Bila je takva operacija i to odmah 92. Godine.
Operacija Baranja. Naši su uspješno sve to odradili, forsirali Dravu prenjeli ljude, čak i oklop, u par sati smo više desetaka tenkova prebacili. Srbe panika uhvatila krenuli u bježaniju...

Međutim iz nekog razloga desno krilo operacije uopće nije krenulo. Samo su ostali u Osijeku.
To su bile neke političke igre i tko zna šta ali su usrali s time sve.

Da nije bilo sujete i tvrdoglavosti tad bi već Baranja bila slobodna, a Osijek spašen granatiranja.

Problem našeg vodstva je bio što su se bojali svijeta.
Ti si doslovce imao jednu svjetsku silu (UK) koja je aktivno radila kontra nas.
Kada je pao Vukovar, oni su na BBCu prikazivali navodne zločine nad srpskom djecom.
Prijetili su X puta da će nas bombardirati.
Zato se pazilo da ih se ne isprovocira (bar bez jasnog zaleđa).

Znam tu priču, iako ne znam zašto se to nije provelo do kraja.
Bilo bi puno lakše da se riješila Baranja.
Gađali bi Srbi Osijek iz Erduta, ali svejedno.

Bilo je kod nas njihovih uhoda.
Dobra stvar je bila što je njihov moral bio nikakav, to sam zaboravio u prethodnom postu.

Nije provedena zato što 50% ljudstva nije ni krenulo u akciju, samo jedno krilo je prešlo Dravu, ovo lijevo koje je trebalo izbiti na granicu s Mađarskom dok drugo desno krilo koje je trebalo na granicu sa Srbijom čorak. Zašto nisu krenuli... ne znam u detalje ali je riječ o političkim smicalicama u pozadini, osobnim sujetama a možda je i KOS kuhinja tko zna.

Paradoks je da smo u prvih par sati tako nalemali Srbe da su ovi krenuli svi bježati za Beli Manastir dok su u štabu iz BM zvali preko Vojvodinu u pomoć.

Mogli smo komotno s tih 50% snaga obaviti posao zato što su Srbi bili u 100% panici. Međutim naši su pod pritiskom MZ i na informacije da pola snaga uopće nije krenulo odlučili na povlačenje i to nas je koštalo.


U tom povlačenju smo imali velikih gubitaka, većina ljudi je stradala dok su štitili odstupnicu da se nazad preko Drave vrati tehnika.

Hebiga... tad smo se još učili kako ratovat...

Lasice, kako ste se učili, kad ste se naučeni rodili za ratovanje.
Vi ste povjesno ratničko pobjednički narod.

Za razliku od njih, bar smo naučili

Njihova silenost i bolesna opsidnutost nepobidivošću ih je koštala. Da su išli zaobić Vukovar pa okolo dalje osvajati, a imati otok otpora usrid teritorija koji kontroliradu, to bi značilo da ipak postoji nušto šta ne možedu osvojit, di nisu nepobidivi, di imadu probleme, di ne ide ka u epskim pismicama, i da to moradu priznat svojoj javnosti. Što drugin ričima znači da bi morali priznat da nindir ginedu, di ne ide, di se može izgubit glavu, da nisu Hrvati p**in dim, nikakvi mekušci koje moreš zgazit s kvarat snage.



Istina. Da smo išli u proboj, bilo bi teško. Pa čak i da smo uspili probit se do Vukovara, imali bismo nesrazmirno velike gubitke koje ne bismo mogli tek tako nadoknadit. Falilo je oružja. Ako ga izgubiš ondi, osta si gole stražnjice.
I kad se probiješ, to je tek jedan koridorić. Koji triba održat, a oni su imali još uvik friške, motivirane i voljne snage i još uvik bogat bazen novih dobrovoljaca koji bi išli ratovat na hrvatskom ratištu. Koridor je lako prisić, pa si onda odsičene ostavia i one nove snage koje su došle pomoć okruženima. Stoga nismo mogli ić na proboj do Vukovara, nego jedino možda na kakvo pomicanje cile bojišnice ka Vukovaru, primaknit se koji kilometrić. A kvalitetna oružja je nedostajalo, poput protutenkovskog, protuzrakoplovnog, dalekometnog topništva, oklopnih vozila i borbenih letilica. I na kraju, Srbija je priblizu, lako joj je bilo dovuć snage koje se brzo može povuć na odmor i dovest nove. Mogli su češće rotirat ljude, a izletnički četnici mogli su svraćati kad god im je palo na pamet. Ono, doć svojin auton, zajebavat pucanjem po hrvatskin položajima i onda otić ća. A mi smo morali sve stat i trpit, jer nikad nisi zna je li to samo čarkanje ili namira novog napada.



Tu je bilo elemenata izdaje i sporosti. Miniranjen mostova na Dunavu mogli smo si priuštit jednu sigurnost, no ne i idealnu. JNA je imala i riječnu flotilu, amfibijska vozila, jače dalekometno topništvo i ratno zrakoplovstvo, te su mogli uspostaviti mostobrane u Baranji i južnije u Podunavlju, ali bi imali puno veće gubitke nego kad bi jednostavno prišli priko mosta.



Bilo je pokušaja. Niki su uspili, pa je podebljan mostobran s druge strane Drave kod Osijeka. Nedavno san dozna da su JNA i srpski pobunjenici minirali i područje uz mađarsku granicu. Kad je bia rat, razmišlja san da hrvatske snage upadnedu u Baranju iz Mađarske, no ovi su računali i na to.
Što se tiče popunjenosti JNA, znan za to. Hrvatski ročnici su morali i slaviti kad i ovi, inače... Pak, JNA je mogla imati i veću popunjenost. Zanimljiva će bit tema kolika je bila popunjenost JNA pričuvnicima, koliki je bia odaziv na mobilizaciju u Srbiji i BiH: jesu li se Srbi a nažalost i manjinski narodi (ne)odazivali na mobilizaciju, je li to od straha od pogibije u ratu, propadanja vlastitog poslovnog obrta koji bi zastao zbog odlaska gazde/majstora/radnika u rat ili i zbog protivljenja ubijanju Hrvata, ili barem protivljenja nasilnom rišavanju razdruživanja Hrvatske od ostalih iz SFRJ.

Tema o optuživanju Hrvata za terorizam zanimljiva je. Tribalo bi nać koje su sve priče srbijanski huškači plasirali kroz medije srpskoj i međunarodnoj javnosti, i što je sve kenjala jugosrpska diplomacija po svitu.

Analizira san ovin zemljovid.

https://commons.wikimedia.org/wiki/File:Dayton.png

Ispada da je Goražde ostalo odsičeno. Čak i da je bia koridorić do Sarajeva, uviren san da bi ga snašla sudbina enklava Žepe i Srebrenice, t.j. da bi ih Srpska smlavila.

Nisu slučajno velesile prisilile zaraćene strane na mirovnu konferenciju. Mogla je HV i HVO odlučit stat s naleton, povuć ručnu. Nazirale su se muslićke spletke, ka kad su pokušali ukopavat se kod Jajca prima hrv. snagama. Realno je bilo da su hrv. snage mogle stat, čuvat se od ratnih trošenja i ić u svojevrsno separatno primirje, ali samo za vrimena. Držat se postrance i dilovat protiv VRS samo ako glupani idu granatirat Hrvatsku, ka šta su budale granatirale Slavonski Brod, Županju, Gunju, Dubrovnik, Cavtat... i raketirale zrakoplovima Kutinu.

VRS si je izbivala svaki adut i izglede separatnog primirja s Hrvatskon i Herceg-Bosnon. A oni još 26. rujna 1995. Orkanima s kazetnin punjenjen raketirali Požegu i raketama Luna raketirali Kutinu.
Srbi često prigovaradu Hrvatima za nezahvalnost kad su ih pustili priko svog teritorija kad su muslićki osvajači ih ubijali i progonili. Spominju ništo Mrkonjić Grad. A zaborave "poštanske pošiljke" koje su zračnon pošton redovito slali priko Save, na Konavle i dubrovački kraj, i pri i posli Oluje. Zaboravili su da su one priostale Hrvate banjalučkog kraja potrali priko Save kod Davora ća, baš u vrime Oluje.

Srbima je nedostajalo osićaja za vojno-političku zbilju. Priveć gramzivosti i kockarskeg ponašanja. Ponašali su se ka bezobrazno dite koje iako zna da je otelo tuđe i da mu oto donosi probleme, ne pušća oteto, a kad je prisiljeno pustit, onda iza sebe ostavlja krš i pustoš. Tribali su se pripremat za kraj rata i uvitni dobitak. A oni sve ili ništa. Da ih MZ nije štitila koja je više marila za 51:49 nego za pravičan završetak rata, prošli bidu puno gore zbog sirova drska ponašanja. Da su pokazivali smanjenje tenzija, spričavat stvaranje nove zle krvi, da su pokazivali stvarnu spremnost na mir i ustupke, mogli su se konsolidirat i ne izgubit, ajmo reć, "sve". No uz onakve ograničene sirovine u vojnom i državnom vodstvu poput Karadžića i Mladića i ostale, teško da su išta mogli.

Baš nas je MZ štitila tako što je iz vazduha podržavala vas i mujkije i što smo u Dejtonu predali sve oko Sarajeva, plus pola samog grada, takođe sve oko Goražda, dobar dio Konjica i relej na Veležu. Volio bih da su vas tako štitili.

Misliš da nama nisu prijetili zračnim udarima?
Što misliš zašto je Invincible uplovio u Jadran 93, malo nakon Medaka?
Što misliš zašto je britanski čelnik UNPROFORa izjavio na početku rata u BiH da treba bombardirati Hrvate, da Srbi shvate poruku?
Što misliš zašto smo stali 95. kod BL i tko je sve imao izjave da nas treba bombardirati ako ne stanemo?
Što misliš pto je rekao jedan UNPROFORov general, kada smo prešli Unu?

Mi smo samo znali stati, jbg.
Ali zato vi danas imate entitet u BiH, a mi ne.

Vama prijetili, a nama radili to praktično. Vi nemate entitet, ali imate kompletnu Hrvatsku bez Srba, nije moglo sve, kad se sagleda hrvatsko-srpski sukob u globalu iks djeluje kao realan rezultat.

Nisi shvatio

Prijetili su prvo i vama, ali vi ste ih odjebali.
Mi nismo.
Dva puta smo mogli uzeti cijelo Uskoplje.
Dva puta smo stali radi MZa.
Nismo zauzeli brda oko Fojnice jer je francuski general UNPROFORa proglasio sigurnu zonu oko grada.
Drugi dan je Fojnica pala.
HVO je par mjeseci kasnije zauzeo brda oko grada, pa je stao na samom ulazu.

To su samo neki najočitiji primjeri.
Stai smo na brdu Psiviru iznad Jablanice, gradić na dlanu.
Nismo zauzeli istok Mostara i Drežničke selendre, iako smo imali trupe da to napravimo.

Imali smo enklavu iznad Konjica, koja je držala i dio grada, nikad se nije ni probalo spustiti iz pravca Jablanice i Rame do nje.

U Vitezu je cijelo vrijeme bio jedan muslimanski blok, mahala, pokušali smo ju samo jednom očistiti, na početku sukoba.

I imaš još gomilu primjera.

U RH je bilo 80+% Hrvata, a Srba je bilo 12%.
Od tih 12%, 4% je bilo na području gdje su bili većina (kotarevi Knin i Glina), a još 4% u općinama uz njih, od čega ste vi zauzeli samo pola.
Preostalih 4% su bili u većim gradovima, oni bi se i ovako asimilirali.
Dakle u "krajini" si imao 6% Srba (cca pola), koji su činili manje od pola populacije zauzetog područja.
Da ih se svelo na ova dva kotara, tamo bi bili cca 2/3 stanovništva, preostalu trećinu bi bili Hrvati.
I to je na ekonomski pasivnom predjelu, gdje bi prvi incident bio povod za ukidanje.

Srbi u RH nisu imali ozbiljnije šanse, čim im je propao VKK.
Postajala je šansa da rade probleme, ali ....
Nitko normalan to ne bi trpio.

Dobili ste i vi Vojvodinu, gdje ste 70%, a poslije ww1 ste bili 1/3, poslije ww2 1/2....

U BiH ste prošli bolje nego mi, to je bila neka poanta.

Kada se gleda hrvatsko-srpski sukob, mi smo izgubili Posavinu, riješili poneretlje i zaleđe Dubrovnika, DGG, te riješili RH...
Manje-više, neko realno rješenje, nije ničija apsolutna pobjeda.

Dobili smo Vojvodinu kao što ste vi Istru i dobar dio Dalmacije, samo povraćeno matici posle viševjekovne tuđinske vlasti. U BiH smo prošli bolje jer smo od početka znali šta hoćemo, vašoj su politici bošnje čas bili saveznici, onda neprijatelji pa opet saveznici, mogu zamisliti koliko je to sluđivalo običan narod, posebno onaj koji ih nije mirisao.

Vi ste bili u boljoj poziciji na početku rata, jbg.

U BiH su se naši zeznuli, ozbiljno su računali muslimane. jbg.

Taj ko ozbiljno računa na muslimane je osuđen na propast. Valjda ste naučili lekciju.

Nadam se.
Pazi, mi smo ih bili naoružali, obučili...
U sljedećem trenutku su okrenuli oružje na nas.

Imaš onaj primjer u Bijelom polju na sjeveru Mostara.
Vojarna, HVO unutra.
U vojarni pola-pola, da se ne iritiraju domoroci, u selu većina muslimana (uz hrvatsku manjinu).

Muslimani iz HVOa preko noći otvorili vrata i pustili aBiH u vojarnu....
Neki naši su se spasili skačući u Neretvu i plivajući preko nje.

A to nije jedini primjer.

Sve znam, ne trebaš mi ništa govoriti. Definitivno se pokazalo da mi znamo sa njima kako treba što mi je drago, ali mi iskreno žao vaših ljudi koji su tu njihovu prevrtljivost platili glavama.

MZ jeste činila zlo, ali prema Hrvatima u Bosni, konkretno u Srednjoj Bosni gdje su razvozili mudžose i pomagali muje. U Hrvatskoj su se pravili mutavi na vaše ofanzive na UN zaštićena područja.

Evo satelitskog pogleda na Banju Luku, Kotor Varoš, Kneževo/Skender Vakuf/Sandrova zadužbina ... na jugu u sridini Vrbas i HE Bočac.

Atribucija https://www.google.com/maps/@44.3868384 ... a=!3m1!1e3

Posli ću na sliju još dodat oznake planina, rika i povećat slova.

vi ne shvaćate koncept UN zaštićenih područja u Hrvatskoj, nije UN imao mandat da štiti RSK od HVa, nego da štiti civile od divljaštva, omogući povratak prognanika i demilitarizaciju, sve što je vanceov plan predviđao.

UNPROFOR ništa od navedenog nije sproveo.

Naravno da nisu mogli, Dayton je Srbe spasio od potpunog poraza.
Zato i je Milošević bio toliko darežljiv tamo.

Imala je RH grdnih problema. Čak i kad su vraćali čisto hrvatska sela. Za svaku akciju smo morali činit duže diplomatske pripreme nego vojne. Eno, i za Gusara (Maslenicu), bia je ograničeni doseg, samo su bile ružičaste zone. I kad je bia Bljesak, smili smo samo u zapadnoj Slavoniji dilovat, morali smo se povuć s oslobođeneg brižujka kod Otočca koji smo onda oslobodili i pridat ga Unproforu. Cili rat išćedu od hrvatske strane vraćanje na početne crte. Šta god da smo poduzeli. Čak i onda kad smo oslobađali hrvatska sela. Tu pada svaki "argument" o ugroženosti pobunjeneg srpskog naroda pod nežejenon hrvatskon vlašću.

Ali srićon po nas, pobunjeni Srbi bili su tako osorni, tvrdoglavi, mušičavi, razmetljivi, da su se zgadili i međunarodnin posridniciman koji su bili skloni njiman. Živili su u svomen lažnen svitu. Svit je prizna Hrvatsku u avnojskin granicaman. Kraj priče o pobunjeničkoj paradržavi. Šta su mislili, da će svit povuć priznanje, ili priznat osvajački rat? Umisto se prilagodit toj činjenici i gledat izgladit stvari, izvuć se iz svega sa šta manje šćete, pobunjeni Srbi su se još silenije ponašali. Teško je zapadnjaciman, koji su, makar tebi skloni, trpit stalno nasilničko ponašanje, a da oni budedu odvitnici takvoj strani. Svaku malo granatiranje hrvatskih gradova. Stalno tako ne ide, jednon mentorovo strpljenje dojde kraju. Pazi, redovna granatiranja civilnih objekata u velikin naseljiman, onemogućavanje normalna života (n.pr. Šibenčani cileg rata su školu imali samo 3 ure dnevno). Pokušaj razaranja velike brane (vodeni val bi soria sve niz Cetinu, ukjučujuć cunami na bračku obalu): pa je li tim pobunjeniciman cilj imat izvor struje i hrane (ribolov, pojilišće za stoku) za svoju paradržavu, ta brana se nalazi na području pod njihovin nadzoron, ili in je smisal života pakostit hrvatskoj strani? Hrvatskoj strani, strani koju međunarodna zajednica odnosno velesile su priznale ka' mirodavneg partnera u poslovanju i diplomaciji. Pobunjenici stalno teroriziradu takvu državu. Zakjučidu velesile da imadu posla s razbojničkon bandon a ne s manjinon koja se oružano pobunila jer se iz opravdanih razloga osićala fizički ugroženon. Pobunjeničko područje etnički očišćeno od Hrvata. Masovna ubojstva civila drugog naroda diljen pobunjeničkog područja; s druge strane, rodbina tih istih pobunjenika koja je u Hrvatskoj ipak živi i radi, realizira se u životu. Na hrvatskoj strani nimaš takvih elemenata masovnih ubojstava civila pobunjeničkog naroda. Pojedinačnih slučaja bilo je, nesrazmirno manje i daleko manje su kazivali obrazac organiziranosti i pripremane državne politike; i kod puno spominjanih slučaja, MUP RH je unutar samo misec dana uhitia osumnjičenike, u vrime kad RH nisu priznavale ni EEZ, ni SAD, ni Rusija... Srpske optužbe na račun Hrvata pokazale su se klevetama sastavljene ka' da su epske pisme uz gusle, a ne temeljito sastavljen popis žrtava, elaboriranih detalja, pravnički uredno uz nike forenzičke dokaze. Balkanski APP (ako projde — projde). To na Zapadu ne prolazi.

Mislim da čak i nije to.

Srbi su bili saveznik Englezima pod Majorom i Francuzima pod Mitterandom.
I ovi su držali svoje.
Na nas su gledali kao na nižu vrstu, na njemačke saveznike.

To što su Srbi radili im je otežavao posao, no to je dobrim djelom (UNPROFOR na terenu) bio šljam, dovučen odosvuda.

Njih nije ganulo 200ak tisuća Hrvata protjeranih Hrvata samo s okupiranih područja, razaranja Vukovara, Škabrnje i sličnih gradića.
Prema nama su se odnosili kao da je život psa (pogledajmo samo Haaške optužnice) vredniji od života Hrvata.
Pa pogledaj što je radio lord Owen i kako je htio dati Baranju, Posavinu do Županje, Pevlaku, Konavle.... drugim državama.

To im je srozavalo ugled, ali...
Mislim da su se Srbi dosta zeznuli s granatiranjem Dubrovnika, a onda i s konc logorima i masovinim grobranicama nad muslimanima u Bosni.
Tu su privukli dosta stranog kapitala i petro-dolara, koji je htio spasiti muslimane, Palestince II, odnosno omogućiti im preživljavanje.