HercegBosna.org

goran2hr · **Pridružen/a:** 04 svi 2022, 16:07 **Postovi:** 1447

Rika sv Vida je napisao/la:

goran2hr je napisao/la:

Bez tih bandita koji su se okrenuli protiv svog naroda, Srbi se ne bi pobunili

Srbi su se pobunili masovno jer su ih ustaše počeli masovno ubijat a ne zbog postojanja partizana.

To je naravno laž, a Vi se lagano pretvarate u Srpskog i četničkog odvjetnika, što se i podrazumijeva dok pokušavate obraniti neobranjivo - ulogu komunista i partizanije kao dobrica prema Hrvatima.
Prvi zločini kreću već prema Hrvatima u vojsci kraljevine, jer ih Srbi krive zbog nedostatka entuzijazma u borbi za kraljevinu i srpskog kralja (što je moguće i bilo istina). Ali baš pravi zločini počinju nad Hrvatima okolice Bjelovara (dok NDH još nije ni proglašena).
U krajnjoj liniji i ustanak u Srbu (i tamo je gadariju od spomenika obnovio HDZ, koji plaća i te proslave)?! Koliko je u tom ustanku stradalo talijanskih fašista, četnika, njemačkih nacista, pa čak Ustaša, a koliko Hrvata civila? I to Vi podržavate? A to je bio tek početak. Tko je ono sve potpisao "Otrićki sporazum"?

1942. u partizanima su HSS-ovci (Moslavina), a onda su partizani zaključili kako im ovi ne trebaju, pa da ih se moraju riješiti. No nemaju baš puno metaka, pa su to odradili nožem. Ovi su pak od užasa urlali, a narod to slušao, pa poslije svjedočio.

Nešto i o "masovnom ubijanju" - http://www.hrsvijet.net/index.php/magaz ... ba-i-idova

Rika sv Vida · **Pridružen/a:** 01 kol 2020, 12:37 **Postovi:** 15621

Jesu Srbi ustajali i prije proglašenja NDH no ustaše su odgovorili s kolektivnim kažnjavanjem i pokoljem civila što je prouztrokovalo još veće ustanke.

goran2hr · **Pridružen/a:** 04 svi 2022, 16:07 **Postovi:** 1447

Rika sv Vida je napisao/la:

Jesu Srbi ustajali i prije proglašenja NDH no ustaše su odgovorili s kolektivnim kažnjavanjem i pokoljem civila što je prouztrokovalo još veće ustanke.

Evo i ja ću osnažiti Vaše teze. Bili su to fini, pristojni, mirni ljudi, bezazleni poput vrtnih patuljaka. Živjeli su u brdima, daleko od britve i sapuna, čuvali ovce, svirali u frulice i uzgajali ananase, sve dok nije stigla zla NDH...

Sokolić · **Pridružen/a:** 14 sij 2013, 23:25 **Postovi:** 5037

Ceha je napisao/la:

Revizija je napisao/la:

Jel vam dao Baranju ?
Šta je sve trebao da da ?

A kome je trebala ići Baranja, koja je imala hr. većinu i koja je u kJ ušla radi toga što je ekonomsko zaleđe hr. Osijeka?

Hrvatska je donila u dotu i istočni Srim. Bome nije od njega napravjena kakva AP u sastavu Hrvatske, nego su ju otkinuli od Hrvatske.
Nika mira je i Banovina Hrvatska, ondi je ušlo više istočneg Srima nego u NRH. Imala je dobit i Baranju, ali si je nju za svoje osobne stvari prisvojia Karađorđević sebi za lovišće. Ispalo je da "jedan narod od tri plemena" nije baš "jedan narod", pa nije pustia to u Banovinu Hrvatsku.

A glede Baranje, nju su ka' i Bačku isposlovali za Kraljevinu SHS hrvatski katolički svećenici, koji su na mirovnoj konferenciji dokazali koje je stanovništvo većinsko.
Uzmi u obzir da su ugarski službeni popisi umanjivali broj drugih naroda priko partikularizama i kriterija po kojem ako znaš mađarski da si Mađar. Tako ona njihova većina na siveru Bačke nije bila takva kakvon su ju oni htili prikazat.

Jedna zanimjiva digresijica na glavnu temu, a povezana s ovom.
https://www.ffos.unios.hr/download/programska-knjizica-skupa-baranja-kroz-povijest.pdf

Citat:

mađarski komunisti, koji su u travnju 1919.
proglasili Mađarsku Sovjetsku Republiku, koju su posebno podr-
žali baranjski radnici. Unatoč tomu, Republika je kapitulira nakon
četiri mjeseca postojanja, a vlast je preuzeo Miklós Horthy, protiv
kojega su se pobunili radnici na mađarskom jugu na čelu s Pečuš-
ko-baranjskom socijalističkom strankom, što je rezultiralo njihovim
progonom i velikim emigrantskim valom u susjednu Jugoslaviju, pr-
venstveno u Osijek, u kojem je osnovan logor u kojemu su radnici
boravili do odobrenja političkog azila.

Citat:

Baranjski glasnik je bio nedeljnik u čijem zaglavlju je stajalo „politič-
ki nezavisan i vanstranački list za širenje narodnih i socijalnih ideja
i negovanje poljoprivrede i industrije“. Prvi broj je izašao iz štampe
u četvrtak 30. X 1919. godine. Glavni urednik bio je advokat Milan
Vakanjac, da bi ga od 25. XII 1919. godine nasledio učitelj Milan
Glibonjski. Izlazio je svakog četvrtka u Pečuhu na četiri stranice, na
srpskom jeziku i latiničnom pismu, a poslednji broj se pred čitaoci-
ma pojavio 14. VIII 1921. godine. Štampan je u štampariji Dunán-
tul, a njegovo uredništvo se nalazilo u Pečuju. Uredništvo je bilo
uvereno da će pomoću ovog nedeljnika moći uticati na nacionalno
buđenje i političko sazrevanje srpskog i hrvatskog naroda na prosto-
ru Baranje. U radu nameravamo da analiziramo pisanje Baranjskog
glasnika o dešavanjima na Versajskoj mirovnoj konferenciji na ko-
joj se raspravljalo o sudbini Baranje. Između ostalih i sam urednik
Baranjskog glasnika Milan Glibonjski je bio član jednog izaslanstva
koje je boravilo u Parizu 1920. godine. Takođe analizirajući tekstove
moguće je sagledati atmosferu koja je vladala u mesecima i dani-
ma pred konačno razrešenje pitanja razgraničenja Kraljevine SHS i
Mađarske na prostoru Baranje. Za rešenje tog pitanja bila je vezana
i sudbina Baranjskog glasnika čiji je poslednji, 87. broj iz štampe iza-
šao pet dana pre nego što je 19. VIII 1921. godine Svetislav Rajić, ve-
liki župan grada Pečuja i Baranje, simbolično predao klјučeve varoši
Đuli Gostonjiju, mađarskom vladinom komesaru.

Citat:

U Baranji su za vrijeme osmanskog razdoblja promijenjeni etnički i
vjerski odnosi. Zbog ratnih razaranja mnoga su sela depopulirana, a
u njih su došli katolici Bošnjaci i Hrvati te pravoslavci Srbi. Nažalost,
izvori su fragmentarni pa se migracije teško mogu rekonstruirati, ali
je jasno da je intenzivnije katoličko naseljavanje započelo početkom
17. stoljeća. Vjerojatno su se katolici prvo pojavili u većim gradovi-
ma, tako su na primjer trajno naselili i Pečuh, zatim tijekom stoljeća
trajno su naselili i sela na području između Pečuha i Drave. Broj im
se kontinuirano povećavao i u 1660-im godinama došli su iz Bosne
u jednom novom većem valu. Njihov dolazak ojačao je katoličku
prisutnost i imali su važnu ulogu u očuvanju kršćanskog etnika na
tome području.
O pravoslavcima znamo još manje. Oni su došli uglavnom u
službi Osmanskog Carstva; bavili su se vojnom službom. Prema na-
šim saznanjima u Baranji su se pojavili raštrkano, većinom su osno-
vali sela na uništenim područjima županije Tolna i Šomođ. Njihova
naselja i njihov točan broj najviše poznajemo iz kanonskih vizitacija
nastalih početkom 18. stoljeća, no pomoću njih moguće je utvrditi
gdje su na kraju osmanskog razdoblja u županiji Baranji živjeli ka-
tolici Hrvati i Bošnjaci, a gdje pravoslavci Srbi.

Citat:

Nakon mira u Sremskim Karlovcima 1699. i povlačenja Osmanlija
sa područja Slavonije, Srijema i Baranje, to je područje bilo ubrzo
naseljeno i romskim stanovništvom. Takvo naseljavanje dogodilo se
u kontekstu gospodarsko-demografske politike središnjih državnih
(monarhijskih) vlasti u Beču, koje su od sredine XVIII. st. do kraja
istog stoljeća provodile i prosvijećenu politiku regulacije položaja
Roma na baranjskom području.

Citat:

Julia Baranyai (1906.-1982.) se bavila proučavanjem kulturne povi-
jesti baranjske lesne zaravni. Predavala je mađarski jezik i književ-
nost u zmajevačkoj gimnaziji od 1949. godine, a od 1952. i njemač-
ki. U školskim spisima potpisuje se kao Schneider Julia, ali u svojim
člancima i knjigama kao Baranyai Julia.
Smatra se prvom etnologinjom
Baranje, svojim istraživanjima je naznačila kako je prije nekoliko
stoljeća Baranja bila pravo kulturno središte Mađarske, odakle su
ponikli prvi prevoditelji Biblije još u vrijeme Matijaša Korvina ili
prevoditelji Shakespeareovih djela na mađarski jezik, utemeljitelji
raznih književnih žanrova u mađarskoj književnosti.

Još malo digresijice o Baranji.
http://hipsb.hr/baranja/

Citat:

Poslije Prvoga svjetskog rata i propasti Austro-ugarske, jugoistočni dio dotadašnje Baranjske županije, poznat i kao „baranjski trokut“, otcjepljen je na temelju etničkih i strateških načela od novoformirane samostalne mađarske države i pripojen novostvorenoj Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca. Odredba o ragraničenju, kao sastavni dio Versajskog ili Trijanonskog mirovnog sporazuma (1920), provedena je 1921. povlačenjem srpske vojske iz Pečuha i zapadne Baranje. U travnju 1941, u sklopu nastojanja da obnovi svoje nekadašnje južne granice, Mađarska je, kao saveznica Trećeg Reicha, silom zaposjela Baranju. Nakon bitke na Dunavu kod Batine u studenom 1944, postrojbe sovjetske Crvene Armije i jugoslavenskih partizana potisnule su iz Baranje njemačke okupacijske snage, a s njima i tamošnje preostatke mađarske vojske. Kada je 1945. okončan Drugi svjetski rat, u Baranji je obnovljena jugoslavensko-mađarska državna granica. Jugoslavenski dio Baranje tada je priključen Narodnoj republici Hrvatskoj kao federalnoj sastavnici socijalističke Jugoslavije. Pritom su bila uvažena dva temeljna kriterija: relativna hrvatska većina u stanovništvu Baranje te njezina prometna i gospodarska upućenost na Osijek i istočnu Slavoniju.

Sokolić · **Pridružen/a:** 14 sij 2013, 23:25 **Postovi:** 5037

Ovo je što se tiče Banovine Hrvatske i Baranje.
https://www.enciklopedija.hr/clanak/hrvati

Citat:

Sporazum D. Cvetkovića, novoga predsjednika kraljevske vlade, s izravnom potporom kneza namjesnika P. Karađorđevića, i V. Mačeka o Banovini Hrvatskoj sklopljen je 26. VIII. 1939. uoči neizbježnoga europskoga ratnog sukoba. Maček je tvrdio da su postignuta rješenja privremena. Osim hrvatskih teritorija uključenih u Kraljevinu Italiju, u Banovini Hrvatskoj na okupu su bile nekadašnja banska Hrvatska, Dalmacija (samo do Bokokotorskoga zaljeva), dijelovi BiH s pretežitom hrvatskom većinom. Ostala su otvorena pitanja nekih dijelova Bosne, Baranje i dijelova Bačke

Josip Jelačić i Baranja.
https://enciklopedija.hr/clanak/jelacic-josip

Citat:

Na temelju saborske odluke da se sukob s madžarskom vladom riješi priznanjem nekih zajedničkih poslova (financije, vojska i vanjska politika) za svu Monarhiju, potpunom ravnopravnošću svih jezika u zemljama krune sv. Stjepana i ispunjenjem srpskih želja (priznanje Vojvodine kao posebnoga teritorija, udruženoga s Hrvatskom), pregovori što ih je Jelačić 28. VII. 1848. poveo s Madžarima u Beču nisu uspjeli i njihov je neuspjeh samo ubrzao ratne priprave. Međutim, 4. IX. kralj je opozvao manifest od 10. VI. Tako je Jelačić napokon mogao 7. IX. navijestiti peštanskoj vladi – ne madžarskom narodu, kako je isticao – rat i 11. IX. prijeći Dravu kraj Varaždina.

Jelačić nije krio svoje nezadovoljstvo porastom reakcije i utjecaja madžarske aristokracije na razvoj u Ugarskoj. U memorandumu kralju potkraj travnja 1849. odlučno je zahtijevao da se Slovacima omogući pun razvoj narodnosti, Srbima dade Vojvodina sa Srijemom, Hrvatskoj Međimurje i Baranja, a Vojnoj krajini »slobodoumna generalkomanda« s narodnim jezikom kao službenim i s »ustavnim životom«.

Proglasivši sjedinjenje Međimurja s Hrvatskom, nastavio je napredovati prema Pešti i tek 29. IX. naišao na neprijatelja kraj selâ Pákozda i Velencze. Bitka u kojoj je trebalo odlučiti o sudbini Pešte svršila je neodlučeno.

Sokolić · **Pridružen/a:** 14 sij 2013, 23:25 **Postovi:** 5037

aleksije radicevic je napisao/la:

Ceha je napisao/la:

Koji je tebi kuki?

Svaki zločin je individualan, ima ime i prezime.

Ovo tvoje je kao priča da vam radi Srebrenice treba oduzeti Beograd.

Isto kao sto je Italijanima oduzeta Istra i ostrva, Etiopija, Nemcima sve istocno od Odre, Alzas, Loren, ono juzno od Danske, zabranjeno ujedinjenje sa Austrijom, izvrsena okupacija i podela na dve Nemacke... Sve je to vas mimoislo.

Sto se tice nas i Srebrenice, ako 1918. dodjes do Klagenfurta, pa ti neko oduzme pola Bosne od toga, to je vec dovoljna kazna i bez oduzimanja Beograda. A oduzeto je mnogo vise od pola Bosne.

Pogledaj šta je Hrvatska donila u dotu u Kraljevinu SHS i su čimen je izašla.
Svaka od susidnih republika je uzela od Hrvatske kako jon je palo na pamet.
I još smo dobili okupaciju na naš trošak. Vojnu, policijsku, civilnu (partijske strukture i lokalna samouprava), u gospodarstvu. Svugdi Srbi prizastupljeni, Hrvatska je postala miston rišavanja nezaposlenosti Srba i Crnogoraca iz cile države. Svugdi prizastupljeni Srbi u policiji. U Zagrebu 50% osoblja Srbi 1990., u Makarskoj 1977. od 47 policajaca 43 Srbina, 1 Hrvat i ostali. Sisak u Željezari od 46 direktora 45 Srbi i jedan Makedonac. U Osijeku u javnin ustanovama Hrvat nije moga dobit posal nego su pridnost dobijali kandidati iz Srbije, za posal u Osijeku oglašeno po Srbiji. Hrvatska atraktivna mista postala mistom umirovljenja srpskog osoblja, Split je bia pun takvih. Na Visu i Lastovu nacionalna struktura prominjena za 20% na šćetu Hrvata. Istra i Rika se napunili Srba, Crnogoraca i Muslimana. Zapadna Hercegovina nije ondi (Istra, Rika) dobijala radna mista, iako je imala nezaposlenost veću od Kosova, nego ih se činilo da moradu ić "na privrimeni rad u inozemstvo". Folksdojčerska sela naseljena Srbiman, cili pojas od Osijeka na zapad. Naselja obitelji solunskih dobrovoljaca po Slavoniji. S razlogon se nastala rugalica šta znači "SR Hrvatska": Srpska Republika Hrvatska.
Još uvik misliš da smo prošli lišo?

tetejac · **Pridružen/a:** 04 sij 2022, 10:07 **Postovi:** 2294

aleksije radicevic je napisao/la:

Rika sv Vida je napisao/la:

Vidim i tu su četnici ubijali

Naravno, zato su ostali ovako upamceni...

slika

Slava Cici! :kava

Na ljutu ranu ljutu travu. :biceovodobro

Sokolić · **Pridružen/a:** 14 sij 2013, 23:25 **Postovi:** 5037

Ronald Reagan je ka' guverner Kalifornije proglasia 10. travnja Danom hrvatskog naroda.

Bia je žestoki antikomunist. Odatle takav stav prima Mihajloviću i danu NDH.

Sokolić · **Pridružen/a:** 14 sij 2013, 23:25 **Postovi:** 5037

Rika sv Vida je napisao/la:

Jesu Srbi ustajali i prije proglašenja NDH no ustaše su odgovorili s kolektivnim kažnjavanjem i pokoljem civila što je prouztrokovalo još veće ustanke.

NDH je od početka imala inozemnu okupaciju, ne samo Osovine, nego i srpsko-srbogorskih postrojba Kraljevine Jugoslavije raspodiljenih diljem države, koje su terorizirale lokalno civilno pučanstvo i hrvatske vojnike koji su pobigli ća s ratišća i/ili se povlačili (vidili da časnici Vojske KJ bižidu ća, zašto bi vojnik ginia), mnogi su Hrvati tad ubijeni (ozbiljna studija nikad nije napravjena)
- uz otu vojsku, tu je i dilovanje paravojnih srpskih organizacija i naoružanih srpskih civila
- naposlitku je izbila i četnička pobuna u paktu sa srpskim komunistiman, u manje od dva miseca
- svi gornji srpski pobunjenici i redovni vojnici nisu marili ni za kakva judska prava ni Ženevsku konvenciju
- zbog gornjeg velik komad države nije bia funkcionalan
- NDH je morala navrat-nanos to gušit, često si mora skupit neuke jude, bez puno vrimena za ih dresirat da se ponašadu ka dostojna vojska
- u NDH se je krenulo s masovnin ispravjanjen nepravda iz bivše Kraljevine Jugoslavije i Austro-Ugarske, i na tome se dosta napravilo, dosta je ostalo
- pri gornjen ispravjanju nepravda nažalost napravilo se ozbiljna kršenja judskih prava

Ceha · **Pridružen/a:** 08 svi 2009, 13:12 **Postovi:** 24244

Sokolić je napisao/la:

Ceha je napisao/la:

A kome je trebala ići Baranja, koja je imala hr. većinu i koja je u kJ ušla radi toga što je ekonomsko zaleđe hr. Osijeka?

Hrvatska je donila u dotu i istočni Srim. Bome nije od njega napravjena kakva AP u sastavu Hrvatske, nego su ju otkinuli od Hrvatske.
Nika mira je i Banovina Hrvatska, ondi je ušlo više istočneg Srima nego u NRH. Imala je dobit i Baranju, ali si je nju za svoje osobne stvari prisvojia Karađorđević sebi za lovišće. Ispalo je da "jedan narod od tri plemena" nije baš "jedan narod", pa nije pustia to u Banovinu Hrvatsku.

A glede Baranje, nju su ka' i Bačku isposlovali za Kraljevinu SHS hrvatski katolički svećenici, koji su na mirovnoj konferenciji dokazali koje je stanovništvo većinsko.
Uzmi u obzir da su ugarski službeni popisi umanjivali broj drugih naroda priko partikularizama i kriterija po kojem ako znaš mađarski da si Mađar. Tako ona njihova većina na siveru Bačke nije bila takva kakvon su ju oni htili prikazat.

Ma Mađari su pisali da je Mađar svatko tko je znao pričati mađarski.
Dobar komad tog teritorija je bio hrvatski.
Imaš i hrvatska sela, još dan danas od Nagykanizse (Velike Kanjiže) do Tise.
Cijelo to Prekodravlje je sustavno mađarizirano.

Samo su tu Srbi ispali još gori.
Bez Hrvata su eventualno mogli dobaciti do kanala Dunav-Tisa-Dunav, a kad su dobili hr. pomoć, onda je ispalo da baš i nismo isti.

Maček je to htio u Banovinu, možda bi i dobio sve do Subotice, ali su Srbi napravili puč, pa je otišlo sve...

I poslije rata se tražio Bajski Trokut, a možda i koja promjena na jugu Baranje, ali...

A Srijem je bio hrvatski, to je prva stvar koju su oteli.

Ceha · **Pridružen/a:** 08 svi 2009, 13:12 **Postovi:** 24244

Sokolić je napisao/la:

Ovo je što se tiče Banovine Hrvatske i Baranje.
https://www.enciklopedija.hr/clanak/hrvati

Citat:

Sporazum D. Cvetkovića, novoga predsjednika kraljevske vlade, s izravnom potporom kneza namjesnika P. Karađorđevića, i V. Mačeka o Banovini Hrvatskoj sklopljen je 26. VIII. 1939. uoči neizbježnoga europskoga ratnog sukoba. Maček je tvrdio da su postignuta rješenja privremena. Osim hrvatskih teritorija uključenih u Kraljevinu Italiju, u Banovini Hrvatskoj na okupu su bile nekadašnja banska Hrvatska, Dalmacija (samo do Bokokotorskoga zaljeva), dijelovi BiH s pretežitom hrvatskom većinom. Ostala su otvorena pitanja nekih dijelova Bosne, Baranje i dijelova Bačke

Josip Jelačić i Baranja.
https://enciklopedija.hr/clanak/jelacic-josip

Citat:

Na temelju saborske odluke da se sukob s madžarskom vladom riješi priznanjem nekih zajedničkih poslova (financije, vojska i vanjska politika) za svu Monarhiju, potpunom ravnopravnošću svih jezika u zemljama krune sv. Stjepana i ispunjenjem srpskih želja (priznanje Vojvodine kao posebnoga teritorija, udruženoga s Hrvatskom), pregovori što ih je Jelačić 28. VII. 1848. poveo s Madžarima u Beču nisu uspjeli i njihov je neuspjeh samo ubrzao ratne priprave. Međutim, 4. IX. kralj je opozvao manifest od 10. VI. Tako je Jelačić napokon mogao 7. IX. navijestiti peštanskoj vladi – ne madžarskom narodu, kako je isticao – rat i 11. IX. prijeći Dravu kraj Varaždina.

Jelačić nije krio svoje nezadovoljstvo porastom reakcije i utjecaja madžarske aristokracije na razvoj u Ugarskoj. U memorandumu kralju potkraj travnja 1849. odlučno je zahtijevao da se Slovacima omogući pun razvoj narodnosti, Srbima dade Vojvodina sa Srijemom, Hrvatskoj Međimurje i Baranja, a Vojnoj krajini »slobodoumna generalkomanda« s narodnim jezikom kao službenim i s »ustavnim životom«.

Proglasivši sjedinjenje Međimurja s Hrvatskom, nastavio je napredovati prema Pešti i tek 29. IX. naišao na neprijatelja kraj selâ Pákozda i Velencze. Bitka u kojoj je trebalo odlučiti o sudbini Pešte svršila je neodlučeno.

S time da su tražili da se cijela Vojvodina sjedini s Hrvatskom.

Baranja je bila hrvatska za vrijeme Braslava (čovjek je vladao do Bratislave, koja je po njemu dobila ime), iako samo na par godina.
I tu su vladali hrvatski hercezi, poput Kolomana, isto kao i u Zali i Somogyu....

Sokolić · **Pridružen/a:** 14 sij 2013, 23:25 **Postovi:** 5037

U Mažuranićevom hrvatskom pravno-povijesnom rječniku Somogy naziva Šumeč.

Ceha · **Pridružen/a:** 08 svi 2009, 13:12 **Postovi:** 24244

aleksije radicevic je napisao/la:

Isto kao sto je Italijanima oduzeta Istra i ostrva, Etiopija, Nemcima sve istocno od Odre, Alzas, Loren, ono juzno od Danske, zabranjeno ujedinjenje sa Austrijom, izvrsena okupacija i podela na dve Nemacke... Sve je to vas mimoislo.

Kako nas je mimoišlo ako je Hrvatska sada duplo manja, Novi Beograd je u Srbiji, ne u Hrvatskoj.
A u Hrvatskoj je bilo i partizanštine.

Poljska je za kraj do Odre izgubila pola Poljske.
U Londonskom ugovoru ste trebali izgubiti pola Makedonije i Banat.
Na kraju ste dobili Banat i Vojvodinu, ali su vam uzeli cijelu Makedoniju i Kosovo.

aleksije radicevic je napisao/la:

Sto se tice nas i Srebrenice, ako 1918. dodjes do Klagenfurta, pa ti neko oduzme pola Bosne od toga, to je vec dovoljna kazna i bez oduzimanja Beograda. A oduzeto je mnogo vise od pola Bosne.

Kakve veze ima 95. s 18?
Cijela Bosna nikad nije bila vaše, a kamoli Klagenfurt.

Ceha · **Pridružen/a:** 08 svi 2009, 13:12 **Postovi:** 24244

Sokolić je napisao/la:

U Mažuranićevom hrvatskom pravno-povijesnom rječniku Somogy naziva Šumeč.

Ima smisla, u mađarskom bi bilo Šomođ.
:zivili

aleksije radicevic · **Pridružen/a:** 23 svi 2009, 18:09 **Postovi:** 18653

Ceha je napisao/la:

aleksije radicevic je napisao/la:

Isto kao sto je Italijanima oduzeta Istra i ostrva, Etiopija, Nemcima sve istocno od Odre, Alzas, Loren, ono juzno od Danske, zabranjeno ujedinjenje sa Austrijom, izvrsena okupacija i podela na dve Nemacke... Sve je to vas mimoislo.

Kako nas je mimoišlo ako je Hrvatska sada duplo manja, Novi Beograd je u Srbiji, ne u Hrvatskoj.
A u Hrvatskoj je bilo i partizanštine.

Poljska je za kraj do Odre izgubila pola Poljske.
U Londonskom ugovoru ste trebali izgubiti pola Makedonije i Banat.
Na kraju ste dobili Banat i Vojvodinu, ali su vam uzeli cijelu Makedoniju i Kosovo.

aleksije radicevic je napisao/la:

Sto se tice nas i Srebrenice, ako 1918. dodjes do Klagenfurta, pa ti neko oduzme pola Bosne od toga, to je vec dovoljna kazna i bez oduzimanja Beograda. A oduzeto je mnogo vise od pola Bosne.

Kakve veze ima 95. s 18?
Cijela Bosna nikad nije bila vaše, a kamoli Klagenfurt.

I tako, tamo gde smo imali realnu vlast nije bilo nikada nase, a tamo gde vi nikada niste imali vlast, jeste vase.
Drzava, tj. deo drzave u kojem srpski zandari ubiju Luburicevog oca nije srpksa, nego Luburiceva?
Bunili se i negodovali zbog srpskog efektivnog vladanja teritorijom, a ti kao polaznu osnovu oderdis da to nije bilo srpsko, i na osnovu toga gradis citavu konstrukciju u kojoj bi sa tobom trebalo raspravljati o Banatu i celoj Bosni.

Molim te Cehice, prestani da proizvodis gluposti i zasipas nas njima. Simpatican si i ne zelim da budem lican pa da te nazivam konjinom i sl.

Sokolić · **Pridružen/a:** 14 sij 2013, 23:25 **Postovi:** 5037

Aleksije je potvrda srpskog stanja uma.
Oni su ostatak države smatrali svojin trofejen, plijenon, objekton, ne-bićen koje jedva čeka biti Srbinon.
A ne subjekton i partneron koji ima svoje osićaje, snažnu svist o sebi.

Srbi stvarno volidu udrit glavon u zid iz zaleta.

Hroboatos · **Pridružen/a:** 02 svi 2009, 17:45 **Postovi:** 6998

Pišete svašta besmisleno glede teritorija.

Hrvatska nije ništa manja, veća je za Istru, a istočni dio Sriema bi nas opteretio da bi to bilo neizdrživo. Ostale granice su ostale iste, dok je jedino upitno je li Boka mogla biti podijeljena- no ona je već 1870. imala pravoslavnu većinu od kojih 65% i više, a nismo bili raspoređeni tako da dobijemo recimo 1/3 Boke.

Ta Boka je jedino što smo možda izgubili od teritorija, ostalo je ostalo ili se proširilo, a većeg diela Srijema smo se otarasili kao utega. Za Bačku nije bilo neke šanse osim max rubno, a o BH smo sve već rekli, jedino idiotsko čuvanje granice u Neumu je veliki promašaj. Ostalo je praktički isto ili bolje.

Sokolić · **Pridružen/a:** 14 sij 2013, 23:25 **Postovi:** 5037

Današnji Srim bi. To bi doista bia mlinski kamen oko vrata.
Ondašnji s Nimciman, Mađariman... i puno više domaćih Hrvata, bez obitejih solunskih dobrovojaca, to bi jur bila druga stvar.

Ceha · **Pridružen/a:** 08 svi 2009, 13:12 **Postovi:** 24244

Hroboatos je napisao/la:

Pišete svašta besmisleno glede teritorija.

Hrvatska nije ništa manja, veća je za Istru, a istočni dio Sriema bi nas opteretio da bi to bilo neizdrživo. Ostale granice su ostale iste, dok je jedino upitno je li Boka mogla biti podijeljena- no ona je već 1870. imala pravoslavnu većinu od kojih 65% i više, a nismo bili raspoređeni tako da dobijemo recimo 1/3 Boke.

Ta Boka je jedino što smo možda izgubili od teritorija, ostalo je ostalo ili se proširilo, a većeg diela Srijema smo se otarasili kao utega. Za Bačku nije bilo neke šanse osim max rubno, a o BH smo sve već rekli, jedino idiotsko čuvanje granice u Neumu je veliki promašaj. Ostalo je praktički isto ili bolje.

Pa ne baš.

Prvo...
Ono što smo izgubili u Srijemu smo mogli dobiti u Bačkoj.
U Apatinu i sličnim gradovima (komad Apatina je još uvijek katastarski u RH) s druge strane Dunava je nerijetko bila hrvatska većina.
O Subotici da ne pričam.

Drugo, ako već nismo mogli zadržati cijeli Srijem, zašto nismo imali istočniju granicu?
Pogledaj tada miješani Šid i sela okolo Iloka.
A u blizini je i hrvatski Petrovaradin.
HSS se išao cjenkati za Hrvatsku Mitrovicu...

Treće, u Boki su 1910. katolici većina.
Mogli smo se odreći sela iz zaleđa, bitni su gradići na moru.
A cijeli prostor nema ni nešto previše stanovnika.
Kotor je imao hrvatsku većinu do 71., a Tivat do 91.
Da smo se i odrekli Spiča i Budve, komotno smo mogli preuzeti bar većinu Boke.
A da smo i dobili kojeg Srbina tu, kakva razlika?

Četvrto, granica u BiH je kriminalno loša.
Od onih ličkih sela kod Bihaća koja su nam oteli, pa na dalje.
BiH je sa CG mijenjala prašume Sutjeske za more u Sutorini, nama su samo uzeli.
Ako već nisu pratili granice Banovine, zašto nisu gledani "ekonomski" interesi koji su gledani kada su Vojvodinu pripojili Srbiji?
Bihać, Brod, Mostar....
Dugačka je lista.
Mislim ako su pripajali Vojvodinu Srbiji, onda su bar mogli Tursku Hrvatsku HR.
To bi se fino poklopilo s banovinskim granicama, još bi mogli nam (radi ekonomije, kao u primjeru Vojvodine) pripojiti Trebinje (a onda je i lakše pripojiti Boku), a između rijeka Bosne (ili istočno od Vareša, ovisi o varijanti) i Drine, napraviti nekakvu muslimansku Bosnu.
Što se nas tiče, to je moglo i Srbiji ići, iako tada u Sarajevu ima 1/3 Hrvata, a Tuzla je hrvatska.

Peto, pogledaj granicu sa Slovenijom.
Gdje god su mogli, uzeli su nam.
Raskrižje, Marindol, Buzetska sela...

Svaka odluka je nama išla u minus.
Ono, duplo manja Hrvatska.

Ceha · **Pridružen/a:** 08 svi 2009, 13:12 **Postovi:** 24244

Sokolić je napisao/la:

Današnji Srim bi. To bi doista bia mlinski kamen oko vrata.
Ondašnji s Nimciman, Mađariman... i puno više domaćih Hrvata, bez obitejih solunskih dobrovojaca, to bi jur bila druga stvar.

Današnji Srijem ima pola Beograda u sebi (Novi Beograd i Zemun).
To nam ne treba.
Prijašnji je druga priča...

U Slankamenu su Hrvati nestali tek 90ih, kada su ih Srbi protjerali...

Revizija · **Pridružen/a:** 02 pro 2023, 17:17 **Postovi:** 1494

Nije proterivanje , zamena kuča je bila .

saskia

Revizija je napisao/la:

Nije proterivanje , zamena kuča je bila .

Ni 95. nisu Srbi protjerani, zamjena kuća je bila

Ceha · **Pridružen/a:** 08 svi 2009, 13:12 **Postovi:** 24244

Revizija je napisao/la:

Nije proterivanje , zamena kuča je bila .

Ok, ali...
Pogle što je bilo u Hrtkovcima.

HercegBosna.org

Ne shvaćam zašto niz naših ljudi emo brani NDH

Online