|
|
Stranica: 4/5.
|
[ 106 post(ov)a ] |
|
Autor/ica |
Poruka |
Noname01
|
Naslov: Re: RKC - neprijatelj hrvatske nacije? Postano: 19 vel 2024, 18:28 |
|
Pridružen/a: 21 lip 2023, 14:22 Postovi: 3339
|
|
Vrh |
|
|
zalutala
|
Naslov: Re: RKC - neprijatelj hrvatske nacije? Postano: 22 vel 2024, 14:40 |
|
Pridružen/a: 27 lis 2022, 12:02 Postovi: 1664
|
Privitak:
428610685_2388042228062747_9010852084621918139_n.jpg [ 79.86 KiB | Pogledano 2292 put/a. ]
Fra Anntun Knežević je zbog svoje Krvave knjige(Propast Bosanskog kraljevstva) nosio glavu u torbi. Objavio ju je pod pseudonimom XX, a dvojica bosanskih paša su raspisali nagradu u vrijednosti čizme dukata za informacije o autoru te knjige. Današnji Bošnjaci se pozivaju na fra Kneževića dokazujući svoje bošnjaštvo. Koliko znam bošnjačka historiografija kaže da su današnji Bošnjaci potomci bogumila koji su srdačno dočekali Turke i listom primili islam. Za zaključiti je da među njihovim precima nije bilo otpora prema sultanu El Fatihu. Kako se povezuju sa ovom narodnom pjesmom koju je fra Knežević zapisao u svojoj Krvavoj knjizi? Iz pjesme je vidljiv otpor prema: Azijat oholi žvale razvratio, nadaljje piše: lete ka gradu prvostonu čuju rieči gospodara: mi i otačbina u pogibelji(riječ je o bosanskom kralju, a preci današnjih Bošnjaka po njihovoj historiografiji nisu pružili otpor, nego su srdačno dočekali Turke, mahom teološki izobraženi poznavajući sličnosti islama i "bogumilstva"). Držeći se današnje bošnjačke historiografije ni s ovim se ne mogu povezati: za dom i rod umrieti, za dom i rod krv proliti. I da ne nabrajam dalje.
|
|
Vrh |
|
|
Neznam
|
Naslov: Re: RKC - neprijatelj hrvatske nacije? Postano: 22 vel 2024, 21:56 |
|
Pridružen/a: 08 kol 2023, 14:57 Postovi: 650
|
zalutala je napisao/la: Privitak: 428610685_2388042228062747_9010852084621918139_n.jpg Fra Anntun Knežević je zbog svoje Krvave knjige(Propast Bosanskog kraljevstva) nosio glavu u torbi. Objavio ju je pod pseudonimom XX, a dvojica bosanskih paša su raspisali nagradu u vrijednosti čizme dukata za informacije o autoru te knjige. Današnji Bošnjaci se pozivaju na fra Kneževića dokazujući svoje bošnjaštvo. Koliko znam bošnjačka historiografija kaže da su današnji Bošnjaci potomci bogumila koji su srdačno dočekali Turke i listom primili islam. Za zaključiti je da među njihovim precima nije bilo otpora prema sultanu El Fatihu. Kako se povezuju sa ovom narodnom pjesmom koju je fra Knežević zapisao u svojoj Krvavoj knjizi? Iz pjesme je vidljiv otpor prema: Azijat oholi žvale razvratio, nadaljje piše: lete ka gradu prvostonu čuju rieči gospodara: mi i otačbina u pogibelji(riječ je o bosanskom kralju, a preci današnjih Bošnjaka po njihovoj historiografiji nisu pružili otpor, nego su srdačno dočekali Turke, mahom teološki izobraženi poznavajući sličnosti islama i "bogumilstva"). Držeći se današnje bošnjačke historiografije ni s ovim se ne mogu povezati: za dom i rod umrieti, za dom i rod krv proliti. I da ne nabrajam dalje. Ovo boldano je izmišljotina Franje Račkog (koju je preuzela muslimanska historiografija), od njega je sve krenulo.
|
|
Vrh |
|
|
zalutala
|
Naslov: Re: RKC - neprijatelj hrvatske nacije? Postano: 23 vel 2024, 07:59 |
|
Pridružen/a: 27 lis 2022, 12:02 Postovi: 1664
|
Neznam je napisao/la: zalutala je napisao/la: Privitak: 428610685_2388042228062747_9010852084621918139_n.jpg Fra Anntun Knežević je zbog svoje Krvave knjige(Propast Bosanskog kraljevstva) nosio glavu u torbi. Objavio ju je pod pseudonimom XX, a dvojica bosanskih paša su raspisali nagradu u vrijednosti čizme dukata za informacije o autoru te knjige. Današnji Bošnjaci se pozivaju na fra Kneževića dokazujući svoje bošnjaštvo. Koliko znam bošnjačka historiografija kaže da su današnji Bošnjaci potomci bogumila koji su srdačno dočekali Turke i listom primili islam. Za zaključiti je da među njihovim precima nije bilo otpora prema sultanu El Fatihu. Kako se povezuju sa ovom narodnom pjesmom koju je fra Knežević zapisao u svojoj Krvavoj knjizi? Iz pjesme je vidljiv otpor prema: Azijat oholi žvale razvratio, nadaljje piše: lete ka gradu prvostonu čuju rieči gospodara: mi i otačbina u pogibelji(riječ je o bosanskom kralju, a preci današnjih Bošnjaka po njihovoj historiografiji nisu pružili otpor, nego su srdačno dočekali Turke, mahom teološki izobraženi poznavajući sličnosti islama i "bogumilstva"). Držeći se današnje bošnjačke historiografije ni s ovim se ne mogu povezati: za dom i rod umrieti, za dom i rod krv proliti. I da ne nabrajam dalje. Ovo boldano je izmišljotina Franje Račkog (koju je preuzela muslimanska historiografija), od njega je sve krenulo. Krenulo je od nekoga drugog. Dubravko Lovrenović, sve je samo ne velikohrvatski nacionalist piše ovo: Za ono što možemo nazvati ‘bogumilskom’ poviješću Bosne sada se otkriva da je u velikoj mjeri bila zamisao Janosa von Asbotha, službenika u ranoj austrougarskoj administraciji i člana mađarskoga parlamenta, te njegova poznatijega kolege Benjamina Kállaya koji je upravljao Bosnom od 1882. do 1903… Rendjeo vidi stvaranje lažne povijesti kao rezultat spoznaje austrougarskih vlasti da će za ono što su smatrali nužnim – odvajanje Bosne i Hercegovine od Srbije – biti potrebna neka vrsta ideološke podrške. https://www.hercegbosna.org/dokumenti_u ... 6z2xp2lgqIU jednom drugom tekstu, isti autor: Bogumilski ideologem i predodžbu o neprekinutom kontinuitetu između srednjovjekovne i osmanske Bosne u svim relevantnim biološkim i državnopravnim segmentima, kako pokazuje S. M. Džaja, u muslimansko-bošnjačku povijesnu svijest uveo je pisac i orijentalist Safvet-beg Bašagić-Redžepašić (1870-1934) prvi put 1892. a zatim u svojem povijesnom kompendiju Kratka uputa u prošlost Bosne i Hercegovine od 1463. do 1850, Sarajevo, 1900. Kroz projekt integralnoga bošnjaštva austrougarski upravitelj u BiH Benjamin Kállay (1882-1903), suprotstavljajući ga srpskim i hrvatskim pretenzijama na BiH, podupirao je iz političkih razloga ovaj nacionalni koncept. http://www.prometej.ba/clanak/povijest/ ... ilima-2917Naravno da su i Rački i njegovi suvremenici prihvatili tu teoriju, no to nije poteklo od samog Račkog nego od Mađara. A prvi je u muslimansku povijesnu svijest uvodi Safvet-beg Bašagić, 1892. godine.
|
|
Vrh |
|
|
zalutala
|
Naslov: Re: RKC - neprijatelj hrvatske nacije? Postano: 23 vel 2024, 08:19 |
|
Pridružen/a: 27 lis 2022, 12:02 Postovi: 1664
|
zalutala je napisao/la: Privitak: 428610685_2388042228062747_9010852084621918139_n.jpg Fra Anntun Knežević je zbog svoje Krvave knjige(Propast Bosanskog kraljevstva) nosio glavu u torbi. Objavio ju je pod pseudonimom XX, a dvojica bosanskih paša su raspisali nagradu u vrijednosti čizme dukata za informacije o autoru te knjige. Današnji Bošnjaci se pozivaju na fra Kneževića dokazujući svoje bošnjaštvo. Koliko znam bošnjačka historiografija kaže da su današnji Bošnjaci potomci bogumila koji su srdačno dočekali Turke i listom primili islam. Za zaključiti je da među njihovim precima nije bilo otpora prema sultanu El Fatihu. Kako se povezuju sa ovom narodnom pjesmom koju je fra Knežević zapisao u svojoj Krvavoj knjizi? Iz pjesme je vidljiv otpor prema: Azijat oholi žvale razvratio, nadaljje piše: lete ka gradu prvostonu čuju rieči gospodara: mi i otačbina u pogibelji(riječ je o bosanskom kralju, a preci današnjih Bošnjaka po njihovoj historiografiji nisu pružili otpor, nego su srdačno dočekali Turke, mahom teološki izobraženi poznavajući sličnosti islama i "bogumilstva"). Držeći se današnje bošnjačke historiografije ni s ovim se ne mogu povezati: za dom i rod umrieti, za dom i rod krv proliti. I da ne nabrajam dalje. Opet ću citirati D. Lovrenovića, vezano za ovu pjesmu iz Krvave knjige fra A. Kneževića: Nema, naime, u muslimanskoj pisanoj i usmenoj tradiciji u Bosni bilo kakvih referenci na bosansku državu i bosansko kraljevstvo. Još jedan zanimljiv citat koji objašnjava dosta toga: Kontraproduktivno je prokazivanje srpstva i hrvatstva kao štetnih, umjetnih i uvoznih povijesnih kategorija, odnosno insistiranje na potrebi povratka zajedničkoj bosanskoj naciji, jer su tu mogućnost u samome startu potkresali upravo oni koji su istrajavali na diskriminatorskim po- litičkim i socijalnim odnosima u osmanskoj Bosni.64 Otuda ne treba čuditi što su kod bosanskohercegovačkih katolika druge političke i nacionalne opcije – najprije ilirizam i jugoslavenstvo, zatim konačno hrvatstvo – odnijele prevagu nad idejom integralne bosanske nacije koju je zastupao bosanski franjevac Antun Knežević. Dakako, Kneževićevo bošnjaštvo i bosanstvo urešeno je prosvjetiteljskom aureolom, ono zagovara ideju narodnog jedinstva za pravoslavne, katolike i muslimane, odnosno ideju reafirmacije srednjovjekovne bosanske državnosti na principima ravnopravnosti.65 Kneževiću se ne može prigovoriti za nacionalizam kao političko načelo koje zastupa ideju o istovjetnosti političke i nacionalne jedinice.66 Kneževićeva percepcija Bosne i bošnjaštva, za razliku od Filipovićeve, može izdržati i najstrožu provjeru demokratskih ideala, što znači politikološko, povijesno, sociološko i antropološko vrednovanje jer polazi od tri osnovna ideala: od ideala slobode, jednakosti i bratstva.6 https://www.hercegbosna.org/dokumenti_u ... 6z2xp2lgqIKome se da neka pročita sve, poveznica je tu. Znači ni Jukićevo bošnjaštvo(ilirizam), ni Kneževićevo nemaju nikakve veze sa današnjim bošnjaštvom. Namjerno se pozivam na D. Lovrenovića(kome drago kome ne, nevažno) iz razloga što ga se ne može optužiti da je hrvatski nacionalist.
|
|
Vrh |
|
|
zalutala
|
Naslov: Re: RKC - neprijatelj hrvatske nacije? Postano: 23 vel 2024, 09:07 |
|
Pridružen/a: 27 lis 2022, 12:02 Postovi: 1664
|
Ono što zamjeram, i Bošnjacima a i nekim Hrvatima je što su Jukića sveli na par citata. Čovjek koji je u teškim vremenima potaknuo narodno buđenje, osnivao škole, pokrenuo prvi bosanskohercegovački časopis, koji je u takvim vremenima obišao cijelu današnju BiH da bi napisao Poviest i zemlopis Bosne, i da ne nabrajam dalje što je sve učinio. Čak mu i jedan V. Klaić u dvije knjige odaje priznanje. I danas ga se svede na par citata kojima se dokazuje nečije bošnjaštvo ili ga se prikazuje kao protuhrvatski nastrojenog. Istina da je imao veće želje od mogućnosti, istina i da je griješio(Omer paša Latas) no on i drugi ilirci su pokrenuli narodno buđenje.
Dva pitanja za Hrvate koji drže da je djelovao protiv hrvatsva u BiH. Što bi bilo da nije bilo Jukića i iliraca( i u današnjoj BiH i RH)? Kada bi se i pod kojim okolnostima i na koji način potaknula svijest o zajedničkoj narodnoj pripadnosti; Slavonaca, Bošnjaka , Hrvata i Dalmatinaca? Tko bi to i kada pokrenuo u današnjoj BiH? Evo dva primjera kako je to izgledalo prije ilirskog pokreta.
Iz Jukićeve Poviesti i zelopisa Bosne:
PRESVETLOMU I visокоučENоми Gospodinu Gospodinu LJUDEVITU GAJU U ZN A K BLAGODARNOSTI OVO DELO POSVETJUJE SPISATELJ.
Presvietli Gospodine ! Ja sam od davno smišljao, s čim bi moju blagodarnost prama Vama izkazao? Što mi je god na pamet dolazilo, to malo poslie spazio sam, da naumljeni dar neodgovara Vašim dobročinstvima, koja sam od Vasprimio i primati neprestajem! Najposlie dosietim se, te Vam ovo moje dielo odredih prikazati, uzdajući se, da će Vam ugodno biti; pervo, što je sastavljeno od onoga, koga medju pèrve Vaše učenike i nasliednike mo žete brojiti, koi danas na putu književnosti, kako mnogi drugi, tako ni sâm, nebi bio, da Vaša Danica nije zabielila ; drugo, što je ovdie izloženo opisanje one zemlje, koju Vi cienite kano alem kamen dragi — i za koju mnogo brige i truda uložiste. Ja se dakle nadam, da ću ovim mojim malašnim darkom, koliko toliko moju zahvalnost prama Vama ukazati, samo molim, da primite s onom ljubavju, s kojom Vam se prikazuje. - Zahvalnost je rajsko bilje, kako cieli narodi, tako i po jedini ljudi dužni su svojim dobročionicima, svojim spasitelji ma uviek biti zahvalni. Kad se samo spomenem natrag 16 godinah, gdie je bila naša književnost, gdie slavjanska uzaj menost, koliko su braja Hèrvati i Bošnjaci medju sobom od tudjeni bili, da se već ni za rod jedan nisu dèržali, gdie li narodno-politički život; i gdie je sada, u komu je stanju; od milinah proljem suze, kad u Vama spoznam našeg probuditelja, našeg izbavitelja! Tko nam je dakle narodni put ukazao, nego Vi? Tko nam je prodro stazu, nego Vi? Tko je na toj stazi od
Drugi primjer, Matija Mažuranić(također ilirac): Pogled u Bosnu: osna je nama Hrvatima veoma bliska turska krajina koja se sastoji od Hercegovine i Turske Hrvatske, a sa svih strana opkoljena je austrijskim krajinama tj! Hrvatskom, Slavonijom i Dalmacijom! Turska granica nam nije daleko, najkraćom linijom 11 milja, a poštarskom cestom 12 milja! Iako su nam Turci prvi susjedi i jedan dio Hrvatske je još uvijek u njihovim rukama (prostor između Une i Vrbasa), nema puno domorodaca koji bi znali reći nešto o Bosni! To je zato što smo prolili mnogo krvi hrvući se s Turcima kroz više od 2oo godina i kad je prije 80. ili 90. godina ustrojena vojnička granica uz Tursku, okrenuli smo Bosni leđa te smo se okrenuli prema izobraženom zapadu! Od onda se ne okrećeno nazad te bolje znamo Nijemce, Talijane, Francuze i Engleze nego nas same! A li to ne bi smijelo još dugo trajati, mislim da je vrijeme da se obazremo i sami vidimo u kakvom se stanju ovaj dio naše 'lirije nalazi! Te sve misli su u meni probudile željuda kad sam već kao kalfa (rukodjeljski momak) obišao veću stranu austrijanskog carstva, a osobito sve austrijansko-ilirske pokrajine da nešto o njima i napišem i odem sam tamo!
|
|
Vrh |
|
|
Neznam
|
Naslov: Re: RKC - neprijatelj hrvatske nacije? Postano: 23 vel 2024, 16:54 |
|
Pridružen/a: 08 kol 2023, 14:57 Postovi: 650
|
zalutala je napisao/la: Neznam je napisao/la: Ovo boldano je izmišljotina Franje Račkog (koju je preuzela muslimanska historiografija), od njega je sve krenulo. Krenulo je od nekoga drugog. Dubravko Lovrenović, sve je samo ne velikohrvatski nacionalist piše ovo: Za ono što možemo nazvati ‘bogumilskom’ poviješću Bosne sada se otkriva da je u velikoj mjeri bila zamisao Janosa von Asbotha, službenika u ranoj austrougarskoj administraciji i člana mađarskoga parlamenta, te njegova poznatijega kolege Benjamina Kállaya koji je upravljao Bosnom od 1882. do 1903… Rendjeo vidi stvaranje lažne povijesti kao rezultat spoznaje austrougarskih vlasti da će za ono što su smatrali nužnim – odvajanje Bosne i Hercegovine od Srbije – biti potrebna neka vrsta ideološke podrške. https://www.hercegbosna.org/dokumenti_u ... 6z2xp2lgqIU jednom drugom tekstu, isti autor: Bogumilski ideologem i predodžbu o neprekinutom kontinuitetu između srednjovjekovne i osmanske Bosne u svim relevantnim biološkim i državnopravnim segmentima, kako pokazuje S. M. Džaja, u muslimansko-bošnjačku povijesnu svijest uveo je pisac i orijentalist Safvet-beg Bašagić-Redžepašić (1870-1934) prvi put 1892. a zatim u svojem povijesnom kompendiju Kratka uputa u prošlost Bosne i Hercegovine od 1463. do 1850, Sarajevo, 1900. Kroz projekt integralnoga bošnjaštva austrougarski upravitelj u BiH Benjamin Kállay (1882-1903), suprotstavljajući ga srpskim i hrvatskim pretenzijama na BiH, podupirao je iz političkih razloga ovaj nacionalni koncept. http://www.prometej.ba/clanak/povijest/ ... ilima-2917Naravno da su i Rački i njegovi suvremenici prihvatili tu teoriju, no to nije poteklo od samog Račkog nego od Mađara. A prvi je u muslimansku povijesnu svijest uvodi Safvet-beg Bašagić, 1892. godine. Nije krenulo od nikog drugog nego od Račkog. Lovrenović nigdje ne tvrdi to što pišeš, to je citat autorice čije mišljenje spominje i ne odnosi na povezivanje "bogumila" i muslimana nego samo na bogumilsku povijest Bosne, ali ni to ne može biti točno jer je Rački uveo bogumile u historiografiju. Nitko prije Račkog u historiografiji nije povezivao "bogumlstvo" i Islam i tako objašnjavao islamizaciju Bosne. Bašagić je tek kasnije uveo istu tu priču u muslimansku historiografiju.
|
|
Vrh |
|
|
zalutala
|
Naslov: Re: RKC - neprijatelj hrvatske nacije? Postano: 23 vel 2024, 21:19 |
|
Pridružen/a: 27 lis 2022, 12:02 Postovi: 1664
|
Neznam je napisao/la: zalutala je napisao/la: Krenulo je od nekoga drugog. Dubravko Lovrenović, sve je samo ne velikohrvatski nacionalist piše ovo: Za ono što možemo nazvati ‘bogumilskom’ poviješću Bosne sada se otkriva da je u velikoj mjeri bila zamisao Janosa von Asbotha, službenika u ranoj austrougarskoj administraciji i člana mađarskoga parlamenta, te njegova poznatijega kolege Benjamina Kállaya koji je upravljao Bosnom od 1882. do 1903… Rendjeo vidi stvaranje lažne povijesti kao rezultat spoznaje austrougarskih vlasti da će za ono što su smatrali nužnim – odvajanje Bosne i Hercegovine od Srbije – biti potrebna neka vrsta ideološke podrške. https://www.hercegbosna.org/dokumenti_u ... 6z2xp2lgqIU jednom drugom tekstu, isti autor: Bogumilski ideologem i predodžbu o neprekinutom kontinuitetu između srednjovjekovne i osmanske Bosne u svim relevantnim biološkim i državnopravnim segmentima, kako pokazuje S. M. Džaja, u muslimansko-bošnjačku povijesnu svijest uveo je pisac i orijentalist Safvet-beg Bašagić-Redžepašić (1870-1934) prvi put 1892. a zatim u svojem povijesnom kompendiju Kratka uputa u prošlost Bosne i Hercegovine od 1463. do 1850, Sarajevo, 1900. Kroz projekt integralnoga bošnjaštva austrougarski upravitelj u BiH Benjamin Kállay (1882-1903), suprotstavljajući ga srpskim i hrvatskim pretenzijama na BiH, podupirao je iz političkih razloga ovaj nacionalni koncept. http://www.prometej.ba/clanak/povijest/ ... ilima-2917Naravno da su i Rački i njegovi suvremenici prihvatili tu teoriju, no to nije poteklo od samog Račkog nego od Mađara. A prvi je u muslimansku povijesnu svijest uvodi Safvet-beg Bašagić, 1892. godine. Nije krenulo od nikog drugog nego od Račkog. Lovrenović nigdje ne tvrdi to što pišeš, to je citat autorice čije mišljenje spominje i ne odnosi na povezivanje "bogumila" i muslimana nego samo na bogumilsku povijest Bosne, ali ni to ne može biti točno jer je Rački uveo bogumile u historiografiju. Nitko prije Račkog u historiografiji nije povezivao "bogumlstvo" i Islam i tako objašnjavao islamizaciju Bosne. Bašagić je tek kasnije uveo istu tu priču u muslimansku historiografiju. Mislila sam na uvođenje bogumilstva u muslimansku(Kallayevo viđenje bosanske nacije) povijest. Rački je među prvima postavio tezu o bogumilstvu, no Janos je prvi na mađarskom jeziku napisao knjigu o Bosanskoj kulturi i teoriji o bogumilima, prevedena je i na druge jezike. Sam je priznao da u BiH žive samo pripadnici Hrvata i Srba. Kao zajednički ministar financija, nastojao je pomiriti svoje poglede iznesene u Povijesti Srba sa nacionalnom ideologijom koju je pokušao realizirati. Kada je početkom devedesetih godina pokušao službeno potvrditi „bosansku naciju“, bio je prisiljen braniti takav potez od napada opozicije. Tako je Tomáš Masaryk u austrijskoj delegaciji primijetio da ideja „bosanske nacije“ proturječi ideji iznesenoj u Povijesti Srba prema kojoj u Bosni i Hercegovini žive samo Hrvati i Srbi. Kállay je istaknuo kako osnovne stavove napisane u svojoj knjizi nije povukao ni izmijenio: „U mojoj knjizi stoji da su se u Bosni nalazili Srbi i Hrvati, što tvrdim također i danas… Uostalom, jedan dio pripada srpskom, a jedan dio hrvatskom plemenu… Mi kažemo Bošnjaci i bosanski, koji se sami nazivaju tako.“Ta je izjava kao i neke druge Kállayeve izjave svjedočila kako je Kállay pod „bosanskom nacijom“ podrazumijevao političku naciju i to kao početnu fazu u izgradnji jedinstvene nacije. Tako je 1895. godine na sjednici austrijske delegacije braneći svoju politiku „bosanske nacije“ i odbacujući optužbe delegata Jurja Biankinija da bosanska uprava ograničava nacionalne i druge slobode sarkastično izjavio: „Među svim strašnim djelima koje mi je on imputirao, priznajem samo jedno, a to je da sam opasao zemlju kineskim zidom, ali ne da bih strance zadržao, nego Kineze susjedstva. - -U koncipiranju Kállayeve politike u Bosni i Hercegovini, velika pažnja je bila posvećena religijskom faktoru. Smatrao je religiju u Bosni i Hercegovini usko povezanom sa nacijom te je smatrao da se vjera i nacija „mnogostruku podudaraju.“ Kállay je do takvog shvaćanja došao još prije dolaska na čelo uprave u Bosni i Hercegovini pa je tako zapisao u svojoj Povijesti Srba kako osmanlijska država nije poznavala nikakvu drugu razliku osim religijske. Prema Kállayevom mišljenju, u mnogim pokrajinama europskog dijela Osmanlijskog Carstva nisu nikada, pa ni u najnovije vrijeme oznaku nacije predstavljali pleme, podrijetlo i jezik, već vjera. Prema tome, u Osmanlijskom Carstvu postoje „samo dvije nacije: Muhamedanci ili državljani koji posjeduju sva politička i građanska prava i Raja ili inovjerci, bespravni stanovnici.“ Kako bi ilustrirao svoju tvrdnju, za primjer je uzeo upravo Bosnu i Hercegovinu u kojoj poslije osmanlijskog osvajanja jedan dio plemstva prelazi na islam pa je istaknuo: „Ovi bosanski begovi, koji su također još i danas zemljoposjednici… govore do danas isti jezik kao i kršćanska raja, održavaju u svojim običajima mnoge kršćanske osobnosti, sjećaju se sasvim dobro njihovih ranijih bosanskih imena i upotrebljavaju ih tu i tamo, pa ipak nema većih neprijatelja raje niti vjernijih pristalica turskog državnog uređenja nego upravo ovih renegata.“ - Po Kállayevom mišljenju, temelj bosanske posebnosti u srednjem vijeku u odnosu na Hrvate i Srbe ležao je u bogumilstvu zato što je ono stalno inspiriralo Bosnu da se bori za očuvanje svoje individualnosti. Kako bi dokazao svoju formulu o kontinuitetu bosanske posebnosti i poslije osmanlijskog osvajanja 1463. godine, Kállay je istaknuo tezu o Muslimanima kao nositeljima bogumilskog separatizma, a s time i tezu o Muslimanima kao čuvarima bosanske političke i nacionalne posebnosti: „Bogumilstvo se bilo ograničilo na ideju, koja je samo jednu usku oblast ispunila. U velikoj cjelini muhamedanstva rasla je bosanska samosvijest čovjeka. On je bio muhamedanac, ali ne Turčin, ne Osmanlija. On je naučio dobro njegov jezik, prihvatio je njegove običaje, ukoliko to proizlazi iz zajedničke vjere, ali je sam zadržao svoj materinji jezik. Bosanski je on progovorio kao dijete, bosanski je bila njegova pjesma, to je bio jezik kuće, zemlje. Tako se stopio starobosanski povijesno – politički individualitet sa muhamedanstvom kao religioznom i socijalnom idejom. To stapanje bilo je tako usko, da se muhamedanac koji govori bosanski držao za boljeg muhamedanca i boljeg pravovjernika od ostalog muhamedanskog naroda, kalife njegove religije.“ -Pojava Bošnjaka je predstavljala definitivni početak intenzivnog rada Kállayeve uprave na širenju bosanske nacionalne ideologije. Nije slučajnost što se list pojavio kao glasilo bosanskohercegovačkih Muslimana jer su vlasti držale da očuvanje nekih elemenata bosanske političke tradicije kod muslimanskog plemstva utječe na to da ova ideologija ima najveću šansu da prvo ovlada među Muslimanima. Bošnjak je imao i zadaću pisati protiv nacionalizacije Muslimana u smislu prihvaćanja srpske, odnosno hrvatske nacionalne ideologije ali je imao zadaću i popularizirati sve mjere uprave te stvarati utisak kako su sve te mjere rezultat stvarnih potreba Bosne i Hercegovine. Bošnjak je uživao i bogatu materijalnu potporu vlasti pa je tako u prvoj godini izlaženja list dobio subvenciju iz dispozicijskog fonda Zemaljske vlade od 1300 forinti, a sljedeće godine 2000 forinti. Uz list, materijalno je potpomagan i njegov osnivač i vlasnik, Mehmed – beg Kapetanović kojemu je po mjesecu bilo isplaćivano 166 forinti iz dispozicijskog fonda Zemaljske vlade.228 U pogledu nacionalnog pitanja, Bošnjak zastupa načelno stajalište o posebnosti bosanskog naroda i ističe da cjelokupno stanovništvo Bosne i Hercegovine pripada jednoj i to bosanskoj narodnosti. Takvo stajalište iznijeti će već u drugom broju preko stihova pjesnika Safvet – bega Bašagića, tada mladića starog 21 godinu: Propast ideje bosanske nacije: -za reći o tamošnjoj upravi. 1892. godine na sjednici austrijske delegacije je Tomáš Masaryk u već prethodno spomenutom govoru istaknuo i to da u Kállayevoj politici stvaranja bosanske nacije leži „nemoralnost“ Kállayevog sustava. Masaryk je uvjerenja da je zapravo riječ o politici „vještačkog njegovanja bosanske nacionalnosti“ sa kojom stoji u suprotnosti Kállayeva Povijest Srba. Ironično je dodao kako bi „ministar morao ukazati ljubaznost piscu i dopustiti slobodno cirkuliranje Povijesti Srba u Bosni.“ Zatim je Masaryk sljedeće godine ocijenio Kállayevu politiku „denacionalizatorskom“ jer „ljudi ne smiju biti ni Srbi ni Hrvati“.236 Uspoređuje prilike u Bosni i Hercegovini sa prilikama u Ugarskoj pa je pritom istaknuo da kao što se u Ugarskoj u ime državne ideje mađariziraju druge nacije, tako se i u Bosni „u ime fiktivne, apstraktne državne misli svaki nacionalni osjećaj i misao… ne samo ne podupiru nego guše.“ 1895. godine je delegat Juraj Biankini u austrijskoj delegaciji bosansku nacionalnost nazvao surogatom: „Surogat bosanske nacionalnosti ili bosanskog jezika ili uopće jednog posebnog provincijalizma za Bosnu i Hercegovinu ne može u 19. vijeku izdržati ozbiljnu kritiku.“ -Otpor mjerama okupacijske vlasti izrastao je iz nacionalno – vjerskih prilika u Bosni i Hercegovini koje su pokazale da je ideja o bosanskoj naciji povijesno zakašnjela jer je već u punom jeku bilo jačanje hrvatskog i srpskog nacionalnog pokreta u Bosni i Hercegovini te se oni nisu mogli zaustaviti. -Iznevjerene su i nade Kállayeve uprave da će se ideja bosanske nacije lako ukorijeniti među Muslimanima. Naime, oni u ogromnoj većini ostaju vjerni načelima svoje religije, islamskoj kulturi i osmanlijskoj političkoj tradiciji i to se sve jače ispoljavalo među Muslimanima od sredine devedesetih godina. Tako je krajem 1896. godine grupa sarajevskih Muslimana podnijela molbu reis ul ulemi u kojoj zahtijeva da se u ruždiji više upotrebljavaju i uče turski jezik i pismo i da se u muslimanskoj školi dar-ulmualimin uvede učenje turskog i arapskog pisma i jezika. Istupili su i protiv uvođenja latinice umjesto turskog pisma u šerijatske sudove jer latinicu smatraju „stranim pismom“, dok je tursko pismo za njih „osnova naše religije“. Čak su istaknuli da je opstanak turskog pisma u tim sudovima vezan uz njihov „dalji opstanak u našoj domovini.“ Zahtijevali su i da Muslimani u vojsci nose na uniformi poseban znak „da bi se razaznalo da je nositelj takvog znaka muhamedanac.“ Kállay je sa svoje strane u ovoj molbi vidio „pokušaj da se muhamedanskom elementu da jedna vrsta nacionalne boje u turskom smislu.“ Zemaljska vlada je konstatirala sa žaljenjem da Osmanlijsko Carstvo opet dobiva ugled „i da se na našu štetu treba smatrati opet kao mjerodavna kod velikog dijela stanovništva.“ -U vrijeme kada postaje jasno da većina Muslimana nije prihvatila ideju bosanske nacije, izrazitije je počeo opadati i utjecaj lista Bošnjak. O opadanju utjecaja Bošnjaka najbolje je svjedočio njegov urednik Jusuf – beg Filipović koji se žalio da kao advokat podnosi veliku materijalnu štetu iz razloga što uređuje Bošnjak: „Zbog potrebne okolnosti ja sam kašnje preuzeo i odgovorno uredništvo toga lista na sebe. Nu međutim vršeći zadaću lista Bošnjaka ogradili su se protiv mene svi oni, koji hoće pristati uz hrvatsku ili srpsku stranu, a i većina muslimana, koji nijesu mogli razumjeti pravac Bošnjaka kao i mnogi gospoda sudci, među kojima ima i visokih ličnosti. Baš radi gore navedenih okolnosti ja sam izgubio gotovo sve moje klijente…“ -Sredinom devedesetih godina Kállayeva uprava počela je napuštati politiku afirmacije bosanske nacije, a posljednja značajnija mjera Kállayeve uprave u afirmaciji bosanske nacije bila je potvrda naziva „bosanskog jezika“ 1896. godine. Od tada će Kállayeva uprava i ideja o Bosni i Hercegovini promijeniti kurs. Naime, pritisak srpskog nacionalnog pokreta bio je sve agresivniji te uz svijest o neuspjehu ideje bosanske nacije,242 Kállay se sve više priklanja hrvatskoj nacionalnoj ideji kao protuteži ekspanzije srpske nacionalne ideje. U kontekstu priklanjanja hrvatskoj nacionalnoj ideji, značajan korak je predstavljala i dozvola za slobodnu upotrebu hrvatskog imena u Bosni i Hercegovini koja je donesena 1899. godine. Iste godine otvoren je Hrvatski društveni dom u Sarajevu ali je odobrena i Hrvatska dionička tiskara u Mostaru. Odobrenje da se nazovu hrvatskim imenom su dobila i dva najuglednija pjevačka društva Trebević iz Sarajeva te Hrvoje iz Mostara. Predsjednik pjevačkog društva Trebević bio je mladi odvjetnik dr. Nikola Mandić, a potpredsjednik Musliman. Delegacija društva na čelu sa Mandićem se posebno zahvalila Kállayu zato što je dozvolio Trebeviću hrvatsko ime, a Kállay se tom prilikom s odobravanjem izrazio o slozi konfesija u društvu, odnosno katolika i muslimana.2 -potvrđuje kako je prihvatio ruku hrvatskog nacionalnog pokreta kao saveznika u borbi protiv srpskog nacionalnog pokreta: „Srbi gravitiraju, kao što je poznato, kažem ne direktno prema Rusiji, ali tamo prema Istoku i zato vide centre za ostvarenje njihovih političkih snova u budućnosti u Beogradu i Cetinju. Hrvati naprotiv, bacaju pogled na Zapad i pošto izvan naše Monarhije nigdje na zapadu ne susreću suplemenike, to mogu samo u društvu naše Monarhije naći svoju egzistenciju. Iz toga slijedi da hrvatske težnje, ma koliko nam izgledale pretjerane, ne mogu nikada biti opasne našoj Monarhiji, dok srpske u krajnjoj liniji moraju biti usmjerene protiv nas… Kratko rečeno, jedna Velika Srbija mogla bi se uspostaviti samo na račun naše Monarhije, a jedna Velika Hrvatska biće samo priraštaj za našu Monarhiju.“2 -Monarhiju ali i da je Kállay naglasio kako mu je žao što se hrvatskim pitanjem nije i prije pozabavio. Bečkom dopisniku Timesa Kállay je u svojim zadnjim danima života izjavio: „Moji su sunarodnjaci loše postupali s Hrvatskom, sputavali njezin razvoj i novčano je izkorišćivali: za to će jednoć morati platiti.“2 https://repozitorij.ffst.unist.hr/islan ... m/PDF/viewRad koji citiram ima 93. stranice(previše bi bilo sve kopirati), izvukla sam samo neke citate koji pokazuju da je Kallayeva bosanska nacija ipak bila politički projekt. Na početku sam priznaje da u BiH žive samo Srbi i Hrvati, a i pred kraj karijere/života opet se vrača na to ukidajući zabrane hrvatskog i srpskog imena u BiH. i priznaje da su njegovi sunarodnjaci loše postupali s Hrvatskom I da je pred kraj života ipak uvidio da je pogriješio.
|
|
Vrh |
|
|
zalutala
|
Naslov: Re: RKC - neprijatelj hrvatske nacije? Postano: 23 vel 2024, 21:29 |
|
Pridružen/a: 27 lis 2022, 12:02 Postovi: 1664
|
Jedan od mnogih primjera dokle je išla cenzura/zabrana hrvatskog imena za vrijeme Kallaya: Sa druge strane, te iste 1895. godine Marko Šešelj, Hrvat iz Mostara, spjevao je pjesmu u čast hrvatskog Homera fra Grge Martića. Međutim, cenzor austro – ugarske uprave je izbrisao riječ „hrvatskog“ i stavio na to mjesto riječ „našega“, a kada pjesnik govori o „rodu i grudi hrvatskoj“, cenzor je izbrisao riječ „hrvatskoj“ i stavio na to mjesto riječ „našoj“.22
|
|
Vrh |
|
|
daramo
|
Naslov: Re: RKC - neprijatelj hrvatske nacije? Postano: 23 vel 2024, 23:03 |
|
Pridružen/a: 02 kol 2012, 11:47 Postovi: 39235 Lokacija: Ulica Nemanje Bilbije 99
|
Najkomičnije da je Židov Benjamin Kallay otac Bošnjaka.
_________________ mostarski europski
|
|
Vrh |
|
|
Neznam
|
Naslov: Re: RKC - neprijatelj hrvatske nacije? Postano: 23 vel 2024, 23:10 |
|
Pridružen/a: 08 kol 2023, 14:57 Postovi: 650
|
zalutala je napisao/la: Neznam je napisao/la: Nije krenulo od nikog drugog nego od Račkog. Lovrenović nigdje ne tvrdi to što pišeš, to je citat autorice čije mišljenje spominje i ne odnosi na povezivanje "bogumila" i muslimana nego samo na bogumilsku povijest Bosne, ali ni to ne može biti točno jer je Rački uveo bogumile u historiografiju. Nitko prije Račkog u historiografiji nije povezivao "bogumlstvo" i Islam i tako objašnjavao islamizaciju Bosne. Bašagić je tek kasnije uveo istu tu priču u muslimansku historiografiju. Mislila sam na uvođenje bogumilstva u muslimansku(Kallayevo viđenje bosanske nacije) povijest. Rački je među prvima postavio tezu o bogumilstvu, no Janos je prvi na mađarskom jeziku napisao knjigu o Bosanskoj kulturi i teoriji o bogumilima, prevedena je i na druge jezike. Sam je priznao da u BiH žive samo pripadnici Hrvata i Srba. Kao zajednički ministar financija, nastojao je pomiriti svoje poglede iznesene u Povijesti Srba sa nacionalnom ideologijom koju je pokušao realizirati. Kada je početkom devedesetih godina pokušao službeno potvrditi „bosansku naciju“, bio je prisiljen braniti takav potez od napada opozicije. Tako je Tomáš Masaryk u austrijskoj delegaciji primijetio da ideja „bosanske nacije“ proturječi ideji iznesenoj u Povijesti Srba prema kojoj u Bosni i Hercegovini žive samo Hrvati i Srbi. Kállay je istaknuo kako osnovne stavove napisane u svojoj knjizi nije povukao ni izmijenio: „U mojoj knjizi stoji da su se u Bosni nalazili Srbi i Hrvati, što tvrdim također i danas… Uostalom, jedan dio pripada srpskom, a jedan dio hrvatskom plemenu… Mi kažemo Bošnjaci i bosanski, koji se sami nazivaju tako.“Ta je izjava kao i neke druge Kállayeve izjave svjedočila kako je Kállay pod „bosanskom nacijom“ podrazumijevao političku naciju i to kao početnu fazu u izgradnji jedinstvene nacije. Tako je 1895. godine na sjednici austrijske delegacije braneći svoju politiku „bosanske nacije“ i odbacujući optužbe delegata Jurja Biankinija da bosanska uprava ograničava nacionalne i druge slobode sarkastično izjavio: „Među svim strašnim djelima koje mi je on imputirao, priznajem samo jedno, a to je da sam opasao zemlju kineskim zidom, ali ne da bih strance zadržao, nego Kineze susjedstva. - -U koncipiranju Kállayeve politike u Bosni i Hercegovini, velika pažnja je bila posvećena religijskom faktoru. Smatrao je religiju u Bosni i Hercegovini usko povezanom sa nacijom te je smatrao da se vjera i nacija „mnogostruku podudaraju.“ Kállay je do takvog shvaćanja došao još prije dolaska na čelo uprave u Bosni i Hercegovini pa je tako zapisao u svojoj Povijesti Srba kako osmanlijska država nije poznavala nikakvu drugu razliku osim religijske. Prema Kállayevom mišljenju, u mnogim pokrajinama europskog dijela Osmanlijskog Carstva nisu nikada, pa ni u najnovije vrijeme oznaku nacije predstavljali pleme, podrijetlo i jezik, već vjera. Prema tome, u Osmanlijskom Carstvu postoje „samo dvije nacije: Muhamedanci ili državljani koji posjeduju sva politička i građanska prava i Raja ili inovjerci, bespravni stanovnici.“ Kako bi ilustrirao svoju tvrdnju, za primjer je uzeo upravo Bosnu i Hercegovinu u kojoj poslije osmanlijskog osvajanja jedan dio plemstva prelazi na islam pa je istaknuo: „Ovi bosanski begovi, koji su također još i danas zemljoposjednici… govore do danas isti jezik kao i kršćanska raja, održavaju u svojim običajima mnoge kršćanske osobnosti, sjećaju se sasvim dobro njihovih ranijih bosanskih imena i upotrebljavaju ih tu i tamo, pa ipak nema većih neprijatelja raje niti vjernijih pristalica turskog državnog uređenja nego upravo ovih renegata.“ - Po Kállayevom mišljenju, temelj bosanske posebnosti u srednjem vijeku u odnosu na Hrvate i Srbe ležao je u bogumilstvu zato što je ono stalno inspiriralo Bosnu da se bori za očuvanje svoje individualnosti. Kako bi dokazao svoju formulu o kontinuitetu bosanske posebnosti i poslije osmanlijskog osvajanja 1463. godine, Kállay je istaknuo tezu o Muslimanima kao nositeljima bogumilskog separatizma, a s time i tezu o Muslimanima kao čuvarima bosanske političke i nacionalne posebnosti: „Bogumilstvo se bilo ograničilo na ideju, koja je samo jednu usku oblast ispunila. U velikoj cjelini muhamedanstva rasla je bosanska samosvijest čovjeka. On je bio muhamedanac, ali ne Turčin, ne Osmanlija. On je naučio dobro njegov jezik, prihvatio je njegove običaje, ukoliko to proizlazi iz zajedničke vjere, ali je sam zadržao svoj materinji jezik. Bosanski je on progovorio kao dijete, bosanski je bila njegova pjesma, to je bio jezik kuće, zemlje. Tako se stopio starobosanski povijesno – politički individualitet sa muhamedanstvom kao religioznom i socijalnom idejom. To stapanje bilo je tako usko, da se muhamedanac koji govori bosanski držao za boljeg muhamedanca i boljeg pravovjernika od ostalog muhamedanskog naroda, kalife njegove religije.“ -Pojava Bošnjaka je predstavljala definitivni početak intenzivnog rada Kállayeve uprave na širenju bosanske nacionalne ideologije. Nije slučajnost što se list pojavio kao glasilo bosanskohercegovačkih Muslimana jer su vlasti držale da očuvanje nekih elemenata bosanske političke tradicije kod muslimanskog plemstva utječe na to da ova ideologija ima najveću šansu da prvo ovlada među Muslimanima. Bošnjak je imao i zadaću pisati protiv nacionalizacije Muslimana u smislu prihvaćanja srpske, odnosno hrvatske nacionalne ideologije ali je imao zadaću i popularizirati sve mjere uprave te stvarati utisak kako su sve te mjere rezultat stvarnih potreba Bosne i Hercegovine. Bošnjak je uživao i bogatu materijalnu potporu vlasti pa je tako u prvoj godini izlaženja list dobio subvenciju iz dispozicijskog fonda Zemaljske vlade od 1300 forinti, a sljedeće godine 2000 forinti. Uz list, materijalno je potpomagan i njegov osnivač i vlasnik, Mehmed – beg Kapetanović kojemu je po mjesecu bilo isplaćivano 166 forinti iz dispozicijskog fonda Zemaljske vlade.228 U pogledu nacionalnog pitanja, Bošnjak zastupa načelno stajalište o posebnosti bosanskog naroda i ističe da cjelokupno stanovništvo Bosne i Hercegovine pripada jednoj i to bosanskoj narodnosti. Takvo stajalište iznijeti će već u drugom broju preko stihova pjesnika Safvet – bega Bašagića, tada mladića starog 21 godinu: Propast ideje bosanske nacije: -za reći o tamošnjoj upravi. 1892. godine na sjednici austrijske delegacije je Tomáš Masaryk u već prethodno spomenutom govoru istaknuo i to da u Kállayevoj politici stvaranja bosanske nacije leži „nemoralnost“ Kállayevog sustava. Masaryk je uvjerenja da je zapravo riječ o politici „vještačkog njegovanja bosanske nacionalnosti“ sa kojom stoji u suprotnosti Kállayeva Povijest Srba. Ironično je dodao kako bi „ministar morao ukazati ljubaznost piscu i dopustiti slobodno cirkuliranje Povijesti Srba u Bosni.“ Zatim je Masaryk sljedeće godine ocijenio Kállayevu politiku „denacionalizatorskom“ jer „ljudi ne smiju biti ni Srbi ni Hrvati“.236 Uspoređuje prilike u Bosni i Hercegovini sa prilikama u Ugarskoj pa je pritom istaknuo da kao što se u Ugarskoj u ime državne ideje mađariziraju druge nacije, tako se i u Bosni „u ime fiktivne, apstraktne državne misli svaki nacionalni osjećaj i misao… ne samo ne podupiru nego guše.“ 1895. godine je delegat Juraj Biankini u austrijskoj delegaciji bosansku nacionalnost nazvao surogatom: „Surogat bosanske nacionalnosti ili bosanskog jezika ili uopće jednog posebnog provincijalizma za Bosnu i Hercegovinu ne može u 19. vijeku izdržati ozbiljnu kritiku.“ -Otpor mjerama okupacijske vlasti izrastao je iz nacionalno – vjerskih prilika u Bosni i Hercegovini koje su pokazale da je ideja o bosanskoj naciji povijesno zakašnjela jer je već u punom jeku bilo jačanje hrvatskog i srpskog nacionalnog pokreta u Bosni i Hercegovini te se oni nisu mogli zaustaviti. -Iznevjerene su i nade Kállayeve uprave da će se ideja bosanske nacije lako ukorijeniti među Muslimanima. Naime, oni u ogromnoj većini ostaju vjerni načelima svoje religije, islamskoj kulturi i osmanlijskoj političkoj tradiciji i to se sve jače ispoljavalo među Muslimanima od sredine devedesetih godina. Tako je krajem 1896. godine grupa sarajevskih Muslimana podnijela molbu reis ul ulemi u kojoj zahtijeva da se u ruždiji više upotrebljavaju i uče turski jezik i pismo i da se u muslimanskoj školi dar-ulmualimin uvede učenje turskog i arapskog pisma i jezika. Istupili su i protiv uvođenja latinice umjesto turskog pisma u šerijatske sudove jer latinicu smatraju „stranim pismom“, dok je tursko pismo za njih „osnova naše religije“. Čak su istaknuli da je opstanak turskog pisma u tim sudovima vezan uz njihov „dalji opstanak u našoj domovini.“ Zahtijevali su i da Muslimani u vojsci nose na uniformi poseban znak „da bi se razaznalo da je nositelj takvog znaka muhamedanac.“ Kállay je sa svoje strane u ovoj molbi vidio „pokušaj da se muhamedanskom elementu da jedna vrsta nacionalne boje u turskom smislu.“ Zemaljska vlada je konstatirala sa žaljenjem da Osmanlijsko Carstvo opet dobiva ugled „i da se na našu štetu treba smatrati opet kao mjerodavna kod velikog dijela stanovništva.“ -U vrijeme kada postaje jasno da većina Muslimana nije prihvatila ideju bosanske nacije, izrazitije je počeo opadati i utjecaj lista Bošnjak. O opadanju utjecaja Bošnjaka najbolje je svjedočio njegov urednik Jusuf – beg Filipović koji se žalio da kao advokat podnosi veliku materijalnu štetu iz razloga što uređuje Bošnjak: „Zbog potrebne okolnosti ja sam kašnje preuzeo i odgovorno uredništvo toga lista na sebe. Nu međutim vršeći zadaću lista Bošnjaka ogradili su se protiv mene svi oni, koji hoće pristati uz hrvatsku ili srpsku stranu, a i većina muslimana, koji nijesu mogli razumjeti pravac Bošnjaka kao i mnogi gospoda sudci, među kojima ima i visokih ličnosti. Baš radi gore navedenih okolnosti ja sam izgubio gotovo sve moje klijente…“ -Sredinom devedesetih godina Kállayeva uprava počela je napuštati politiku afirmacije bosanske nacije, a posljednja značajnija mjera Kállayeve uprave u afirmaciji bosanske nacije bila je potvrda naziva „bosanskog jezika“ 1896. godine. Od tada će Kállayeva uprava i ideja o Bosni i Hercegovini promijeniti kurs. Naime, pritisak srpskog nacionalnog pokreta bio je sve agresivniji te uz svijest o neuspjehu ideje bosanske nacije,242 Kállay se sve više priklanja hrvatskoj nacionalnoj ideji kao protuteži ekspanzije srpske nacionalne ideje. U kontekstu priklanjanja hrvatskoj nacionalnoj ideji, značajan korak je predstavljala i dozvola za slobodnu upotrebu hrvatskog imena u Bosni i Hercegovini koja je donesena 1899. godine. Iste godine otvoren je Hrvatski društveni dom u Sarajevu ali je odobrena i Hrvatska dionička tiskara u Mostaru. Odobrenje da se nazovu hrvatskim imenom su dobila i dva najuglednija pjevačka društva Trebević iz Sarajeva te Hrvoje iz Mostara. Predsjednik pjevačkog društva Trebević bio je mladi odvjetnik dr. Nikola Mandić, a potpredsjednik Musliman. Delegacija društva na čelu sa Mandićem se posebno zahvalila Kállayu zato što je dozvolio Trebeviću hrvatsko ime, a Kállay se tom prilikom s odobravanjem izrazio o slozi konfesija u društvu, odnosno katolika i muslimana.2 -potvrđuje kako je prihvatio ruku hrvatskog nacionalnog pokreta kao saveznika u borbi protiv srpskog nacionalnog pokreta: „Srbi gravitiraju, kao što je poznato, kažem ne direktno prema Rusiji, ali tamo prema Istoku i zato vide centre za ostvarenje njihovih političkih snova u budućnosti u Beogradu i Cetinju. Hrvati naprotiv, bacaju pogled na Zapad i pošto izvan naše Monarhije nigdje na zapadu ne susreću suplemenike, to mogu samo u društvu naše Monarhije naći svoju egzistenciju. Iz toga slijedi da hrvatske težnje, ma koliko nam izgledale pretjerane, ne mogu nikada biti opasne našoj Monarhiji, dok srpske u krajnjoj liniji moraju biti usmjerene protiv nas… Kratko rečeno, jedna Velika Srbija mogla bi se uspostaviti samo na račun naše Monarhije, a jedna Velika Hrvatska biće samo priraštaj za našu Monarhiju.“2 -Monarhiju ali i da je Kállay naglasio kako mu je žao što se hrvatskim pitanjem nije i prije pozabavio. Bečkom dopisniku Timesa Kállay je u svojim zadnjim danima života izjavio: „Moji su sunarodnjaci loše postupali s Hrvatskom, sputavali njezin razvoj i novčano je izkorišćivali: za to će jednoć morati platiti.“2 https://repozitorij.ffst.unist.hr/islan ... m/PDF/viewRad koji citiram ima 93. stranice(previše bi bilo sve kopirati), izvukla sam samo neke citate koji pokazuju da je Kallayeva bosanska nacija ipak bila politički projekt. Na početku sam priznaje da u BiH žive samo Srbi i Hrvati, a i pred kraj karijere/života opet se vrača na to ukidajući zabrane hrvatskog i srpskog imena u BiH. i priznaje da su njegovi sunarodnjaci loše postupali s Hrvatskom I da je pred kraj života ipak uvidio da je pogriješio. Nepotrebno stavljaš kilometarske citate koji većinom nemaju veze s raspravom. Rački nije "među prvima" postavio tezu nego prvi, on je to uveo općenito u historiografiju, a Bašagić prenio u muslimansku. Rački je u istom djelu postavio tezu o "bogumilima" i povezao ih s islamizacijom Bosne. Nitko prije njega to nije učinio. Ako postoji netko tko je to uradio prije njega to možeš napisati u jednoj rečenici, tko i kada.
|
|
Vrh |
|
|
zalutala
|
Naslov: Re: RKC - neprijatelj hrvatske nacije? Postano: 24 vel 2024, 18:08 |
|
Pridružen/a: 27 lis 2022, 12:02 Postovi: 1664
|
Neznam je napisao/la: zalutala je napisao/la: Mislila sam na uvođenje bogumilstva u muslimansku(Kallayevo viđenje bosanske nacije) povijest. Rački je među prvima postavio tezu o bogumilstvu, no Janos je prvi na mađarskom jeziku napisao knjigu o Bosanskoj kulturi i teoriji o bogumilima, prevedena je i na druge jezike. Sam je priznao da u BiH žive samo pripadnici Hrvata i Srba. Kao zajednički ministar financija, nastojao je pomiriti svoje poglede iznesene u Povijesti Srba sa nacionalnom ideologijom koju je pokušao realizirati. Kada je početkom devedesetih godina pokušao službeno potvrditi „bosansku naciju“, bio je prisiljen braniti takav potez od napada opozicije. Tako je Tomáš Masaryk u austrijskoj delegaciji primijetio da ideja „bosanske nacije“ proturječi ideji iznesenoj u Povijesti Srba prema kojoj u Bosni i Hercegovini žive samo Hrvati i Srbi. Kállay je istaknuo kako osnovne stavove napisane u svojoj knjizi nije povukao ni izmijenio: „U mojoj knjizi stoji da su se u Bosni nalazili Srbi i Hrvati, što tvrdim također i danas… Uostalom, jedan dio pripada srpskom, a jedan dio hrvatskom plemenu… Mi kažemo Bošnjaci i bosanski, koji se sami nazivaju tako.“Ta je izjava kao i neke druge Kállayeve izjave svjedočila kako je Kállay pod „bosanskom nacijom“ podrazumijevao političku naciju i to kao početnu fazu u izgradnji jedinstvene nacije. Tako je 1895. godine na sjednici austrijske delegacije braneći svoju politiku „bosanske nacije“ i odbacujući optužbe delegata Jurja Biankinija da bosanska uprava ograničava nacionalne i druge slobode sarkastično izjavio: „Među svim strašnim djelima koje mi je on imputirao, priznajem samo jedno, a to je da sam opasao zemlju kineskim zidom, ali ne da bih strance zadržao, nego Kineze susjedstva. - -U koncipiranju Kállayeve politike u Bosni i Hercegovini, velika pažnja je bila posvećena religijskom faktoru. Smatrao je religiju u Bosni i Hercegovini usko povezanom sa nacijom te je smatrao da se vjera i nacija „mnogostruku podudaraju.“ Kállay je do takvog shvaćanja došao još prije dolaska na čelo uprave u Bosni i Hercegovini pa je tako zapisao u svojoj Povijesti Srba kako osmanlijska država nije poznavala nikakvu drugu razliku osim religijske. Prema Kállayevom mišljenju, u mnogim pokrajinama europskog dijela Osmanlijskog Carstva nisu nikada, pa ni u najnovije vrijeme oznaku nacije predstavljali pleme, podrijetlo i jezik, već vjera. Prema tome, u Osmanlijskom Carstvu postoje „samo dvije nacije: Muhamedanci ili državljani koji posjeduju sva politička i građanska prava i Raja ili inovjerci, bespravni stanovnici.“ Kako bi ilustrirao svoju tvrdnju, za primjer je uzeo upravo Bosnu i Hercegovinu u kojoj poslije osmanlijskog osvajanja jedan dio plemstva prelazi na islam pa je istaknuo: „Ovi bosanski begovi, koji su također još i danas zemljoposjednici… govore do danas isti jezik kao i kršćanska raja, održavaju u svojim običajima mnoge kršćanske osobnosti, sjećaju se sasvim dobro njihovih ranijih bosanskih imena i upotrebljavaju ih tu i tamo, pa ipak nema većih neprijatelja raje niti vjernijih pristalica turskog državnog uređenja nego upravo ovih renegata.“ - Po Kállayevom mišljenju, temelj bosanske posebnosti u srednjem vijeku u odnosu na Hrvate i Srbe ležao je u bogumilstvu zato što je ono stalno inspiriralo Bosnu da se bori za očuvanje svoje individualnosti. Kako bi dokazao svoju formulu o kontinuitetu bosanske posebnosti i poslije osmanlijskog osvajanja 1463. godine, Kállay je istaknuo tezu o Muslimanima kao nositeljima bogumilskog separatizma, a s time i tezu o Muslimanima kao čuvarima bosanske političke i nacionalne posebnosti: „Bogumilstvo se bilo ograničilo na ideju, koja je samo jednu usku oblast ispunila. U velikoj cjelini muhamedanstva rasla je bosanska samosvijest čovjeka. On je bio muhamedanac, ali ne Turčin, ne Osmanlija. On je naučio dobro njegov jezik, prihvatio je njegove običaje, ukoliko to proizlazi iz zajedničke vjere, ali je sam zadržao svoj materinji jezik. Bosanski je on progovorio kao dijete, bosanski je bila njegova pjesma, to je bio jezik kuće, zemlje. Tako se stopio starobosanski povijesno – politički individualitet sa muhamedanstvom kao religioznom i socijalnom idejom. To stapanje bilo je tako usko, da se muhamedanac koji govori bosanski držao za boljeg muhamedanca i boljeg pravovjernika od ostalog muhamedanskog naroda, kalife njegove religije.“ -Pojava Bošnjaka je predstavljala definitivni početak intenzivnog rada Kállayeve uprave na širenju bosanske nacionalne ideologije. Nije slučajnost što se list pojavio kao glasilo bosanskohercegovačkih Muslimana jer su vlasti držale da očuvanje nekih elemenata bosanske političke tradicije kod muslimanskog plemstva utječe na to da ova ideologija ima najveću šansu da prvo ovlada među Muslimanima. Bošnjak je imao i zadaću pisati protiv nacionalizacije Muslimana u smislu prihvaćanja srpske, odnosno hrvatske nacionalne ideologije ali je imao zadaću i popularizirati sve mjere uprave te stvarati utisak kako su sve te mjere rezultat stvarnih potreba Bosne i Hercegovine. Bošnjak je uživao i bogatu materijalnu potporu vlasti pa je tako u prvoj godini izlaženja list dobio subvenciju iz dispozicijskog fonda Zemaljske vlade od 1300 forinti, a sljedeće godine 2000 forinti. Uz list, materijalno je potpomagan i njegov osnivač i vlasnik, Mehmed – beg Kapetanović kojemu je po mjesecu bilo isplaćivano 166 forinti iz dispozicijskog fonda Zemaljske vlade.228 U pogledu nacionalnog pitanja, Bošnjak zastupa načelno stajalište o posebnosti bosanskog naroda i ističe da cjelokupno stanovništvo Bosne i Hercegovine pripada jednoj i to bosanskoj narodnosti. Takvo stajalište iznijeti će već u drugom broju preko stihova pjesnika Safvet – bega Bašagića, tada mladića starog 21 godinu: Propast ideje bosanske nacije: -za reći o tamošnjoj upravi. 1892. godine na sjednici austrijske delegacije je Tomáš Masaryk u već prethodno spomenutom govoru istaknuo i to da u Kállayevoj politici stvaranja bosanske nacije leži „nemoralnost“ Kállayevog sustava. Masaryk je uvjerenja da je zapravo riječ o politici „vještačkog njegovanja bosanske nacionalnosti“ sa kojom stoji u suprotnosti Kállayeva Povijest Srba. Ironično je dodao kako bi „ministar morao ukazati ljubaznost piscu i dopustiti slobodno cirkuliranje Povijesti Srba u Bosni.“ Zatim je Masaryk sljedeće godine ocijenio Kállayevu politiku „denacionalizatorskom“ jer „ljudi ne smiju biti ni Srbi ni Hrvati“.236 Uspoređuje prilike u Bosni i Hercegovini sa prilikama u Ugarskoj pa je pritom istaknuo da kao što se u Ugarskoj u ime državne ideje mađariziraju druge nacije, tako se i u Bosni „u ime fiktivne, apstraktne državne misli svaki nacionalni osjećaj i misao… ne samo ne podupiru nego guše.“ 1895. godine je delegat Juraj Biankini u austrijskoj delegaciji bosansku nacionalnost nazvao surogatom: „Surogat bosanske nacionalnosti ili bosanskog jezika ili uopće jednog posebnog provincijalizma za Bosnu i Hercegovinu ne može u 19. vijeku izdržati ozbiljnu kritiku.“ -Otpor mjerama okupacijske vlasti izrastao je iz nacionalno – vjerskih prilika u Bosni i Hercegovini koje su pokazale da je ideja o bosanskoj naciji povijesno zakašnjela jer je već u punom jeku bilo jačanje hrvatskog i srpskog nacionalnog pokreta u Bosni i Hercegovini te se oni nisu mogli zaustaviti. -Iznevjerene su i nade Kállayeve uprave da će se ideja bosanske nacije lako ukorijeniti među Muslimanima. Naime, oni u ogromnoj većini ostaju vjerni načelima svoje religije, islamskoj kulturi i osmanlijskoj političkoj tradiciji i to se sve jače ispoljavalo među Muslimanima od sredine devedesetih godina. Tako je krajem 1896. godine grupa sarajevskih Muslimana podnijela molbu reis ul ulemi u kojoj zahtijeva da se u ruždiji više upotrebljavaju i uče turski jezik i pismo i da se u muslimanskoj školi dar-ulmualimin uvede učenje turskog i arapskog pisma i jezika. Istupili su i protiv uvođenja latinice umjesto turskog pisma u šerijatske sudove jer latinicu smatraju „stranim pismom“, dok je tursko pismo za njih „osnova naše religije“. Čak su istaknuli da je opstanak turskog pisma u tim sudovima vezan uz njihov „dalji opstanak u našoj domovini.“ Zahtijevali su i da Muslimani u vojsci nose na uniformi poseban znak „da bi se razaznalo da je nositelj takvog znaka muhamedanac.“ Kállay je sa svoje strane u ovoj molbi vidio „pokušaj da se muhamedanskom elementu da jedna vrsta nacionalne boje u turskom smislu.“ Zemaljska vlada je konstatirala sa žaljenjem da Osmanlijsko Carstvo opet dobiva ugled „i da se na našu štetu treba smatrati opet kao mjerodavna kod velikog dijela stanovništva.“ -U vrijeme kada postaje jasno da većina Muslimana nije prihvatila ideju bosanske nacije, izrazitije je počeo opadati i utjecaj lista Bošnjak. O opadanju utjecaja Bošnjaka najbolje je svjedočio njegov urednik Jusuf – beg Filipović koji se žalio da kao advokat podnosi veliku materijalnu štetu iz razloga što uređuje Bošnjak: „Zbog potrebne okolnosti ja sam kašnje preuzeo i odgovorno uredništvo toga lista na sebe. Nu međutim vršeći zadaću lista Bošnjaka ogradili su se protiv mene svi oni, koji hoće pristati uz hrvatsku ili srpsku stranu, a i većina muslimana, koji nijesu mogli razumjeti pravac Bošnjaka kao i mnogi gospoda sudci, među kojima ima i visokih ličnosti. Baš radi gore navedenih okolnosti ja sam izgubio gotovo sve moje klijente…“ -Sredinom devedesetih godina Kállayeva uprava počela je napuštati politiku afirmacije bosanske nacije, a posljednja značajnija mjera Kállayeve uprave u afirmaciji bosanske nacije bila je potvrda naziva „bosanskog jezika“ 1896. godine. Od tada će Kállayeva uprava i ideja o Bosni i Hercegovini promijeniti kurs. Naime, pritisak srpskog nacionalnog pokreta bio je sve agresivniji te uz svijest o neuspjehu ideje bosanske nacije,242 Kállay se sve više priklanja hrvatskoj nacionalnoj ideji kao protuteži ekspanzije srpske nacionalne ideje. U kontekstu priklanjanja hrvatskoj nacionalnoj ideji, značajan korak je predstavljala i dozvola za slobodnu upotrebu hrvatskog imena u Bosni i Hercegovini koja je donesena 1899. godine. Iste godine otvoren je Hrvatski društveni dom u Sarajevu ali je odobrena i Hrvatska dionička tiskara u Mostaru. Odobrenje da se nazovu hrvatskim imenom su dobila i dva najuglednija pjevačka društva Trebević iz Sarajeva te Hrvoje iz Mostara. Predsjednik pjevačkog društva Trebević bio je mladi odvjetnik dr. Nikola Mandić, a potpredsjednik Musliman. Delegacija društva na čelu sa Mandićem se posebno zahvalila Kállayu zato što je dozvolio Trebeviću hrvatsko ime, a Kállay se tom prilikom s odobravanjem izrazio o slozi konfesija u društvu, odnosno katolika i muslimana.2 -potvrđuje kako je prihvatio ruku hrvatskog nacionalnog pokreta kao saveznika u borbi protiv srpskog nacionalnog pokreta: „Srbi gravitiraju, kao što je poznato, kažem ne direktno prema Rusiji, ali tamo prema Istoku i zato vide centre za ostvarenje njihovih političkih snova u budućnosti u Beogradu i Cetinju. Hrvati naprotiv, bacaju pogled na Zapad i pošto izvan naše Monarhije nigdje na zapadu ne susreću suplemenike, to mogu samo u društvu naše Monarhije naći svoju egzistenciju. Iz toga slijedi da hrvatske težnje, ma koliko nam izgledale pretjerane, ne mogu nikada biti opasne našoj Monarhiji, dok srpske u krajnjoj liniji moraju biti usmjerene protiv nas… Kratko rečeno, jedna Velika Srbija mogla bi se uspostaviti samo na račun naše Monarhije, a jedna Velika Hrvatska biće samo priraštaj za našu Monarhiju.“2 -Monarhiju ali i da je Kállay naglasio kako mu je žao što se hrvatskim pitanjem nije i prije pozabavio. Bečkom dopisniku Timesa Kállay je u svojim zadnjim danima života izjavio: „Moji su sunarodnjaci loše postupali s Hrvatskom, sputavali njezin razvoj i novčano je izkorišćivali: za to će jednoć morati platiti.“2 https://repozitorij.ffst.unist.hr/islan ... m/PDF/viewRad koji citiram ima 93. stranice(previše bi bilo sve kopirati), izvukla sam samo neke citate koji pokazuju da je Kallayeva bosanska nacija ipak bila politički projekt. Na početku sam priznaje da u BiH žive samo Srbi i Hrvati, a i pred kraj karijere/života opet se vrača na to ukidajući zabrane hrvatskog i srpskog imena u BiH. i priznaje da su njegovi sunarodnjaci loše postupali s Hrvatskom I da je pred kraj života ipak uvidio da je pogriješio. Nepotrebno stavljaš kilometarske citate koji većinom nemaju veze s raspravom. Rački nije "među prvima" postavio tezu nego prvi, on je to uveo općenito u historiografiju, a Bašagić prenio u muslimansku. Rački je u istom djelu postavio tezu o "bogumilima" i povezao ih s islamizacijom Bosne. Nitko prije njega to nije učinio. Ako postoji netko tko je to uradio prije njega to možeš napisati u jednoj rečenici, tko i kada. Ok, neću više postavljati kilometarske citate. Po tvojoj logici Rački iznio tezu o bogumilima i ona ušla u muslimansku svijest. Safvet-beg Bašagić-Redžepašić je prihvatio i 1892. počeo pisati o tome. Što je bilo prije toga? Koji se službenik Kallayevog ministarstva 1887. pobrinuo da se u školske udžbenike uvede gradivo o bogumilstvu i sve što s tim ide?
|
|
Vrh |
|
|
zalutala
|
Naslov: Re: RKC - neprijatelj hrvatske nacije? Postano: 24 vel 2024, 18:09 |
|
Pridružen/a: 27 lis 2022, 12:02 Postovi: 1664
|
daramo je napisao/la: Najkomičnije da je Židov Benjamin Kallay otac Bošnjaka. Znam nešto o njemu, al da je bio Židov do sada nisam znala.
|
|
Vrh |
|
|
zalutala
|
Naslov: Re: RKC - neprijatelj hrvatske nacije? Postano: 24 vel 2024, 18:58 |
|
Pridružen/a: 27 lis 2022, 12:02 Postovi: 1664
|
p.s Neznam, još jedno pitanje: tko je prvi napisao tezu o sličnostima islama i bogumilstva? Odbacivanje križa, krštenja itd?
|
|
Vrh |
|
|
zalutala
|
Naslov: Re: RKC - neprijatelj hrvatske nacije? Postano: 24 vel 2024, 22:00 |
|
Pridružen/a: 27 lis 2022, 12:02 Postovi: 1664
|
https://www.youtube.com/watch?v=ehnX-Qtb1d4Juriču kapa do poda . Čovjek u minut i nešto objasnio ono o čemu smo mi ispisali par stranica. Od 35:40-37.05. objasnio i jugoslavenstvo i ilirizam. Konkretno za ilirizam: Hrvati se odriču hrvatskog identiteta u ime nečega što se tada nije nazivalo jugoslavenstvo, što je trebalo predstavljati savez južnih Slavena koji su onda pod imenom ilirizma trebali biti svi objedinjeni.
|
|
Vrh |
|
|
Neznam
|
Naslov: Re: RKC - neprijatelj hrvatske nacije? Postano: 25 vel 2024, 09:56 |
|
Pridružen/a: 08 kol 2023, 14:57 Postovi: 650
|
zalutala je napisao/la: https://www.youtube.com/watch?v=ehnX-Qtb1d4Juriču kapa do poda . Čovjek u minut i nešto objasnio ono o čemu smo mi ispisali par stranica. Od 35:40-37.05. objasnio i jugoslavenstvo i ilirizam. Konkretno za ilirizam: Hrvati se odriču hrvatskog identiteta u ime nečega što se tada nije nazivalo jugoslavenstvo, što je trebalo predstavljati savez južnih Slavena koji su onda pod imenom ilirizma trebali biti svi objedinjeni. Možeš slobodno odgovorit na gornja pitanja, to je ionako sve nakon Račkog. Mislim da potcjenjuješ raspravu na ovih par stranica i previše uzvisuješ Jurića kao da je rekao nešto novo. Na ovim stranicama se govorilo o uzrocima u daljoj prošlosti i višestoljetnoj genezi problema navođenjem povezanih izvora i literature, dok se Jurić uglavnom iščuđava, to nije ni usporedivo.
|
|
Vrh |
|
|
zalutala
|
Naslov: Re: RKC - neprijatelj hrvatske nacije? Postano: 25 vel 2024, 15:05 |
|
Pridružen/a: 27 lis 2022, 12:02 Postovi: 1664
|
Neznam je napisao/la: zalutala je napisao/la: https://www.youtube.com/watch?v=ehnX-Qtb1d4Juriču kapa do poda . Čovjek u minut i nešto objasnio ono o čemu smo mi ispisali par stranica. Od 35:40-37.05. objasnio i jugoslavenstvo i ilirizam. Konkretno za ilirizam: Hrvati se odriču hrvatskog identiteta u ime nečega što se tada nije nazivalo jugoslavenstvo, što je trebalo predstavljati savez južnih Slavena koji su onda pod imenom ilirizma trebali biti svi objedinjeni. Možeš slobodno odgovorit na gornja pitanja, to je ionako sve nakon Račkog.Mislim da potcjenjuješ raspravu na ovih par stranica i previše uzvisuješ Jurića kao da je rekao nešto novo. Na ovim stranicama se govorilo o uzrocima u daljoj prošlosti i višestoljetnoj genezi problema navođenjem povezanih izvora i literature, dok se Jurić uglavnom iščuđava, to nije ni usporedivo. Evo ti odgovori: Thallóczy Lajos on je pokrenuo uvođenje gradiva o dobrovoljnom prelasku na islam. Ono kada je sultan postao vladar zemlje sva vlastela listom prešla na islam a sultan im ostavio njihova prava koja su imali i tako dalje i tako šire. János Asbóth uvodi hipotezu o sličnostima islama i bogumilstva(odbacivanje krštenja, odbacivanje križa, itd.), za razliku od onog što je u školske udžbenike ušlo da je prelazak na islam motiviran zadržavanjem materijalnih dobara i društvenog statusa Safvet – beg Bašagić prihvaća Janosovu tezu o sličnostima islama i bogumilstva. Tako da tvrdnja da je Rački uveo bogumilstvo u muslimansku svijest ne drži vodu. Ova dvojica navedenih su bili službenici Kallayevog ministarstva, radilo se na tome da teza o bogumilstvu i sve što ide uz to uđe u školske udžbenike, Kallay je financirao časopis Bošnjak. Malo pročitaj tko je bio Bašagićev otac i tko je sve pisao za Bošnjak. Sve ekipa okupljena oko Kallaya. Kallay je čak davao instrukcije za pisanje predgovora zbirke muslimanskih pjesama. Arthur Evans je također po uzoru na Račkog pisao o bogumilima, čak se pozvao na neko djelo iz 17. stoljeća u kojem piše da u Bosni žive po**i. On je riječ po**i preveo kao patareni i time dokazivao svoju tvrdnju. No ni njega ni Račkog nema oko Kallayeve ekipe. Ovo što je ušlo u muslimansku svijest ti je djelo mađarske kuhinje, i AU politike(kroz školstvo, novine i slično). Već sam postavila nekoliko citata u kojima stoji da je Kallay i dalje stajao iza tvrdnje da u BiH žive samo pripadnici hrvatskog i srpskog plemena, doslovno je išao protiv sebe(povjesničara) gurajući projekt bošnjačke nacije(provođenje AU politike). Ako imaš dokaze da je bilo drugačije, ok, iznesi ih nije problem. Citate neću postavljati jer vazda zbog istih prigovaraš. Naslov teme: RKC - neprijatelj hrvatske nacije? Pročitaj uvodni post.
|
|
Vrh |
|
|
Neznam
|
Naslov: Re: RKC - neprijatelj hrvatske nacije? Postano: 25 vel 2024, 16:07 |
|
Pridružen/a: 08 kol 2023, 14:57 Postovi: 650
|
zalutala je napisao/la: Neznam je napisao/la: Možeš slobodno odgovorit na gornja pitanja, to je ionako sve nakon Račkog.
Mislim da potcjenjuješ raspravu na ovih par stranica i previše uzvisuješ Jurića kao da je rekao nešto novo. Na ovim stranicama se govorilo o uzrocima u daljoj prošlosti i višestoljetnoj genezi problema navođenjem povezanih izvora i literature, dok se Jurić uglavnom iščuđava, to nije ni usporedivo. Evo ti odgovori: Thallóczy Lajos on je pokrenuo uvođenje gradiva o dobrovoljnom prelasku na islam. Ono kada je sultan postao vladar zemlje sva vlastela listom prešla na islam a sultan im ostavio njihova prava koja su imali i tako dalje i tako šire. János Asbóth uvodi hipotezu o sličnostima islama i bogumilstva(odbacivanje krštenja, odbacivanje križa, itd.), za razliku od onog što je u školske udžbenike ušlo da je prelazak na islam motiviran zadržavanjem materijalnih dobara i društvenog statusa Safvet – beg Bašagić prihvaća Janosovu tezu o sličnostima islama i bogumilstva. Tako da tvrdnja da je Rački uveo bogumilstvo u muslimansku svijest ne drži vodu. Ova dvojica navedenih su bili službenici Kallayevog ministarstva, radilo se na tome da teza o bogumilstvu i sve što ide uz to uđe u školske udžbenike, Kallay je financirao časopis Bošnjak. Malo pročitaj tko je bio Bašagićev otac i tko je sve pisao za Bošnjak. Sve ekipa okupljena oko Kallaya. Kallay je čak davao instrukcije za pisanje predgovora zbirke muslimanskih pjesama. Arthur Evans je također po uzoru na Račkog pisao o bogumilima, čak se pozvao na neko djelo iz 17. stoljeća u kojem piše da u Bosni žive po**i. On je riječ po**i preveo kao patareni i time dokazivao svoju tvrdnju. No ni njega ni Račkog nema oko Kallayeve ekipe. Ovo što je ušlo u muslimansku svijest ti je djelo mađarske kuhinje, i AU politike(kroz školstvo, novine i slično). Već sam postavila nekoliko citata u kojima stoji da je Kallay i dalje stajao iza tvrdnje da u BiH žive samo pripadnici hrvatskog i srpskog plemena, doslovno je išao protiv sebe(povjesničara) gurajući projekt bošnjačke nacije(provođenje AU politike). Ako imaš dokaze da je bilo drugačije, ok, iznesi ih nije problem. Citate neću postavljati jer vazda zbog istih prigovaraš. Naslov teme: RKC - neprijatelj hrvatske nacije? Pročitaj uvodni post. Da, bilo je očito na što ciljaš. Kako ne razumiješ da je bogumilstvo konstrukcija Račkog, on je uveo "bogumile" u historiografiju. Svi ovi koje si nabrojala imaju zajedničko da su tu istu konstrukciju preuzeli i pisali dalje o tome što je on smislio. I meni ne smetaju citati, ali ako u svakom postu natrpaš tonu citata onda se nemože pratit rasprava. http://www.prometej.ba/clanak/povijest/ ... x-i-xx-441Citat: Idejnim tvorcem teze o masovnom prelasku vjernika Crkve bosanske na islam smatra se Franjo Rački. U djelu „Bogumili i Patareni“ uvodi bugarsko bogumilsko ime u historijsku znanost kao odgovarajuće za Crkvu bosansku i njezine sljedbenike. „Vjerske razmirice u srednjovjekovnoj Bosni, suradnja bosanskih patarena s Osmanlijama i prelazak patarena na islam – osnovne su postavke Račkog koje će generacije historičara s različitim motivima elaborirati kroz bogumilski mit čime će one poprimiti nove fantastične obrise“ (D. Lovrenović).
|
|
Vrh |
|
|
zalutala
|
Naslov: Re: RKC - neprijatelj hrvatske nacije? Postano: 25 vel 2024, 16:35 |
|
Pridružen/a: 27 lis 2022, 12:02 Postovi: 1664
|
Neznam je napisao/la: zalutala je napisao/la: Evo ti odgovori: Thallóczy Lajos on je pokrenuo uvođenje gradiva o dobrovoljnom prelasku na islam. Ono kada je sultan postao vladar zemlje sva vlastela listom prešla na islam a sultan im ostavio njihova prava koja su imali i tako dalje i tako šire.
János Asbóth uvodi hipotezu o sličnostima islama i bogumilstva(odbacivanje krštenja, odbacivanje križa, itd.), za razliku od onog što je u školske udžbenike ušlo da je prelazak na islam motiviran zadržavanjem materijalnih dobara i društvenog statusa Safvet – beg Bašagić prihvaća Janosovu tezu o sličnostima islama i bogumilstva.
Tako da tvrdnja da je Rački uveo bogumilstvo u muslimansku svijest ne drži vodu. Ova dvojica navedenih su bili službenici Kallayevog ministarstva, radilo se na tome da teza o bogumilstvu i sve što ide uz to uđe u školske udžbenike, Kallay je financirao časopis Bošnjak. Malo pročitaj tko je bio Bašagićev otac i tko je sve pisao za Bošnjak. Sve ekipa okupljena oko Kallaya. Kallay je čak davao instrukcije za pisanje predgovora zbirke muslimanskih pjesama. Arthur Evans je također po uzoru na Račkog pisao o bogumilima, čak se pozvao na neko djelo iz 17. stoljeća u kojem piše da u Bosni žive po**i. On je riječ po**i preveo kao patareni i time dokazivao svoju tvrdnju. No ni njega ni Račkog nema oko Kallayeve ekipe.
Ovo što je ušlo u muslimansku svijest ti je djelo mađarske kuhinje, i AU politike(kroz školstvo, novine i slično). Već sam postavila nekoliko citata u kojima stoji da je Kallay i dalje stajao iza tvrdnje da u BiH žive samo pripadnici hrvatskog i srpskog plemena, doslovno je išao protiv sebe(povjesničara) gurajući projekt bošnjačke nacije(provođenje AU politike). Ako imaš dokaze da je bilo drugačije, ok, iznesi ih nije problem. Citate neću postavljati jer vazda zbog istih prigovaraš.
Naslov teme: RKC - neprijatelj hrvatske nacije? Pročitaj uvodni post.
Da, bilo je očito na što ciljaš. Kako ne razumiješ da je bogumilstvo konstrukcija Račkog, on je uveo "bogumile" u historiografiju. Svi ovi koje si nabrojala imaju zajedničko da su tu istu konstrukciju preuzeli i pisali dalje o tome što je on smislio. I meni ne smetaju citati, ali ako u svakom postu natrpaš tonu citata onda se nemože pratit rasprava. http://www.prometej.ba/clanak/povijest/ ... x-i-xx-441Citat: Idejnim tvorcem teze o masovnom prelasku vjernika Crkve bosanske na islam smatra se Franjo Rački. U djelu „Bogumili i Patareni“ uvodi bugarsko bogumilsko ime u historijsku znanost kao odgovarajuće za Crkvu bosansku i njezine sljedbenike. „Vjerske razmirice u srednjovjekovnoj Bosni, suradnja bosanskih patarena s Osmanlijama i prelazak patarena na islam – osnovne su postavke Račkog koje će generacije historičara s različitim motivima elaborirati kroz bogumilski mit čime će one poprimiti nove fantastične obrise“ (D. Lovrenović). Sve to stoji, no uvođenje bogumilstva u muslimansku svijest je djelo Kallaya i ekipe. Ne znam postoji li i jedan muslimanski zapis(bilo čiji) koji se prije Kallaya i ekipe poziva na bogumilstvo i sve što uz to ide. Nadalje, Truhelka, godinu ili dvije(nisam sigurna) prije nego je Bašagić počeo pisati o sličnostima islama i bogumilstva(Asbothova teza; odbacivanje križa i krštenja) proučavanjem stećaka dovodi u sumnju tezu da su pripadnici Crkve bosanske odbacivali križ. A početkom dvadesetog stoljeća, proučavajući oporuku gosta Radina, zaključuje da Crkva bosanska nije bila ni u kakvoj vezi sa bugarskim bogumilstvom. Želim reći da je već tada bilo kritika/opovrgavanja te teorije , no tako je kako je.
|
|
Vrh |
|
|
Noname01
|
Naslov: Re: RKC - neprijatelj hrvatske nacije? Postano: 27 vel 2024, 21:45 |
|
Pridružen/a: 21 lip 2023, 14:22 Postovi: 3339
|
|
Vrh |
|
|
Neznam
|
Naslov: Re: RKC - neprijatelj hrvatske nacije? Postano: 07 ožu 2024, 09:11 |
|
Pridružen/a: 08 kol 2023, 14:57 Postovi: 650
|
zalutala je napisao/la: Neznam je napisao/la: Da, bilo je očito na što ciljaš. Kako ne razumiješ da je bogumilstvo konstrukcija Račkog, on je uveo "bogumile" u historiografiju. Svi ovi koje si nabrojala imaju zajedničko da su tu istu konstrukciju preuzeli i pisali dalje o tome što je on smislio. I meni ne smetaju citati, ali ako u svakom postu natrpaš tonu citata onda se nemože pratit rasprava. http://www.prometej.ba/clanak/povijest/ ... x-i-xx-441Sve to stoji, no uvođenje bogumilstva u muslimansku svijest je djelo Kallaya i ekipe. Ne znam postoji li i jedan muslimanski zapis(bilo čiji) koji se prije Kallaya i ekipe poziva na bogumilstvo i sve što uz to ide. Nadalje, Truhelka, godinu ili dvije(nisam sigurna) prije nego je Bašagić počeo pisati o sličnostima islama i bogumilstva(Asbothova teza; odbacivanje križa i krštenja) proučavanjem stećaka dovodi u sumnju tezu da su pripadnici Crkve bosanske odbacivali križ. A početkom dvadesetog stoljeća, proučavajući oporuku gosta Radina, zaključuje da Crkva bosanska nije bila ni u kakvoj vezi sa bugarskim bogumilstvom. Želim reći da je već tada bilo kritika/opovrgavanja te teorije , no tako je kako je. Konstrukcija Račkog je da su postojali "Bogumili" i da su masovno prešli na Islam zbog sličnosti vjere. S druge strane bosanski krstjani jesu imali veze s bugarskim kršćanima koji su se također nazivali jednostavno kršćanskim imenom, a ne nekakvim bogumilima.
|
|
Vrh |
|
|
zalutala
|
Naslov: Re: RKC - neprijatelj hrvatske nacije? Postano: 07 ožu 2024, 16:22 |
|
Pridružen/a: 27 lis 2022, 12:02 Postovi: 1664
|
Neznam je napisao/la: zalutala je napisao/la: Sve to stoji, no uvođenje bogumilstva u muslimansku svijest je djelo Kallaya i ekipe. Ne znam postoji li i jedan muslimanski zapis(bilo čiji) koji se prije Kallaya i ekipe poziva na bogumilstvo i sve što uz to ide. Nadalje, Truhelka, godinu ili dvije(nisam sigurna) prije nego je Bašagić počeo pisati o sličnostima islama i bogumilstva(Asbothova teza; odbacivanje križa i krštenja) proučavanjem stećaka dovodi u sumnju tezu da su pripadnici Crkve bosanske odbacivali križ. A početkom dvadesetog stoljeća, proučavajući oporuku gosta Radina, zaključuje da Crkva bosanska nije bila ni u kakvoj vezi sa bugarskim bogumilstvom. Želim reći da je već tada bilo kritika/opovrgavanja te teorije , no tako je kako je.
Konstrukcija Račkog je da su postojali "Bogumili" i da su masovno prešli na Islam zbog sličnosti vjere. S druge strane bosanski krstjani jesu imali veze s bugarskim kršćanima koji su se također nazivali jednostavno kršćanskim imenom, a ne nekakvim bogumilima. Krstjani su ti arhaični naziva za kršćane. I to bi sad trebao biti dokaz za vezu sa bugarskim bogumilima Što se tiče Račkog: Vjersko učenje i praksu krstjana prikazao je na temelju tada poznatih izvora, nastalih mahom u krilu njihovih latinskih protivnika, ali još češće metodom analogije s drugim dualistima. No već u isto vrijeme, konfrontiravši se s čisto pravovjernim karakterom rukopisa krstjanina Hvala (1404.), Rački je ponešto izmijenio svoje mišljenje, zalažući se za tezu o dogmatskom približavanju Crkve bosanske službenom kršćanstvu.Teza Račkog ostavila je snažan dojam na historiografiju, a za krstjane se udomaćio povijesno neutemeljeni naziv bogumili, bez obzira na to što ih je već on sam označavao kao patarene. Iako manje-više opravdano kritiziran – V. Glušac, J. Šidak (rana faza), Ć. Truhelka, L. Petrović i dr. http://www.zarez.hr/clanci/zapleteni-ko ... e-bosanskeRački raspravu izdaje 1869. i 1870. Ako je tvoja tvrdnja točna da je Rački bogumilstvo uveo u mislimansku svijest, kako onda prije Bašagića 1892.(pune 23 godine) ni jedan musliman ne piše o bogumilima i masovnom prelasku istih na islam? Ili prije Račkog, postoji li i jedan muslimanski zapis od 1473.(pada Bosne pod Turke) o bogumilima i prelasku na islam? Rački je uveo bogumilstvo u historiografiju, no u muslimansku svijest ga uvode Kallay i ekipa. Nije Kallay potpisao ugovor sa engleskom izdavačkom kućom i osigurao sredstva iz Zemaljske Vlade BiH za prevođenje i tiskanje Račkove rasprave o bogumilim i patarenima nego je potpisao ugovor i osigurao sredstva za prijevod i tiskanje Abothove knjige. Ne drži se Bašagić Račkove teze o približavanju CB pravovjerju, nego Asbothove teze.
|
|
Vrh |
|
|
Hroboatos
|
Naslov: Re: RKC - neprijatelj hrvatske nacije? Postano: 07 ožu 2024, 16:34 |
|
Pridružen/a: 02 svi 2009, 17:45 Postovi: 6998
|
zalutala je napisao/la: Neznam je napisao/la: Konstrukcija Račkog je da su postojali "Bogumili" i da su masovno prešli na Islam zbog sličnosti vjere. S druge strane bosanski krstjani jesu imali veze s bugarskim kršćanima koji su se također nazivali jednostavno kršćanskim imenom, a ne nekakvim bogumilima. Krstjani su ti arhaični naziva za kršćane. I to bi sad trebao biti dokaz za vezu sa bugarskim bogumilima Što se tiče Račkog: Vjersko učenje i praksu krstjana prikazao je na temelju tada poznatih izvora, nastalih mahom u krilu njihovih latinskih protivnika, ali još češće metodom analogije s drugim dualistima. No već u isto vrijeme, konfrontiravši se s čisto pravovjernim karakterom rukopisa krstjanina Hvala (1404.), Rački je ponešto izmijenio svoje mišljenje, zalažući se za tezu o dogmatskom približavanju Crkve bosanske službenom kršćanstvu.Teza Račkog ostavila je snažan dojam na historiografiju, a za krstjane se udomaćio povijesno neutemeljeni naziv bogumili, bez obzira na to što ih je već on sam označavao kao patarene. Iako manje-više opravdano kritiziran – V. Glušac, J. Šidak (rana faza), Ć. Truhelka, L. Petrović i dr. http://www.zarez.hr/clanci/zapleteni-ko ... e-bosanskeRački raspravu izdaje 1869. i 1870. Ako je tvoja tvrdnja točna da je Rački bogumilstvo uveo u mislimansku svijest, kako onda prije Bašagića 1892.(pune 23 godine) ni jedan musliman ne piše o bogumilima i masovnom prelasku istih na islam? Ili prije Račkog, postoji li i jedan muslimanski zapis od 1473.(pada Bosne pod Turke) o bogumilima i prelasku na islam? Rački je uveo bogumilstvo u historiografiju, no u muslimansku svijest ga uvode Kallay i ekipa. Nije Kallay potpisao ugovor sa engleskom izdavačkom kućom i osigurao sredstva iz Zemaljske Vlade BiH za prevođenje i tiskanje Račkove rasprave o bogumilim i patarenima nego je potpisao ugovor i osigurao sredstva za prijevod i tiskanje Abothove knjige. Ne drži se Bašagić Račkove teze o približavanju CB pravovjerju, nego Asbothove teze. Ma ovo je infantilno. Rački je bogumilizirao krstjane, i on je glavni zaslužnik za to. Svi ostali su boranija. Krstjani su kao patareni, ne bogumili, bili napuhvani od zapada stoljećima postojanja Bosne kao neka sila i brojnost, što je idiotizam samoga zapada, a kad je Bosna pala u 15. st., većina imbecila u zapadnim zemljama je krivila heretičku ili patarensku "izdaju", što je samoobmana i povijesni kretenizam neutemeljen u zbilji. Glupani su stalno podcjenjivali osmansku silu i onda se čudili kao pura dreku.
|
|
Vrh |
|
|
Neznam
|
Naslov: Re: RKC - neprijatelj hrvatske nacije? Postano: 07 ožu 2024, 17:41 |
|
Pridružen/a: 08 kol 2023, 14:57 Postovi: 650
|
zalutala je napisao/la: Neznam je napisao/la: Konstrukcija Račkog je da su postojali "Bogumili" i da su masovno prešli na Islam zbog sličnosti vjere. S druge strane bosanski krstjani jesu imali veze s bugarskim kršćanima koji su se također nazivali jednostavno kršćanskim imenom, a ne nekakvim bogumilima. Krstjani su ti arhaični naziva za kršćane. I to bi sad trebao biti dokaz za vezu sa bugarskim bogumilima Što se tiče Račkog: Vjersko učenje i praksu krstjana prikazao je na temelju tada poznatih izvora, nastalih mahom u krilu njihovih latinskih protivnika, ali još češće metodom analogije s drugim dualistima. No već u isto vrijeme, konfrontiravši se s čisto pravovjernim karakterom rukopisa krstjanina Hvala (1404.), Rački je ponešto izmijenio svoje mišljenje, zalažući se za tezu o dogmatskom približavanju Crkve bosanske službenom kršćanstvu.Teza Račkog ostavila je snažan dojam na historiografiju, a za krstjane se udomaćio povijesno neutemeljeni naziv bogumili, bez obzira na to što ih je već on sam označavao kao patarene. Iako manje-više opravdano kritiziran – V. Glušac, J. Šidak (rana faza), Ć. Truhelka, L. Petrović i dr. http://www.zarez.hr/clanci/zapleteni-ko ... e-bosanskeRački raspravu izdaje 1869. i 1870. Ako je tvoja tvrdnja točna da je Rački bogumilstvo uveo u mislimansku svijest, kako onda prije Bašagića 1892.(pune 23 godine) ni jedan musliman ne piše o bogumilima i masovnom prelasku istih na islam? Ili prije Račkog, postoji li i jedan muslimanski zapis od 1473.(pada Bosne pod Turke) o bogumilima i prelasku na islam? Rački je uveo bogumilstvo u historiografiju, no u muslimansku svijest ga uvode Kallay i ekipa. Nije Kallay potpisao ugovor sa engleskom izdavačkom kućom i osigurao sredstva iz Zemaljske Vlade BiH za prevođenje i tiskanje Račkove rasprave o bogumilim i patarenima nego je potpisao ugovor i osigurao sredstva za prijevod i tiskanje Abothove knjige. Ne drži se Bašagić Račkove teze o približavanju CB pravovjerju, nego Asbothove teze. Nema nikakvih bugarskih "bogumila", ti kršćani su se nazivali jednostavno kršćanskim imenom kao i krstjani. Ovo ostalo neću objašnjavati sto puta, to su jednostavne stvari za razumjeti.
|
|
Vrh |
|
|
zalutala
|
Naslov: Re: RKC - neprijatelj hrvatske nacije? Postano: 07 ožu 2024, 18:35 |
|
Pridružen/a: 27 lis 2022, 12:02 Postovi: 1664
|
Imam osjećaj da pišem kineskim pismom pa je nerazumljivo. Navela sam službenika Kallayevog ministarstva koji u udžbenike uvodi mit o masovnom prelasku bogumila na islam. Navedem imenom i prezimenom čovjeka iz čije je knjige Bašagić uzeo teze o bogumilstvu i masovnom prelasku na islam. Navela sam da je sam Kallay potpisao ugovor s engleskom izdavačkom kućom za prijevod i tiskanje Asbothove knjige i za plaćanje istih osigurao sredstva iz Zemaljske Vlade BiH. Navedem da je sam Kallay davao instrukcije za pisanje predgovora za muslimanske narodne pjesme, itd., itd. I nadalje me uvjeravaju da je Rački uveo bogumile u muslimansku svijest a ne Kallay i ekipa. Odustajem, uveo je Rački, objavio 1870., BiH tada još bila pod Turcima, i odmah se muslimani sjetili svojih bogumilskih korijena, bosanskih kraljeva itd. Također u isto vrijeme fra Antun Knežević objavljuje svoju Krvavu Knjigu s refleksijom na CB, no u istoj ne govori o prelascima pripadnika CB na islam, pa su baš zbog toga što ne govori o prelasku pripadnika CB na islam dvojica paša raspisali nagradu za informaciju o autoru te knjige, a iste paše počeli pisati o svojim bogumilskim precima, bosanskom kraljevstvu i slično i pozivati se na Račkog. Naravno zapise tih paša i drugih muslimana koji su još pod Turcima pisali o bogumilima i slično krije tko drugi nego Vatikan
|
|
Vrh |
|
|
Online |
Trenutno korisnika/ca: / i 4 gostiju. |
|
Ne možeš započinjati nove teme. Ne možeš odgovarati na postove. Ne možeš uređivati svoje postove. Ne možeš izbrisati svoje postove. Ne možeš postati privitke.
|
|
|