Evo stavio sam da se vide slike...



Kako se snalaziš za novac ??
Trošiš ušteđeno ili su uspio nekog sponzora ulovit ??
Vidim napravio si Youtube kanal 100-injak pretplatnika za početak solidno.

U posljednje vrijeme jednu rentu mjesečno dobijem od roditelja, možda i više, a poneku donaciju od par poznanika i dobrih slučajnih prolaznika. Sada sam u Rabatu, trećem od četiri marokanska kraljevska grada na mojoj ruti, te trenutačnoj prijestolnici. Došao sam do mora, do afričke obale Atlantika. Glavni grad, dobar internet i više mjesta gdje se može platiti karticom. Pješčane plaže uz sam stari utvrđeni dio grada, Medinu. Velebne zidine i utvrde. Izdaleka izgleda kao neki dalmatinski ili istarski gradić, kao Primošten.

https://commons.m.wikimedia.org/wiki/Fi ... denome.jpg

https://commons.m.wikimedia.org/wiki/File:RABAT.jpg

* zidine: https://commons.m.wikimedia.org/wiki/Fi ... Rabata.jpg

* umjetnost: https://commons.m.wikimedia.org/wiki/Fi ... _Rabat.jpg , https://commons.m.wikimedia.org/wiki/Fi ... Maroka.jpg

* zalazak sunca: https://commons.m.wikimedia.org/wiki/Fi ... _Rabat.jpg

Casablanca je veoma blizu, 87 km. Njemica mi je rekla da je to grad bez nekih posebnih znamenitosti osim džamije, ekonomski centar u kojem prevladavaju suvremene zgradurine i arhitektura 20. stoljeća. Nema puno povijesti kao u Rabatu.

Jako puno marokanskih gradova ima veoma dojmljive fortifikacije. Sva četiri kraljevska grada, Tangier, Asilah, Essouira, gradovi u pustinji. Rabat je čišći, uredniji, po noći mirniji, prazniji, te se lakše snalaziti po ulicama nego u Fesu i Meknesu. Fes i Meknes obiluju slijepim ulicama i uličicama.

Kupao sam se u moru u Rabatu, veoma ugodna temperatura i zraka i mora.

U listopadu sam, koliko je mobitel zabilježio (Googleova vremenska crta) prepješačio 607 km, najviše 37 u jednom danu. U zdravom tijelu zdrav duh. To je oko 20 km u prosjeku dnevno, a pješačio sam vjerojatno i više, dok je mobitel bio nepovezan s internetom, isključen ili odložen.

Kad smo već kod Google vremenske crte. Meni iz nekog razloga uopće nije ljetos registrirao put u Crnu Goru. Ne znam zašto. Sad je nemam na karti mjesta koja sam posjetio.

Sutra je bitna obljetnica, godina dana da nikako nisam bio u Dubrovniku. 9.11.2023.-9.11.2024. Stvarno se nemam želju nikako vraćati, želim samo stalno putovati. Eventualno se mogu nakratko vratiti kad istekne kartica, putovnica ili osobna, samo kako bih izradio nove.

Jutros sam se vlakom za 45 dirhama prebacio iz Rabata u Casablancu, najveći marokanski grad. Ogroman grad od oko četiri milijuna stanovnika, najsuvremeniji grad, s najviše supermarketa i ostalih mjesta gdje se može platiti karticom. Uzeo sam prve dvije noći u hostelu u staroj Medini, 11 eura za noć, uz uključen doručak.

Mnogi su mi rekli kako je u pitanju ekonomski centar, suvremene zgradurine, da se nema što puno vidjeti, da nema puno povijesti i da nije turistički grad. Što sam danas vidio, ima se tu što raditi par dana. Postoji stari utvrđeni dio grada, sa starom arhitekturom i bazarima, Medina. Ima prostranih i dobro uređenih parkova. Može se dugo šetati uz Atlantik, zalasci sunca su romantični.

Najpoznatija građevina je džamija Hasana II., na samoj obali Atlantika, druga najveća u Africi i 14. najveća na svijetu. Podignuta 1993., minaret od 210 m drugi je najviši na svijetu, a namaz istodobno može klanjati 105 000 vjernika. Viši minaret, 265 m, ima samo džamija Djamaa el Djazaïr u Algiersu. Samo Algiers i Casablanca imaju minaret koji premašuje 200 m. Gradovi u kojima je smješteno 13 još većih džamija od ove su Meka, Medina, Mashdad, Karachi, Jeruzalem, Islamabad, Astana, Jakarta, Bhopal, Qom, Kairo i već spomenuti Algiers.

Danas sam se nadivio ovoj golemoj džamiji izvana, ne znam vrijedi li dati 130 dirhama, 12 eura, za turistički obići unutrašnjost. Maroko još po nekim statističkim podacima prednjači u arapskom svijetu. Od 10 gradova s najviše džamija na svijetu, dva su marokanska. Grad s najviše džamija na svijetu je Oujda, Maroko. Idućih devet su Istanbul, Dhaka, Sharjah, Dubai, Jeruzalem, Abu Dhabi, marokanski Fes u kojem sam nedavno bio, Doha i Kairo.

Plan je nakon Casablance u Maroku još obići Marrakech, a onda odletjeti u Senegal. Ali sve odlučujem dan za danom, to je bit pustolovine, ništa nije definitivno zacrtano ni organizirano unaprijed.

Ateist, kakvo je vrijeme? Temperatura?

To je vrlo lako izguglati, samo upišeš na Google Casablanca weather. Izbjegavam davati informacije i podatke koje je prelako saznati. Temperatura je stalno ugodna, preko 20, oko 25, a u Marrakechu će biti i 30. Ne znam je li ispravno Marrakech ili Marrakesh, prvo je francuski, drugo je engleski. U osnovi bi trebali pisati arapska imena kako ih čitamo, to je transkripcija i transliteracija, budući da arapski jezik ne rabi latinicu.

Općenito je o svakom mjestu lako naći informacije i podatke guglajući ili na Wikipediji, pa ne znaš što bi napisao u putopisu. Klima, cijene smještaja, cijene ulaznica, recenzije, direkcije, skoro svaku pojedinost već imaš dostupnu klikom miša. Najzad beskrajno puno fotografija i snimki skoro svakog mjesta na svijetu ima na Googleu, Wikipediji, YouTube-u, društvenim mrežama.

Ne mozes tako gledati na putopis. I na moje pitanje, odnosno općenito pitanja tvojih pratitelja. Slična mojem.

Danas se sve može izgooglati. I svuda je već neko bio. Postavio slike i napisao nešto o toj državi. Jer onda bi ovo sto slikas i pises bilo nepotrebno.

Uglavnom ja bih uvjek pisala o klimi i hrani. To ljude zanima. Preporuka nekih mjesta gdje se dobro jede i sl.

Vlak od Casablance do Marrakecha, druga klasa, 160 dirhama. Dvije noći u hostelu za 17 eura + 5 eura taksi, uključen doručak.

Na glavnom trgu sam vidio timaritelje zmija, kobri i još par otrovnica. Slikao sam se s jednom u ruci i oko vrata za 10 dirhama.

Marrakech je jedan od najkonfuznijih gradova koje sam posjetio, u staroj Medini se praktično nemoguće snaći i pronaći pravi smjer u labirintu ulica i uskih uličica. Trebalo bi imati Google Maps stalno, a za to bih trebao stalno biti povezan s internetom. Ovaj hostel je u slijepoj uličici, nikako naći. Za doći su me neka dvojica odvela pa tražila pare. Uspio sam im dati samo 20 dirhama. Oni su lokalci pa smo sat vremena tražili uz pomoć mobitela. Kad sam otišao šetati i krenuo natrag, izgubio sam se u mreži ulica i nikako naći. Na kraju sam jednom rekao može li mi pokazati smjer, ali bez da traži novac, i pristao je pokazati mi besplatno, kad sam već bio blizu. Labirint ulica i uličica, svi zidovi ružičasti, ne znaš u kojem smjeru ideš, nevjerojatno zbunjujuće.

Još uvijek sam u Maroku, cilj je kad budem imao više novaca odjednom na računu odletjeti u Senegal. Izravan let Casablanca-Dakar ima svaki dan i cijena jednosmjerne karte je 300-400 eura. Nakon dana provedenih u Marrakechu i Casablanci danas sam vlakom stigao u Asilah, utvrđeni gradić s krasnim plažama na obali Atlantika. Vlak od Casablance do Kenitre, pa od Kenitre do Asilaha, sve skupa 135 dirhama. Vlakovi su veoma udobni i svi gradovi su dobro međusobno povezani.

U Asilahu imam najbolji smještaj ikad. Nedaleko od gradskih zidina stare Medine cijeli apartman samo za mene. Postelja, ukrašeni tapiti, dekorirani zidovi, kuhinja, hladnjak, mikrovalna pećnica, kuhinjski pribor, dekorirani umivaonici, izbor deka, toaletni papir, internet, televizija, kauč, dekorirani jastuci, dekorirane pločice, kupka, šampon, utičnica, stolić, zrcalo. Sve ima, svaku moguću potrepštinu, samo nema balkon ni pogled. Samo 16 eura za noć! Fantastično. Ovakav apartman u nekom gradiću u Hrvatskoj ne bi bio ispod 120 eura.

U Marrakechu sam bio upoznao Slovenca koji će putovati godinu dana po Maroku, Mauretaniji, Senegalu, Gambiji. Popeo se na Toubkal, vrh okovan snijegom. Ja bih sada napustio Maroko i krenuo u Senegal, ali treba mi veći iznos odjednom na računu. Budući da nemam, odlučio sam se poći u još neki grad u Maroku, koji prvotno nisam planirao. Odlučio sam se za Asilah.

Nisam htio ići još južnije od Marrakecha, kad je let za Dakar iz Casablance. Možda sam mogao posjetiti još niz gradova. Ouarzazate, Agadir, Essaouira, Aït Benhaddou, Merzouga. To je sve južnije od Marrakecha. Na krajnjem sjeveroistoku je Oujda, grad s najviše džamija na svijetu. Krcato toga ima u Maroku, gdje su još prirodne znamenitosti, ali čeznem za promjenom države, za Senegalom. Cilj je 150 država.

Vidio sam šarmiranje zmija na glavnom trgu u Marrakechu. Vidio sam kobre. Ovdje se s gnušanjem smiju kada pitaš jedu li kobre, a u Aziji ih jedu. U Aziji je slon domaća životinja, u Africi nije. Francuskinja koja je boravila sa mnom u hostelu u Marrakechu je aktivistica za prava životinja, veganka, ne jede ni meso ni ribu. Osuđuje šarmiranje zmija, sigurno ih ošamute, uklone otrov, zlostavljaju. Za fotografiju sa zmijom otrovnicom sam dao 10 dirhama.

https://commons.m.wikimedia.org/wiki/Fi ... akechu.jpg

https://commons.m.wikimedia.org/wiki/Fi ... Maroko.jpg

https://commons.m.wikimedia.org/wiki/Fi ... akechu.jpg

Neki me osuđuju što sam jeo klokana, alpaku, škorpione, krokodila, domaćeg zamorčića. Po čemu je život klokana vrjedniji od života kokoši, koze, krave ili svinje? Niti je klokan ugrožena vrsta, niti meso ne valja, štoviše veoma je ukusno. Ovoj Francuskinji sam rekao da su biljke isto živa bića. Uobičajen odgovor je da tikvica ne jauče kad joj oduzimaš život, a govedo jauče. Jedino neživo što čovjek može unijeti je voda i sol, a ne može se preživjeti konzumirajući samo to dvoje. Pa ni zmija ne jauče kad joj otkineš dio repa, ni ribe ne jauču. Glupi su argumenti tih aktivista.

U Maroku ima krcato krcato puno mačaka, često zastanem pa mazim mačke. Moj đed je znao držati u kući na selu po 11 mačaka. Ovdje u Maroku ne postoji običaj kastriranja, slobodno se množe, ne drže za bitno kastrirati niti je u duhu islama ispravno oduzeti pravo na razmnožavanje bilo kojoj životinji. Mačke u Maroku su obično lutalice, a ima i jako puno pasa. Danas sam u vlaku pričao s veoma pobožnom muslimankom i pitao zašto ima toliko pasa kad bi pas trebao biti šporka životinja.

Da ga je zabranjeno držati u kući, ali ti što čuvaju seoska imanja i laju po ulicama i livadama nisu problem. Redovito pratim na YouTube-u par islamskih učenjaka. Prvenstveno Elvedina Pezića i Dževada Gološa. Navodno tko drži psa u kući, Allah mu svaki dan od njegovih dobrih djela oduzima planinu. To su neka od najurnebesnijih islamskih vjerovanja.

Pas je prljav, nema kamate, Muhamed je razdijelio mjesec na pola i odletio u dženet na krilatom konyu, žena ne smije putovati bez pratnje svoga mahrema. Glazba je haram, smiješ pjevati ali samo na suho, bez glazbala. Nemam namjeru vrijeđati se ni rugati, sve vjere imaju neke tvrdnje koje su inovjercima smiješne. Kršćanski koncept jednog bića koje je tri koje je jedno je nekršćanima smiješan, ili da je djevica rodila. Nešto što je tebi čudno ili smiješno je nečija vjera, ljudi stvarno iskreno vjeruju da je to istina. Hinduisti smatraju da ako umreš u Varanasiju, vraćaš se u idućoj inkarnaciji kao čovjek, a ako umreš na suprotnoj obali, kao majmun. Tebi to zvuči redikulski, ali to je stvarno nečija vjera. Možda je njemu urnebesno smiješan koncept Trojstva, začeća bez seksa, uzdizanja u dženet na krilatom konyu i sl. Bit vjere je da se ne traži logično objašnjenje ni spoznaja razumom, zato se i zove vjera.

Jako puno toga bih mogao napisati što se događalo proteklih dana, upoznao sam dosta ljudi. Pričao sam sa skupinom Berbera u vlaku do Kenitre. Berberi ne rabe ni latinicu ni arapsko pismo, nego imaju svoje posebno pismo i neobičan jezik skroz drukčiji od arapskog. Sami sebe zovu Amazigh, ne Berberi. Arapi su ih islamizirali pa sam pitao je li Kuran preveden na berberski. Da nije ili samo djelomično jest, da u molitvama ne rabe svoj jezik, već arapski.

U Marrakechu sam u hostelu upoznao Poljakinju kojoj je fetiš biti domina, a meni su fetiš stopala. S njom sam razgovarao, dodao ju na Instagram, preko nje me neka njena prijateljica koja ima kanal zapratila na YouTube-u, dala mi je nešto hrane, nešto korisnih informacija, nešto poljskih riječi, dala mi jedan šamar i da joj jednom poljubim stopalo. Ogromna, višestruka korist od jednog slučajnog susreta i poznanstva.

Već imam preko 1000 prijatelja na Facebooku i skoro 350 na Instagramu. Kad koga slučajno upoznam, doda me. Filipinac se pretplatio na moj kanal na YouTube-u, te me dodao na Facebooku, a on sam također ima kanal. Upoznao sam i dvije Nizozemke, jedna od njih biseksualka. Rekao sam joj da imam fetiš na stopala, ali da je to više normalno nego njene lezbijske sklonosti. Da je imala djevojku s Novog Zelanda, da nije bitno kojeg je partner spola. Ona tvrdi da su njene sklonosti normalne, homosexuality is a way more normal than foot fetish.

Svašta. Normalno je veoma rastezljiv pojam. Kao što bi mnogi konzervativci homoseksualce nazvali bolesnicima, tako bi neki od njih i moj fetiš nazvali bolešću ili razvratnošću. Iako su moje sklonosti isključivo prema suprotnom spolu, neki bi i za mene rekli da sam uvrnut zbog fiksacije na stopala. Kao što me osuđuju aktivisti za prava životinja.

Mogao bih još puno pisati, puno dogodovština, ali umoran sam sad.

Fala ti što podijeliš s nama svoja iskustva, zanimljivo je dobit uvid u nama običnim ljudima daleki Svijet.

Zaboravio sam ti reć (nisam ti htio pametovat) da se pripaziš tih uličica i posebno tih "pomagača", znam 2 lika koji su bili po tim sjeverno afričkim državama i baš su naglasili ta sranja da te hoće izkamatarit, čak i prebit.
Sad je to možda manje radi Youtube i turizma pa neće da rade negativnu reklamu, prije je bilo puno opasnije, pogotovo za žene koje bi naivno bez muški išle zujat po Africi.


Mali prijedlog za tebe:
Imaš opciju na profilu stavit u potpis dolje na dnu posta linkove na svoj IG, Fejs itd. hrpa ljudi ti čita HBF iako nisu članovi i ne pišu na forumu. Sigurno ćete dio zapratit na društvenim mrežama itd.

Također bi bilo bolje da ove slike gradova itd. radiš panoramski, znači da samo okreneš mobitel vodoravno kad slikaš pejzaž, građevine (osim ako nije visoka) u širokom stilu jer je prirodnije za gledatelje.

Npr. ove slike bi bile bolje da si ih slikao s mobitelom okrenutim vodoravno.
Pola ove prve slike ti je uzeo beton na trgu.

Trebali bi bit zabrinuti. Dugo se ne javlja

Objavljuje na FB pa valjda je o.k. Vjetojatno ostao bez love pa dok nakupi rente opet.

Pa je li besmisleno držati konja ili tele u kući ? To nije nikakvo urnebesno vjerovanje nego logično da neke životinje nisu za unutarnje prostore, niti ljudi a niti oni nemaju korist od boravka u kući. Sad druga stvar što masu Europljana spava sa psima i slavi im rođendane.

I taj Allah se vala u svašta petlja.

Nije to stvar korisnosti i beskorisnosti nego vjere da je neka zivotinja prljava, a druga cista. Nemas koristi ni od macke u kuci pa je po islamu dozvoljeno drzati macku u kuci. Tu opet naravno dolazimo do iste stvari, a to je da su drevni narodi istoka od egipcana pa nadalje vise drzali macke nego pse, a kako znamo da je Muhamed cesto proglasavao obicaje koji su dotada vazili Alahovom voljom voila eto imamo i to da je Alah rekao da je macka cista, a pas prljav i tu je sva logika. Dakle nema veze s korisnoscu i beskorisnoscu.

Mozda ti pas cuvar treba i ako zivis u stanu, a nemas ga priliku cuvati vani vec u stanu.

Problem nastaje kad muhamedanci pokusavaju bezvezne i idiotske propise svoje vjere i zapovjedi Muhameda logicno i racionalno objasniti, a racionalnog i logicnog objasnjenja jednostavno nema
Ista je stvar i sa sunecenjem, jedenjem svinjetine, odrzavanje tocno odredjene duzine kose brade, duzine nogavica itd.. itd.. Nema logicnog i racionalnog objasnjenja jer ga ni sam Muhamed nije dao. Lik je preuzeo vjerovanja i obicaje Arapa prije vlastite objave i proglasio ih voljom Alaha.

Gdje pocinje muhamedanstvo prestaje logika

Pa kad su se pisala ta pravila, nisu ljudi imali pekinezere nego pse od 40-60 kg. I mačka oko kuće lovi miševe, zmije a ako ništa samo je ukras i neovisna, ne moraš ju zabavljati i izvoditi u šetnju 3 puta dnevno.

Hoćeš reći da je normalno kad je u gradu kijamet u 5 ujutro, da vidiš vlasnike pasa kako bauljaju po ulicama da oni obave svoje? Kršćanstvo nas uči da su životinje gospodari a mi njihove sluge?

Ako je nešto pametno Muhamed rekao , to je to. I da ne bude zabune, imao sam psa, koji je bio svugdje sa mnom, ali nikad u stanu/kući.

Bok, Šemsudine.

Moram ti priznati da si ti od svih forumskih Bošnjaka najviše truda uložio u masku "ja Hrvat slučajno u prolazu, ali moram napisati ovo".

Ako su ta kozojebna pravila toliko pametna, zašto tamo još uvijek vlada tifus, dječja paraliza, kolera i sto drugih bolesti koje europski studenti medicine vide samo u udžbenicima ili kod ponekog putnika koji dolazi s egzotičnih destinacija?

A ti si onda jedan od onih koji ostavlja mine po Rijeci u vidu psećih govana? Da više ne možeš nigdje ići pješke a da ne gledaš u pod.

Kao sto si rekao "kad su se pisala ta pravila". Sve jasno receno. Muhamed propisivao gluposti kojih se netko drzi i pokusava ih objasniti u 21. stoljecu
Imas sigurno zmije i miseve u stanu u 21. stoljecu.

Ali zato mozda zivis u nekom opasnom kvartu i nesmjes drzati psa u stanu jer eto Muhamed rekao da je necist. Izvini ali ispadas gluplji ti koji pokusavas racionalizirati neracionalne stvari

Pa ti koji drže miševe i zmije u stanu su isti oni koji zagovaraju dugine boje i migrante. Tako da ne znam što pokušavaš dokazati, osim da te u Njemačkoj malo prebacilo.

Ne pokusavam dokazati nego ti kazem cinjenicu da ti je konstatacija glupa da macke po stanovima u 21. stoljecu hvataju miseve pa su s toga toboze korisne



I opet ti govorim nema uopce veze s korisnoscu i nekorisnoscu vec samo sa tim da je Muhamed odlucio da je macka cisca od psa i da ju je s toga dozvoljeno drzati u kuci. A sto naprosto nije istina, macka iako naizgled sama sebe cisti i zakopava izmet nije cisca od psa ili je barem jednako prljava kao i pas

Sa strane šerijata, nema smetnje da se mačka drži u kući, jer se smatra čistom životinjom. Dokaz za to je hadis koji bilježe Ibn Madže i dr., u kojem se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Ona (mačka) nije nečista, zaista je ona od onih koji su stalno među vama.“


Iliti iz rubrike Muhamedove budalastine

Pa Muhamed vjerojatno nije znao za pekinezere i mini pudle, nego su muslimani koristili kangale, kavkaske ovčare i takve slične za čuvanje stada i imanja. Tako da što je čudno ako je zaključio da životinja od 60 kg prlja više nego životinja od 5kg.

To je isto kao da kažeš da je glupo što se kod muslimana skidaju cipele kod ulaza u kuću, nego bi trebali kao Amerikanci odmah izvana u tenisicama se baciti na kauč.

Asilah je stvarno krasan gradić. Mirno je, nema krcato puno ljudi, plaže i pogled na Atlantik je čaroban, osobito u sumrak. Stara utvrđena gradska jezgra, Medina, je malena, ali puna arhitektonske i umjetničke vrijednosti.

* panorama: https://commons.m.wikimedia.org/wiki/Fi ... Maroko.jpg

* pogled na Atlantik: https://commons.m.wikimedia.org/wiki/Fi ... silaha.jpg

* Medina: https://commons.m.wikimedia.org/wiki/Fi ... Asilah.jpg , https://commons.m.wikimedia.org/wiki/Fi ... Asilah.jpg , https://commons.m.wikimedia.org/wiki/File:ASILAH.jpg , https://commons.m.wikimedia.org/wiki/Fi ... antika.jpg , https://commons.m.wikimedia.org/wiki/Fi ... m_2024.jpg , https://commons.m.wikimedia.org/wiki/Fi ... silaha.jpg , https://commons.m.wikimedia.org/wiki/Fi ... silaha.jpg

* priroda: https://commons.m.wikimedia.org/wiki/Fi ... silahu.jpg , https://commons.m.wikimedia.org/wiki/Fi ... udenom.jpg

* ja: https://commons.m.wikimedia.org/wiki/Fi ... silahu.jpg , https://commons.m.wikimedia.org/wiki/Fi ... silahu.jpg

* katolička crkva: https://commons.m.wikimedia.org/wiki/Fi ... silahu.jpg

U Asilahu se nalazi veoma visoka bijela katolička crkva, posvećena svetom Bartolu. Podigli su ju španjolski franjevci 1925., služi kao samostan i danas je jedna od nekoliko crkvi u Maroku u kojoj je dopušteno rabiti zvono sa zvonika povodom nedjeljne mise. Arhitektonski je mješavina španjolskih kolonijalnih i maurskih stilova. Katedrala u Casablanci, koju su podigli Francuzi, nikad nije ni služila svojoj svrsi niti je u njoj stolovao biskup. Samo nekoliko crkvi ima u cijelom Maroku, a i te su uglavnom neaktivne. Ova u Asilahu je rijetka iznimka. Samo džamija Hasana II. u Casablanci je otvorena za turističke posjete, u ostale se ne može ući kao turist, samo kao vjernik.

Asilah ima jedan dućan i jedan objekt brze prehrane gdje se može platiti karticom. U gradiću i okolo njega puno mačaka, pasa, konja, koza, ovaca. Velike i prostrane plaže, ima prostora za duge šetnje iako je grad malen.

Danas me ujutro jedna skupina Arapa častila kao slučajnog prolaznika. Oni govore o Francuzima i Španjolcima više negativno nego pozitivno, kao o zlim okupatorima. Berber u Chefchaouenu mi je govorio pozitivno o Francu, da su Španjolci bili korektni i da su lokalni Marokanci činili glavninu španjolske vojske i redarstva. Marokanci su se borili za Franca u Španjolskome građanskom ratu. Ovi tu govore da je novačenje bilo obvezno i prisilno, ne na dragovoljačkoj osnovi. Da je njegov đed ratovao za Španjolsku jer je to bila obveza, ali da ju nije volio. Da su od dva zla, Francuza i Španjolaca, gori Francuzi.

Složio se da su učinili i neke dobre stvari. Podigli željeznice, kolodvore, suvremene zgrade i četvrti, ceste itd. Ali da su oni to radili zbog sebe, kako bi pljačkali resurse, a ne za njih. Onda su počeli tvrditi da bi Ceuta, Mellila i Kanarski otoci trebali prirodno pripadati Maroku, iako je lako provjerljivo da to nije istina.

Ceuta je dio Španjolske od 1581., a Mellila još dulje, puno prije nego što je formiran suvremeni marokanski identitet. Kanare su Španjolci osvojili 1476. i neprekidno im pripadaju od te godine. Domoroci Guanči, narod srodan Berberima, su sasvim zbrisani s lica Zemlje od strane španjolskih konkvistadora. Ti Guanči također nisu imali nikakve veze s današnjim Marokom niti Maroko ima ikakve osnove polagati pravo na Kanare. Španjolsko istrjebljivanje Guanča je jedan od primjera dovršenog genocida, kad su doslovno svi pripadnici jednog naroda uništeni do posljednjeg. Tako su Španjolci eliminirali i doslovno sve domoroce svih karipskih otoka, Urugvajci Charrúe, a Britanci tasmanske urođenike.

Povijest nas uči da se genocid isplati i da pravda ne postoji. Španjolci 1476. lijepo pobili sve Guanče, uzeli Kanare i njihovi su i danas. Nikad nisu ni na koji način kažnjeni. Ni Urugvaj nikad nije kažnjen što je tijekom prvih godina svog postojanja kao neovisna država zbrisao s lica Zemlje urođenike. Ni Britanci nisu nikad kažnjeni za zatiranje tasmanskih domorodaca, Australija je i danas dio Commonwealtha. Osvajanje tuđeg se jednostavno isplati i obično prođe bez ikakve kazne ikad.

Mogao bih još puno pisati, ali umoran sam sad.

Opet ne umanjuje njegove budalastine. Lik je zivio u satoru. Kangal nije prljaviji od macke

Slike su ti sad puno bolje Ateist