su zemlju od Nesta do Hema, zapadno Sér
dim u Misii, iztočno Odrisim, u dolini filipopoljskoj susiedi.
Poznati su bili otcu dogodopisa, Herodotu, godine 71.po ro
djenju Isukèrsta. Cara Oktaviana vojvoda M. T. Lucullus pre
dobio ih je i pod rimsku zapovied metnuo. Strabo govori,
da su narod razbojnički bili. Ovidio napominje u svom žalo
pievu, kako je nesnosno medju njima prebivati“). Besi, bili
su zaisto narod slavenski –ilirski — od Gerkah različit;
tako se štije kod dogodopisca Pagius-a tom. II. „g. 315. u ži
votopisu sv. Teodosia strojnika —Coenobiarcha – da je sv.
Niceta sagradio u prostoru samostanskom cèrkve, u pèrvoj
Bog se je slavio u gèrčkom jeziku, u drugoj Besi svojim je
zikom božanstvene hvale pievahu; u tretjoj Armeni Bogu se
moljahu; a u četvèrtoj iz tielesah ljudskih vragovi se iztiera
vahu.“ –
Da su Besanci potomci ovih Besah tvèrde dogodopisci:
Seb. Munsterus u svojoj Cosmographii K. IV. Lud. Тu
bero — Cerrarius Dubrovčanin“). Ant. Вопfin Neapolitanac
*) Vivere quam miserum est inter Bessosque Gaetasque. B
i Mate Korvina historiograf Dec. II. libro X. Peter de Réva
pisaoc ugarski“). Sim. Timon po isti način dogodopisac u
garski“) i više drugih vidi kod M. Orbinia str. 345. — Коi
vodja i koje godine su ovi Besi ovamo došli to se uprav ka
zati nemože, po svoj prilici na svèrhi stolietja VI. Onog vre
mena dogodopisci o ovom preselenju Besah ništa nespominju,
i ovo mučanje, mnogim služi za razlog, s kojim dokazuju, da
današnji Bošnjaci, nisu Besah potomci. Al ovi razlog ništa
nevalja: Koi dogodopisac kaže, kad su pèrvi Slaveni u Europu
došli, i koji su ih vodje izveli? kako su se razselili? — i
mnoga druga, koja mi danas zato neznamo, što o njima nitko
nije pisao, a da su se dogodila, nitko nesumnja.

U pojašnjenju navodi ovo:
Novi dogodopisci naši, nasliedujuć inostranske, o nama pisuće, stare
Ilire neće da priznadu za slavenski narod, već povukavši se za
Porfirogenitom, dérže da su Slaveni stopérv VI. stolieja u Iliriu
došli, i da današnji svi Slaveni na jugu, jesu potomci Sérbah i
Hérvatah, a o Bugarima i Slovencima, ništa i nespominjući! Ino
stranskim pisaocem i našim niekim tobožnjim dogodopiscima nitko
se nečudi, ali zaisto svak se ima čuditi slavnom piscu P. Šafařiku.
koi Henete dérži za Slavene; a da su Hemeti bili Iliri, to nitko ne
sumnji; vidi njegova diela Ue b e r die Ab ku nift d e r Sila v e n
dielu govori: da nikakvih Slavenah prie došasija Hervatah i Sèrbah
u Ilirsku nije bilo ; sravnivajući ovo, i jošte niekoja njegova protu
slovja u obziru ovog predmeta, kazati se mora zaisto čudno raz
loženje!! — Tko se želi bolje o ovoj istini: da su sta ri
Iliri bili s lav e n s k o g r o d a , uvieriti, neka čita slavnog
Katančića osim drugih dielah osobito dielo: D e I st r o ejus
que ad collis Co m me n t a ti o etc. Budaе 1798. – Dr. Lj.
G аја : „Т k o su b i li s t a r i Iliri? vidi Da n i c e I lirske
vića, dielce istina malušno al istoričko.


Poziva se na Katančića i Gaja.
Žao mi je da ne mogu kopirati, no našla sam što je Gaj pisao; tko su bili Iliri.(ne mogu naći cijeli tekst našla sam članak o tome)
Gaj se također među ostalima poziva na Herodota(kao i Jukić) i obnovio je Pribojevićevu tezu da su Slaveni potomci Ilira, Tračana i Makedonaca(čega se i Jukić drži).
Evo poveznica pa kome se da neka pročita
https://library.foi.hr/lib/autor.php?B= ... &H=priroda

Ovdje se projicira nekakva južnoslavenska država u rimsko doba pod krinkom Ilirije. Slično projiciranje južnoslavenskog bratstva i jedinstva u prošlost imamo kod Orbinija, Dukljanina itd.. Rimljani rušili Jugoslaviju :sega


Pa Kačić u svojim ugodnim razgovorima naroda slovinskoga za rimske careve piše da su slavenski. Ništa novog nisu izrekli Jukić, Gaj i ekipa a što prije njih nije bilo rečeno/zapisano.
Vjerovali su da su Južni Slaveni potomci Ilira.
Sam Jukić se u popisu vladara poziva na popa Dukljanina:

Kako se god nemoževrieme naznačiti istinito, kad su se Besi
u ovu zemlju iz Tracie doselili, tako isto niti se imena vodjah
mogu znati. Ništa ne manje imali su bèrzo podloženi biti
poglavarima prevalitanskim") i to još stolietja VII."). Stolietja pa
ko IX. (g. 874.) Budimir, kralj prevalitanski sazove sabor u rav
nini duvanjskoj, uredi svoje kraljestvo, i razdieli ga na župa
nie, pravie, na banovine. Dandulus dužd i pisaoc mletački pod
godinom 874. u svojim lietopisima sliedeća piše: „Jest pako
Dalmacia pèrva od déržavah gerčkih, koja od iztoka ima Ma
cedoniu, od zapada Histriu, od poldneva more jadarsko i
"otoke liburničke; a od sievera jedan dio Misie: Od ravnine
dakle Duvna — a plano Dalmaе — do Histrie, nazvo je
Hervatska biela; a od rečene ravnine do Drača, Hèrvatska i
cèrvena; a prama bèrdima, od rieke Drine do Macedonie,
Rasсia; a od rečene rieke s ovu stranu Bosna naimenovao je,
i župane u svakoj postavio je"). Bosna dakle imala je svoje
bane, koji su bili podložni kraljem više rečenim, ali ovo pod
ložtvo slabo je bilo dok najposlie sasvim, neodbace ga, i bani
nezavisno stanu upravljati.

Ovo prevalitanski znači slavenski


Vrh
   
 
 Naslov: Re: RKC - neprijatelj hrvatske nacije?
PostPostano: 13 vel 2024, 23:07 
Offline

Pridružen/a: 08 kol 2023, 14:57
Postovi: 650
zalutala je napisao/la:
Neznam je napisao/la:
Ovdje se projicira nekakva južnoslavenska država u rimsko doba pod krinkom Ilirije. Slično projiciranje južnoslavenskog bratstva i jedinstva u prošlost imamo kod Orbinija, Dukljanina itd.. Rimljani rušili Jugoslaviju :sega


Pa Kačić u svojim ugodnim razgovorima naroda slovinskoga za rimske careve piše da su slavenski. Ništa novog nisu izrekli Jukić, Gaj i ekipa a što prije njih nije bilo rečeno/zapisano.
Vjerovali su da su Južni Slaveni potomci Ilira.
Sam Jukić se u popisu vladara poziva na popa Dukljanina:

Kako se god nemoževrieme naznačiti istinito, kad su se Besi
u ovu zemlju iz Tracie doselili, tako isto niti se imena vodjah
mogu znati. Ništa ne manje imali su bèrzo podloženi biti
poglavarima prevalitanskim") i to još stolietja VII."). Stolietja pa
ko IX. (g. 874.) Budimir, kralj prevalitanski sazove sabor u rav
nini duvanjskoj, uredi svoje kraljestvo, i razdieli ga na župa
nie, pravie, na banovine. Dandulus dužd i pisaoc mletački pod
godinom 874. u svojim lietopisima sliedeća piše: „Jest pako
Dalmacia pèrva od déržavah gerčkih, koja od iztoka ima Ma
cedoniu, od zapada Histriu, od poldneva more jadarsko i
"otoke liburničke; a od sievera jedan dio Misie: Od ravnine
dakle Duvna — a plano Dalmaе — do Histrie, nazvo je
Hervatska biela; a od rečene ravnine do Drača, Hèrvatska i
cèrvena; a prama bèrdima, od rieke Drine do Macedonie,
Rasсia; a od rečene rieke s ovu stranu Bosna naimenovao je,
i župane u svakoj postavio je"). Bosna dakle imala je svoje
bane, koji su bili podložni kraljem više rečenim, ali ovo pod
ložtvo slabo je bilo dok najposlie sasvim, neodbace ga, i bani
nezavisno stanu upravljati.

Ovo prevalitanski znači slavenski

Naravno, sve je to ista škola, prepisivanje/nastavljanje južnoslavenskog narativa koji počinje vjerojatno s Popom Dukljaninom. Nije on tu ništa radio na svoju ruku kao ni Kačić, samo po nalogu.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: RKC - neprijatelj hrvatske nacije?
PostPostano: 13 vel 2024, 23:32 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 15 srp 2019, 21:21
Postovi: 877
Niži kler je bio uz hrvatski narod i koristio za sebe hrvatsko ime, dok je viši kler koji je bio bliži Vatikanu često preferirao Ilirsko ime.
Ova činjenica potpuno pobija velikosrpsku mitomaniju o "vatikanskoj zaveri" protiv Srba.
Također i o bečkoj zaveri, naime austrijske vlasti su tolerirale čak i poticale srbokatolički pokret u Dubrovniku.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: RKC - neprijatelj hrvatske nacije?
PostPostano: 14 vel 2024, 13:37 
Offline

Pridružen/a: 27 lis 2022, 12:02
Postovi: 1664
Neznam je napisao/la:
zalutala je napisao/la:

Pa Kačić u svojim ugodnim razgovorima naroda slovinskoga za rimske careve piše da su slavenski. Ništa novog nisu izrekli Jukić, Gaj i ekipa a što prije njih nije bilo rečeno/zapisano.
Vjerovali su da su Južni Slaveni potomci Ilira.
Sam Jukić se u popisu vladara poziva na popa Dukljanina:

Kako se god nemoževrieme naznačiti istinito, kad su se Besi
u ovu zemlju iz Tracie doselili, tako isto niti se imena vodjah
mogu znati. Ništa ne manje imali su bèrzo podloženi biti
poglavarima prevalitanskim") i to još stolietja VII."). Stolietja pa
ko IX. (g. 874.) Budimir, kralj prevalitanski sazove sabor u rav
nini duvanjskoj, uredi svoje kraljestvo, i razdieli ga na župa
nie, pravie, na banovine. Dandulus dužd i pisaoc mletački pod
godinom 874. u svojim lietopisima sliedeća piše: „Jest pako
Dalmacia pèrva od déržavah gerčkih, koja od iztoka ima Ma
cedoniu, od zapada Histriu, od poldneva more jadarsko i
"otoke liburničke; a od sievera jedan dio Misie: Od ravnine
dakle Duvna — a plano Dalmaе — do Histrie, nazvo je
Hervatska biela; a od rečene ravnine do Drača, Hèrvatska i
cèrvena; a prama bèrdima, od rieke Drine do Macedonie,
Rasсia; a od rečene rieke s ovu stranu Bosna naimenovao je,
i župane u svakoj postavio je"). Bosna dakle imala je svoje
bane, koji su bili podložni kraljem više rečenim, ali ovo pod
ložtvo slabo je bilo dok najposlie sasvim, neodbace ga, i bani
nezavisno stanu upravljati.

Ovo prevalitanski znači slavenski

Naravno, sve je to ista škola, prepisivanje/nastavljanje južnoslavenskog narativa koji počinje vjerojatno s Popom Dukljaninom. Nije on tu ništa radio na svoju ruku kao ni Kačić, samo po nalogu.


Čijem nalogu? Imaš li kakav dokaz za taj nalog?
Zar je toliko teško prihvatiti da je ilirski pokret nastao u vrijeme kada i drugi nacionalni pokreti u Europi? Nije to nikakav izoliran slučaj.
Zar je toliko teško prihvatiti da je to bio svojevrstan otpor mađarizaciji, nije mađarizacija zahvatila samo područje današnje RH nego i područje današnje BiH. Zabrana školovanja svećenicima iz današnje BiH na području Habsburške monarhije(Beč je tu imao svoje prste baš zbog ilirskog pokreta), Strossmayer je truda i truda uložio da se školuju u Đakovu. Poslije razdiobom Austrije i Ugarske prebacuje ih se u Ostrogon(mađarizacija na ntu). Strossmaxer je uspio isposlovati da se u Zagrebu, kasniej i u Beču bogoslovi iz Bosne upisuju bez mature(dolazili su iz bosanskih ustanova; Fojnica, Kiseljak i Kreševo) samo da se maknu iz Mađarske. Ako hoćeš mogu ti navesti i citate bosanskih franjevaca(sudionika vremena) koji pišu o mađarizaciji bosanskih bogoslova i žalbe koje su zbog toga upućivali.
Daj dva povijesna izvora koji negiraju ovo što sam napisala i dokaži svoju tvrdnju da je ilirski pokret nastao po nalogu RKC.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: RKC - neprijatelj hrvatske nacije?
PostPostano: 14 vel 2024, 13:46 
Offline

Pridružen/a: 27 lis 2022, 12:02
Postovi: 1664
Clint Eastwood je napisao/la:
Niži kler je bio uz hrvatski narod i koristio za sebe hrvatsko ime, dok je viši kler koji je bio bliži Vatikanu često preferirao Ilirsko ime.
Ova činjenica potpuno pobija velikosrpsku mitomaniju o "vatikanskoj zaveri" protiv Srba.
Također i o bečkoj zaveri, naime austrijske vlasti su tolerirale čak i poticale srbokatolički pokret u Dubrovniku.


Na jednoj drugoj temi sam postavila tekst o svetojeronimskoj krizi, iz njega je vidljivo da je Vatikan jedino na području barske nadbiskupije priznao postojanje srbokatolika.
Također je vidljivo da su Austrijanci, Crnogorci i Srbi itekako bili ujedinjeni protiv hrvatskog imena u nazivu zavoda Sv. Jeronima.(htjeli su pridodati i srpskog naroda)
Ovo o kleru mi ne drži vodu, odnosno drži vodu samo na području današnje BiH. Ako pogledaš vođe ilirskog pokreta; Gaj(nema veze s klerom), Kuzmanić(nema veze s klerom), Vraz(nema veze s klerom) itd. U biti na području današnje RH pokret je potaknuo ajmo reći građanski sloj, dok na području BiH tog građanskog sloja nije ni bilo i jedini koji su to mogli pokrenuti su bili franjevci.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: RKC - neprijatelj hrvatske nacije?
PostPostano: 14 vel 2024, 13:59 
Offline

Pridružen/a: 27 lis 2022, 12:02
Postovi: 1664
p.s @Neznam: zašto je Strossmayer održao govor protiv papine nezabludivosti i napustio Rim, ne htijući glasati?


Vrh
   
 
 Naslov: Re: RKC - neprijatelj hrvatske nacije?
PostPostano: 15 vel 2024, 00:36 
Offline

Pridružen/a: 08 kol 2023, 14:57
Postovi: 650
zalutala je napisao/la:
Neznam je napisao/la:
Naravno, sve je to ista škola, prepisivanje/nastavljanje južnoslavenskog narativa koji počinje vjerojatno s Popom Dukljaninom. Nije on tu ništa radio na svoju ruku kao ni Kačić, samo po nalogu.


Čijem nalogu? Imaš li kakav dokaz za taj nalog?
Zar je toliko teško prihvatiti da je ilirski pokret nastao u vrijeme kada i drugi nacionalni pokreti u Europi? Nije to nikakav izoliran slučaj.
Zar je toliko teško prihvatiti da je to bio svojevrstan otpor mađarizaciji, nije mađarizacija zahvatila samo područje današnje RH nego i područje današnje BiH. Zabrana školovanja svećenicima iz današnje BiH na području Habsburške monarhije(Beč je tu imao svoje prste baš zbog ilirskog pokreta), Strossmayer je truda i truda uložio da se školuju u Đakovu. Poslije razdiobom Austrije i Ugarske prebacuje ih se u Ostrogon(mađarizacija na ntu). Strossmaxer je uspio isposlovati da se u Zagrebu, kasniej i u Beču bogoslovi iz Bosne upisuju bez mature(dolazili su iz bosanskih ustanova; Fojnica, Kiseljak i Kreševo) samo da se maknu iz Mađarske. Ako hoćeš mogu ti navesti i citate bosanskih franjevaca(sudionika vremena) koji pišu o mađarizaciji bosanskih bogoslova i žalbe koje su zbog toga upućivali.
Daj dva povijesna izvora koji negiraju ovo što sam napisala i dokaži svoju tvrdnju da je ilirski pokret nastao po nalogu RKC.


Nisam mislio da doslovno imam dokaz za neki nalog nego na to da su pisali u korist i u skladu s politikom i potrebama organizacije kojoj pripadaju.
Ali evo imamo u uvodu Razgovora i doslovno po nalogu:

Obilazeći on po nalogu sv. stolice rimske kano poslanik apo-
stolski Dalmaciju, Bosnu i Hercegovinu — iztraživao bi po narodu po*
viesti (tradicie) , pisma , rukopise i svakoverstne uspomene o narodu
slovinskome. Skupio bi svašta, svezao u snop, i one čaše, što bi mu
ostajali izza svojih redovničkih trudovah, uložio bi u slaganje različitih
pjesamah za svoj vlastiti razgovor, pak posije ih složi u jednu knjigu i
izdade na sviet štampane pod naslovom: „Razgovor ugodni naroda sh-
vinshoga

Ilirski pokret je nastao pod utjecajim retorike i literature RKC, nije pao s neba.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: RKC - neprijatelj hrvatske nacije?
PostPostano: 15 vel 2024, 01:35 
Offline

Pridružen/a: 27 lis 2022, 12:02
Postovi: 1664
Neznam je napisao/la:
zalutala je napisao/la:

Čijem nalogu? Imaš li kakav dokaz za taj nalog?
Zar je toliko teško prihvatiti da je ilirski pokret nastao u vrijeme kada i drugi nacionalni pokreti u Europi? Nije to nikakav izoliran slučaj.
Zar je toliko teško prihvatiti da je to bio svojevrstan otpor mađarizaciji, nije mađarizacija zahvatila samo područje današnje RH nego i područje današnje BiH. Zabrana školovanja svećenicima iz današnje BiH na području Habsburške monarhije(Beč je tu imao svoje prste baš zbog ilirskog pokreta), Strossmayer je truda i truda uložio da se školuju u Đakovu. Poslije razdiobom Austrije i Ugarske prebacuje ih se u Ostrogon(mađarizacija na ntu). Strossmaxer je uspio isposlovati da se u Zagrebu, kasniej i u Beču bogoslovi iz Bosne upisuju bez mature(dolazili su iz bosanskih ustanova; Fojnica, Kiseljak i Kreševo) samo da se maknu iz Mađarske. Ako hoćeš mogu ti navesti i citate bosanskih franjevaca(sudionika vremena) koji pišu o mađarizaciji bosanskih bogoslova i žalbe koje su zbog toga upućivali.
Daj dva povijesna izvora koji negiraju ovo što sam napisala i dokaži svoju tvrdnju da je ilirski pokret nastao po nalogu RKC.


Nisam mislio da doslovno imam dokaz za neki nalog nego na to da su pisali u korist i u skladu s politikom i potrebama organizacije kojoj pripadaju.
Ali evo imamo u uvodu Razgovora i doslovno po nalogu:

Obilazeći on po nalogu sv. stolice rimske kano poslanik apo-
stolski Dalmaciju, Bosnu i Hercegovinu
— iztraživao bi po narodu po*
viesti (tradicie) , pisma , rukopise i svakoverstne uspomene o narodu
slovinskome. Skupio bi svašta, svezao u snop, i one čaše, što bi mu
ostajali izza svojih redovničkih trudovah, uložio bi u slaganje različitih
pjesamah za svoj vlastiti razgovor, pak posije ih složi u jednu knjigu i
izdade na sviet štampane pod naslovom: „Razgovor ugodni naroda sh-
vinshoga

Ilirski pokret je nastao pod utjecajim retorike i literature RKC, nije pao s neba.


:zubati
I što tu piše? Da je po nalogu Sv. Stolice kao poslanik apostolski obilazio Dalmaciju, Bosnu i Hercegovinu? Ili da je po nalogu Sv. Stolice pisao Razgovore ugodne naroda slovinskoga?

Nije pao s neba. Hoćeš li nam reći od koga je potekla ideja o Slavenskom jedinstvu?


Vrh
   
 
 Naslov: Re: RKC - neprijatelj hrvatske nacije?
PostPostano: 15 vel 2024, 01:46 
Offline

Pridružen/a: 08 kol 2023, 14:57
Postovi: 650
zalutala je napisao/la:
Neznam je napisao/la:

Nisam mislio da doslovno imam dokaz za neki nalog nego na to da su pisali u korist i u skladu s politikom i potrebama organizacije kojoj pripadaju.
Ali evo imamo u uvodu Razgovora i doslovno po nalogu:

Obilazeći on po nalogu sv. stolice rimske kano poslanik apo-
stolski Dalmaciju, Bosnu i Hercegovinu
— iztraživao bi po narodu po*
viesti (tradicie) , pisma , rukopise i svakoverstne uspomene o narodu
slovinskome. Skupio bi svašta, svezao u snop, i one čaše, što bi mu
ostajali izza svojih redovničkih trudovah, uložio bi u slaganje različitih
pjesamah za svoj vlastiti razgovor, pak posije ih složi u jednu knjigu i
izdade na sviet štampane pod naslovom: „Razgovor ugodni naroda sh-
vinshoga

Ilirski pokret je nastao pod utjecajim retorike i literature RKC, nije pao s neba.


:zubati
I što tu piše? Da je po nalogu Sv. Stolice kao poslanik apostolski obilazio Dalmaciju, Bosnu i Hercegovinu? Ili da je po nalogu Sv. Stolice pisao Razgovore ugodne naroda slovinskoga?

Nije pao s neba. Hoćeš li nam reći od koga je potekla ideja o Slavenskom jedinstvu?

Pa ako je išao u obilazak po nalogu i ako je rezultat obilaska pisano djelo sastavljeno od svega što je usput skupio onda je valjda očito šta je razlog obilaska.
U čijem je interesu slavensko jedinstvo i tko ga je promovirao?


Vrh
   
 
 Naslov: Re: RKC - neprijatelj hrvatske nacije?
PostPostano: 15 vel 2024, 13:16 
Offline

Pridružen/a: 27 lis 2022, 12:02
Postovi: 1664
Neznam je napisao/la:
zalutala je napisao/la:

:zubati
I što tu piše? Da je po nalogu Sv. Stolice kao poslanik apostolski obilazio Dalmaciju, Bosnu i Hercegovinu? Ili da je po nalogu Sv. Stolice pisao Razgovore ugodne naroda slovinskoga?

Nije pao s neba. Hoćeš li nam reći od koga je potekla ideja o Slavenskom jedinstvu?

Pa ako je išao u obilazak po nalogu i ako je rezultat obilaska pisano djelo sastavljeno od svega što je usput skupio onda je valjda očito šta je razlog obilaska.
U čijem je interesu slavensko jedinstvo i tko ga je promovirao?


Čovječe išao je kao apostolski poslanik po nalogu Sv. Stolice.
Delegatus apostolicus (apostolski delegat), papinski poslanik koji se brine za crkv. poslove, posebno u državi s kojom Sveta Stolica nema uspostavljene diplo.matske odnose.
https://www.enciklopedija.hr/clanak/delegat
Što se tiče careva, nije to saznao među narodom, kao apostolski poslanik:
a prozne dijelove Broj cesara od naroda slovinskoga i Broj od sveti naroda slovinskoga napisao je prema djelu J. Bedekovića Komorskoga Natale solum (Bečko Novo Mjesto 1752).
https://hbl.lzmk.hr/clanak/kacic-miosic-andrija
Djelujući kao apostolski poslanik, kolokvijalno rečeno, iskoristio je tu službu da bi od naroda prikupio; tradicije, pjesme itd.., i uvrstio ih u svoju Pismaricu.

U Vatikanskom interesu je slavensko jedinstvo, oni su stoljećima prije ilirskog pokreta znali da će doći do buđenja naroda. Zbog toga su osnovali Ilirski Savez Sv. Jeronima, uveli katedre za ilirski jezik, Kašić je po naredbi tamo nekog klerika iz Rima, za potrebe ilirske akademije ilirskog jezika u Rimu, namjerno mada čakavac svoju gramatiku temeljio na štokavici, bosanskom jeziku, znajući još početkom 17. stoljeća da će u 19. stoljeću doći do ilirskog pokreta.
Tu i tamo je Vatikan dozvolio nekima da pišu i o doseljenju Slavena(stotinama godina prijel ilirskog pokreta) sve u svrhu da bi kada dođe do ilirskog pokreta zameo svoj trag, ali je ilircima zabranio da koriste te spise, onako lukavi htjeli su da se ne sazna za njihovu belosvestku zaveru.
Također je Vatikan naložio Ilircima da pobijaju DAI i da se vode legendom o Čehu, Lehu i Mehu ne bi li dokazali slavensko jedinstvo.
Isto tako je Vatikan skrivajući svoju belosvetsku zaveru zabranio bosanskim bogoslovima školovanje u Habsburškoj Monarhiji.
Strossmayer je u dosluhu s papom održao svoj govor i nije htio glasati, samo o tome Vatikan šuti.
Ima jedan tekst u Danici Ilirskoj u kojem piše da je prije Kolumba neki Slaven bio u Americi, to je isto došlo iz Vatikanskih krugova, ali se i o tome šuti.
Ukratko Vatikan je stoljećima prije ilirskog pokreta znajući što će se dogoditi pripremao teren :zubati


Vrh
   
 
Prikaži postove “stare”:  Redanje  
Započni novu temu Odgovori  [ 106 post(ov)a ]  Stranica Prethodna  1, 2, 3, 4, 5  Sljedeća

Vremenska zona: UTC + 01:00 [LJV]


Online

Trenutno korisnika/ca: AmazonBot i 4 gostiju.


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš postati privitke.

Forum(o)Bir:  
Powered by phpBB © 2000, 2002, 2005, 2007 phpBB Group
Facebook 2011 By Damien Keitel
Template made by DEVPPL - HR (CRO) by Ančica Sečan
phpBB SEO