Ovo sam otvorio samo zato što držim da tu nakaznu ideju valja neprekidno imati u vidu. Tema bi naravno mogla ići pod Hrvatski i srodni jezici- nu eminentno je politička.

Ne mislim da će ljudi ovdje jako pisati i dopisivati, jednostavno zato što nisu obaviješteni i što ne razmišljaju. Ipak, da ne gnjavim forumaše teškim teorijama, navest ću dva-tri primjera da pokažem nebuloznost cijele priče.

Prvo- Ceha je dosta toga uprskao sa svojim dijalektološkim vratolomijama. Nu, dijalektologija ili kako tko govori ovdje je beznačajna. Pišem o pisanom, književnom jeziku, i tu je dijalektologija posve neinteresantna.

Drugo- lingvistika nema kriterija kojim bi se ustanovilo što su varijante jednoga jezika, a što bliski srodni jezici. Ponavljam- NEMA.

Treće- stupanj razumijevanja na bilo koji razini, kao i temeljni slovnički ustroj isto su beznačajni za samobit jezika, tj. za pitanje je li nješto jedan ili više jezika.

Sad, kad smo to rasčistili- idemo dalje.

Ta je deklaracija iz 2017. očito provokacija, jer dolazi na 50. obljetnicu prave Deklaracije, one o hrvatskom književnom jeziku iz 1967. Dakle- kani ju poništiti i obezvrijediti.

Provokacija.

No idemo dalje s argumentima.

Najvažnije- nemaju ime toga jezika. Tvrde da postoji jedan jezik kojeg zovu zajednički, a nemaju mu ime. Također, nacionalne jezike smatraju varijantama neimenovanoga jezika.

To je idiotizam na kub.

Varijantnost jezika ima smisla u slučaju razvedene pisane kulture nekoga jezika koji se ili proširio, ili se formirao tako da je vremenom poprimio dovoljno lokalnih značajki. Tako je recimo slučaj s engleskim. Najpoznatije su britanska i američka varijanta, no možemo uzeti i druge. Nu, zadržimo se samo na ove dvije.

Chaucer je pisao na srednjoengleskom oko 1350ih. Tada nije bilo ni Britanije ni Amerike kao poliitčkih jedinica. I britanska i američka varijanta engleskoga- ne nekog zajedničkog- s jednakim pravom drže da je Chaucerov engleski dio njihove jezične tradicije i individualnosti, i tako ga uče u školama. U New Yorku i u Oklahomi i u Dublinu i u Sydneyu ...učite Chaucerov engleski kao engleski.

Mi Hrvati imamo Marulićev spjev "Judita" iz 1521.

Je li taj spjev dio toga zajedničkoga? Podpisnici bi rekli da jest. No idemo dalje. Je li on dio srpske varijante zajedničkoga? Vjerojatno- ne. Crnogorske- ne.

Pa što onda znače te varijante ako ne možete ispričati suvislu prču o nastanku i širenju nekog jezika?

Spada li u bošnjačku varijantu Kašićev prijevod Biblije iz 1620ih? Ne. U srpsku? Ne. U crnogorsku? Ne.

Kakav onda ima smisao priča o varijantama kad je taj tobože zajednički jezik toliko polariziran da bitne spomenike toga navodnoga jezika "oni drugi" drže nečim ne samo tuđim, nego odbojno stranim?

Spada li u zajednički slavenosrpski jezik Zaharija Orfelina iz 18. stoljeća? Po njima, da.

A kakve veze taj jezik ima s Hrvatima i Muslimanima/Bošnjacima?

Upravo nikakve.

Mislim da je ovo dosta za razumne ljude, da shvate da ni u kakav gulaš ne spadaju zajedno Korčulanski lekcionar, Divkovićeve Besjede, Krležine ""Balade Petrice Kerempuha", spisi Domentijana i Hrvojev misal.

Tko misli da pripadaju jednom "jeziku"- taj ima problema s razumom.

Evo djelomičnoh popisa podpisnika "zajedničkog jezika". Nije sve, kasnije su se pridružili autor pravopisa bosanskog jezika Halilović i još neki "jugoslovenski orentisani". Svi su ovdje, https://docs.google.com/spreadsheets/u/ ... html?pli=1, no glavni su ovdje:

https://www.vecernji.hr/vijesti/donosim ... zu-1159535

1. Dino Abazović, vanredni profesor, Fakultet političkih nauka Univerziteta u Sarajevu

2. Dritan Abazović, poslanik u Skupštini Crne Gore, Građanski pokret URA, Ulcinj

3. Vladimir Arsenić, književni kritičar i urednik, Partizanska knjiga/ Časopis Ulaznica, Zrenjanin

4. Boban Arsenijević, profesor, Filozofski fakultet Univerziteta u Nišu

5. Vladimir Arsenijević, pisac, Udruženje Krokodil, Beograd

6. Bojan Babić, pisac, Beograd

7. Mile Babić, profesor filozofije i teologije, Franjevačka teologija, Sarajevo

8. Bojan Baća, sociolog, doktorant na Univerzitetu Jork i istraživač u Laboratoriji za globalno digitalno građanstvo, Toronto

9. Amer Bahtijar, profesor filozofije, Centar za kritičko mišljenje, Mostar

10. Vladislav Bajac, pisac i izdavač, Geopoetika izdavaštvo, Beograd

11. Esad Bajtal, pisac, nezavisni istraživač, Sarajevo

12. Nikola Bajto, novinar, tjednik Novosti, Zagreb

13.Asja Bakić, književnica, Zagreb

14. Đorđe Balmazović, grafički dizajner, kolektiv Škart, Ljubljana/Beograd

15. Filip Balunović, politikolog, Beograd

16. Janko Baljak, filmski reditelj, redovni profesor Fakulteta dramskih

17. Snježana Banović, redateljica i sveučilišna profesorica, Akademija dramske umjetnosti, Zagreb

18. Ljiljana Banjanin, vanredni profesor, Departman stranih jezika i književnosti, Univerzitet u Torinu

19. Josip Baotić, lingvista, profesor emeritus, Filozofski fakultet Univerziteta u Sarajevu

20. Milan Barać, doktor nauka, lingvista, Filološki fakultet, Nikšić

21. Lana Barić, glumica, Zagreb

22. Svetislav Basara, pisac, Beograd

23. Almir Bašović, dramski pisac i docent na Filozofskom fakultetu u Sarajevu

24. Sandra Benčić, mirovna i ljudskopravaška aktivistkinja, Centar za mirovne studije, Zagreb, Hrvatska

25. Ivana Bodrožić, mag. filozofije, spisateljica, Zagreb

26. Tomislav Bogdan, doktor nauka, izv. prof. na Odsjeku za kroatistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu

27. Ermin Bravo, glumac, Akademija scenskih umjetnosti, Sarajevo

28. Alida Bremer, doktorka nauka, autorica i prevoditeljica, Münster, Njemačka

29. Balša Brković, pisac, nezavisni dnevnik Vijesti, Podgorica

30. Boris Buden, publicist, EIPCP, Berlin

31.Ranko Bugarski, doktor nauka, lingvist, Beograd

32. Ahmed Burić, književnik, novinar, www.radiosarajevo.ba

33. Dragan Bursać, profesor filozofije i kolumnista, BUKA Portal, Banja Luka

34. Alice Copple-Tosić, prevodilac, Beograd

35. Darko Cvijetić, pjesnik i redatelj, Prijedor

36. Dušan Čavić, novinar i filmadžija, Ciklotron, Beograd

37. Ivan Čolović, antropolog, Biblioteka XX Vek, Beograd

38. Marinko Čulić, komentator tjednika Novosti, Zagreb

39. Bora Ćosić, pisac, Berlin

40. Nerzuk Ćurak, doktor nauka, politikolog, Sarajevo

41. Filip David, književnik, Beograd

42. Mia David, arhitekta, Fakultet tehničkih nauka, Novi Sad

43. Amra Delić, doktorka nauka, neuropsihijatrica i psihoterapeutkinja, Klinika za psihijatriju i psihoterapiju Medicinskog fakulteta Univerziteta Greifswald

44. Ajla Demiragić, doktorka nauka, teoretičarka književnosti, Filozofski fakultet Univerziteta u Sarajevu

45. Boris Dežulović, novinar tjednika Novosti, Paići

46. Ivo Didović, slobodni umjetnik, Düsseldorf

47. Zlatko Dizdarević, novinar i pisac, Sarajevo

48. Milena Dragićević-Šešić, redovna profesorka, UNESKO katedra za kulturnu politiku i menadžment Univerziteta umetnosti u Beogradu

49. Rade Dragojević, novinar, Zagreb

50. Daša Drndić, spisateljica, izvanredni profesor – anglist, u penziji, Rijeka

51. Ferida Duraković, spisateljica i lektorica b/c/h/s jezika, Sarajevo

52. Jasna Duraković, docentica na Fakultetu političkih nauka i aktuelna poslanica u Federalnom parlamentu BiH, Sarajevo

53. Sabaheta Duranović, doktorka nauka, neuropsihijatar, Psihijatrijska bolnica Kantona Sarajevo

54. Varja Đukić, glumica, član ansambla CNP-a i direktorica knjižare, Podgorica

55. Mirjana Đurđević, doktorka nauka, književnica i profesorka, Beograd

56. Vladimir Đurišić, pjesnik i muzičar, glavni i odgovorni urednik portala Proletter, Podgorica

57. Tatjana Đurišić-Bečanović, doktorka nauka, Filozofski fakultet, Nikšić

58. Heni Erceg, komentatorica tjednika Mladina, Ljubljana

59. Toni Gabrić, prof. filozofije i fonetike, novinar, Udruga za nezavisnu medijsku kulturu, Zagreb

60. Jasna Gajević, blogerka, Podgorica

61. Štefica Galić, urednica portala Tačno.net, Mostar

62. Jelena Gall, lektorka, Odsek za slavistiku, Cirih

63. Svetlana Gavrilović, politikolog, urednica Radničke komune Links, Beograd

64. Rajka Glušica, doktorka nauka, lingvistkinja, Filološki fakultet, Nikšić

65. Vladislava Gordić Petković, profesorka univerziteta, anglistkinja, književna teoretičarka i kritičarka, Novi Sad

66. Nataša Govedarica, dramaturškinja, Beograd

67. Zdravko Grebo, profesor emeritus Univerziteta u Sarajevu

68. Rajko Grlić, režiser, Zagreb

69. Tatjana Gromača, književnica i novinarka, Pula

70. Dinko Gruhonjić, doktor nauka, novinar, Odsek za medijske studije, Filozofski fakultet, Novi Sad

71. Zlatica Gruhonjić, profesor njemačkog, prevodilac, Udruženje Centar za

demokratiju i tranzicionu pravdu, Banja Luka

72. Nihad Hasanović, pisac, Sarajevo

73. Tarik Haverić, politolog, Sarajevo

74. Oto Horvat, pisac, Firenze

75. Srećko Horvat, lingvist i filozof, DiEM25, bez stalnog prebivališta

76. Aleksandar Hut Kono, pisac, London

77. Nedžad Ibrahimović, pisac, Tuzla

78. Saša Ilić, pisac, Udruženje LINKS, Beograd

79. Viktor Ivančić, novinar i pisac, Split

80. Željko Ivanković, književnik, Sarajevo

81.Ivan Ivanji, književnik, Beograd

82. Midhat Izmirlija, doktor nauka, docent, Pravni fakultet u Sarajevu

83. Božena Jelušić, profesorica književnosti, Budva

84. Bojana Jokić, aktivistkinja, NVO LGBT Forum Progres, Podgorica

85. Dejan Jović, redovni profesor Sveučilišta u Zagrebu i gostujući profesor Univerziteta u Beogradu, Zagreb

86. Jagoda Jurić-Kappel, doktorka nauka, lingvistica, Beč

87. Duška Jurišić, novinarka, Federalna televizija, Sarajevo

88. Adela Jušić, vizualna umjetnica, Sarajevo, Bosna i Hercegovina

89. Dejan Kaludjerović, likovni umetnik, Beograd/Beč

90. Damir Karakaš, pisac, Zagreb

91.Mirjana Karanović, glumica, Beograd

92. Miroslav Karić, istoričar umetnosti, Remont – nezavisna umetnička asocijacija, Beograd

93. Dženana Karup Druško, novinarka, Sarajevo

94. Enver Kazaz, doktor nauka, profesor književnosti, Filozofski fakultet Univerziteta u Sarajevu

95. Željko Komšić, diplomirani pravnik, zastupnik u Parlamentarnoj skupštini BiH, Sarajevo

96. Snježana Kordić, doktorka nauka, lingvistica, Zagreb

97. Srdan Kosović, urednik portala Vijesti.me, Podgorica, Crna Gora

98. Boro Kontić, novinar, Media centar, Sarajevo

99. Bojan Krivokapić, pisac, Novi Sad

100. Pero Kvesić, pisac, Zagreb

101. Igor Lakić, doktor nauka, lingvista, Podgorica

102. Ante Lešaja, penzionirani redoviti sveučilišni profesor, Korčula

103. Andrea Lešić, doktorka nauka, profesorica komparativne književnosti, Filozofski fakultet Univerziteta u Sarajevu

104. Predrag Lucić, novinar i pisac, Split

105. Svetlana Lukić, novinarka, Peščanik, Beograd

106. Kristina Ljevak, novinarka, urednica časopisa Urban, Sarajevo

107. Alisa Mahmutović, lingvistica, Filozofski fakultet, Zenica

108. Brano Mandić, novinar i pisac, Podgorica

109. Olga Manojlović Pintar, istoričarka, Institut za noviju istoriju Srbije, Beograd

110. Bojan Marjanović, pisac i novinar, magazin „Liceulice“, Beograd

111. Damir Marjanović, doktor nauka, redovni profesor Univerziteta u Sarajevu i Internacionalnog Burch Univerziteta u Sarajevu

112. Milan Marković, vanredni profesor, Biotehnički fakultet Univerziteta Crne Gore, Podgorica

113. Nikola Marković, urednik dnevnih novina Dan, Podgorica

114. Tomislav Marković, novinar i pisac, Beograd

115. Dragan Markovina, povjesničar i publicist, Split

116. Ana Martinoli, vanredna profesorka, Fakultet dramskih umetnosti, Beograd

117. Vladimir Matijanić, novinar, Slobodna Dalmacija, Split

118. Svetlana Mesarević, novinarka, Peščanik, Beograd

119. Alen Mešković, pisac, Kopenhagen

120. Svebor Midžić, teoretičar, Beograd

121. Dejan Mihailović, prevodilac, urednik, Beograd

122. Đorđe Miketić, pisac, Od usta do usta, Beograd

123. Mirjana Mikić Zeitoun, profesorica sociologije i diplomirana etnologinja, Zagreb

124. Sanin Milavić, glumac, Sarajevo

125. Tanja Miletić Oručević, rediteljica, Mostar

126. Stevan Milivojević, Aktivista za ljudska prava, Podgorica

127. Igor Milošević, Asocijacija za demokratski prosperitet – Zid, Podgorica

128. Mirjana Miočinović, univerzitetska profesorka u penziji, Beograd

129. Marija Mitrović, slaviskinja, redovna profesorka u penziji, Università degli studi di Trieste

130. Josip Mlakić, pisac, Gornji Vakuf-Uskoplje

131. Nermina Mujagić, vanredni profesor, Fakultet političkih nauka Univerziteta

u Sarajevu

132. Asim Mujkić, profesor filozofije, Fakultet političkih nauka Univerziteta u Sarajevu

133. Senadin Musabegović, doktor nauka, Filozofski fakultet, Sarajevo

134. Dino Mustafić, reditelj, Sarajevo

135. Nikola Nikolić, pisac, Podgorica

136. Aleksandar Novaković, pisac i dramaturg, Beograd

137. Fadila Nura Haver, književnica, Sarajevo

138. Branislav Oblučar, profesor, Filozofski fakultet, Zagreb

139. Nela Pamuković, feministička aktivistkinja, Ženska mreža Hrvatske, Zagreb

140. Teofil Pančić, novinar i pisac, Beograd/Novi Sad

141. Dejan Papić, izdavač, Beograd

142. Boris Pavelić, novinar, Zagreb

143. Jurica Pavičić, pisac, Split

144. Borka Pavićević, dramaturškinja, direktorka Centra za kulturnu dekontaminaciju, Beograd

145. Koča Pavlović, novinar i poslanik u Skupštini CG, Podgorica

146. Ana Pejović, prevoditeljica i koordinatorka Udruženja Krokodil, Beograd

147. Vuk Perišić, pisac i prevoditelj, Rijeka

148. Milutin Petrović, reditelj, redovni profesor univerziteta, Beograd, Srbija

149. Drago Pilsel, novinar i teolog, portal Autograf.hr, Zagreb

150. Marko Pogačar, pisac, Split

151. Darinka Pop-Mitić, umetnica, Beograd

152. Edo Popović, pisac, Zagreb

153. Boris Postnikov, publicist, tjednik Novosti, Zagreb

154. Aljoša Pužar, doktor nauka, kulturolog, Fakulteta za družbene vede, Ljubljana, Slovenija

155. Darka Radosavljević-Vasiljević, istoričarka umetnosti, Remont – nezavisna umetnička asocijacija, Beograd

156. Đuro Radosavović, pisac, Podgorica

157. Maja Raičević, aktivistkinja, Podgorica

158. Luka Rakčević, odbornik u Skupštini Glavnog grada, Podgorica

159. Saša Rakezić alijas Aleksandar Zograf, strip autor, Pančevo

160. Bogić Rakočević, književnik, Podgorica

161. Ksenija Rakočević, saradnica u nastavi na Filološkom fakultetu, Nikšić

162. Šerbo Rastoder, istoričar, Podgorica

163. Damir Rebronja, advokat, Kotor

164. Ana Ristović, pesnikinja, Beograd

165. Nenad Rizvanović, pisac i urednik, Zagreb

166. Vedrana Rudan, književnica, Rijeka, Hrvatska

167. Borka Rudić, Udruženje/udruga BH Novinari, Sarajevo

168. Elmir Sadiković, vanredni profesor, Fakultet političkih nauka Univerziteta u Sarajevu

169. Ivana Sajko, knjizevnica, Zagreb

170. Jasna Samić, pisac, autor dokumentarnih filmova i pozorišnih predstava, Književna Sehara, Sarajevo – Pariz

171. Sanja Sarnavka, prof. komparativne književnosti I jugoslavenskih jezika I književnosti te aktivistkinja

172. Olja Savičević Ivančević, književnica, Split

173. Svenka Savić, profesorka emerita, psiholingvistkinja, Filozofski fakultet Univerziteta u Novom Sadu

174. Zarije Seizović, doktor nauka, redovni profesor, Fakultet političkih nauka Univerziteta u Sarajevu

175. Nedim Sejdinović, novinar, Nezavisno društvo novinara Vojvodina, Novi Sad

176. Vildana Selimbegović, glavna i odgovorna urednica Oslobođenja

177. Mima Simić, samostalna umjetnica/književnica, Zagreb

178. Roman Simić, književnik, Dugo Selo

179. Marko Simonović, lingvista, Sveučilište u Utrechtu

180. Svetlana Slapšak, prof. dr u penziji, Ljubljana

181. Selma Spahić, rediteljica, umjetnička direktorica Internacionalnog teatarskog festivala MESS, Sarajevo

182. Tijana Spasić, književna kritičarka i novinarka, Beograd

183. Biljana Srbljanović, dramska spisateljica i vanredna profesorka, Fakultet dramskih umetnosti, Beograd

184. Srđan Srdić, književnik, Kikinda

185. Dragoljub Stanković, književnik, Beograd

186. Slavica Stevanović, univerzitetska saradnica i slobodna prevoditeljica, Univerzitet u Tibingenu

187. Dubravka Stojanović, istoričarka i profesorka, Filozofski fakultet, Beograd

188. Olivera Stošić Rakić, urednica književnih i tribinskih programa, Kulturni centar Beograda

189. Tanja Stupar Trifunović, književnica, Banja Luka

190. Jasna Šamić, spisateljica, Pariz-Sarajevo

191. Faruk Šehić, pisac i kolumnista, Sarajevo

192. Vehid Šehić, diplomirani pravnik, Forum gradjana Tuzle, Tuzla

193. Rade Šerbedžija, glumac

194. Danko Šipka, profesor, Državni univerzitet Arizone, Tempi

195. Slobodan Šnajder, književnik, otok Ploča, Trogir

196. Igor Štiks, doktor nauka, književnik i znanstveni suradnik Sveučilišta u Edinburgu

197. Adis Šušnjar, novinar, koordinator Udruženja BH novinari, Sarajevo

198. Elma Tataragić, doktorka nauka, filmska scenaristica i profesorica

199. Vesna Teršelič, mirovna aktivistica, Zagreb

20o. Marko Tomaš, novinar, žurnal.info

201. Ladislav Tomičić, novinar, Zagreb

202. Ante Tomić, pisac, Split

203. Jelena Trebješanin, magistrant na Studijskom programu za srpski jezik i južnoslovenske književnosti, smjer Nauka o jeziku, Nikšić

204. Lejla Turčilo, doktorka nauka, Fakultet političkih nauka Univerziteta u Sarajevu

205. Lenka Udovički, glumica i rediteljka, Rijeka

206. Dubravka Ugrešić, književnica, Amsterdam

207. Daliborka Uljarević, politikološkinja, Centar za građansko obrazovanje (CGO), Podgorica

208. Vuk Uskoković, politikolog, Univerzitet Donja Gorica, Podgorica

209. Srđan V. Tešin, književnik, Kikinda

210. Emir Vajzović, docent, Fakultet političkih nauka Univerziteta u Sarajevu

211. Hanka Vajzović, doktorka nauka, lingvistkinja, Sarajevo

212. Nenad Veličković, pisac, Sarajevo

213. Dragan Velikić, pisac

214. Srđan Veljović, fotograf, Beograd

215. Olga Vojičić-Komatina, viši saradnik s doktoratom (književni nauke), Filološki fakultet, Nikšić

216. Radina Vučetić, istoričarka, vanredna profesorka, Filozofski fakultet, Univerzitet u Beogradu

217. Nikola Vučić, novinar, N1 televizija

218. Zoran Vučkovac, BASOC, Banja Luka

219. Nenad Vujatović, pisac, Bruxelles

220. Nikola Zečević, politikolog, Univerzitet Donja Gorica, Podgorica

221. Zdravko Zima, novinar i pisac, Zagreb

222. Sandra Zlotrg, lektorica i profesorica bosanskog, hrvatskog, srpskog kao stranog jezika, Udruženje za jezik i kulturu Lingvisti, Sarajevo

223. Aleksej Zorić, novinar i prevodilac (bivši urednik Srpske redakcije BBC-a), London

224. Jasmila Žbanić, režiserka, Deblokada, BiH

225. Miodrag Živanović, Filozofski fakultet, Banja Luka

A evo i racionalnih reakcija na tu nakaznu stvar:
https://narod.hr/kultura/ranko-matasovi ... ercegovini
Ranko Matasović: Potakne li Deklaracija ikakve političke promjene, dogodit će se to u Bosni i Hercegovini
...................................
Nema nikakve dvojbe da je sam naziv „Deklaracija“ zamišljen kao provokacija hrvatskoj javnosti, jer dobro je poznato kakvo značenje za Hrvate ima Matičina Deklaracija iz 1967. Ono što je manje jasno jest što se osim provociranja želi postići: otkrivati toplu vodu tezom da se Hrvati, Srbi, Bošnjaci i Crnogorci međusobno dobro razumiju? To nitko normalan ionako ne osporava, no kriterij međusobne razumljivosti nije jedini koji se koristi kad govorimo o identitetu jezika (dosadno mi je to već ponavljati, no inače bi se norveškom i danskom, malezijskom i indonezijskom, hindskiom i urdskom također govorilo kao o jedinstvenim jezicima). Žele li autori osporiti suverenim državama pravo na kreiranje i provođenje vlastite jezične politike? Nastojanje na posebnosti hrvatskoga kao standardnog jezika upravo ima za smisao da država može propisati jezičnu normu u službenoj uporabi, pravu, školstvu, vojsci i državnim medijima. Primjerice, to da se na satu kemije uči o kisiku, dušiku i kositru, a ne da se na času hemije uči o kiseoniku, azotu i kalaju.
......................................................................
Na koncu, ne sumnjam da u Hrvatskoj ova Deklaracija ne će imati nikakva učinka, osim što će iritirati javnost. Međutim, u Bosni i Hercegovini stvari drukčije stoje, i mislim da bi ona ondje mogla imati mnogo većeg odjeka (nije slučajno što se objavljuje upravo u Sarajevu). Neki od potpisnika Deklaracije bosanski su Hrvati, i kad se pitamo zbog čega je oni podržavaju, moramo uzeti u obzir njihov specifičan i nimalo lagan položaj u BiH.

Kao prvo, mnogi se među njima osjećaju nesigurno u hrvatskome standardu, što je razumljivo jer nisu imali prilike proći formalno školovanje na njemu. Kao drugo, u Federaciji postoji velik pritisak da se bošnjački jezik (koji Bošnjaci nazivaju „bosanskim“, na što imaju jednako pravo kao i mi da daj jezik zovemo bošnjačkim) uvede kao državni jezik na čitavom teritoriju Federacije (Republika Srpska ionako već funkcionira kao de facto neovisna država). Budući da Hrvatska ne čini gotovo ništa da pomogne bosanskim Hrvatima da ostvare pravo na vlastiti standardni jezik, a sami zbog političkih odnosa u Federaciji ne mogu mnogo postići, nije neobično što neki među njima misle da je manje zlo pristati na „zajednički“ jezik svih triju nacija nego na bošnjački kao jedini državni jezik. Potakne li Deklaracija ikakve političke promjene, dogodit će se to u Bosni i Hercegovini, no ne vjerujem da će ona doprinijeti stabilizaciji te ionako ne osobito stabilne države.

Vologlavi kreten Kovačević je protiv te deklraTije zato što je to sve srpski, a ostalima smetaju dvije škole pod jednim krovom- zna se tko u te škole ide



Sarajevski puk



A evo ih službeno:

Ono što svi previđaju je da su ta naklapanja ideološki jugoslavizam.
Jugoslavizam počiva na serbokriatizmu, da su hrvatski isrpski jedan jezik (uz pridružena ostala dva naroda).

Ovi što diplaju o postjugoslavenskom prostoru blabla ne uzimaju u obzir Sloveniju i Makedoniju-njima je "Jugoslavija" serbokroatistička zemlja ta četiri plemenska naroda gdje bi glavni bili Srbi.

Njih uopće ne zanima jezična zbilja.

Ne zanima ih da hrvatski književni jezik ima korijene u dubrovačkom molitveniku iz 1350ih, u renesansnoj i baroknoj liturgijskoj i umjetničkoj književnosti, u Kašičevoj gramatici iz 1604., i tronarječnoj dimenziji hrvatskoga u pisanoj kulturi i povijesti kao jedinstvenom fenomenu.

To je za njih stratosfera.

U tim protuhrvatskim tikvama postoji neki jezik nastao u 19. st. radom Karadžića i njeggova latiničnoga učenika Gaja, s Bečkim dogovorom iz 1850. I onda idila, napose u 2. Jugoslaviji.

To su ljudi laži i prešućivanja, glavno da se razumijemo, a nijanse sebebiti i ostaloga- to ne razumiju, ne mogu razumjeti i instinktivno mrze kao ustaški jezik.

I to začet od ustaša u 14. st. u Dubrovniku.

https://hrcak.srce.hr/file/335710

NAJSTARIJI HRVATSKI LATINIČKI MOLITVENIK

U radu se identificira i opisuje takozvani najstariji hrvatski latinički molitvenik, koji je od 1829. godine do danas bio poznat samo po spomenu.

Meni je fascinantno (u negativnom smislu) koliko ljudi, pogotovo na zapadu i u engleski govorećim državama smatra da je Jugoslavija trebala opstati i da je to sve isti narod, da je to sve "balkan" i "zašto se ne ujedinite", ali ne shvaćaju da su to konfesionalno, povijesno i kulturnocivilizacijski jako različiti narodi, otkud tolika želja za propalom državom koja se dvaput raspadala u krvi i koja se odžavala prisilom, to mi je jednostavno neshvatljivo.

Možda zato što osjećaju da to njima zvono zvoni, s njihovim multikulturalnim i multikonfesionalnim lažima....

U Velikoj Britaniji je već počelo, a ni ostatak zapada nije daleko, žao mi je običnih ljudi, ali do Velike Britanije, Francuske i ostalih kao političkih entiteta baš i nemam prevelikog razumijevanja.

Većini europskoga svijeta je svejedno i ništa ne zna o ex-Yu. Treba biti realan. Posve svejedno.

Oni tzv. veliki koji su Hrvatima radili ili u nekoj mjeri idalje rade o glavi propadaju sami zbog urušavanja civilizacije pooradi uvoza stranih rasa i civilizacija, pa se tako ostvaruje pjesnička pravda.

Živo mi se ye.... ta SAD, Francusku, UK...s njihovim ofarbanima, kao i Rusiju s muslimanskom invazijom i propadanjem Rusa.

Te Dežuloviće, Benčićke, Bogdane,...pa Baotića bijednika u Sarajevu.... čovjek može jedino prezirati.

Nitko od lingvista, znanstvenika prirodnih i društvenih, uglednika...nijepodpisao tu posranu deklaraciju.

Toliko o nejedinstvu Hrvata.

Kordićka, par feralovaca i Benčićka. Čak ni Igor Mandić.

Stvarno sam laik što se tiče jezika,al znam dovoljno da se nitko od susjeda ne može mjeriti sa našim nasljeđem. Jel se stvarno svjesno toga odriču,pa i prave ustupke susjedima?

Ili uopće nemaju pojma?

Imao sam raspravu jednom na quori sa nekim Englezom,koji me uvjeravao da se jezik zove srpsko-hrvatski i da je to isti jezik. Pitao sam ga kako je to moguće,ako je hrvatski stariji koje stoljeće od istog. Nije više ništa pisao.

Pa nema tu zajedničkog jezika.

Dijalekti su različiti, može se eventualno govoriti o sličnostima (i preklapanjima u prostoru muslimana, ali imaju i oni svoje posebitosti).

Standardi su uvijek rađeni odvojeno.

Srpsko-hrvatske priče će potpisati tko?
Neki krezubi musliman?
Smiješno.

Ima i dobrih Engleza, ali općenito ih ne volim, europski zapad prezirem zbog rasističko-kolonijalističkog pogleda prema Hrvatima i manjim slavenskim narodima općenito, ali stići će i njih Božja pravda, prije ili kasnije.

To što Englezi tonu, šteta je te civilizacije, no totalni kolaps elita vodi tomu.

A da su njihovi stručnjaci protuhrvatski, neistina je i vrlo dobar knjiga o hrvatskom jeziku se mže vidjeti ovdje. Suautor je Englez u SAD:

https://cloudflare-ipfs.com/ipfs/bafykb ... 014%29.pdf

Stručnjaci i najveći dio naroda nisu, ali dobar dio politike i medija jesu, odnosno su bar bili.

Zato i Engleska propada.

Ne vidim po čemu je to dobro da jedna od okosnica zapadne civilizacije, zbog makinacije šake bijednika u 20+ godina, propadne definitivno kao zemlja zbog prodaje elita i poplave majmunolikih humanoida.

Pa i nije, ne želim im propast, samo kažem da su pod vodstvom političkih elita i dobrog dijela medija vodili neprijateljsku politiku prema Hrvatskoj, a slično je bilo i sa pokojnim Mitterandom u Francuskoj.

Jesu, no na temelju toga radovati se apokalipsi je kratkovidno.

Policija privela nekog Bosnjaka u Srbiji, evidentno krivog, koji je zavrsio na sudu.
Tamo je insistirao da mu se nadje prevodilac za "bosanski" jer nije govorio srpski. I tako je prilicno odugovlacio sa procesom.

I, Hrobi, kako izbeci takve situacije?

Ako ne moze da se kaze da je rec o istom jeziku, onda bi na nivou drzava mogao da se donese nekakav zakljucak o potpunoj inteligibilnosti jezika (mnozina), tj. da se govornici ovih jezika potpuno razumeju. Pa da to povuce i pravne posledice. Da onaj ko se izjasni da govori bosanski, ne mora da polaze test znanja hrvatskog, da bi dobio posao u Hrvatskoj i sl.

Na kraju, sva je razlika u deklarisanju. Nadje se Granicarko u Hrvatskoj i deklarise se da govori hrvatski - da li bi mu tp iko osporio i rekao: ne, to kako ti govoris nije hrvatski?! Pa ona u Srbiji kaze da govori srpski, u Bosnjakistanu bosanski? Da li bi mu iko osporavao?

Nije uobće problem u međusobnom većem ili manjem razumievanju jezika. Meni je čak i drago da mogu solidno razumiet srbski jezik, makar već po pitanju stručnih radova moram češće posezat u rječnik. Problem je jedino da se za Hrvatski jezik izmišljaju neka nova imena i na taj način pljuje po dalmatinskim, dubrovačkim i bosanskim starim piscima koji su svoj jezik unazad više od 500 godina zvali hrvatskim. Ja sam učio hrvatski jezik u školi, ter želim da i moja djeca uče hrvatski jezik, a ne neke sklepotine iz nečije političke ideoložke kuhinje. Ako Slovenci, Srbi ili Makedonci žele svoj jezik poistovjećivat s hrvatskim, ja nemam ništa protiv, ali moj hrvatski jezik je meni dovoljan i imenom i sadržajem.

Hrvatski je službeni jezik EU.
Ostali su mu slični, ali nije to to, nije to taj standard.

Možemo mi razumjeti i nešto slovačkog, slovenskog...
Pa kakve to ima veze s bilo čim.

Smisao je, naravno, stvaranje učinkovitog sredstva za stvaranje veće nacije i države, pa bilo to kao nekoć preko izravnog državnog nasilja ili danas preko tih njihovih "varijanata". Prvo jedan jezik, pa kulturni prostor, pa država i na kraju nacija, kao u Italiji i Njemačkoj u 19. stoljeću. Podupiratelje te politike zove se ljevičarima, naprednima, neopterećenima itd. ali oni su ustvari ili jugoslavenski nacionalisti ili jednostavno stranci koji se bore za svoje strane probitke. Moćne države takve svesrdno pomažu i obasipaju novcem jer ako već ne mogu sami ugrabiti dio hrvatskoga ozemlja onda im svima odgovara da se stvori veća država koju bi možda nadzirali iz jednog upravnog središta. Znatno je gospodarski, politički i geostrateški isplativije imati objedinjeni veći prostor nego sedam ili više manjih, međusobno zakrvljenih. Zbog toga je hrvatski jezik, kao velika zaprjeka ujedinjenju, jedini svjetski jezik koji jezikoslovci sustavno i neprestano nekako pokušavaju ubiti, a ne sačuvati. Hrvatska zapravo nikome nije potrebna, osim Hrvatima.

Točno, to je i Katičić rekao.

https://www.matica.hr/vijenac/427/srpsk ... vski-1754/
---------------------------------
Zašto onda lingvistika inzistira na sličnosti ili istosti?

Ima nekoliko razloga. Prvo, istost je silno u interesu svakome tko želi jednostavno i bez komplikacija vladati tim prostorom. Kada se Austrija počela širiti na jugoistok, onda je htjela da Hrvati govore srpski, da to bude odskočna daska za pripajanje Srbije i za prodor do Soluna. Kada je Mađarska poslije 1848. stala na noge i opet postala politički subjekt preko mađarona je među Hrvatima širila vukovsku školu jer se i ona htjela širiti na jugoistok. Ako pogledate na kartu i vidite da Beograd leži tamo gdje se spajaju: Dunav, Sava, Tisa i Morava odmah ćete uočiti koji je to geostrateški položaj. Tko je onda lud da između Zagreba i Beograda odabere Zagreb ako može imati i Beograd. A lakše je imati Beograd i Zagreb ako se tamo govori isti jezik.
-----------------------------------------------------

Samo, fora je u tom da nitko ne može "vladati ovim prostorom", a ni taj prostor nije više prostor, nego se definitivno razdvojio, na vijeke vijekov.

Zajednički je koliko Izrael, Libanon i Jordan.

Otkako je Hrobatos otvorio ovu temu ja polako otvaram okice. Kao mace sto je tek progledalo nakon rodjenja.

Sad uopCe vise ne razumijem sta vi pisete na forumu koristeci se hrvatskim jezikom. Sve nekakve cudne sintakticke konstrukcije.

Ti si, kao i praktički svi Muslimani, civilizacijski- glup. Nisi sposoban za racionalnu diskusiju jer nemaš kapaciteta.

Da se sudjeluje kvalificirano u raspravi o nekoj temi potrebna je umna sposobnost i znanje, a to nemaš. Kao ni Srbi. Ni serbokroatistički cigani koji izumiru u tzv. svijetu.

Jednostavno ste osuđeni na vlastitu glupost i tu priča završava.