HercegBosna.org

Ceha · **Pridružen/a:** 08 svi 2009, 13:12 **Postovi:** 24100

Haram je napisao/la:

Njima Srijem, vama Istru. Ne znam u cemu je problem. Jesi ti mami svojoj sin jedinac pa nikad nisi naucio da dijelis sa drugima ili kaj?

Mene da pitas danas, ja bih radje Istru od Srijema.

Srijem je bio dio Hrvatske, Istra dio Italije.
Zašto bi Italija vraćala Hrvatskoj Istru, a da Srbi mogu dobiti Srijem?
Kakve to veze ima jedno s drugim?

Istru su oslobodili hrvatski partizani i tamo su lokalni Hrvati bili većina.

Srijem je bio dio Hrvatske, dok ga Tito nije darovao Srbiji.
Je da su Srbi bili većina (ne svugdje, bilo je i hr. enklava, a granica je mogla biti drugačija), ali...
Zašto se nije gledala etnička granica tu, pa nam je ostao srednji Srijem, a gubitak kompenziran s pola Bačke?
Ako su Srbi bili većina u Srijemu, u Bačkoj su bili Hrvati.

I izgubljeni Srijem je 4k km2, a vraćena Istra 3k km2.

Kronos · **Pridružen/a:** 22 ruj 2022, 13:17 **Postovi:** 1035

Dr. Van Nostrand je napisao/la:

Kronos je napisao/la:

Kakve veze ima to što je Kvaternik nosio jugoslavensku uniformu?
Ustaške su težnje bile usmjerene isključivo na hrvatsku stvar i je li u to vrijeme postojala nacionalna alternativa osim Ustaša?
Prilika se ukazala i tako je i iskorištena.
Jedini razlog zašto se NDH danas etiketira kao "NE-hrvatska" je taj što ne žele hrvatsku državu prije 91. u povijesnim knjigama.
Naravno, na kraju je to bio potpuno promašen pothvat s puno mana, ali je svakako bio dio hrvatske nacionalne težnje u tom trenutku.

Kako nema veze, ako je isti čovjek koji je aktivno stvarao Jugoslaviju, proglasio i NDH? Prije toga je već jednom polagao zakletvu i nosio uniformu njegovog Carskog i Kraljevskog Veličanstva.

Ovaj gore patetično piše o patnicima pod srbijanskom čizmom, a ja mu pokažem protuprimjer galamdžije koji je oduševljeno mahao zastavama u sve tri države.

Koliko ih je polagalo zakletvu u JNA, koja je rušila Vukovar, pa su poslje ginuli za samostalnu Hrvatsku.
Ne vidim ništa loše u njegovim tvrdnjama, jer na početku stare Juge, kasniji događaji i represije nisu bili nimalo prepoznatljivi,
ljudi su definitivno vjerovali u jugoslavensku stvar. Dok činjenica da su ljudi poput Kvaternika kasnije samouvjereno priključili ustaškom projektu još više objašnjava koliko je daleko vec tada procvala Hrvatska nacionalna stvar.

tetejac · **Pridružen/a:** 04 sij 2022, 10:07 **Postovi:** 2264

Vidi rike skojevca :zubati

Sayeret Matkal · **Pridružen/a:** 13 lis 2023, 11:37 **Postovi:** 1056

Haram je napisao/la:

Jasno je da je NDH bila suplja ko svajcarski sir ali je takodjer jasno zasto masa ljudi hrvatskog porijekla brani istu.

To je ipak bila prva hrvatska drzava na tim prostorima, pa tako mnogi vjerovatno osjecaju tu potrebu da ju brane...kao sto majka brani svoje prvo cedo.

Nemoj tako o Bošnjacima, Nurkić kači dzamiju iz NDH zbog čega točno?

NDH je vama Bošnjacima najljepše razdoblje, zbog toga volite Blaža Kraljevića.

Ceha · **Pridružen/a:** 08 svi 2009, 13:12 **Postovi:** 24100

crni_bombarder je napisao/la:

Najveca greska vodstva NDH bila je granica na Drini, vjerojatno mitovi o "granici civilizacija" pri cemu je zapadno od Drine zapadna civilizacija + Poglavnikova fiksacija na hrvatsko cvijece.

Granica je trebala biti oko rijeke Bosne uz neke korekcije, mozda realnije i granice banovine. Srbima dati sto je njihovo a muslimjane odjebat jer ti nikada nisu bili saveznici. Dok je Poglavnik drkao pod fesom, oni su mu kuhali i biberili corbu, pripremali lobiranje kod Hitlera za muslimansku drzavicu na Balkanu i uvlacili se nacistima u dupe onako kako oni najbolje znaju.

Da, ali tada je u Sarajevu živjela trećina Hrvata, katolika.
Tuzla je imala hrvatsku (katoličku) većinu.

A onda ti je lagano prisjetiti se Srebrenice i Bratunca, koji su nastali kao dubrovačke kolonije, katoličkog zvonika u Zvo(r)niku, te pomaknuti granicu iza Višegrada i Foče, kojima je nekoć vladalo hrvatsko kraljevstvo u Bosni.

Talijani su Hrvatskoj oteli Dalmaciju, Ustaše su gledale da se namire nad Srbima.
A uostalom, sva ta područja je tražio i Maček, barem kao nešto gdje će biti referendum.

Inače, slažem se, poštena granica bi bila Banovina+ (du zaleđe sa Trebinjem i Ljubinjem), Vareš, Zenica i Žepče i sve zapadno od rijeke Bosne, Doboja.

Ceha · **Pridružen/a:** 08 svi 2009, 13:12 **Postovi:** 24100

Haram je napisao/la:

Sta ce ti Srem, pustara, to danas svako normalan napusta ko i Slavoniju.

DOBILI STE ISTRU covjece, I S T R U !!!

Istra (ti materina), ko sto bi reko Franci Blaskovic, je jaca od pola Bosne.

Nismo ništa dobili, za Istru smo se tukli.

Ona je bila etnički naša, u Italiji je završila (središnja) zato jer je Pašić htio bolju granicu u Banatu.

Zašto bi mi morali stalno plaćati svoje sa svojim?

Jbt. ovo je kao da kažeš što će ti Osijek, kada imaš Split.

Sayeret Matkal · **Pridružen/a:** 13 lis 2023, 11:37 **Postovi:** 1056

Ceha je napisao/la:

weasel je napisao/la:

Lako je tebi palmudit iz Rijeke di nema Srba.
Na ostatku Hrvatske u partizanima obrijani četnici koji su palili Hrvatska sela i klali Hrvate i onda se kao njima treba pridružit.

Tu bandu su domobransko-ustaške snage mlatile 4 godine ko vola u kupusu dok nije došla Crvena Armija.

Ima Srba u Rijeci, nije bezveze ona crvena.
Ali ono...

Četnici nisu bili vojska, oni su bili šaka jada.
Njih su svi šamarali.
Da stvar bude bolja, pojedini četnici (npr. oni Crnogorski) su se borili i za NDH.

Crnogorski četnici su četnici koji su prihvatili NDH nakon poraza na Ljevča Polju, praktički više nisu bili četnici.

Kasnije su stradali na Bleiburgu

Sayeret Matkal · **Pridružen/a:** 13 lis 2023, 11:37 **Postovi:** 1056

Hroboatos je napisao/la:

novem je napisao/la:

Ma daj, ako je bila neka mini euforija, splasnula je s Vidovdanskim ustavom 1921. HSS je bojkotirao izbore,
a Srbi muke mučili da sastave bilo kakvu vladu. Znaš li da je u 20tim bilo nevjerojatnih 35 (!) vlada?

Nema razloga za te teze.

Nemali dio Hrvata je bio u Orjunašima debelo do 1930ih, a to što su tukci intelektualci ekavičarili do 1928.- a ne do 1921.- govori dosta samo za sebe.

Hrvati su bili neintegrirana masa s više smjerova i slojeva, i počeli su se kristalizirati ozbiljnije tek oko 1924-5. oko Radića, ali ne ni onda, nego tek iza 1930. s Mačekom.

Ovo što pišeš ima segmenata istine, no plošno je i jednodimenzionalno.

Orjunaše nije imao samo Split, imali smo kvislinge svugdje.
To su isti danas oni koji služe Bruxellu ili USA preko građanskih udruga i svega.

Prosječan Hrvat nema veze s njima, to su bili čisti plaćenici.
Nešto kao Irci koji su služili Englezima u Sjevernoj Irskoj protiv IRA-e i slično.

Ustaški pokret je najsličniji IRA-i da su Nijemci preuzeli otok i dali IRA-i vlast

Ceha · **Pridružen/a:** 08 svi 2009, 13:12 **Postovi:** 24100

Sayeret Matkal je napisao/la:

Ceha je napisao/la:

Ima Srba u Rijeci, nije bezveze ona crvena.
Ali ono...

Četnici nisu bili vojska, oni su bili šaka jada.
Njih su svi šamarali.
Da stvar bude bolja, pojedini četnici (npr. oni Crnogorski) su se borili i za NDH.

Crnogorski četnici su četnici koji su prihvatili NDH nakon poraza na Ljevča Polju, praktički više nisu bili četnici.

Kasnije su stradali na Bleiburgu

Znam.
Samo riječi mijenjaju značenje.

Ustaše originalno znače Ustanici (pa i uskoci).
Četnici dolaze od čete.

Ceha · **Pridružen/a:** 08 svi 2009, 13:12 **Postovi:** 24100

Sayeret Matkal je napisao/la:

Hroboatos je napisao/la:

Nema razloga za te teze.

Nemali dio Hrvata je bio u Orjunašima debelo do 1930ih, a to što su tukci intelektualci ekavičarili do 1928.- a ne do 1921.- govori dosta samo za sebe.

Hrvati su bili neintegrirana masa s više smjerova i slojeva, i počeli su se kristalizirati ozbiljnije tek oko 1924-5. oko Radića, ali ne ni onda, nego tek iza 1930. s Mačekom.

Ovo što pišeš ima segmenata istine, no plošno je i jednodimenzionalno.

Orjunaše nije imao samo Split, imali smo kvislinge svugdje.
To su isti danas oni koji služe Bruxellu ili USA preko građanskih udruga i svega.

Prosječan Hrvat nema veze s njima, to su bili čisti plaćenici.
Nešto kao Irci koji su služili Englezima u Sjevernoj Irskoj protiv IRA-e i slično.

Ustaški pokret je najsličniji IRA-i da su Nijemci preuzeli otok i dali IRA-i vlast

Ima ona Matoševa o Hrvatskoj, tisuću čuda i Judama (ne Židovima, već izdajicama).

Kronos · **Pridružen/a:** 22 ruj 2022, 13:17 **Postovi:** 1035

Sayeret Matkal je napisao/la:

Ceha je napisao/la:

Ima Srba u Rijeci, nije bezveze ona crvena.
Ali ono...

Četnici nisu bili vojska, oni su bili šaka jada.
Njih su svi šamarali.
Da stvar bude bolja, pojedini četnici (npr. oni Crnogorski) su se borili i za NDH.

Crnogorski četnici su četnici koji su prihvatili NDH nakon poraza na Ljevča Polju, praktički više nisu bili četnici.

Kasnije su stradali na Bleiburgu

Koliko ih je stradalo na bleiburškom polju? s obzirom da se ne ističu stime.

Glazbenik

Hroboatos je napisao/la:

tetejac je napisao/la:

Teleportirajte se 100 godina unazad, u 1924 pa da vidim koju bi priču pričali. Kad ti srpski žandar uleti u kuću, starog ti iskasapi i spakuje u bačvu kao kad kiseliš kupus. Pitao bih te ja gdje bi išao i koga bi podržavao. Lako je sad o Briselu i konc logorima razglabat. Dajte ljudi….

Blebetanje.

U staroj Yu je bilo ubojstava i nasilja nad Hrvatima, a najviše prema Muslimanima akd je njih poubijano oko 2000, a o teroru nad Albancima da ne govorimo.

Hrvati jesu stradali tu i tamo, no to je za takvu balkansku banditsku državu bilo nešto minorano, ne više od 100 ljudi tijekom cijelog perioda. Stupanj nasilja uopće nije usporediv s onim u NDH ili u FNRJ.

Ovaj podebljani dio objašnjava neshvaćanje vidljivo iz prvog posta ove teme, zašto neki čak i danas brane NDH?

Stradanje Hrvata u toj banditskoj državi i hrvatska borba za oslobođenje iz te tamnice naroda, vlastita su biološka i(li) duhovna baština sadašnjih hrvatskih nacionalista - onih vezanih za NDH.

Za njih Prosinačke žrtve, Šestosiječanjska diktatura, Velebitski ustanak, Sibinjske žrtve, Senjske žrtve kao i mučeništva Hranilovića, Javora i Oreba pripadaju povijesti vlastite borbe za oslobođenje okrunjene proglašenjem NDH 10. travnja.

Oni su u NDH bili nositelji vlasti, oni su poslije njezinog sloma ispaštali posljedice.

Stoga je nisu spremni niti pljuvati, niti se pridružiti njezinom blaćenju.
Dapače, teško je se odlučuju i kritizirati

Graničar18 · **Pridružen/a:** 27 lis 2018, 11:42 **Postovi:** 10509

weasel je napisao/la:

A što ste toliko navalili na tu Drinu, ljudi moji svi Hrvati tada su gledali Drinu kao povjesnu granicu, to je kao danas da pitaš oko Dunava ništa sporno.

Jedan Maček je tražio Drinu , a radi se o liku veoma liberalnih pogleda naspram ostale ekipe iz tog vremena.

Problem je u tome što na Drini nema Hrvata za razliku od Dunava.To je isto koda bi Srbi gledali na Julijanske Alpe kao istorijsku granicu.

Glazbenik

Hroboatos je napisao/la:

Razumijem srbadiju, oni su histerici, a i jugoorjunaše.

No ne razumijem moderne hrvatske nacionaliste koji oko tog piždre kao da je relevantno i grčevito brane apsurdnim argumentima.

Hajde da je bila kao 3. Reich, moćna, sila....no bila je bijedna marioneta, podrepaška gubernija.

Prvo- da smo mi hurraaa, sretni prihvatili NDH. Pa jesmo kao neku svoju državu, dobili ju na pladnju, ne gledaš kroz prste. Ali da smo bili baš jako sretni...

Drugo- neki su stvarno bili sretni. No to pokazuje da smo bili politički nepismeni, glup narod. nepismeniji od Slovaka, koji su bili hajde de, ali....

Treće- mi smo u NDH jedini imali svoje konclogore. Hebiga, to nisu ni marionete i saveznici osovina tipa Bugarske, Slovačke, Mađarske,.... Neugodnjak. Ne treba se praviti blesav oko toga, to je sramota za taj režim, kao i progon Židova oduševljeno, za razliku od Bugara.

Četvrto- od NDH nismo naslijedili ništa osim tri-četiri dobre stvari u kulturi: HE, povijesti Draganovića, Ježića, Kombola i Šarićev prijevod Biblije. Inače praktički ništa.

Peto- naša emigracija je tu promašila. Vezivala je hrvatsku državnost za taj propali bijedni projekt. Da su njegovali uspomenu na Bleiburšku tragediju- OK. No oni ostali kod slugančenja kao ideologije.

Doista smo nepopravljivo glupi u nekim stvarima.

Ti prozvani hrvatski nacionalisti su baštinici tradicije NDH, a podržavaju ih i oni koji vide paralele između njezinih neprijatelja i njihovih metoda borbe s neprijateljima RH i njihovim metodama borbe.

1.) Za NDH su se oni izborili i sami su je proglasili. Nisu je dobili na pladnju.
2.) Bili su sretni, jer su ostvarili cilj svoje borbe.
3.) Ne dira ih. Uostalom, za ulogu vlasti NDH u spašavanju Židova as iz rukava im je knjiga E. Gitman.
4.) Oni smatraju da je NDH provodila nacionalno svjesniju kulturnu politiku, nego što danas vodi RH.
5.) Većina spomenute emigracije su bili nositelji vlasti u NDH. Oni koji nisu, npr. HSS-ovci i kasnije proljećari su imali drugačiji odnos prema njoj. Nitko nije ostao kod "slugančenja kao ideologije". Samo su s obzirom na malobrojnost tražili saveznike i sponzore preko kojih bi mogli ostvariti ciljeve, za koje su im vlastite snage bile nedostatne.

Ceha · **Pridružen/a:** 08 svi 2009, 13:12 **Postovi:** 24100

Graničar18 je napisao/la:

weasel je napisao/la:

A što ste toliko navalili na tu Drinu, ljudi moji svi Hrvati tada su gledali Drinu kao povjesnu granicu, to je kao danas da pitaš oko Dunava ništa sporno.

Jedan Maček je tražio Drinu , a radi se o liku veoma liberalnih pogleda naspram ostale ekipe iz tog vremena.

Problem je u tome što na Drini nema Hrvata za razliku od Dunava.To je isto koda bi Srbi gledali na Julijanske Alpe kao istorijsku granicu.

Bilo je i takvih.
A i kod ovih muslimana je nacija folklor.

A Hrvatska je išla do Drine, jbg.

Hroboatos · **Pridružen/a:** 02 svi 2009, 17:45 **Postovi:** 6998

Ceha je napisao/la:

Rika sv Vida je napisao/la:

Dobili smo veću Baranju koja nikad nije bila u Hrvatskoj. Mađari nisu imali partizane pa su bili kažnjeni gubitkom teritorija zbog fašizma.

Ovo nije točno.

Prvo, Baranja je bila u Hrvatskoj, tamo su vladali Braslav, pa brat Bele IV, hrvatski herceg (i bjelohrvatski kralj) Koloman....
Drugo, Baranja je pripojena krajem ww1, ne ww2, radi toga što je ekonomsko zaleđe Osijeka (a nije stopljena s Osijekom).
Treće, tamo je bilo Hrvata, a dobar komad baranjskih Hrvata je ostao u Mađarskoj. To se (skupa s Bajskim trokutom) tražilo nakon ww2, ali frulica. Cijela Podravina je oko ww1 bila hrvatska...

Mađari nisu bili kažnjeni gubitkom teritorija radi fašizma.

Pišeš svašta.

Baranju smo dobili jer smo se tamo naselili više u nedavnom razdoblju; oko Subotice je nerealno da dobijemo išta jer je bila duboko u tuđen području. Osim Neuma, jedna uistinu realna mogućnost je bilo oko 30% Boke Kotorske- to bi bilo to.

Ceha · **Pridružen/a:** 08 svi 2009, 13:12 **Postovi:** 24100

Glazbenik je napisao/la:

Hroboatos je napisao/la:

Razumijem srbadiju, oni su histerici, a i jugoorjunaše.

No ne razumijem moderne hrvatske nacionaliste koji oko tog piždre kao da je relevantno i grčevito brane apsurdnim argumentima.

Hajde da je bila kao 3. Reich, moćna, sila....no bila je bijedna marioneta, podrepaška gubernija.

Prvo- da smo mi hurraaa, sretni prihvatili NDH. Pa jesmo kao neku svoju državu, dobili ju na pladnju, ne gledaš kroz prste. Ali da smo bili baš jako sretni...

Drugo- neki su stvarno bili sretni. No to pokazuje da smo bili politički nepismeni, glup narod. nepismeniji od Slovaka, koji su bili hajde de, ali....

Treće- mi smo u NDH jedini imali svoje konclogore. Hebiga, to nisu ni marionete i saveznici osovina tipa Bugarske, Slovačke, Mađarske,.... Neugodnjak. Ne treba se praviti blesav oko toga, to je sramota za taj režim, kao i progon Židova oduševljeno, za razliku od Bugara.

Četvrto- od NDH nismo naslijedili ništa osim tri-četiri dobre stvari u kulturi: HE, povijesti Draganovića, Ježića, Kombola i Šarićev prijevod Biblije. Inače praktički ništa.

Peto- naša emigracija je tu promašila. Vezivala je hrvatsku državnost za taj propali bijedni projekt. Da su njegovali uspomenu na Bleiburšku tragediju- OK. No oni ostali kod slugančenja kao ideologije.

Doista smo nepopravljivo glupi u nekim stvarima.

Ti prozvani hrvatski nacionalisti su baštinici tradicije NDH, a podržavaju ih i oni koji vide paralele između njezinih neprijatelja i njihovih metoda borbe s neprijateljima RH i njihovim metodama borbe.

1.) Za NDH su se oni izborili i sami su je proglasili. Nisu je dobili na pladnju.
2.) Bili su sretni, jer su ostvarili cilj svoje borbe.
3.) Ne dira ih. Uostalom, za ulogu vlasti NDH u spašavanju Židova as iz rukava im je knjiga E. Gitman.
4.) Oni smatraju da je NDH provodila nacionalno svjesniju kulturnu politiku, nego što danas vodi RH.
5.) Većina spomenute emigracije su bili nositelji vlasti u NDH. Oni koji nisu, npr. HSS-ovci i kasnije proljećari su imali drugačiji odnos prema njoj. Nitko nije ostao kod "slugančenja kao ideologije". Samo su s obzirom na malobrojnost tražili saveznike i sponzore preko kojih bi mogli ostvariti ciljeve, za koje su im vlastite snage bile nedostatne.

Hitler je na početku mislio povuć liniju na rijeci Bosni (odnosno malo istočnije od nje).
Pa se Crna legija zaletjela u Podrinje.

Hroboatos · **Pridružen/a:** 02 svi 2009, 17:45 **Postovi:** 6998

Glazbenik je napisao/la:

Hroboatos je napisao/la:

Razumijem srbadiju, oni su histerici, a i jugoorjunaše.

No ne razumijem moderne hrvatske nacionaliste koji oko tog piždre kao da je relevantno i grčevito brane apsurdnim argumentima.

Hajde da je bila kao 3. Reich, moćna, sila....no bila je bijedna marioneta, podrepaška gubernija.

Prvo- da smo mi hurraaa, sretni prihvatili NDH. Pa jesmo kao neku svoju državu, dobili ju na pladnju, ne gledaš kroz prste. Ali da smo bili baš jako sretni...

Drugo- neki su stvarno bili sretni. No to pokazuje da smo bili politički nepismeni, glup narod. nepismeniji od Slovaka, koji su bili hajde de, ali....

Treće- mi smo u NDH jedini imali svoje konclogore. Hebiga, to nisu ni marionete i saveznici osovina tipa Bugarske, Slovačke, Mađarske,.... Neugodnjak. Ne treba se praviti blesav oko toga, to je sramota za taj režim, kao i progon Židova oduševljeno, za razliku od Bugara.

Četvrto- od NDH nismo naslijedili ništa osim tri-četiri dobre stvari u kulturi: HE, povijesti Draganovića, Ježića, Kombola i Šarićev prijevod Biblije. Inače praktički ništa.

Peto- naša emigracija je tu promašila. Vezivala je hrvatsku državnost za taj propali bijedni projekt. Da su njegovali uspomenu na Bleiburšku tragediju- OK. No oni ostali kod slugančenja kao ideologije.

Doista smo nepopravljivo glupi u nekim stvarima.

Ti prozvani hrvatski nacionalisti su baštinici tradicije NDH, a podržavaju ih i oni koji vide paralele između njezinih neprijatelja i njihovih metoda borbe s neprijateljima RH i njihovim metodama borbe.

1.) Za NDH su se oni izborili i sami su je proglasili. Nisu je dobili na pladnju.
2.) Bili su sretni, jer su ostvarili cilj svoje borbe.
3.) Ne dira ih. Uostalom, za ulogu vlasti NDH u spašavanju Židova as iz rukava im je knjiga E. Gitman.
4.) Oni smatraju da je NDH provodila nacionalno svjesniju kulturnu politiku, nego što danas vodi RH.
5.) Većina spomenute emigracije su bili nositelji vlasti u NDH. Oni koji nisu, npr. HSS-ovci i kasnije proljećari su imali drugačiji odnos prema njoj. Nitko nije ostao kod "slugančenja kao ideologije". Samo su s obzirom na malobrojnost tražili saveznike i sponzore preko kojih bi mogli ostvariti ciljeve, za koje su im vlastite snage bile nedostatne.

Takvih nema.
Moderni hrvatski nacionalisti su, npr., Davor Marijan, Trpimir Vedriš, Ivan Aralica, Hrvoje Hitrec, Andrija Hebrang, ... a takav je bio i pokojni Slobodan Praljak te Miroslav Tuđman.
Na karikaturalne budale u nekim strankama i paradne figure ni ne osvrćem se.

Naša Kvačica · **Pridružen/a:** 03 svi 2009, 17:49 **Postovi:** 33180

Haram je napisao/la:

daramo je napisao/la:

Ovi što brane komuniste i njihov režim nisu ništa drugačiji od ovih što brane ustaše i njihov rezim, isti mentalitet.

Da, bas sve isto.

Isti oslobodioci Ausvica i oni sto su ga sagradili i u njemu pobili milion ljudi.

Sta reci, pravi si judeo-krscanski ojropljanin, za BriSSela sperman.

Imali su komunisti vlastite logore.

Hroboatos · **Pridružen/a:** 02 svi 2009, 17:45 **Postovi:** 6998

Ta ustaška priča je bila od samog početka propala stvar. Da ne spominjemo stanje prije 1941., Bilandžić je ovdje posve u pravu (Hrvatska moderna povijest)

Sutradan po proglašenju NDH, Pavelić je još jedanput, na drugom sastanku s Mussolinijem u
Veneciji, pristao Italiji ustupiti dalmatinske gradove koji nose povijesni talijansko-mletaĉki peĉat. Tek
nakon toga on je s oko 200 ustaša, 15. travnja oko 4 sata ujutro, ušao u Zagreb i već sutradan imenovao
prvu vladu NDH.
Sam čin proglašenja NDH, u koju je uvrštena i BiH, izazvao je euforiĉno oduševljenje većine
hrvatskoga naroda. Oko nove vlasti okupili su se ljudi iz različitih društvenih slojeva, spremni da grade
svoju nacionalnu drţavu, uskrslu nakon osam stoljeća. Međutim, na plimi tog oduševljenja ustaše su od
prvoga dana forsirano uspostavljali društveni sustav po uzoru na režime nacistiĉke Njemaĉke i fašistiĉke
Italije. Takva politika je mnoge rodoljube postavila u najtežu dilemu: kako biti lojalan ideji nacionalne
države kada ona svojim profašistiĉkim režimom i uklapanjem u novi Hitlerov poredak dovodi u pitanje
njezinu budućnost.

Proklamacija nacionalne države prihvaćena je optimistiĉki, a u pojedinim krugovima i euforiĉno. Ta
je euforiĉnost potencirana i ĉinjenicom da je nacionalna država došla bez ljudskih žrtava, zahvaljujući
izbjegnutom ratu Jugoslavije sa silama osovine. Zavladalo je i uvjerenje da će Hrvatska odmah ostvariti
golemu gospodarsku i kulturnu prednost vezivanjem s Velikom Njemaĉkom, koja je postavila temelje za
tisućgodišnji “novi europski poredak”, kojemu se tada pripisivala superiornost nad dekadentnim zapadnim
kapitalizmom i bezbožnim komunizmom. Glorificirali su se mladi “nacifašistiĉki režimi” koji su odnijeli
povijesnu pobjedu nad trulom zapadnom parlamentarnom demokracijom, u kojoj vlada plutokracija.

Međutim, s prvim danima euforiĉnog slavlja zapoĉela je i kalvarija NDH. Prvi ĉin na njezinu
tragiĉnom putu bili su tzv. Rimski ugovori od 18. svibnja 1941. kojima je Ante Pavelić ustupio Italiji veći
dio Dalmacije sa Sušakom, Šibenikom, Trogirom i Splitom, tako da je Hrvatskoj pripala nepristupaĉna
podvelebitska obala, dio od Omiša do Cavtata s dvije male luke – Ploĉe i Gruž, zatim otoci Braĉ i Hvar te
poluotok Pelješac. Suvišno je reći koliko je bolno u srcima ljudi primljena izdaja Dalmacije.
Mađarska je kao saveznica NDH bez pitanja Zagreba 10. srpnja 1941. anektirala Međimurje.
NDH je dobila diplomatsko priznanje samo od nacifašistiĉkih drţava: 15. travnja 1941. od
Njemaĉke i Italije, a zatim odmah redom od Mađarske, Bugarske, Slovaĉke, Rumunjske, Danske, Finske,
Španjolske, Japana, nacionalistiĉke Kine i Mandžurije. Pokušaji da se dobije priznanje i od Vatikana nisu
nikada uspjeli.

NDH je ušla u Trojni i Antikominternski pakt. Kao ĉlanica tih paktova NDH se 1941. ukljuĉila u rat
protiv SSSR-a, a potkraj iste godine navijestila i rat SAD-u. Tako je A. Pavelić u Drugome svjetskom ratu vezao sudbinu NDH sa sudbinom nacifašistiĉkog bloka.
Režim NDH ustrojen po nacifašistiĉkom modelu odmah je poĉeo djelovati. Nije bilo ni dana
bezvlašća jer su se sve institucije Maĉekove Banovine Hrvatske stavile na raspoloženje Paveliću. Pavelić je
odmah imenovao vladu, župane, ĉelnike kotareva i općina – sve bez ikakve procedure jer država nije imala
ni ustav ni sabor, tako da je poglavnik djelovao kao samoizabrani diktator zemlje i države.
Mehanizam upravljanja imao je dva stupa: državni, u kojemu nije bilo klasiĉne podjele na
zakonodavnu, izvršnu i sudbenu vlast jer je sve bilo u rukama šefa države, i stranaĉki u obliku ustaške
organizacije od vrha države do posljednje instance.
Politiĉka se vlast izgradila na vertikali poglavnik – vlada – župani – kotarevi – općine; bila je
diktatorska jer je djelovala bez ustavno-pravnog ograniĉenja.
Vertikalnu organizaciju rukovodstva ustaškoga pokreta ĉinili su glavni ustaški stan (GUS) na ĉelu s
Pavelićem i njegovim “doglavnicima”, koji nisu birani već ih je Poglavnik imenovao, i to je tijelo bilo
vrhovni organ; njemu su bili podložni ustaški stožeri za županije, ustaški logori za kotareve i ustaški tabori
za općine. Taj mehanizam nije bio ni stranka ni pokret, jer je funkcionirao na apsolutnoj hijerarhijskoj
podĉinjenosti, a njegovi ĉelnici nisu birani već imenovani. Ustaška je organizacija u praksi dominirala
državnim institucijama, a imala je i svoje vojne postrojbe (“Ustaška vojnica”, dok je redovna vojska bila
“Domobranstvo”).

NDH je dakle bila tipiĉna jednostranaĉka diktatorska drţava pod neformalnom vlašću Njemaĉke i
Italije. Njezin je suverenitet bio niži od onoga koji je Hrvatska imala u Habsburškoj Monarhiji, a njezini
društveni odnosi na nižoj civilizacijskoj razini do one koju je dostigla do 1918. godine.
Ograniĉenost suvereniteta NDH ogleda se i u ĉinjenici da ona nije smjela imati ratnu mornaricu, a
domobranstvo je u poĉetku bilo ograniĉeno na 16.000 vojnika. Njezin teritorij podijeljen je na interesno
podruĉje Italije i Njemaĉke, i to crtom Samobor-Glina-Dvor-Jajce-Bugojno-Goraţde. Sjeverno od te crte
prevlast je imala Njemaĉka, a južno Italija. Talijansko je podruĉje bilo podijeljeno na tri zone: prva, ona koja
je bila anektirana u talijansku drţavu, druga tzv. demilitarizirana zona s talijanskom vojskom do crte
Ogulin-Slunj-Udbina-Kupres-Mostar-Nevesinje i treća do demarkacijske crte s Njemaèkom. Ta je podjela
na zone važna zato što će Italija do kapitulacije u jesen 1943. imati jaĉu vlast i moć od one NDH.

Najtragiĉnija strana režima NDH jest njegova rasna politika. Pod udar te politike došli su Židovi,
Cigani i Srbi. NDH je donijela propise o rasnoj pripadnosti, o zaštiti arijske krvi i ĉasti hrvatskoga naroda po
uzoru na Hitlerove nacistiĉke zakone. Najprije je zapoĉela likvidacija Židova.

Dvanaest dana nakon osnivanja NDH, ministar A. Artuković izjavio je da će vlada “uskoro riješiti
židovsko pitanje na isti naĉin kao što ga je riješila njemaĉka vlada”. Nekoliko dana nakon toga Ante
Pavelić je njemaĉkim novinama izjavio da će se “židovsko pitanje radikalno riješiti prema rasnim .
gledištima”. O tempu likvidacije Židova Ante Pavelić je sredinom prosinca 1941. iznio podatak da je
koncem 1941. od oko 35.000 Židova još ostalo 12.000.
Najveći dio Roma pobijen je 1941-1942. u Jasenovcu tako da je ta etniĉka zajednica gotovo nestala.
Ustaška je vlada odmah pozvala Srbe da se iz Hrvatske i BiH sele u Srbiju. Tako npr. Mile Budak na
zboru u Brodu kaže da je domovina Srba u Srbiji, a ministar Žanić na zboru u Novoj Gradiški: “Ova država
... mora biti hrvatska... i zato oni koji su došli ovamo ti treba da odu...” Nakana je ustaške vlade bila da se
dio Srba iseli, dio asimilira, a dio likvidira. Za prva tri mjeseca iselilo se u Srbiju od 140.000 do 180.000
Srba, a zatim su pobune, ustanci, rat prekinuli proces iseljavanja.

Što se tiĉe odnosa prema vlastitom narodu, dovoljno je reći da se kažnjavala svaka nelojalnost. Za
slušanje stranog radija mogla se dobiti robija. Najbolji indikator nepoštivanja volje i raspoloženja većine
hrvatskoga naroda jest upućivanje njegova vođe Vladka Maĉeka u logor Jasenovac već u listopadu 1941.
godine. Ustaški režim je prakticirao razne vrste manipuliranja narodom. U početku su građani masovno
podržavali NDH ne gledajući pod kojim okolnostima se ona stvara, ne gledajući koji i kakvi ljudi
preuzimaju vlast, pa čak i ne obazirući se kakvu će budućnost imati ta država. Taj hrvatski fenomen ne
razlikuje se od sliĉnih fenomena drugih naroda u ĉasu stvaranja nacionalne države. Ljudi su bili strpljivi i
nadali se da će se režim demokratizirati.

Hroboatos · **Pridružen/a:** 02 svi 2009, 17:45 **Postovi:** 6998

Naša Kvačica je napisao/la:

Haram je napisao/la:

Da, bas sve isto.

Isti oslobodioci Ausvica i oni sto su ga sagradili i u njemu pobili milion ljudi.

Sta reci, pravi si judeo-krscanski ojropljanin, za BriSSela sperman.

Imali su komunisti vlastite logore.

Imali su ih i više, i prije i poslije nacista i fašista.

Pitajmo Pol Pota, sudionika na jugoslavenskim radnim akcijama.

Flamel

Evo što je povjesničar Jozo Tomašević napisao o NDH u zaključku svoje knjige "Rat i Revolucija u Jugoslaviji"

Autor nije nikakav Jugoslaven, komunist ili slično, veći dio karijere proveo je u SAD:

Citat:

Budući da su ustaše u NDH bili najvažnija kolaboracionistička skupina u Jugoslaviji za vrijeme Drugoga svjetskog rata i s obzirom da je velik dio ove
knjige posvećen njima, primjereno je o njima dodati nekoliko zaključnih napomena. Čak i nakon užasa i sramote rata, mnogi bivši ustaše i proustaški
orijentirani Hrvati u izbjeglištvu, kao i prokatolički pisci i one skupine koje su bile naklonjene ustašama, nisu uspjeh shvatiti svu suludost proglašenja nezavisnosti
i cjelinu ustroja ustaške države u uvjetima koji su tada prevladavali u Europi. Činjenica je da se NDH nije mogla održati nakon rata kao nezavisna
država, bez obzira na to koja strana pobijedila. U slučaju pobjede sila Osovine, NDH bi izgubila još više teritorija od Italije i još bi više postala njemačko-
-talijanski kondominij nego što je to bila za vrijeme rata. U slučaju savezničke pobjede, NDH bi nastavila postojati kao dio veće jugoslavenske države.
Ukratko, NDH je bila u položaju iz kojeg nije bilo izlaza.

Kakvi bi bili izgledi ustaške države u hipotetskom slučaju pobjede sila Osovine? Ona je bila smještena, moramo se toga sjetiti, u geopolitički nedefiniranom
dijelu Europe, bila je jedna od onih malih država koje je Hitler zvao „državama od dreka" (.Dreckstaaten), koje su nastavile postojati samo zato što
se velike sile nisu mogle dogovoriti kako ih podijeliti. Pod pretpostavkom da je njemačko-talijanski savez nastavio postojati, Italija bi sebi pripojila još veći
dio Hrvatske, čime bi najvjerojatnije Hrvatsku odsjekla od Jadranskoga mora kako bi Italija mogla imati kopnenu vezu s Crnom Gorom i Albanijom. Italija
bi, vrlo vjerojatno, nametala daljnje političke i ekonomske ustupke, uz one koji su već postojali temeljem Rimskih sporazuma iz svibnja 1941, ovisno o
konačnoj razdiobi plijena između Hitlera i Mussolinija. Međutim, s obzirom na Hitlerovu nezasitnu sklonost prema teritorijalnom osvajanju, nakon pobjede
sila Osovine u Drugome svjetskom ratu u kratkom je vremenu moglo uslijediti njemačko podjarmljivanje Italije, a stoga i NDH kao formalnoga talijanskoga
satelita. To nije u potpunosti prenategnuto razmatranje, jer su mnogi Talijani tijekom rata mislili da se Hitler odnosio prema Mussoliniju kao prema njegovu
talijanskom gauleiteru. Na kraju ove raščlambe, njemački nadljudi iz Hitlerove mašte ne bi mogli dopustiti postojanje drugih nadljudi ili onih slobodnih; njih
bi mogli okruživati samo robovi.

S obzirom na napore Njemačke da se proširi tijekom Drugoga svjetskog rata i na Hitlerove planove da se obračuna sa slavenskim narodima u istočnoj i
jugoistočnoj Europi nakon potpune pobjede, lako se dao razaznati obris vjerojatnog Pax Germanica u tom dijelu svijeta. Nakon potpune likvidacije Židova,
svi negermanski narodi Europe, u prvom redu Slaveni, više-manje su trebali biti porobljeni ili stavljeni pod njemačko tutorstvo. Podjarmljenim narodima
ne bi ostao nikakav prostor djelovanja koji bi im omogućio održanje, a kamoli daljnji razvoj njihovih političkih, kulturnih i ekonomskih individualnosti. Cijelo
bi se ovo golemo područje i stanovništvo pretvorili u ekonomski autarkično i politički i vojno neranjivo carstvo, pod njemačkim nadzorom i vodstvom,
koje je trebalo trajati „tisuću godina".
Kakav bi bio položaj NDH u ovakvoj državi može se razaznati iz snažnog prezira koji su mnogi Nijemci izražavali prema oružanim snagama NDH
(i prema tome, neizravno prema političkim i vojnim čelnicima NDH te, na kraju ove raščlambe, prema cijeloj hrvatskoj naciji). Prezir je bio, prema generalu
Glaiseu, široko rasprostranjen čak i među najniže rangiranima, običnim njemačkim vojnicima i dočasnicima. Mnogi su Nijemci, uključujući i Hitlera,
smatrali da su Hrvati nesposobni sami steći, održati i razviti vlastitu državu.
S obzirom na te stavove, postavlja se pitanje bi li položaj Hrvatske bio bolji u Europi u kojoj bi dominirah nacisti od njenog prijašnjeg, međuratnog položaja
u Jugoslaviji. Nameće se neizbježan zaključak da ne bi. Italija i Njemačka bile su velike imperijalističke sile. Ustaška Hrvatska se nikad ne bi mogla nadati da
bi mogla parirati njihovoj snazi, a pod njima bi s vremenom izgubila i državnost i nacionalnost. Srbija - iskonski neprijatelj Hrvatske, prema ustašama - bila je,
kao i Hrvatska, mala nacija. Kako god sudili, čini se - veće su šanse postojale -da je Hrvatska mogla iznaći zadovoljavajući modus vivendi sa Srbijom negoli
s Italijom ili Njemačkom.
S druge strane, izgledi za očuvanje NDH u slučaju savezničke pobjede bili su jednako nepovoljni. Čak da su HSS i inicijatori plana Lorković-Vokić uspjeli
privesti Hrvatsku na stranu Zapada, Saveznici su smatrali nužnim ponovno uspostaviti Jugoslaviju kao državu. Čak i da se NDH ponašala pravično za vrijeme
rata, u poslijeratnom razdoblju ona ne bi mogla nastaviti postojati. Ona bi to još manje mogla s režimom koji je izazvao ogorčenje svih civiliziranih
ljudi svojim razularenim bezakonjem i krvavim napadima protiv Srba, Židova, Roma i antifašistički nastrojenih Hrvata.

Ponovimo, NDH koju su osnovale sile Osovine nije mogla opstati kao nezavisna država nakon rata bez obzira na to tko pobijedio, zato što je ona od
početka djelovala u situaciji u kojoj nije imala nikakvih izgleda.

Ostaje, međutim, činjenica da je velika većina Hrvata željela hrvatsku državu. Nakon što su njima tijekom 840 godina vladale druge nacije, postojala
je neodoljiva psihološka i politička težnja za nezavisnošću. Međutim, politički čelnici u kritičnim povijesnim razdobljima u obzir moraju uzeti cijenu koju se
treba platiti za nezavisnost, ne izraženu samo u ljudskim životima i patnjama već i u smislu nacionalne časti i držanja te u smislu izgleda opstanka novouspostavljene
države. Iznad svega, nezavisnost ne smije biti privid, ona nije tek razmjena ovisnosti o jednoj naciji za ovisnost o drugoj. Vladko Maček, prvak
HSS-a, koji je zastupao većinu Hrvata od početka jugoslavenske države, nije bio voljan prihvatiti „nezavisnost" koja se u travnju 1941. nudila po cijeni koju
je Hitler nametnuo. Međutim, mnogi ustaše i Hrvati koji su bili opsjednuti snom o nezavisnosti to jesu bih voljni. Mile Budak, vodeći ustaša, savršeno je izrazio tu opsesiju
kad se povjerio kiparu Ivanu Meštroviću da je on pristao uz „namjeru da nezavisna država Hrvatska postoji i da treba nastaviti postojati, bilo to uz pomoć
Nijemaca, Britanaca ili čak samog vraga. 'Ja bih sutra pristao [...] da Hrvatskabude komunistička republika, pod uvjetom da bude slobodna i nezavisna'".

Međutim, u svijetu politika sile, velike sile u pravilu ne pomažu uspostavljanju i održavanju malih država a da im ne postave bilo eksplicitne bilo implicitne
uvjete ili da u tome nemaju vlastite specifične pohtičke ih ekonomske ciljeve. Ako državnost nije stečena, uglavnom, borbom same nacije, već joj je
dodijeljena širokogrudnošću jedne ili više velikih sila, nova država obično nije istinski ni slobodna ni nezavisna. To je doista bio slučaj s NDH.
Neki su ustaše to shvatili. U nemogućnosti da na bilo koji način obrane uspostavljenu državu ili njenu političku i vojnu prošlost, oni su ih zanemarivali
i umjesto toga su se usredotočili na proglašavanje hrvatske „državnosti", odvajajući 10. travanj 1941. od četiri godine koje su uslijedile. Takav se postupak,
međutim, ne može opravdati s historijskoga gledišta. Teorijsko pravo hrvatske nacije na njenu nezavisnu državu nije cjelovito pitanje. Zbog toga što je povijest
slijed međuovisnih događaja, nemoguće je preuzeti ono što netko želi za svoje svrhe i zanemariti sve drugo.

Hroboatos · **Pridružen/a:** 02 svi 2009, 17:45 **Postovi:** 6998

Glazbenik je napisao/la:

Ovaj podebljani dio objašnjava neshvaćanje vidljivo iz prvog posta ove teme, zašto neki čak i danas brane NDH?

Stradanje Hrvata u toj banditskoj državi i hrvatska borba za oslobođenje iz te tamnice naroda, vlastita su biološka i(li) duhovna baština sadašnjih hrvatskih nacionalista - onih vezanih za NDH.

Za njih Prosinačke žrtve, Šestosiječanjska diktatura, Velebitski ustanak, Sibinjske žrtve, Senjske žrtve kao i mučeništva Hranilovića, Javora i Oreba pripadaju povijesti vlastite borbe za oslobođenje okrunjene proglašenjem NDH 10. travnja.

Oni su u NDH bili nositelji vlasti, oni su poslije njezinog sloma ispaštali posljedice.

Stoga je nisu spremni niti pljuvati, niti se pridružiti njezinom blaćenju.
Dapače, teško je se odlučuju i kritizirati

Da, i tu su pokazali svoju glupost i ograničenost.

Ideš stvarati revolucionarnu terorističku organizaciju u savezu s Italijom i Mašarskom, zemljama koje žele veće komade tvoje domovine.

Bolje u popišanoj Jugoslaviji u komadu i s kakvom takvom ulogom, nego marioneta luđačkih režima prema kojima si niža rasa.

Glazbenik

Hroboatos je napisao/la:

Takvih nema.
Moderni hrvatski nacionalisti su, npr., Davor Marijan, Trpimir Vedriš, Ivan Aralica, Hrvoje Hitrec, Andrija Hebrang, ... a takav je bio i pokojni Slobodan Praljak te Miroslav Tuđman.
Na karikaturalne budale u nekim strankama i paradne figure ni ne osvrćem se.

Aralica, Hebrang, Praljak i M. Tuđman nemaju veze s NDH, jer su ponikli iz partizanskog miljea.
Nisam stekao dojam da je brane.

D. Marijana i T. Vedriša nisam doživio kao apologete NDH.

Ako nije riječ o njima, tko su onda "naši ljudi" iz naslova teme?

Naša Kvačica · **Pridružen/a:** 03 svi 2009, 17:49 **Postovi:** 33180

Kad ti je poglavnik završio mekteb, ne može dobro završiti nikako.

HercegBosna.org

Ne shvaćam zašto niz naših ljudi emo brani NDH

Online