Slažem se, Pula, Medulin, Brijuni, Poreč, Rovinj, Vrsar, Novigrad, Umag mogu biti svojevrsna kompenzacija za Kotor, Tivat, Perast, Risan, Herceg Novi, Prčanj, Dobrotu, Budvu... I gle slučajnosti (ili ne), na tom potezu je i Peroj naseljen Crnogorcima, a Boka Hrvatima.

Oooooo, pa ovo znači da su ustaše zaslužne za pripajanje Istre, ma oni su je, maltene pripojili. Upravo sjajno.
Eto našao si neki njihov doprinos Hrvatskoj, hvala im od srca.

Ma, Tito je, s obzirom na diktatorsku prirodu režima, mogao što je htio.
Mogao je proglasiti nepovredivost granica Trojedinice i to bi proslo.
Jedino da je ostavio granice NDH, tu bi se Srbi najvjerojatnije pobunili, bez obzira na čeličnu ruku režima.

Srbi su željeli izlaz na more, i tu su ga jedino mogli dobiti. Udovoljeno im je.
Tvoj stav o tome, naravno, ovisi o tome tko si ti.

Etnički sastav je važan, no i on je povijesno uvjetovan i promjenjiv, nažalost.
Moglo se očekivati da će u krajevima pripojenima SRH broj Hrvata rasti, u onima drugima padati.

Hrvati su pomaknuti zapadnije, i u Panoniji i na Jadranu.

Tito nije mogao što je htio, nego je radio kompromise. Konačno, ni on nije znao što je htio. Plan je bio i zajednička država Jugoslavije, Bugarske i Albanije.

Za Bilo što oko Boke krivi su, ako su išta mogli učiniti, hrvatski komunisti. Boka je mogla sva pripasti Hrvatskoj jedino po povijesnom pravu austrijske Dalmacije. Inače podjela, a izlaz na more je je CG imala i bez Boke.

Kakav je to režim bio najbolje govori to da nije zabilježen nijedan prigovor na određivanje republičkih granica u javnosti.
Zar netko stvarno misli da toga nije bilo?
Jednostavno, taj netko bi bio optužen za unošenje smutnje između naroda Jugoslavije i otišla bi mu glava. Što god tko o tome mislio.
Također sam iz partizanske obitelji, ali prvih petnaestak godina nove države su čisti staljinizam.

Đilas je pisao da je Hebrang htio cijeli Srijem, pa je Tito jega imenovao da prema etničkom kriteriju razdijeli. Tako je i Baranja pripala Hrvatskoj.

Oko Neuma nije bilo pregovora zbog nikakvosti hrvatskih komunista, dok je CG dobila bivši BH izlaz na more kod Boke. Hrvatska je isto zbog mlitavosti izgubila manji dio Sloveniji, koji je inače bio etnilki hrvatski.

Generalno, Bakarić je ispao izdajnik oko granica, kao nije se njega to ticalo.

Inače je dobar dio komunista bio lud, htjeli su mnogi da Jugoslavija postabe savezna država SSSR-a.

Ma Tito je imao zadnju i sve amenovao i imao zadnju riječ. Srbi bi rekli da je Hrvatsku zbog Istre na moru još i proširio i da oni moraju/trebaju izlaz na more....
Hrvati iz Boke su u kuloarima i neslužbeno zagovarali referendum nakon što su definitivno pripojeni CG.

U oba su slučaja veći dio kulture u građevini napravili Talijani, no Hrvati su u Istri bili svjesniji (glagojica), dok su ovi u Boki bili anacionalni, pisali skoro isključivo na taijanskom i nisu imali ni 10% hrvatskog identiteta kao Dubrovnik.

O ovome i pričam. Nikoga ne treba nekritički veličati.

Da nije bio Tita nikad sile osovine nebu bile poražene...!

Tito je imao zadnju, no ravnao se prema strujanjima. Nekad je slomio struje, a nekad se pokorio njima ako nisu ugrožavale njegovu vlast.

Njegov se autoritet precjenjuje. Imao je tijekom vlasti svega 2-3 prava obračuna s drugomišljenicima.

Koji je to manji dio u Sloveniji?

A Neum je i dalje naseljen većinski Hrvatima (97.5% sam grad, 97.6% cijela općina prema popisu 2013.) tako da ok. Dobili smo i prekrasni Pelješki most koji je atrakcija radi tog razgraničenja.

Nije istina. Ja se divim hrvatskom identitetu Bokelja. Samo, nije isto biti dijelom kraja koji je potpuno hrvatski i onoga u kojem si stoljećima manjina.
Bokelji su nekad vodili u naporima u ujedinjavanju Dalmacije s Hrvatskom, a nekad i ne. Ovisilo je o osjećaju ugroženosti.
Ipak, u svim geopolitičkim lomovima (kojih je tamo bilo više nego drugdje) birali su ostati dio Dalmacije, dok je izbor bio njihov.

Srbi su i tražili autonomiju u Hrvatskoj pa ih je Tito otkantao.
Škakljivo je pitanje granica i uvijek će bit nezadovljnih na svim stranama.

Slažem se s oba upisa.

Srbima je Drugi svjetski rat jedna velika katastrofa. Napisao sam na drugoj temi da se mi Hrvati sigurno ne bi smatrali pobjednicima tog rata da smo prije rata imali svoju samostalnu monarhiju iz 19. stoljeća i onda je izgubili od strane komunista koji su je rušili na programu borbe protiv velikohrvatske buržoazije. Zapravo, drugi svjetski rat je kraj srpske monarhije stvarane od početka 19. stoljeća.

Prvi promašaj bio je državni udar 27. ožujka 1941. kojim su navukli napad Njemačke. Onda slijedi razočaravajući otpor i poraz od Njemačke za 7 dana ratovanja koji je rezultirao raspadom Kraljevine i bijegom Karađorđevića.
Sramota o kojoj malo pričaju je slab otpor njemačkom okupatoru i svesrdna suradnja marionetske Srbije s Nijemcima. To se sve opravdava nekim pragmatizmom i čuvanjem života, ali ako im je već pragmatizam vrlina, onda nisu trebali raditi udar 27. ožujka, već pragmatično poštivati sporazum s Njemačkom i sačuvati Kraljevinu.
Ovako se hvale tim udarom kao nekom hrabrošću, a onda nisu imali hrabrosti boriti se, već su kao postali pragmatični. Kao da je pragmatičnije hodati pognute glave ispred okupatora, nego sačuvati državu poštivajući neloš sporazum s Njemačkom.

Zapravo su ih Britanci provozali ko male majmune. Nahuškali ih na državni udar očekujući veći otpor pri napadu Njemačke, a kasnije podržali partizane i otkantali Karađorđeviće koji danas pokušavaju naučit srpski.

U bitkama se nisu proslavili jer su četnici izgubili skoro sve bitke, a u partizanima su u najvećim bitkama Hrvati činili veći postotak u odnosu na udio u stanovništvu. Uz to je dio Srbije jedini dio Jugoslavije kojeg je oslobodila Crvena armija, a ne jugoslavenski partizani.

Partizana je u Srbiji slabo i bilo, a prečanske partizane su uglavnom vodili Hrvati. Zato danas Srbi rehabilitiraju četnike I hvataju se takvih tričarija kao što je spas nekih savezničkih pilota. Valjda da ih saveznici mogu bombardirati 1944.(Lol)
Partizane ne vole najviše zbog unutarnjih granica SFRJ po kojima se država raspala, a kojima su jako nezadovoljni (uključujući autonomiju Kosova). Dvije najomraženije ličnosti srpske nacionalističke elite danas: Tito i Krleža. Nikakvi Pavelići i Budaci.

Kako si napisao, jedino čega se mogu uhvatiti su preuveličani ustaški zločini i izigravanje žrtve do besvijesti.

Bile bi poražene, pa bi Saveznici vratili Karađorđeviće.
Kako bi tada prošli Hrvati, nasreću nećemo nikad saznat.

Oni nisu razvili skoro ništa na hrvatskom, pisali su do 19. st. praktički samo na talijanskom. Avanturist Zanović je tvrdio da je iz kuče Nemanjića (lagao je), a jedini spomen o hrvatskom nečem je posveta Mare Dragovića Kašiću iz 17. st. i dio iz rječnika Balovića u 18. st.

Od 1500. do 1880. katolici u Boki praktički ni u čemu nisu spominjali hrvatsko ime ni identitet. Ono što jesu vezali za Hrvatsku i Zagreb je ustanova Bokeljske mornarice.

Glupi biskup Milinović se osramotio oko svetojeronimske afere jer je djelovao protuhrvatski: https://hrcak.srce.hr/file/249970

Ma, bokeljski književnici, ma kojim jezikom pisali, dio su hrvatskih literarnih krugova, od renesanse nadalje. Pa i prije.
S kim se dopisuju, zamjenjuju djela, surađuju?
Ne možeš uspoređivati ostatak Dalmacije i Boku. Borba za prevlast hrvatskog u javnom životu u 19 st. je par exellance politička. Gaj je političar. I nije ju isto voditi u Zagrebu, Splitu ili Kotoru.
Taj isti argument ima i, recimo, Vanda Babić Galić u svojoj studiji o bokeljskom petrarkizmu.
P.S. Ako su Mlečani smatrali knjige bokeljskih autora hrvatskima u doba u kojem su nastajale, odakle danas nisu hrvatske?

Prije bih rekla, kad već o tome pričamo, da mi činimo izdaju jer kad Srbi izdaju Deklaraciju o granicama srpske književnosti oko Dubrovnika dignemo halabuku, a oko Boke ne, iako su hrvatski književnici obe regije obuhvaćeni istom.
To ima veze isključivo s time, što bi se na ovom forumu posprdno reklo, neupitnom svetošću avnojevskih granica.
P.S. Zašto ljudi imaju potrebu izjednačavati kulturne granice s državnima?
I onda još reći da oni Hrvati koji su završili izvan RH nisu bili dovoljno dobri Hrvati, pa im se zato to dogodilo?
Svašta. Bili su rub i doživjeli ono što jesu.
Boka je stoljećima bila dio hrvatskog kulturnog prostora, to možeš dokazivati sitnicama poput kamena od kojeg su građene bokeljske palače pa do bitnijih stvari kao razmjena umjetnika, ne samo književnika, između Boke i ostatka Dalmacije. Tripo Kokolja je samo jedan primjer.
Pa do mača Petra Zrinskog u Perastu.
http://www.radiodux.me/vijesti/drustvo/ ... tiskarstva

A Budva i Budvanska rivijera se još rjeđe spominju, iako su Hrvati bili sve do Bara, dokle je bila Austro-Ugarska. Imam prijateljicu Hrvaticu iz Bara.

Bokelji su malo pisali na slavenskom/hrvatskom, no što jesu, to je hrvatsko. I naša je javnost reagirala na svojatanja u ediciji 10 vekova, i to stalno rade i obrađuju Novak i Babićeva i ostali, dakle to je sigurno, jedino bi Srbi htjeli da je Ljetopis cerkovni Zmajevića kao srpski, no to ne priznajemo, a i to je strano.

Oko Dubrovnika se više čuje jer su oni htjeli Držića, Gundulića, Vetranovića, ....dakle hrvatskih pisaca i filologa iz Dubrovnika na hrvatskom ima preko 30, dok iz Boke jedva 2, možda tri. Zato je tu Dubrovnik istaknutiji.

Uglavnom, u praksi je najvažnije oko Bokeljske mornarice i sl., s piscima ionako ne mogu ništa, a ni s crkvama.

Znaju oni što njih boli...

https://jadovno.com/milo-lompar-mirosla ... 4/?lng=lat

I otud ove montaže:

Kako ne mogu ništa s piscima i crkvama?