Činjenica da od sultana mole i traže da donese posebno pravilo da i balkanski muslimani, kao jedini muslimani, mogu u janjičare (janjičari su bili rezervirani samo za prvu generaciju konvertita kršćana) iako su već generacijama muslimani, i janjičarski kredit je "potrošila" prva generacija, još je jedan prilog tezi da se radi o društvenoj kasti, i da su fokus privilegije, društveni status i uhljebljenje u otomanskoj administraciji, koje su znali koje se i kakve dobijaju pristupom janjičarima.

Kad imaš polu-vojnu grupu islamskih Kozaka kojoj je u ratno doba fokus na plijen i novu obradivu zemlju na osvojenim područjima (koju obrađuju kmetovi), a u mirna vremena fokus je na uhljebljenje u otomanskoj administraciji, uopće ne čudi zastupljenost u Porti.

Kao ni mentalitet fokusa na traženje privilegija.

Traženje države je samo jedan način dolaska do privilegija, ali može i ne mora bez toga.

Tako Bosna i ne mora biti suverena, neka vlada Amerikanac, neka OHR-a, ako će davati privilegije.

Pa zamisli, kad im je, mislim negdje u 1820tim određeno da moraju nositi nizamsku odjeću
i poznate crvene fesove, oni umalo nisu digli bunu. Otpor prema novom, koma.

Reuf: Azra Zornić je moj lični heroj.

Robbie: Azra Zornić je Gradaščević za sirotinju

Društvena kasta koja je zadovoljna pozicijom, ne želi nikakve socijalne promjene, to je prirodno.

Zato ne čudi da im je najveća buna povezana sa socijalnim reformama u Otomanskom carstvu.

Samo što to prirodno je u njih postalo neprirodno, jer su nagomilali broj.

Da, Turska nije imala računicu da uzdržava toliko uhljeba (janjičara u vojnoj pričuvi) nakon što su ratovi s Europom drastično smanjili intenzitet, vjerojatno je situacija sa balkanskim muslimanima uhljebima dogorila ko u BHT-u i rudnicima.

Vojna grupa ili kasta koja Sultanu donese novi teritorij i plijen, dakako da ima legitimitet tražiti ogromne privilegije, i da će joj se u velikoj mjeri dozvoliti samovolja, drskost, maltretiranje na osvojenim krajevima itd.

Sultan tu nije mogao puno, nego igrati sporu i dugu igru (koju zna od pretodnika kako igra ide) i računati, kao Putin, na političku glupost Prigožina i sličnih, i da to sve dođe na "svoje mjesto".

Mislim, pogledaj branitelje iz svakog rata, uključujući Domovinski, kako mogu doći pred vladu i tražiti šta hoće, mogu i vrijeđati predsjednika ili sultana, biti drčni i buniti se, skoro da nema crvene linije osim ako ne pokušaju državni udar.

Ovi su pred Sultana stalno dolazili kao "branitelji", i moralo ih se stalno tolerirati i smirivati popuštanjem, ali sultan mudro igra na duge staze i ima puno dužu memoriju sebe i svojih prethodnika, u administrativnim upravljanjem i menadžmentom Carstva.

Znači, jedan ritual naguravanja dok se ne nađe kompromis između vjernosti i benefita.

Bune su bile većinom oko otomanskih "tendera".

"Tenderi" su jedno, ali nije jedino. "Branitelji" i ostali su više-manje stalno bili u nekom konfliktu s
valijama. Jer, da bi sultan spriječio da se valija negdje dobro "udomaći", uveo je sistem rotacije, tj. služba
obično oko 2 godine, često puta i manje. A to je značilo da je valija u svom ejaletu morao biti dosta aktivan
da za to kratko vrijeme iscijedi gdje god može, da napuni kesu. Pohlepa među valijama je često puta bila
neograničena.

Od 1830tih i zbog otpora reformama. Zato im je sultan 1850. poslao
Visokog predstavnika - Omer pašu Latasa, da tadašnju "SDADF"
dovede u suru, a one koji su se manje ogriješili, da osjete sultanov bič
ili ih zauvijek naopako na ********* odvede u surgun.

u 200 godina od osvajanja Šapca i Beograda do tri nepovezane etničke mrlje na mapi sa Srbima na čukama oko Sarajeva.

200 godina oni već kukaju za šest nahija što im je sultan oduzeo i dao Srbiji.

Može li se reći da su Bošnjaci kao društvena skupina od strane Turske pred njen odlazak - “raspušteni” ?

Zahvalilo im se na suradnji u zadnjih 400 godina.

Albanci dobili državu, ovi nisu dobili ni otpremninu za 400 godina dugi radni staž.

Društvena skupina ne dobija državu, samo dobija ili gubi privilegije.

"Poluraspušteni" Jer, i Turska je službeno prihvatila tu tezu da je okupacija
"privremena". Iako, u stvarnosti su doista raspušteni, ostavljeni bez stranaka, institucija,
zakona, države ili neke autonomije. Jedino su im ostavili oružje. Na raspuštanje ih je
najviše navukla VB, njima su Turci najviše vjerovali.

Pravno raspušteni su tek 1908., kada je Turska postala ustavna monarhija, gdje su u
parlament ušli zastupnici iz svih provincija. Iz Bosne nitko nije bio pozvan da sudjeluje.
Tad tada su domaći muslimani realizirani da ni teoretski više njima ne pripadaju, jer su
do tada pušili foru da im je sultan još uvijek poglavar, što je službeno bilo i točno.

Na koji način je okupacija bila "službeno privremena".

Je li na tablama institucija pisalo

Otomansko Carstvo,
privremena Austrijska Uprava



Ili su muftije sa govornica još govorili "mi u Turskoj moramo i trebamo...."

Vrijedili su i dalje otomanski dokumenti i vidio se neki pravni kontinuitet?

1908 godina, Austrijanci platili jezikoslovcima iz Zagreba da napišu “Rječnik bosanskog jezika”, skršili ogromne pare u Zemaljski muzej, naotvarali NGO i časopisa koje nitko ne čita..

Reakcija: Mi samo našega sultana slušamo.

Praktički ni na koji. Osim da ih se varalo tko im je poglavar, što je budilo neku (lažnu) nadu.
Ugledniji muslimani su odmah kukali da im je ukinuto arapsko pismo i tražili ga nazad.
Reis-u-lema se prestao birati u OC. Novi AU zakoni, nove institucije, sve novo, od A-Ž.
Jedino su im ostavili mektebe i šerijat da ih ne bi digli skroz protiv sebe i kasnije im dali vjersku
autonomiju. AU je samo vrebala priliku kad će se desiti neki regionalni potres, da BiH
i službeno uknjiži, pa nije slučajna koincidencija aneksije i Mladoturske revolucije.

Kojeg su sami ukinuli.
https://arhiv.stav.ba/bosanski-jezik-19 ... cka-elita/

Dobra ilustracija stupnja svijesti.

Svijest je na razini 100%.

Da su bivša društvena skupina, turski Kozaci ili Krajišnici.

Meni je to sve konzistentno.

Nije valjda da misliš, da su Turci muslimane u Valjevu, Nišu, pa sve do Sofije smatrali da su poseban narod, različit od pravoslavaca u susjednom selu istoga jezika, koji zaslužuje državu koju ne možeš ni napraviti, jer kao društvena skupina nije bila ni ideja da ih se koncentrira, nego upravo rasprši da pružaju skelet Otomanskom Carstvu, te budu potpora i kralježnica svakom dijelu carstva na Balkanu, da osiguravaju glavne točke i puteve itd..., kao i granicu carstva.

Jedan dio milleta ostao bez zaštite teokratske države, prepušten sam sebi,
bez ikakve političke forme, na oku moćnih sila, zaostao, u okruženju kršćanskih
naroda, koje je stoljećima progonio.

Do Mladoturaka nitko Turke nije smatrao jezičnom skupinom.

U osmanskoj podjeli mileti (nacije) su zapravo bili vjerske skupine.

Turčin = musliman.

Muslimani sami bez obzira na jezik su se osjećali Turcima.
Svi kršćanski susjedi su ih doživljavali Turcima.

Ako Turci nekoga nasele u Beograd, među more Srba a preko Dunava Austrijanci, znači lokacija ko onaj zid u Game of Thrones, očito da to nije iz ideje da se nekome pravi nacija i država u slučaju kad se Turska krene povlačit.

Ta populacija je Turskoj čisto "asset".

Koju premještaš, povlačiš, i daješ velike materijalne benefite koji čitav mentalitet ujedno korumpiraju (konkretno, vlasništvo nad čitavom zemljom, kmetove, pravo ubiranja dadžbina) kao kompenzaciju za veliki rizik da se sve to destabilizira i da te preko noći mnogobrojniji neprijatelji u ustanku i buni nadvladaju i masakriraju i pokolju i tebe i familiju.

Jedan vrlo rizičan biznis i zanat, koji zahtijeva visoku premiju, i vjerojatno jedan od najpovlaštenijih statusa na prostoru Carstva. Daleko je lakše biti negdje gdje su 100% tvoji, i saditi luk i krompir negdje u Anadoliji.

I dakle jedan mentalitet oportunizma dosta sličan kolonijalnom, kao i surovost koja se javlja kod povlaštenih malobrojnih kolonizatora. Surovost, strah, paranoja i pohlepa, to su vjerojatno neke glavne emocije.

Dahije su u Srbiji bili surovi jer je samo strah mogao držati Srbe potlačenima, kao goniči robova u nekim drugim dijelovima svijeta.

Podsjeti me to na ugovore koje je i prva i druga YU sklapala s Turskom o repatriaciji etničkih Turaka
iz Makednonije i nešto Kosova, koji su se tu slili nakon Balkanskih ratova. Ostali muslimani, bivši
podanici ih nisu interesirali, jer su postali nepotrebni.