U biti Muhamed je smatrao da kršćani vjeruju:

- u tri boga: Oca, Sina Isusa i Majku Mariju.
- da je Otac jedan od bogova Trojstva, uz Isusa i Mariju
- da je Duh Sveti anđeo Gabrijel
- da je Bog Otac treća osoba (bog) Trojstva, a ne prva

zato je to jedna od islamskih dilema, jer muhamedanci tvrde da je kuran direktni alahov govor, ne muhamedov.
Pa po kuranu sam alah ispadne totalna neznalica.

Kuran:
"Alah je najveci i najjaci.
A jel se sjecate muse i kad sam ih izveo iz egipta.
Reci isa, jesi li ti ono rekao.
Alah je najjaci i ne reci da je neko jaci.
I onda smo im poslali kaznu.
A ti reci da je alah najjaci."

Pisac kurana skace sa teme na temu i onda da neko to uzme za ozbiljno.

Nikad nigdje nisam procitao da je Isus ponudio Mariju kao dio bozanstva. To je absolutno nemoguca.

Normalno da nisi kad toga ima samo u heretičkim tekstovima koji su dilani van Bizanta pa tako i po Arabiji.

U tome upravo i jeste poenta – Isa/Isus, neka je mir nad njim, nigdje u Bibliji ne kaže ni da je on Bog, niti da se njegova majka treba obožavati, a Allah u Kur’anu to potvrđuje, rekavši da on to nikad nije tražio od ljudi.

U novom zavjetu Isus nigdje to ne tvrdi, naprotiv, jasno se vidi da sebe smatra poslanikom i da razlikuje sebe od Boga:

🔹 „Otac je veći od mene.“ (Ivan 14:28)
🔹 „Za taj dan i čas niko ne zna, ni anđeli, ni Sin, već samo Otac.“ (Marko 13:32)
🔹 „Zašto me zoveš dobrim? Niko nije dobar osim jednog – Boga.“ (Marko 10:18)
🔹 „Ovo je vječni život: da poznaju Tebe, jedinog istinskog Boga, i Isusa Krista kojega si poslao.“ (Ivan 17:3)
🔹 „Ne mogu ja sam od sebe ništa učiniti. Kako čujem, tako sudim... jer ne tražim svoju volju, nego volju Onoga koji me poslao.“ (Ivan 5:30)

Znači, u Bibliji ima ogromno puno jasnih i nedvosmislenih izjava da on nije Bog, da nije svemoćan, da nije sveznajući i da je poslan od Boga. Sad će neko poslje ovoga izvući dvosmislene stihove, evo samo kao jedan primjer „ja i Otac smo jedno“ i slično – ali taj stih, kad se pročita u kontekstu, ne govore o jednakosti u biću, već o jedinstvu u misiji i poslušnosti. To potvrđuje i činjenica da u tim stihovima piše i da su apostoli jedno sa ocem.

Allah u Al-Māʾidah 5:116 ne govori o svetom trojstvu ili zvaničnoj doktrini crkve, već o tome šta neki kršćani vjeruju i praktikuju. Dovoljno je pogledati primjere poput Međugorja, gdje hiljadu/tisuće ljudi idu pred Marijin kip, mole je za iscjeljenje i čuda, pale svijeće, kleče, traže od nje pomoć i pripisuju joj božanske osobine – doslovno se obožava.

U islamu je to jasno: nema posrednika, nema božanskog čovjeka, nema miješanja uloge Stvoritelja i stvorenog. Samo jedan jedini Bog ima pravo na služenje/molenje/ibadet. Islam je pokornost jednom i jedinom Bogu, bez širka, mnogoboštva, idolopoklonstva i bez filozofskih zamršenosti. To je istina od jednog i jedinog Boga sa kojima su došli svi poslanici, od Adama/Adema prvog čovjeka i božijeg poslanika, pa do Abrahama/Ibrahima, Mojsije/Musaa, Isusa/Isaa, sve do Muhammeda, zadnjeg božijeg poslanika. Neka je mir na sve njih.

Upravo suprotno, ima mnogo jasnih poruka gdje kaže da je Bog. Doslovno zbog toga su ga i farizeji osudili na smrt. Nemaš blage veze Bibiliju kao ni taj vaš lažni prorok.

Ivan 10:32 "Isus im odgovori: "Mnoga vam dobra djela Očeva pokazah. Za koje me od tih djela kamenujete?"
Ivan 10:33 "Odgovoriše mu Židovi: "Zbog dobra te djela ne kamenujemo, nego zbog hule: što ti - čovjek - sebe Bogom praviš."

Ivan 8:58 Reče im Isus: "Zaista, zaista, kažem vam: prije negoli Abraham posta, Ja jesam! (Jahve također znači "Ja jesam" na hebrejskom)

Ivan 10:30 "Ja i Otac jedno smo."

Ivan 10:38 "Otac je u meni, a ja u Ocu"

Ivan 20:28 Odgovori mu Toma: "Gospodin moj i Bog moj!"
Ivan 20:29 Reče mu Isus: "Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!"

I na još mnogo i mnogo mjesta. Opraštao je grijehe što je rezervirano samo za Boga, za što su ga također htjeli ubit. I na kraju krajeva, uskrsnuo je iz mrtvih.

Svi Isusovi učenici su to tvrdili i znali. I kasnije skoro svi ubijeni mučeni, odbijajući negirat Božanstvo Krista. Dakle živi svjedoci koji su ga osobno znali. S druge strane imamo 600 god kasnije arapskog robovlasnika, vojskovođu i pedofila koji u Kuranu čak krivo piše što kršćani vjeruju, što automatski pobija istinitost kurana, te tvrdi da mu je Bog zapovjedio da krene u vojno osvajanje svijeta i stvaranje Kalifata. Ludost potpuna, da Bog to želi da ga na silu štujemo nebi nam dao slobodnu volju. Muhamed zapovjeda da se pobi tko god napusti islam i aperheid prema kršćanima dok sve ostale treba pobit , i tvrdi da je to Božja volja.

Zašto bi se Isus obratio/objavio sa tvojim riječima?
Isus se jasno obraća jezikom koji oni razumiju, da je On Sin Božji.
Ako bi rekao tvojim riječima da je Bog, oni bi pomislili da je on Bog Otac.

Prije nego što Abraham bijaše, JA JESAM“ (Ivan 8,58) – ovdje koristi Božje ime, „Ja Jesam“ (Jahve), što je razlog zašto su ga Židovi htjeli kamenovati. Da nije tvrdio da je Bog, ne bi ga optužili za huljenje.

„Tko je vidio mene, vidio je i Oca.“ (Ivan 14,9)

Toma mu kaže: ‘Gospodin moj i Bog moj!’ Isus mu reče: ‘Budući da si me vidio, povjerovao si.’ (Ivan 20,28) – Isus ovdje ne ispravlja Tomu, nego prihvaća njegovo ispovijedanje.

Isus ima moć opraštati grijehe (Marko 2,5-12), a to po židovskoj vjeri može samo Bog. Kad to učini, pismoznanci s pravom kažu: „Tko je ovaj da grijehe oprašta? Samo Bog to može!“ – upravo! Isus pokazuje da ima tu moć.

„Ja i Otac jedno smo.“ (Ivan 10,30) – u originalu grčki izraz hen govori o jedinstvu biti, ne samo o istom cilju.

Isus i Isa nisu iste osobe.
Isus se obraća Bogu sa Oče, a u Kuranu Bog nije otac.

Mi se ne molimo kipu, nego onome što on predstavlja.

Idolopoklonstvo bi bilo vaše hodanje oko crne kocke i lizanja iste.

Isus na prvi pogled može biti proturječan. S jedne strane je neki jadni pošteni i dobar čovjek kojeg zločesti ljudi gaze i ubiju, a on ponizno trpi i bude nemoćan u svemu tomu. A s druge strane on je moćan Bog, rođen po Duhu Svetom na ovom svietu ali tvrdi da je postojao i prije, oprašta griehe, hrani 5000 ljudi, traži da ljudi vjeruju u njega i tvrdi da on postoji oduviek i što je najvažnije uzkrsne od mrtvih i pobjeđuje samu smrt.

Ti si tu izdvojio navode gdje Isus s jedne strane određuje odnos između Otca i Sina (dobar sin je uviek poslušan svom otcu), ter također iz ovih navoda se vidi ljudska dimenzija Isusa bogočovjeka. Isus Bog koji je postao čovjekom, kako bi nas u prvom redu odkupio od naših grieha, ali i opet ostavio svoj primjer uzornog čovjeka u kojeg se moramo ugledati. I tako on makar je sam Bog, u svojstvu čovjeka se žrtvuje, pati, i izražava poniznost i poslušnost spram Otca.

Problem kod tvojih tvrdnji jest u tomu što preskačeš navode iz Evanđelja gdje on jasno tvrdi da su Otac i Sin jedno. Također, preskačeš njegov način djelovanja gdje on ne oprašta griehe ili lieči u ime Boga, već on osobno to radi i zapovieda. Također, Isus traži da se mora vjerovati baš u njega, a proroci nikad nisu zahtjevali da se mora vjerovat u njih osobno, već su uviek naglašavali da su oni sami nitko i ništa i da je Bog taj koji radi sve preko njih. A Isus tu nameće baš samog sebe kano važnu osobu u koju se mora vjerovati.

Zašto se Isus molio Bogu, makar je on sam Bog?

Na kraju izlaganja je spomenuta i jedna zanimljivost iz Kurana. A to je da se i po Kuranu Allah moli. Komu se Allah moli u Kuranu?