A lijepo sam ti rekla da pročitaš sve da bi shvatio čije termine koristiš, al tebi je lakše nekoga proglasiti glupim ili da piše gluposti.

Postoje indicije da je bio homoseksualac:
He settled in Berlin in 1868, when he was still unmarried at 44. Kertbeny claimed in his writings to be "normally sexed". However, his diaries list a self-censored string of encounters with youths and men ("young barber lad"; "very much in love with the lad"; "I have done it"), and recurring fear following the arrest of Karl Heinrich Ulrichs with whom he corresponded ("Awful days!.... Horrible nightmares. I have burnt all the dangerous letters"), which suggest he was secretly homosexual.[1]

Nadalje:
On the other hand, he repeatedly described one's sexual drive as "innate and unchanging". That contradicted the dominant view up to that time of men committing "sodomy" out of mere wickedness. Gay men, he said, were not by nature effeminate, and he pointed out that many of the great heroes of history were gay. With Heinrich Hössli and Karl Heinrich Ulrichs, he was among the first writers to put those now-familiar arguments before the public.

Pa klikneš na:
Karl Heinrich Ulrichs (28 August 1825 – 14 July 1895) was a German lawyer, jurist, journalist, and writer. He is today regarded[by whom?] as a pioneer of sexology[1] and the modern gay rights movement. Ulrichs has been described as the "first gay man in world history",[2][3] despite the fact that homosexuality was recorded since c. 9,600 BCE.[4][5]

https://en.wikipedia.org/wiki/Karl_Heinrich_Ulrichs

Pa se vratiš na početnu stranicu i klikneš na:
Heinrich Hössli (6 August 1784 – 24 December 1864), sometimes written as Hößli, was a Swiss hatter and author. His book Eros. Die Männerliebe der Griechen ('Eros. The Greeks' love of men'; 2 vols., 1836, 1838) surveyed references to same-sex love in ancient Greek literature and more recent research, and was one of the first works in the 19th century that defended love between men.[1][2]

Pa onda ovo:
The German sex researcher Richard von Krafft-Ebing, in his Psychopathia Sexualis (1886), borrowed the terms homosexual and heterosexual from Jäger's book. Krafft-Ebing's work was so influential that they became the standard terms for differences in sexual orientation and superseded Ulrichs's word, Urning.


Za ovog stričeka ću postaviti samo poveznicu, otvori i pročitaj, prije nego kažeš da pišem gluposti.
https://en.wikipedia.org/wiki/Magnus_Hirschfeld


Termin homoseksualne sklonosti je propagandni.
Skovao ga je novinar(postoje jake indicije da je i sam bio homoseksualac), navela sam ti par primjera tko je u samim počecima preuzeo tu terminologiju, koristili su ga u svojim knjigama, publikacijama, predavanjima itd...
Otvori zadnju poveznicu i pročitaj

Ja shvacam sta ti uporno govoris ali nisi dokazala zasto bi sama rijec homoseksualnost bila propagandna. Ne vidim tu propagandu bez obzira tko ju je izmislio. Gledam to kao na rijec bestijalnost (koja je duze u upotrebi u crkvenim dokumentima kao opisna rijec) za one koji opce sa zivotinjama.
Ili rijec pedofilija je u biti ista rijec (iako manje "agresivna") od rijeci oskvrnitelji djecaka. Cak mozda i bolja jer povezuje sve vrste pedofilije koje su danas mozda izrazenije od povijesnih tj. ne samo oskvrnitelji djecaka, vec i djevojcica i djece opcenito. Dok bi "pedofilska orjentacija" vec bila problematicna rijec

Iskreno ne znam čija su kovanica(medicinska, teološka, filozofska, pravna ili propagandan) termini; LGBT, homoseksualna(seksualna) orijentacija i slično, čiju uporabu zamjeraš RKC.

Nisam ni za terminologiju; homoseksualci, homoseksualnost, homoseksualne sklonosti do ove rasprave znala da ju je skovao novinar.
Za ovu terminologiju(koja ti nije sporna) činjenica je da nije ni; medicinska, ni filozofska, ni teološka, ni pravna kovanica nego novinarska.
Navela sam ti par primjera tko ju je prvi usvojio(novinari, kniževnici, čak jedan klobučar itd.).
Znači prvotno se nije širila ni u ; medicinksim, ni teološkim, ni filozofskim, ni pravnim krugovima nego u novinarskim i književnim.
Postavila sam ti biografiju čovjeka koji ju je prvi uveo u pravne krugove(obrana homoseksualaca).
Čovjek je bio homoseksualac, držao predavanja po Europi, SAD, Kini, Japanu, Africi.
Zanimljivo da u to vrijeme u SAD-u nije naišao na plodno tlo.
Osnivao centre za istraživanja o seksualnosti.

Kako ćeš nazvati terminologiju koju je skovao novinar(postoje indicije da je i sam bio homoseksualac), koju su kroz svoje knjige nastavili širiti književnici(deklarirani homoseksualci), i čiju je uporabu u pravo uveo homoseksualac?

Potonji: Magnus Hirschfeld (14. svibnja 1868. - 14. svibnja 1935.
je umro 1935., po njegovoj biografiji je vidljivo da u to vrijeme ta terminologija još nije zaživjela u medicinskim, teološkim, filozofskim, pa većim dijelom ni u pravnim krugovima.
Znači prije 90 godina to nije bila opće prihvaćena terminologija kao što je danas.
Kada je uvedena među ostalim i u RKC(pa i u pravoslavlje, protestantizam i islam) ne znam.
Kada je postala društveno opće prihvaćena isto ne znam.

Probaj zbrojit dva i dva.

p.s ne znam zašto te to toliko iritira. Ako je neka terminologija u nekom "trenutku" postala društveno općeprihvaćena ne vidim razloga zašto je i crkva ne bi prihvatila.
Ako ništa drugo zbog razumljivosti onoga o čemu govori.
Nemali put se izjave crkvenih velikodostojnika medijski prenose, valjda je normalno da koriste terminologiju koja će svima biti razumljiva, kako vjernicima tako i ateistima.

Vec sam objasnio (cak donio i vise clanaka koji govore o problematici) zasto je problem da Crkva prihvaca propagandne termine, jer samom upotrebom se slazes da su oni prihvatljivi pa cak i istiniti sto je zapravo katastrofa. Nije isto ako koristis u sluzbenim dokumentima medicinski pojam i pojam kojega su skovali propagandisti da bi opravdali ponasanje.

Objasnit cu to na jos jednom primjeru gdje bi trebalo svakome biti kristalno jasno. Crkva ne moze u dokumentima koristiti recimo pojam "istospolni brak" jer bi samim koristenjem toga pojma upala u zamku priznavanja toga da postoji istospolni brak. Zato Crkva ni pod kojim uvjetima ne moze koristiti pogotovo ne u sluzbenim dokumentima taj pojam jer jednostavno naucava da to ne postoji.

Isto je i sa LGBT terminima

Tako da necu vise ponavljati nema smisla stvarno.

Katolicko ucenje o imigracijama je iznio jos davno sveti Toma Akvinski. Papa Franjo koji je vise puta podrzavao nekontrolirane imigracije kao i vecina modernistickih biskupa se ne drzi nauka KC o imigracijama.


Je li protivljenje ilegalnom useljavanju grijeh?

Da brzo odgovorim na gore postavljeno pitanje: Naravno da nije.

Ali slušajući većinu crkvenih vođa današnjice, katolik bi pomislio da je to jedan od onih grijeha koji vape u nebo za osvetom.

Zapravo, protivljenje tome je nalog i krepost Pravde i svete Ljubavi. Prije argumentiranja te naizgled proturječne izjave, potrebno je malo pozadine.

Za moderno društvo, prije gotovo ništa nije bio grijeh. Danas je gotovo sve. Novi katalog grijeha nije sišao s planine Sinaj, već s planine ljevičarske ideologije. Sinajske zapovijedi odnosile su se na stvari poput krađe, laganja, štovanje idola, izvanbračnog seksa i ubojstva. Danas te stvari više nisu interesantne.

Danas nema nacija. Samo jedan svijet. Više nema Amerikanaca, Samoanaca, Francuza ili Rumunja. Takva kulturna hegemonija je nisko zlo. Sada smo svi građani svijeta.

Ljudi zdrave pameti odmah prepoznaju ovu ludost. Nekada davno, najveći neprijatelj ovom gnostičkom ludilu bila je Rimokatolička Crkva. Stajala je poput moćnog stražara protiv svega što je uvredljivo za pravi razum (prirodni zakon) ili pravu religiju (božanske objave). Prema Chestertonovim riječima, “katolicizam je zdrav razum koji se propovijeda zemlji luđaka.”

Uvijek se moglo osloniti na Crkvu kako bi razmrsila zamršene stvari; pokazati svjetlo gdje je bila tama; ispraviti neispravljeno. Vikala bi nad grajom lažnih besmislica slatkim glasom stvarnosti. Dok bi se pali svijet oteo kontroli, ona je zadržala kontrolu. I zahvalna ljudska rasa sa zahvalnošću se naklonila pred njezinim staloženim razumom i blistavim pologom vjere.

Više ne.

Nemali broj njezinih pastira sada oponaša najgore sektore liberalne ljevice.

Postali su “luđaci”.

Vratimo se na prvotno pitanje: Što je s protivljenjem ilegalnoj imigraciji kao nalogu pravde?

Počnimo s Kompendijem socijalnog nauka Katoličke Crkve:

Narod ima temeljno pravo na postojanje, na vlastiti jezik i kulturu, kojima narod izražava i promiče svoju temeljnu duhovnu suverenost, oblikuje svoj život prema vlastitoj tradiciji i gradi svoju budućnost osiguravajući primjereno obrazovanje za mlađe generacija.

Ovu izjavu o pravdi u odnosu na nacije treba shvatiti u odnosu s Katekizmom Katoličke Crkve:

Političke vlasti, radi općeg dobra za koje su odgovorne, mogu podvrgnuti ostvarivanju prava na useljavanje različitim pravnim uvjetima, posebice u pogledu dužnosti useljenika prema zemlji u kojoj su ga usvojili. Imigranti su dužni sa zahvalnošću poštovati materijalnu i duhovnu baštinu zemlje koja ih prima, poštivati njezine zakone i pomagati u nošenju građanskih tereta. (#2241)

Dana 2. veljače 2001. papa Ivan Pavao II obratio se na 87. Svjetskom danu migracija, gdje je još jasnije istaknuo imperative pravde u pogledu useljavanja:

Visoko razvijene zemlje nisu uvijek u stanju asimilirati sve one koji emigriraju i da, iako Crkva snažno potvrđuje pravo na iseljavanje, korištenje takvog prava svakako treba regulirati, jer njegovo neselektivno prakticiranje može naštetiti i biti štetno za opću zajednicu, dobrobit zajednice koja prima migranta.
Ove autoritativne izjave naglašavaju ne samo pravo nacija da donose zakone koji ograničavaju imigraciju, već također naglašavaju da nacije imaju kao glavnu obvezu osigurati opću dobrobit prije svega vlastitih građana.

Što je sa svetim milosrđem? Za katolike, učenje svetog Tome baca svjetlo na ovu temu. Dok svi ljudi zaslužuju našu pomoć i milostinju, nemoguće je svim ljudima dati našu milostinju. Milosrđe posjeduje vlastiti red. Akvinski ih čini izrazito jasnima. Bi li otac kuće činio djelo milosrđa kad bi u svoj dom pustio dvadesetak ilegalnih imigranata dok istodobno zanemaruje svoju djecu? Ne. Jer bi u milosrđu iznevjerio one za koje je najprije vezan: svoju obitelj. Pod krovom ove lažne dobrotvorne ustanove krije se teški grijeh.

Kada sentimentalnost zamijeni milosrđe, nastaje kaos.

Dajte svijetu i katoličkim vjernicima potpuno i čvrsto učenje Katoličke Crkve. Ta su učenja izgradila zapadnu civilizaciju i učinit će to opet.

Problem koji se javlja kod ozenjenog svecenstva, kad moraju napustiti zemlju i posao svecenika. Vecinom nemaju nikakve kvalifikacije za sekularne poslove.
Ovo je jedan od razloga zasto se KC oduvjek bori protiv ozenjenog svecenstva jer je to poziv, a ne posao. Kod ozenjenog pravoslavnog svcenstva to je suprotno, tj. posao koji treba prehraniti obitelj, a ne poziv i kad dodje do toga napusta se pastva jer je briga o obitelji primarna.
Drugi problem je upravo neopcenitost odnosno nekatolicnost pravoslavnih crkava, pa svecenik iz jedne tesko sluzi u drugoj



Osim klasičnih izazova emigracije, poput podnošenja zahtjeva za vizu i traženja posla, izbjegli svećenici suočavaju se s problemima, jer često nemaju vještine koje bi mogli prenijeti u druge profesije.


Kordočkin je također rektor pravoslavne parohije u Tilburgu, na jugu Nizozemske. Njegova župa/parohija je pod upravom Vaseljenske patrijaršije Carigrada, a ne Ruske pravoslavne crkve. Rusija je prekinula veze s Carigradskom patrijaršijom 2018. godine, nakon što je ona odobrila neovisnost (autokefalnost) Ukrajinskoj pravoslavnoj crkvi, koja je ranije bila pod upravom Rusije.

Ali, kako kaže Kordočkin, to ne znači da drugi pravoslavni svećenici mogu jednostavno prijeći u drugu patrijaršiju. "Teško je prijeći iz jedne patrijaršije u drugu, čak i ako je svećeniku zabranjena služba u Ruskoj pravoslavnoj crkvi."

Ali, prihvaćanje u drugu crkvu, ne jamči stabilnost i primanja za život. "Sam prihvat u eparhiju ne znači i financijsku podršku", rekao je Kordočkin koji svoju obitelj ne izdržava iz crkvenih sredstava već od stipendije koju prima u Njemačkoj. Valerijan Dunin-Barkovski i Andrej Kordočkin vjeruju da mnogi pravoslavni vjernici u Njemačkoj traže parohije koje nisu pod kontrolom Moskve.

https://www.vecernji.ba/svijet/svecenic ... ru-1835325

Samo još odgovori : tko je skovao pojam homoseksualnost, homseksualci i homoseksualne sklonosti)? I tko je tu kovanicu i s kojim ciljem propagirao?

Što se tiče termina LGBT, kako će papa reći da su problem LGBT lobiji ako ne upotrijebi termin LGBT

Kako će crkva u svojim dokumentima iznijeti stav o; transrodnim osobama, o homoefektivnim osobama, o queer osobama, ako ne koristi te termine?
Kako će u svojim dokumentima reći da istospolni brak nije moguć ako ne koristi taj termin?

Izvini ali sad bas pretjerujes. KC ne djeli ljude po orjentacijama niti seksualnim ponasanjem pa ne moze ni koristiti pojmove koji te orjentacije afirmiraju. Dakle vrlo jednostavno

Problem je sto Postkoncilijarna Crkva uopce toliko paznje daje svim tim nastranostima i sto sve te moguce nastranosti uopce toliko forsira dokumentima. Sve o tome je davno receno i vrijedi i dalje.
KC se ne mora na svaku pojavu novog slova u LGBT kombinaciji izjasnjavati niti davati sud. On je vec donesen. To sto postkoncilijarci te Franjo i Fernandez od toga stvaraju religiju je kako rekoh problematicna hereza

Ne znam. Ti si napisala da je ovaj Karl Heinrich Ulrichs, uzmimo da je on. Ono sto je bitno je samo da ono ima isto znacenje kao sodomija i da nema propagandni smisao u smislu eto to je nesto dobro

Uzmimo da je rijec homoseksulanost stvarno propagandna, opet ju je prihvatio i uveo postkoncilijarizam. Tradicionalna Crkva definitivno nije

Pa već sam ti postavila nekoliko crtica al ti ne želiš vidjeti
Evo, možda će ti na hrvatskom biti razumljivije:
Magnus Hirschfeld (Kolberg, 14. svibnja 1868., – Nica, 14. svibnja 1935.) bio je njemački liječnik, seksolog i suosnivač prve organizacije za prava homoseksualnih osoba - Znanstveno-humanitarnog odbora.[1][2][3] Djelovao je u okrugu Berlin-Charlottenburg tijekom weimarskog perioda. Zalagao se za prava seksualnih manjina, zbog čega ga je povjesničar Dustin Goltz prozvao prvim aktivistom za takva prava. Nacisti su ga napadali jer je bio židov i homoseksualac, nacionalistički aktivisti prebili su ga 1920., a 1933. njegov su Institut za seksologiju raspustili nacisti, koji su i spalili njegove knjige. Bio je prisiljen na egzil u Francsku, gdje je preminuo 1935.

Hirschfeld je rođen u Kolbergu, u židovskoj obitelji, kao sin poznatog liječnika Hermanna Hirschfelda. Od 1887. do 1888. studirao je filozofiju i filologiju u Breslau, tj. Wrocławu, a od 1888. do 1892. medicinu u Strasbourgu, Münchenu, Heidelbergu i Berlinu. Nakon nekoliko mjeseci putovanja, vraća se u Njemačku u Magdeburg gdje se bavi medicinom. Dvije godine kasnije seli u Berlin gdje počinje proučavati ljudsku seksualnost - posebno homoseksualnost.[4]

Unutar samog odbora, neki su članovi negirali Hirschfeldovo (i Ulrichsovo) stajalište da su homoseksualni muškarci po prirodi ženstveniji. Benedict Friedlaender i nekoliko drugih članova napustili su Znanstveno-humanitarni odbor i osnovali novu grupu, "Bund für männliche Kultur" (hrv. Zajednicu za mušku kulturu), koja se nedugo nakon osnivanja raspala. Tvrdili su da je muška istospolna ljubav aspekt muškosti, a ne zasebno stanje.

Jel ti prihvatljivo medicinsko stajalište da je muška istospolna ljubav aspekt muškosti?

p.s greškom sam prije za Magnusa napisala da je bio pravnik, von Kraft je bio pravnik

Dodao sam kasnije prerano si replicirala

Nije. Prihvatljivo mi je samo sklonost bez ljubavi

Inace kako se moze govoriti o "istospolnom braku" ne spominjuci "istospolni brak".

“Razmatranja u vezi s prijedlozima za pravno priznavanje zajednica između homoseksualnih osoba,” koji daje neke vrlo snažne izjave:

dokument Kongregacije za nauk vjere iz 2003

Nema apsolutno nikakve osnove da se homoseksualne zajednice na bilo koji način smatraju sličnim ili čak iole analognim Božjem planu za brak i obitelj. Brak je svet, dok su homoseksualni odnosi protivni prirodnom moralnom zakonu. … U onim situacijama u kojima su homoseksualne zajednice zakonski priznate ili im je dan pravni status i prava koja pripadaju braku, jasno i izrazito protivljenje je dužnost. Mora se suzdržati od bilo kakve formalne suradnje u donošenju ili primjeni tako ozbiljno nepravednih zakona i, koliko je to moguće, od materijalne suradnje na razini njihove primjene. … Crkva uči da poštivanje homoseksualnih osoba ne može ni na koji način dovesti do odobravanja homoseksualnog ponašanja ili do pravnog priznanja homoseksualnih zajednica.

Tako isto Crkva recimo ne moze govoriti o "trans" osobama kad vjeruje da hormonsko "liječenje" i genitalno sakaćenje ne mogu promijeniti spol osobe.

Dakle ne postoje “transseksualci”, “gejevi”, “queer”, “biseksualci” ili “transrodne” osobe. Mi smo djeca Božja i ne smijemo se definirati grešnim sklonostima.

Uvela je tradicionalna ili postkoncilijarna ti tu terminologiju zdušno prihvaćaš i svim silama je braniš.
Što će reći terminologija ti je prihvatljiva

Pokazi mi da ju je koristio u dokumentima i jedan predkoncilski papa.

Iako ako i jest ne vidim problem kako rekoh

Jos uvjek ostajem pri tome da je termin "homoseksualna sklonost" medicinska definicija iliti gresna sklonost pa je s time i u redu jer nisi dokazala drukcije

Inace da jest predkoncilska Crkva je nikad nebi uvela jer se tada na to itekako pazilo. Iako ne znam kazem je li ili nije. Morao bih istrazivati

Na kraju krajeva jos jednostavnije. Je li Crkvi potrebno toliko dokumenta pa cak i sinoda oko LGBT "populacije"? Prije svega ti ljudi cine vrlo ali vrlo mali postotak clanova Crkve bar vjenrih clanova, Nauk Crkve oko toga je jasan. Zasto Franjo, Fernandez (dokazani homoseksualac) te ostala franjina kompanija sve sile upreze upravo oko tih pitanja u cilju potkopavanja Crkve i njezinog nauka je odgovor na sve.

KRAJ

Istražuj tko ti brani.
Samo do tada malo smanji hajku na papu Franju.
Ponašaš se kao ljevičari. Iz intervjua pape Franje koji sam postavila izvukao si jednu riječ: homoseksualne orijentacije, i oko toga dio hajku na papu. Trebalo mi je cca pola sata da nađem od koga je potekla kovanica homoseksualnost(koja ti je prihvatljiva) i tko su glavni protagonisti iste. Ne vidim neku suštinsku razliku između protagonista homoseksualne sklonosti i homoseksualna orijentacija. Možeš se izvlačiti i razvodnjavati koliko ti volja.

Evo sada poveznica sa ljevičarima, rade isto što i vi tradicionalisti, samo na drugačiji način, vi se uhvatite neke terminologije i oko toga gradite narativ, a ljevičari iskrivljuju papine iskaze.

O medijskim manipulacijama s Papinim riječima kolumnu je napisao ugledni američki katolički publicist George Weigel


Foto: news.va
George Weigel, američki katolički publicist i aktivist, autor jedne od najčitanijih biografija Ivana Pavla II. “Svjedok nade” i jedan od glavnih intelektualaca ‘konzervativne’ katoličke misli u zapadnom svijetu, napisao je nedavno zanimljivu kolumnu u kojoj pokazuje kako liberalni mediji prikazuju papu Franju kao, kako piše, “neku vrstu radikala koji je spreman baciti u smeće sve one aspekte katoličke vjere i prakse koje zapadna mainstream kultura smatra neprihvatljivim”.

Kako Weigel piše, riječ je o namjerno iskrivljenom prikazu Papinih riječi, koje se dopunjuju medijskim zanemarivanjem svih njegovih izjava koje nisu po ukusu liberlanih medija i ruše sliku koju oni stvaraju o njemu. Weigel piše da je dobar primjer “vađenja iz konteksta” izjava koju je Papa dao u zrakoplovu kojim se vraćao sa Svjetskog dana mladih u Rio de Janieru, kada je na pitanje o homoseksualcima odgovorio: Tko sam ja da im sudim?

“Kao što je kardinal Francis George nedavno istaknuo u svom razgovoru s novinarom Johnom Allenom, taj je citat ‘jako zlorabljen….Jer je Papa govorio o homoseksualnim osobama koje su tražile milosrđe i udijeljen im je oprost. To je potpuno drugačije nego govoriti o nekome tko traži biti prihvaćen, a ne traži oprost'”, citira Weigel kardinala Georgea i dodaje kako je puni citat koji nitko takvog ne navodi bio “Tko sam je da im sudim ako traže Gospodina u dobroj volji”.

Američki intelektualac prenosi svoj razgovor s urednikom jednog od najčitanijih američkih dnevnih novina u kojem ga je upozorio na takav medijski tretman Papinih riječi. Odgovor koji je Weigel dobio od urednika jest kako su “medijski napisi kao bambus. Kada jednom počnu rasti, ne može ih se zaustaviti”.

I tako je ta medijska zavjesa nastala rasti, piše Weigel, a pri tome su iz nje izbačene sve Papine izjave koje se ne uklapaju u sliku o “humanom progresivnom Papi u sukobu protiv zločestih reakcionarnih biskupa i katoličkih tradicionalista”.

“Izjave poput Papine strastvene obrane braka kao čvrste zajednice muškarca i žene, što je istakao u svom obraćanju zajednici Schoenstatt (pročitajte OVDJE) odmah nakon okončane Sinode o obitelji ili u svom obraćanju međureligijskoj konferenciji u Vatikanu o krizi obitelji u 21. stoljeću (pročitajte OVDJE)”, napisao je Weigel.

Ili Papina obrana Evanđelja života u njegovom obraćanju Europskom parlamentu prošli mjesec. Weigel piše:

“Sva medijska izvješća koja sam čitao fokusirala su se na Franjinu zabrinutost za imigrante i nezaposlene. U redu, jer govorio je i o tome. Ali, što s riječima Svetog Oca koji je upozorio na indiferentnost koja ljude osuđuje na smrt ‘kao što je slučaj s bolesnima i bolesnima na smrt, sa starijima koji su napušteni i za koje se nitko ne brine, s djecom koja su ubijena u utrobi’. Što s njegovim inzistiranjem da Europa nema budućnost bez kršćanstva. Što s njegovom osudom onih koji kršćane osuđuju na ‘barbarske činove nasilja’? O tome niste puno čitali, zar ne?”, navodi Amerikanac i dodaje kako prosječni čitatelj, osim ako nije čitao sam integralni govor, nije doznao kako se Papa, osim za “ekologiju prirode zauzeo i za humanu ekologiju koja se sastoji u poštivanju osobe”. (Papin cjeloviti govor možete pročitati OVDJE.)

Još jedan aspekt Papinih propovijedi i govora koji mediji izostavljaju, nastavlja Weigel, jest njegov govor o demonologiji.

“Niti jedan Papa, već desetljećima, nije toliko upozoravao na sotonu kao papa Franjo. Zli za ovog Papu nije nikakva apstraktnost, niti on o ‘sotonskom’ misli kao o retoričkoj figuri koja pojačava nečije neslaganje s, recimo, Hitlerom. Sotona i njegovi podređeni veoma su stvarni za Papu. Bilo bi zanimljivo da mu netko od novinara postavi takvo pitanje ne jednoj od tiskovnih konferencija na Papinim putovanjima”, zaključuje Weigel.

evo šta rade mediji:
Iako Vatikan ranije nije eksplicitno zabranjivao homoseksualcima ulazak u svećeništvo, instrukcija iz 2016. godine navodila je da sjemeništa ne mogu primati muškarce s "duboko ukorijenjenim homoseksualnim sklonostima". PROČITAJTE JOŠ Raste prisutnost žena u Vatikanu: Imenovana prva žena na čelo važnog vatikanskog ureda Nove smjernice, objavljene bez pompe na službenoj web stranici Talijanske biskupske konferencije u četvrtak, naglašavaju da se seksualna orijentacija kandidata za svećenstvo treba razmatrati kao samo jedan aspekt njihove osobnosti. - Pročitajte više na: https://bljesak.info/kultura/vjera/vati ... ici/479288
https://bljesak.info/kultura/vjera/vati ... ici/479288

A istina je:
Talijanska biskupska konferencija negirala je medijske napise u kojima se tvrdilo da su talijanski biskupi poduzeli korake prema svećeničkom ređenju homoseksualaca.

Medijsku pažnju privukle su nedavno objavljene norme za svećeničku formaciju i upravljanje bogoslovijama u kojima su neki pronašli odstupanje od dosadašnje crkvene politike po pitanju formacije bogoslova.

Tekst normi ponavlja smjernice dvaju vatikanskih dikasterija koji objašnjavaju da odgojitelji “ne mogu primiti u bogosloviju ili u sveti red one koji prakticiraju homoseksualnost, pokazuju duboko ukorijenjene homoseksualne sklonosti ili podržavaju takozvanu ‘gay kulturu’”.

No, mediji su istaknuli sljedeći odlomak talijanskog dokumenta u kojem stoji da je “u formativnom procesu, kada se govori o homoseksualnim sklonostima, također prikladno ne svoditi razlučivanje samo na ovaj aspekt, već, kao i za svakog kandidata, shvatiti njihovo značenje u cjelokupnom okviru ličnosti mladog čovjeka“.


Ta je rečenica naširoko protumačena kao proturječna vatikanskom dokumentu Ratio Fundamentalis iz 2016., i to uz odobrenje Dikasterija za kler.

No, glasnogovornik Talijanske biskupske konferencije rekao je za Pillar da se dotična pravila nisu promijenila te je poslao izjavu objavljenu 10. siječnja u Avvenireu negirajući vijest da su se pravila promijenila.

U spomenutoj izjavi iz konferencije su poručili da se „norme o neprimanju homoseksualaca u svećeništvo neće mijenjati” te da je “ova ​​nova intervencija postala nužna nakon djelomičnog i nekontekstualiziranog čitanja paragrafa 44. dokumenta od strane nekih medija, koji se tiče upravo pitanja homoseksualnosti u formacijskom putu bogoslovija”.

Predsjednik Talijanske biskupske komisije za kler i posvećeni život, biskup Stefano Manetti, rekao je da tekst normi treba tumačiti kao nastojanje da se u tijeku formacije fokus stavi na pojedince.

Upitan jesu li biskupi odlučili odobriti ređenje muškaraca koji se izjašnjavaju kao homoseksualci, Manetti je izravno rekao da “to nije ispravno čitanje jer paragraf na početku ponavlja norme učiteljstva”.

Kontroverzni odlomak, rekao je, ima za cilj “staviti osobu u središte izvan neposrednih kategorizacija kako bi je mogao pratiti u otkrivanju istine o vlastitoj seksualnoj orijentaciji” te kako bi osoba mogla steći “punu svijest o sebi čak i u afektivno-seksualnom području”.

Biskup je istaknuo da je poznavanje vlastite spolnosti – usmjereno prema kreposti čistoće – važno za sve kandidate za bogosloviju, a ne samo za one koji su osjetili homoseksualne sklonosti.

Godine 2005. vatikanska Kongregacija za katolički odgoj izdala je naputak u kojem se objašnjava da “Crkva, uz duboko poštovanje dotičnih osoba, ne može primiti u bogosloviju ili u sveti red one koji prakticiraju homoseksualnost, imaju duboko ukorijenjene homoseksualne sklonosti ili podržavaju takozvanu ‘gay kulturu’”.

Zašto tolika nejasnoća o tome mogu li se homoseksualci primiti u bogoslovije?

U duhu otvorenosti, Talijanska biskupska konferencija je nedavno odobrila, uz očiti blagoslov rimskih vlasti, nove smjernice koje propisuju da se kandidat za bogoslovna sjemenište ne može odbiti samo zato što se identificira kao homoseksualac.

Dokument “La formazione dei presbiteri nelle chiese in Italia. Orientamenti e norme per i seminari” (“Formacija svećenika u crkvama u Italiji. Smjernice i norme za sjemeništa”), stoji da ravnatelji sjemeništa trebaju spolnu orijentaciju smatrati samo jednim aspektom osobnosti kandidata. Iako ovo ne mijenja učenje Rimokatoličke crkve da su “homoseksualne sklonosti” “intrinzično poremećene”, ono ipak odstupa od svog vjekovnog stava da takvi muškarci ne bi trebali postati svećenici:

…osobe s homoseksualnim sklonostima koje traže prijem u Bogosloviju, ili otkriju takvu situaciju tijekom formacije, u skladu s vlastitim Učiteljstvom, “Crkva, uz duboko poštovanje dotičnih osoba, ne može primiti u Bogosloviju ili u sveti red one koji prakticiraju homoseksualnost, pokazuju duboko ukorijenjene homoseksualne sklonosti ili podržavaju takozvanu ‘gay kulturu’ Takve se osobe, zapravo, nalaze u situaciji što ih ozbiljno sprječava u ispravnom odnosu prema muškarcima i ženama.”

Nova norma kaže da sve dok kandidat ostane čist, njegova seksualna orijentacija ne bi ga trebala diskvalificirati od traženja svećeništva. Dilema je u tome da, kako uči Crkva, samo heteroseksualni muškarci mogu postati svećenici jer su samo oni objektivno sposobni žrtvovati obitelj, odnosno oženiti se ženom i imati djecu, za službu Božjoj Crkvi. Oni s homoseksualnim sklonostima, iako jednako mogu postići svetost, objektivno su nesposobni učiniti isti žrtveni čin. Drugim riječima, poziv za sveti red je poziv, a ne otvoreni poziv svakome tko želi postati svećenik.

Dakle, samo heteroseksualni muškarci mogu postati svećenici jer su samo oni objektivno sposobni žrtvovati obitelj, odnosno oženiti se ženom i imati djecu za službu Božjoj Crkvi.

Nastojeći kontrolirati štetu, predsjednik Biskupske komisije talijanskih biskupa za kler i posvećeni život izjavio je:

[To je] pratnja samospoznaji koja često nedostaje mlađim naraštajima i koja ne isključuje čak ni dječake koji stignu u sjemeništa… kada se govori o homoseksualnim sklonostima, također je prikladno ne svoditi razlučivanje samo na ovaj aspekt, ali, kao i za svakog kandidata, shvatiti njegovo značenje u globalnom okviru osobnosti mlade osobe, tako da, upoznajući sebe i integrirajući ciljeve svojstven ljudskom i svećeničkom pozivu, postiže opći sklad.

Što to znači, ne znam. Ali to je svakako dvosmislena izjava, u najmanju ruku, kada nam je u današnje doba potrebna jasna jasnoća. To je jednako onome što je neposredno prije vatikanskog dokumenta kardinal Blase Cupich, nadbiskup Chicaga, izjavio u prilog tome da istospolni parovi posvajaju djecu:

“Mnoge naše LGBTQ katoličke sestre i braća cijene život u zajednici,” rekao je Cupich.

Mnoge LGBTQ osobe također uče i znaju što je požrtvovna ljubav, dok preuzimaju ulogu roditelja djece koja inače ne bi imala dom. To se također događa kada LGBTQ osobe provode društveno evanđelje u praksi volontirajući za dobre ciljeve i suosjećajući s drugima, budući da mnogi od njih već znaju što znači osjećati se isključeno.

Kardinal tvrdi da se LGBTQ+ osobe ne mogu tretirati kao građani trećeg reda. Ipak, kampanja za istospolne parove da posvajaju djecu ne samo da potkopava tradicionalnu obitelj koju čine otac, majka i djeca, ona degradira prirodnu stvarnost da smo stvoreni na sliku i priliku Božju.

Ova “otvorenost” prema gore spomenutom vatikanskom dokumentu i Cupichova podrška homoseksualnim parovima koji posvajaju djecu nije ništa drugo nego skandalozna politička korektnost. Ipak, pravi skandal je suzdržanost – ili bolje rečeno strah – većina svećenika mora braniti istine i discipline kako ih propisuje moralni prirodni zakon. To me podsjeća na ono što je Beda Časni, u svom komentaru na Evanđelje po Marku, rekao:

Ponekad se moramo bojati sablažnjavanja bližnjega kada dobro postupamo, a ponekad preziremo ovaj rizik. Sve dok možemo izbjegavati sablažnjavanje bližnjega bez grijeha, moramo. Ali ako ovaj skandal proizlazi iz istine, korisnije je pustiti ga da se rodi nego ostaviti istinu po strani. Postoje postupci koji su sami po sebi dobri, ali su izvori skandala. Prikladno ga se odreći, kako bi se izbjegla sablazan, osim ako to odricanje ne podrazumijeva grijeh, tj. odricanje od istine [e naglasak dodan].

To je prakticirao blaženi Clemens August von Galen, kardinal nadbiskup Münstera, koji je, prema svom biskupskom geslu Nec laudibus, nec timore (Ni hvalospjevima ni strahom), ustvrdio da „Ni pohvale ljudi ni strah od ljudi neće pomaknuti nas. Umjesto toga, naša slava bit će promicanje hvale Bogu, a naš uporni napor bit će uvijek hoditi u svetom strahu Božjem.”

Tijekom cijelog svog biskupovanja, von Galen je javno govorio protiv programa eutanazije nacionalsocijalista i rasnih teorija, odnosno teorija o superiornoj njemačkoj arijevskoj rasi. Bio je najotvoreniji od njemačkih biskupa u to doba i pomogao je u pisanju antinacističke enciklike Mit brennender Sorge pape Pija XI. iz 1937. godine. Da su barem drugi biskupi u Njemačkoj učinili isto. Kad se sve uzme u obzir, možda je najveći skandal danas, kao što je bio i za vrijeme nacističke Njemačke, suzdržanost ili strah od strane svećenstva da zauzmu javni stav kada je to potrebno.

Fr. Mario Alexis Portella
Fr. Mario Alexis Portella is a priest of the Cathedral of Santa Maria del Fiore and Chancellor of the Archdiocese of Florence, Italy. He was born in New York and holds a doctorate in canon law and civil law from the Pontifical Lateran University in Rome. He is the author of Islam: Religion of Peace?—The Violation of Natural Rights and Western Cover-Up (Westbow Press, 2018).


https://crisismagazine.com/opinion/the- ... f-openness

U srpskim hagiografijama vladara naša slovenska reč za homoseksulnost(sodomiju) je"ČOVEKOLOŠTVO".
Mislim da je taj izrz košišćen kod svih Slovena koji su imali jaču ćirilsko metodijsku tradiciju.
E sad jel postojala reč za homoseksualca čovekološac ili neka slična izvedenica od reči čovekološtvo teško je reći.
Uglavnom živimo u čovekološtvenom društvu gde su čovekološci glavnižreci.

moje viđenje:
Crkva je u nekom "trenutku" preuzela terminologiju; homoseksualnost, homosekasualci itd. Pretpostavljam u nekom vremenu kada je ta terminologija postala opće prihvaćena.
Samim preuzimanjem te terminologije nije potvrdila i prihvatila uvjerenja protagonista te terminologije(već je o tome dosta rečeno, da se ne ponavljam), nego je tu terminologiju objasnila iz kuta RKC, odnsono ostala vjerna nauku RKC.
Vidljivo iz KKC:
“Homoseksualnost označava odnose između muškaraca ili žena koji osjećaju spolnu privlačnost, isključivu ili pretežitu, prema osobama istoga spola. Očituje se u vrlo različitim oblicima kroz vjekove i u različitim kulturama. Njezin psihički nastanak ostaje velikim dijelom neprotumačiv. Oslanjajući se na Sveto pismo, koje ih prikazuje kao teško izopačenje, Predaja je uvijek tvrdila da su “čini homoseksualni u sebi neuredni”. Protive se naravnom zakonu. Oni spolni čin zatvaraju daru života. Ne proizlaze iz prave čuvstvene i spolne komplementarnosti. Ni u kojem slučaju ne mogu biti odobreni.

Nemali broj muškaraca i žena pokazuju duboke homoseksualne težnje. Ne biraju oni svoje homoseksualno stanje; ono za većinu njih predstavlja kušnju. Zato ih treba prihvaćati s poštivanjem, suosjećanjem i obazrivošću. Izbjegavat će se prema njima svaki znak nepravedne diskriminacije. Te su osobe pozvane da u svom životu ostvare Božju volju, i ako su kršćani, da sa žrtvom Gospodinova Križa sjedine poteškoće koje mogu susresti uslijed svojega stanja.

Homoseksualne osobe pozvane su na čistoću. Krepostima ovladavanja sobom, odgojiteljicama nutarnje slobode, kadšto uz potporu nesebična prijateljstva, molitvom i sakramentalnom milošću, one se mogu i moraju, postupno i odlučno približiti kršćanskom savršenstvu.” (KKC, str. 578., 579.)

Nadalje papa Franjo u svom intervjuu:
„Ako je netko homoseksualac i traži Boga te ima dobru volju, tko sam ja da mu sudim. Katekizam Katoličke Crkve to veoma dobro objašnjava. Homoseksualna orijentacija nije grijeh, ali homoseksualni odnosi jesu. Te osobe ne smiju biti marginalizirane zbog svoje orijentacije i moraju biti integrirani u društvo“

Ovdje ga se razvlači zbog upotrebe terminologije: homoseksualna orijentacija.
To je manipulativno, nigdje nije odstupio od nauka RKC, jasno je rekao što je grijeh i u nastavku pozvao na KKC, a u isti je uvedena terminologija homoseksualnost(već sam postavila tko su bili protagonisti te terminologije).

Ne razumijem one kojima je hereza da crkva koristi terminologiju koja je opće prihvaćena.

Sad zamisli da patrijarh u medijima izjavi tu tvoju zadnju rečenicu.
Koliko ljudi bi razumjelo o čemu govori?