Nakon čak 39 dana u Amsterdamu, pet hostela, četiri prostitutke, mora doživljaja, vrijeme je za nove gradove i države. Kupio sam kartu za Kopenhagen, Flixbus 75.97 eura. Danas u 14:30 krećem prema Eindhovenu, stanka dva sata tamo, u 18:45 krećem iz Eindhovena i sutra ujutro oko 6:55 bih trebao biti u Kopenhagenu, ako ništa ne pođe po zlu. Danska će biti država broj 33, a onda mi je blizu još šest država u kojima nikad nisam bio. Švedska, Malmo je povezan mostom s Kopenhagenom, udaljenost je koliko vidim samo 42 km. Onda Norveška, Finska, Estonija, Latvija i Litva. Prvi put ću biti u Skandinaviji, nadam se da je dovoljno ugrijalo, pogotovo ako ne ću ići skroz gore, previše sjeverno unutar skandinavskih država.

Skandinavske zemlje slove kao skupe, ali koliko vidim nije to toliko strašno, ima hostela u Kopenhagenu za 20-40 eura. Samo Norveška i Finska malo odskaču, ali opet su jeftinije od Švicarske. Pretpostavljam da ne će biti puno skuplje nego u Amsterdamu, da su cijene tu negdje. Moram se sad naviknuti na nove valute, neke od ovih zemalja ne rabe euro, ali plaćam karticom pa mi je svejedno. Ja još nisam naučio računati ni u eurima, u glavi su mi samo kune na koje sam naučio od djetinjstva. Prislonim karticu i aparat sam preračuna u valutu te zemlje, ne zamaram se računanjem. Vrlo rijetko rabim gotovinu.

Idem vidjeti glavni grad Danske, za kojeg kažu da je zapravo sličan gradu u kojem sam sad. Slična arhitektura, kanali kao u Amsterdamu. Manje liberalno. Vidjet ću. Sve ove zemlje su u EU, Norveška nije, ali je isto u schengenskoj zoni. Vidjet ću ima li ikakvog zaustavljanja na granici između Njemačke i Danske, cijena trajekta je uključena u cijenu karte za Flixbus.

Stigao sam u Kopenhagen, glavni grad Danske, države broj 33.

* ja na glavnom trgu danas: https://commons.m.wikimedia.org/wiki/Fi ... anskoj.jpg , https://commons.m.wikimedia.org/wiki/Fi ... hagenu.jpg

Smještaj u sjajnom hostelu Next House, blizu gliptoteke, veoma blizu glavnog trga s gradskom vijećnicom. Zajednička spavaonica s 4 ležaja večeras samo 156.17 kruna ili 20.91 euro.

Duga vožnja. Prvo od Amsterdama do Eindhovena, bez stanke. Pa od Eindhovena do Kopenhagena bez prave stanke, samo 10 min u Arnhemu i 15 min u Hamburgu. Jako duga je bila granična kontrola između Nizozemske i Njemačke, iako su obje zemlje u schengenskoj zoni Njemačka je izgleda iz sigurnosnih razloga vratila provjeru na granici. Meni su samo pogledali osobnu pet sekundi, neke su dugo i temeljito ispitivali, jednoga su izbacili zbog nađene droge u prtljazi. Sigurno četrdesetak minuta na granici. Između Njemačke i Danske nije bilo nikakve kontrole. Vožnja trajektom 45 min iz Puttgardena (Njemačka) u Rødby (Danska) se ne naplaćuje posebno, uključena je u cijenu karte za Flixbus. Nikakvog zaustavljanja ni kontrole nije bilo između Njemačke i Danske.

Danas sam samo malo prošvrljao po Kopenhagenu i grad mi se jako sviđa. Velebna arhitektura, zelenilo, cvrkut ptica. Ono što sam prije mislio o Skandinaviji ništa nije bilo istina. Niti je strašno hladno niti je tako strašno skupo, barem što se Kopenhagena tiče. Hostel 21 euro. Kebab box je 60 kruna ili 8.04 eura, plata kebaba 100 kruna ili 13.39 eura. Monster u butizi 21 krunu ili 2.81 euro, pola litre Cole 9 kruna ili 1.21 euro. Čokoladna krofnica u supermarketu 7 kruna ili 0.94 eura.

Lijepe žene, izrazito bijele puti, veoma bijele boje kože.

* gradska vijećnica: https://commons.m.wikimedia.org/wiki/Fi ... nhagen.jpg

* centar: https://commons.m.wikimedia.org/wiki/Fi ... NHAGEN.jpg

* zelenilo: https://commons.m.wikimedia.org/wiki/Fi ... n_2025.jpg , https://commons.m.wikimedia.org/wiki/Fi ... ravnju.jpg , https://commons.m.wikimedia.org/wiki/Fi ... a_2025.jpg

* gliptoteka: https://commons.m.wikimedia.org/wiki/Fi ... hagenu.jpg

* dvorac Frederiksberg Slot: https://commons.m.wikimedia.org/wiki/Fi ... 4.2025.jpg

* reljefi: https://commons.m.wikimedia.org/wiki/Fi ... edrale.jpg

Meni Kopnhagen nije bio nešto, a nije baš ni jeftin.

Navodno Hamletov dvorac nije loš, ali nisam tamo bio.
https://en.wikipedia.org/wiki/Kronborg
Pogledaj si kaj ima od UNESCOve baštine, to je obično ok.

Koliko je skupo ili jeftino nema nikakve veze s ljepotom destinacije. Treba obići cijeli svijet, bez obzira na cijene. Putovanje vrijedi para, makar ost'o bez dinara. Negdje sam pročitao da je hrana u Danskoj najskuplja u Europi. Sad sam u McDonaldsu u Kopenhagenu, veliki Big Mac menu (burger, pomfrit, Cola) je 93 krune ili 12.45 eura. Manji Big Mac menu je 81 krunu ili 10.85 eura.

Sjećam se da je McDonalds bio najjeftiniji u Maroku, u Fesu veliki Big Mac menu 65 dirhama ili 6 eura! Dvaput možeš pojesti Big Mac menu u Maroku za cijenu jednog puta u Danskoj. Inače McDonalds i Starbucks su na svakom ćošku u svim državama u kojima sam tijekom proteklih godinu dana bio. Uvijek u samoj žiži zbivanja, u samom centru svakog grada. Najčešći objekti nakon crkvi (odnosno u Maroku džamija), posvuda ih ima, a koliko je Dubrovnik beznačajan nema ni McDonalds ni Starbucks. Govorili su da je to jer je problem prebacivati namirnice preko Neuma, ali i sad kad imamo most nemamo McDonalds.

To nije pretjerano zdrava ni kvalitetna hrana, ali je ukusno, obilno i iz još nekih razloga cijenim McDonalds. Ima puno ljudi, ima internet, ima zahod, ne treba puno čekati da ti donesu kao u restoranu, a daleko je jeftinije i obilnije nego u finom restoranu. Radi do kasno, do 2, 3, 4 pa i do 6 ujutro petkom i subotom. Ako dođeš kasno, nemaš smještaj, možeš slobodno provesti noć u McDonaldsu. Iz finog restorana te tjeraju ako dugo zauzimaš stol nakon što si pojeo, a u McDonaldsu možeš sjediti satima bez da itko obraća pažnju na tebe.

Ne znam odakle razlika u cijeni od države po države, to je globalni lanac uvijek istih burgera istih imena i trebale bi cijene biti podudarne. Po Europi su donekle podudarne, ali na koju foru je u Danskoj large Big Mac menu 12.45, a u Maroku 6 eura? Još je Maroko skup za afričke okvire, kažu da je Egipat još daleko jeftiniji od Maroka.

Provodim dane u Kopenhagenu.

Imam fotografiju sebe kraj kipa male sirene iz bajke danskog pisca Hansa Christiana Andersena. Postavio na Instagram i Facebook, na Wikimedijin Zajednički poslužitelj ne mogu jer je djelo zaštićeno autorskim pravom i zabranjeno je rabiti slike kipa za komercijalnu uporabu. Tek kad istekne 70 godina od smrti kipara, autora koji je preminuo 1959. godine.

Lijep grad, puno arhitektonskih pojedinosti, gužve turista (osobito u Nyhavnu), cvrkut ptica u parkovima, prostrano, može se nabiti velika kilometraža šećući. Čini mi se veća nego u Amsterdamu.

Nema smisla da dajem stalno poveznice na svoje slike, kad sam u potpisu dao poveznice na sebe na Instagramu, Facebooku, Wikipediji i YouTube-u. Bivam više zamijećen, došao sam do preko 1500 pratitelja na Instagramu, ali i dalje je broj pregleda i lajkova malen.

Otprilike je plan Gothenburg u Švedskoj, 34. državi, pa Oslo i Bergen u Norveškoj, državi broj 35. Onda natrag prema istoku. Stockholm, pa trajektom Helsinki, pa trajektom Tallinn, pa Riga, Vilnius i Kaunas. Tako dođem do broja od 39 država. Da nije rat u Rusiji, ne bi mi bio daleko ni Sankt Petersburg, pa bih došao do broja od 40 država. No, ništa se ne zna unaprijed, to je bit pustolovine.

Vjerojatno se može poći u Rusiju i sada, ja sam turist, kakve veze ja imam s njihovim ratom? Međutim, ne preporučuje se jer postoji mogućnost biti optužen da si prozapadni špijun. Ja sam u tom ratu skroz nepristran, a u sukobu Izraela i Palestine načelno na strani Palestine, ali ne previše zainteresiran. Na glavnom trgu u Kopenhagenu arapske pjesme i prosvjedi podrške Palestini, kao da će vika daleko od mjesta zbivanja imati ikakav učinak. Viđao sam prosvjednike za Palestinu i na Novom Zelandu. To je Sizifov posao, to što ti vičeš da Palestina nikad ne će umrijeti u Kopenhagenu ili Christchurchu je Sizifov posao, vika ne će zaustaviti niti jednu izraelsku granatu.

Nisam ni na čijoj strani u sukobu Rusije i Ukrajine, uopće me ne interesira. Kad sam bio u Krakovu u veljači lani viđao sam na glavnom trgu prognane Ukrajince koji su žicali pare za liječenje ranjenih ukrajinskih boraca i civila. Pokušao sam objasniti kako sam ja neutralan i nezazaniman, ali sam u džepu imao jedan cent od eura i dao ga za Ukrajinu kako bih ga se riješio. Nadam se kako se Putin ne će zbog toga previše rasrditi na mene.

Kupljena karta za Flixbus, nakon tjedan dana u Kopenhagenu danas u 23:40 krećem i sutra ujutro u 5:05 bih trebao stići u Göteborg, drugi najveći grad u Švedskoj. Karta 35 eura, Švedska će biti država broj 34. Skandinavske zemlje slove kao zemlje s najsretnijim ljudima na svijetu, te se skoro uopće ne rabi gotovina. Sve online ili karticom. Na kolodvoru uopće nema niti jednog ureda ili šaltera za prodaju karata, možeš kupiti kartu jedino online. Drugdje po Europi Flixbus ima šaltere i možeš kupiti papirnatu kartu na kolodvoru, ili platiti vozaču u autobusu, ali ovdje isključivo online. Smještaj također ne može gotovinom, online rezervacija ako hostel ima svoju stranicu ili putem aplikacije booking. U Maroku je trebalo imati keša jer kartice nisu bile u širokoj uporabi, ovdje je obrnuto. Keš uopće nije potreban, možeš samo kupiti hranu u supermarketu njime, ali i to je bolje karticom.

Švedska kruna je slabija od danske, a norveška kruna slabija i od švedske. Finska i baltičke zemlje rabe euro. Ne znam zašto tako mala država poput Danske ipak ne želi euro nego želi zadržati svoju valutu.

Okvirni plan je Göteborg u Švedskoj pa Oslo, Bergen i fjordovi u Norveškoj. Onda natrag prema istoku. Stockholm, pa iz njega trajektom u Helsinki u Finskoj, pa trajektom u Tallinn u Estoniji pa Riga u Latviji te Vilnius i Kaunas u Litvi. Da nije rat u Rusiji zacijelo bih imao u planu i Sankt Petersburg, koji je blizu Helsinkija. Valjda će se kroz par godina opet normalno putovati po Rusiji, Ukrajini, Izraelu i Palestini.

Na internetu piše da bi Švedska trebala biti malo jeftinija od Danske, ali isto skupa. Neke stranice navode Norvešku kao najskuplju nordijsku zemlju, druge pak tvrde da je Danska skuplja od Norveške. Finska je treća po skupoći, Švedska četvrta, a baltičke koje su nekad pripadale Sovjetskom Savezu bi trebale biti znatno jeftinije. Island me trenutačno ne zanima, nije mi na ruti. Ako je Danska najskuplja, onda je najgore prošlo, svaka iduća je jeftinija od Danske. A možda i nije, Norvešku isto navode kao zemlju sličnih cijena poput danskih.

Stigao sam u Göteborg, drugi najveći grad u Švedskoj, državi broj 34. Večeras noćenje u veoma dobro ocijenjenom hostelu STF, 27 eura. Danas sam samo malo prošvrljao, umoran sam. Lijep grad, uopće nije hladno, čuje se cvrkut ptica. Puno starih ljudi, osjeti se da je rodnost u zemlji niska.

Plan je sada napraviti skoro savršeni polukrug. Švedska-Norveška-Švedska-Finska-Estonija-Latvija-Litva-Poljska-Slovačka-Mađarska-Rumunjska-Moldova-Rumunjska-Bugarska-Turska. Eventualno Grčka i Cipar. Dovršim Europu, skoro sve države. Taman na ljeto izbijem na toplo more. U Grčkoj, Turskoj ili na Cipru, gdje se mogu kupati. No, ništa se ne zna, odluke se donose dan za danom. Ovo je samo ideja, nije obvezan plan.

U Goteburgu sam bio, ni jednog Šveda praktički nisam vidio, sve stranci. Šetaš ulicom samo umotane s kolicima vidiš.
Čudi me pa si išta jeftino našao, ja bio 2022., tada skuplja bila od Njemačke najmanje 30%.

Ima jeftinih hostela, hrana skuplja nego prenoćišta. Maloprije sam uočio srne u prostranom gradskom parku Slottsskogen. Uspio sam ih snimiti.

https://m.youtube.com/watch?v=YpkHvbbWRxs

Nije Dubrovnik beznačajan, doći će McDonalds, možda sad u onom novom shopping centru što rade u Dubrovniku.

Naravno da nema, ali onda si i isplaniraš koliko možeš negdje biti.

McDonalds se radi od lokalnih namirnica i prilagođen je lokanim standardima.

Imaš i McDonaldsov indeks, razlika o cijeni sendviča po svjetu.
Dosta govori o cijenama u toj i toj državi.

Kad sam bio gore 2011., Švedska je bila najskuplja. Zatim mislim da je bila Danska pa Norveška.

Baltičke zemlje su bile full jeftinije, preživjeli smo pola skandinavije na pitama iz Estonije.
Finska je bila ok.

Island je još skuplji, on je otok daleko od svega.

Ne znam tko je tu lud, Švedska bi trebala biti najjeftinija. Pitao sam djelatnicu na recepciji je li Norveška puno skuplja, kaže da cijene ako nisu dvostruke, onda su gotovo dvostruke u odnosu na Švedsku. Veoma oprječni podaci na internetu. Danas sam šetao Göteborgom.

* ja na glavnom trgu: https://commons.m.wikimedia.org/wiki/Fi ... eborgu.jpg , https://commons.m.wikimedia.org/wiki/Fi ... edskoj.jpg

* ulična umjetnost: https://commons.m.wikimedia.org/wiki/Fi ... eborgu.jpg

* arhitektura: https://commons.m.wikimedia.org/wiki/Fi ... 4.2025.jpg , https://commons.m.wikimedia.org/wiki/Fi ... TEBORG.jpg , https://commons.m.wikimedia.org/wiki/Fi ... vedske.jpg , https://commons.m.wikimedia.org/wiki/Fi ... _grada.jpg , https://commons.m.wikimedia.org/wiki/Fi ... ektura.jpg

Nedaleko od kolodvora sam naišao na bosanski restoran Monaco. Uzeo sam malu porciju, pet ćevapa. Mala je 110 kruna, srednja 125, velika 145. Nije bilo mjesta za sjesti pa sam ponio sa sobom. Na zaslonu velike televizije prikazuju se ljepote BiH snimljene dronom, a najviše se čuje hrvatski jezik.

* ćevapi: https://commons.m.wikimedia.org/wiki/Fi ... 7evapa.jpg , https://commons.m.wikimedia.org/wiki/Fi ... 7evapa.jpg

* kajmak i ajvar: https://commons.m.wikimedia.org/wiki/Fi ... _ajvar.jpg

Kupljena karta, Flixbusom sutra u 14:40 iz Göteborga u Oslo. U Oslo bih trebao stići u 18:20. Švedski grad Göteborg smješten je baš na pola puta između danskog glavnog grada Kopenhagena i norveške prijestolnice Osla. Norveška će biti država broj 35. Grabi se prema cilju, polako, ali sigurno.

Okvirni plan je vidjeti Oslo, Bergen i poneki fjord u Norveškoj, a onda se opet vratiti u Švedsku. Doći u Stockholm, pa trajektom u Helsinki, pa trajektom u Tallinn, pa onda još Riga, Kaunas i Vilnius. Tako posjetim sve nordijske i baltičke zemlje, osim Islanda koji trenutačno jednostavno nije na ruti.

Dakle, sad idem prema zapadu pa se sa zapada Norveške vraćam prema istoku Švedske. Možda je to nelogična ruta, ali samo tako mogu posjetiti i Norvešku i Finsku i baltičke zemlje. Da sam krenuo sad iz Göteborga odmah prema Stockholmu, preskočio bih Norvešku, a ovako izostavljam samo Island. Mogao sam iz Kopenhagena izravno u Oslo, ali onda bih samo prošao kroz Švedsku, bez boravka u njoj. Ovako sam taman nakon Danske zastao u Göteborgu kako bih dodao Švedsku, a sutra ću dodati Norvešku. Neki kažu da što se zamaram brojem država, što je to bitno. Zašto je išta bitno? Ako sam postavio kao životni cilj barem 150 država, moram dodati poneku novu kad god je moguće.

Na recepciji hostela u Göteborgu svi kažu da je Norveška puno skuplja, vidjet ću. U Oslu najjeftiniji hostel bude izgleda 37 eura najjeftinijim noćima. Za noćenje i hranu bih trebao imati. Mogao bih razgledati gradove Oslo i Bergen, a ne znam kako obići prirodne ljepote bez svog auta i bez složenije opreme i pomnijeg plana. Kako uopće obići te fjordove? Krstarenja su skupa, krstario sam samo jedan dan na Novom Zelandu kad sam uzeo organiziranu turu iz Queenstowna za Milford Sound.

Kako bez novaca razgledavati prirodu? Trebalo bi imati puno opreme, znati kuhati što ja ne znam, nagomilati prtljagu namirnicama. Ja već skoro godinu dana putujem samo s jednim backpackom, uglavnom po gradovima i naseljima, ne mogu preživjeti ako nema dućana u blizini. Onaj Slovenac kojega sam upoznao u Marrakechu, koji planinari, nosi 24 kg opreme.

Ja teško mogu u prirodi. Imam samo jedan backpack. Najjednostavniju odjeću, hlače i majice od dresa. Ne znam kuhati, mogu jesti samo gotovu hranu. Gotova peciva iz supermarketa, ili u objektu brze prehrane ili u restoranu. Ne nosim bocu vode jer se zadnjih mjeseci nisam nikad previše udaljavao od naseljenih mjesta.

Kako izvesti razgledavanje fjordova bez puno para, a istodobno bez puno pripreme i opreme? Najviše što sam u životu bio daleko od dućana je kad sam pješačio 60 km tri dana kroz novozelandsku prirodu. Abel Tasman Coast Track. Onda sam ponio malo hrane, a izdržao glad zahvaljujući pomoći drugih ljudi. Koliko god pljuvao po zapadnoj uljudbi, rabim sve njene tekovine i dostignuća. Činjenica je da suvremen čovjek nema vještine i ne može dugo preživjeti u prirodi, ako nema marketa u blizini.

Stigao sam maloprije u Oslo, glavni grad Norveške, države broj 35. Najjeftiniji hostel, najjeftinija opcija (dorm s 14 postelja) 40 eura večeras. Izgleda da su najjeftiniji smještajni objekti u Norveškoj 40-50 eura najjeftinijim noćima, na ovakvu skupoću sam prije naišao samo u Švicarskoj. Veliki sendvič u pekarnici 80 kruna, skoro sedam eura.

Sad sam umoran, sutra ću pomnije razgledati. Građevine u samom centru se doimaju suvremeno i futuristički, nisam zamijetio neka stara zdanja još, grad je osnovan tek u 17. stoljeću. U ovoj državi želim vidjeti gradove Oslo i Bergen, te barem nešto od prirodnih ljepota. Do Bergena ima Flixbus, prijevoz ne bi trebao biti preskup. Bergen se smatra jednim od gradova s najboljom kvalitetom života na svijetu.

Na granici između Švedske i Norveške nije bilo nikakvog nadzora ni zaustavljanja, iako Norveška nije u EU. Također između Francuske, EU i Švicarske koja nije u EU i obrnuto nije bilo nikakve provjere. Između Nizozemske i Njemačke, obje u EU, je bilo stroge provjere u Flixbusu. Onda između Njemačke i Danske opet nije, pa između Danske i Švedske jest, pa danas između Švedske i Norveške ništa. Nema pravila, uglavnom unutar schengenskog prostora ne bude kontrole između država, ali nekad može biti. Kako kome puhne. Između Sjeverne Irske koja je izvan EU (dio UK-a) i Republike Irske (EU) samo je trebalo pokazati osobnu tri sekunde, a između Francuske i Engleske (UK) prije ukrcaja na trajekt rigorozna kontrola.

26. travnja će biti godinu dana da sam krenuo iz Zagreba u Veneciju, stalno putovati. Bio sam na 21 zemlji u trenutku kretanja, sad sam na 35. Godinu dana nisam bio u svojoj domovini Hrvatskoj. Putovnica mi je trebala za Englesku i Maroko, drugdje (uključujući Gibraltar) osobna ili ništa.

Sutra kreće razgledavanje Osla.

Sutra se navršava godinu dana kako nisam bio u svojoj domovini Hrvatskoj. Krenuo sam 26. travnja 2024. iz Zagreba u Veneciju, u život, te nastavio stalno putovati. U trenutku kretanja bio sam na 21 posjećenoj državi u životu, sad sam na 35. Trenutačno sam u Oslu. Norveška.

Nakon Venecije sam bio u Rimu (dodao državu Vatikan), gdje mi je 4. svibnja bio ukraden mobitel. Onda Napulj i Sardinija (Cagliari, Sassari, Alghero). Onda trajektom iz Santa Terese Gallure u Bonifacio, na otoku Korzici. Dodao državu Francusku. Iz Bonifacija u Ajaccio, glavni grad Korzike. Iz Ajaccija trajektom u Marseille. Marseille i Pariz, pa iz Calaisa trajektom u engleski grad Dover.

London, Cardiff, Bath, Manchester, Edinburgh, Glasgow i Belfast u Ujedinjenom Kraljevstvu. Ovaj mobitel je kupljen u Cardiffu 28. lipnja.

Zatim Republika Irska. Dublin, Cork, Limerick i Galway.

Avionom iz Dublina u Madrid. U Španjolskoj Madrid i Toledo. Onda na 29. rođendan stižem iz Madrida u portugalski glavni grad Lisabon. Lisabon, Sintra i Cascais u Portugalu.

Iz Portugala opet u Španjolsku, prema biserima Andaluzije. Sevilla, Córdoba, Granada, Málaga, pješke iz Málage preko Marbelle 90 km do Estepone. Iz Estepone na Gibraltar, britanski prekomorski posjed.

Onda 79 dana u Maroku. S Gibraltara preko granice u La Lineu, pa autobusom u Algeciras, pa autobusom u Tarifu pa trajektom u Afriku. U Maroku posjetio Tanger, Chefchaouen, Fes, Meknes, Moulay Idriss, Volubilis, Rabat, Casablancu, Marrakech i Asilah.

Povratak u Europu, trajektom iz Tangera u Tarifu. Opet Španjolska. Cádiz i okolna mjesta, Salamanca pa onda opet Portugal, Porto. Zatim opet Španjolska. Santiago de Compostela i A Coruña.

Onda nađena jeftina duga vožnja, za samo 47 eura sa samog zapada Španjolske autobusom na istok Francuske. Lyon u Francuskoj, uz izlet u Ženevu u Švicarskoj. Iz Lyona prema Beneluxu.

Bruxelles, Belgija. Pa vlakom u Luxembourg, glavni grad Luksemburga. Iz Luksemburga preko Njemačke (Koblenz i Köln) do nizozemskoga glavnog grada Amsterdama.

Pa sjever Europe. Kopenhagen, Danska. Pa Göteborg, Švedska. Pa Oslo, u Norveškoj, gdje sam sada. 55 gradova, ne računam one kroz koje sam samo kratko prošao ili se veoma kratko zadržao u tranzitu.

Hamdo, haj ti kući!

Zašto? Tamo sam sve odavno već vidio. Ljepote svijeta su beskrajne, nikad nije dosta putovanja. Oslo je smješteno na obali fjorda, vidio sam neke kako plivaju. Temperatura vode je 8. Kažu da usred ljeta bude preko 20, znači može se komotno kupati u Norveškoj. Nije to tako strašna studen, kako sam kao mali zamišljao Skandinaviju. Oko podne lijepo užeže.

Odlučio sam se okupati u fjordu, kako bih proslavio godišnjicu stalnog života punim plućima. Prethodno je najniža temperatura mora u kojoj sam se kupao bila 12, u veljači 2013. na Porporeli (Dubrovnik). Danas sam par desetaka sekundi bio cijeli u fjordu, temperatura 8, te jednom skočio. Osjećaj je super. Ipak prehladno za plivati, to je kupanje tipa uleti-izleti.

Krasna priroda, cvrkut ptica, šumovit krajobraz s puno otoka, ugodno ozračje.

Kakve su žene u Norveškoj ??

Mogu previše popiti

Ima ih dosta atraktivnih. Odlikuju se veoma bijelom puti. Kao što netko u Ugandi ima najtamnije tonove, tako su u Skandinaviji najsvjetlije nijanse, najbjelja koža. Da su Skandinavke lijepe ili da su Britanke ružne obični su stereotipi i blesave grube generalizacije, svugdje ima i lijepih i ružnih.

Englezi su germanski narod, spadaju u istu skupinu naroda kao Nijemci, Nizozemci, Norvežani, Šveđani, Danci, Islanđani. Zašto bi onda Skandinavke bile ljepotice, a Britanke eto rugobe?! Većina stereotipa je potpuna glupost ili u najboljem slučaju poluistina.

Ili stereotip da je Latinska Amerika opasna, a ja tijekom dva mjeseca sam u Meksiku i mjesec dana sam po Peruu nisam imao ni najmanju neugodnost. Latinsku Ameriku su oblikovali Europljani, Španjolci i Portugalci. Ako Španjolska i Portugal nisu opasni, na koju foru bi onda Latinska Amerika bila?! Osobito kad se uzme u obzir činjenica da su i Španjolci i Portugalci katolički fundamentalisti, ljuti papisti, a kršćanstvo ne uči nasilju.

Stereotip o skandinavskim ljepoticama vjerojatno je nastao 1960-ih i 1970-ih kad su nordijske zemlje prednjačile u liberalizmu. Širenju tog mita pridonijele su glumice poput Grete Garbo ili Ingrid Bergman, te neki stari pornići koje su u šali zvali švedskim filmovima za odrasle. Ne kažem da nema puno izrazito atraktivnih djevojaka ovdje, ima, ali viđao sam i puno lijepih i puno ružnih u svim zemljama. I u Velikoj Britaniji, čije žene slove kao ružne, na ulici nisam viđao ništa manje oku ugodnih žena nego u drugim državama. Barem nisam osjetio da su igdje skoro sve ružne ili skoro sve lijepe, svugdje ima puno i lijepih i ružnih.

Engleskinje su debele, skandinavke nisu.

A za ostatak, dosta ti ovisi i o osobnim preferencama.

Npr. mene pale Francuskinje, cure imaju šarma.

Vožnju skupim vlakom od Osla do Bergena neki smatraju neponovljivim iskustvom uz pogled na čarobnu prirodu, ali zašto vlak kad vidim da svakog dana u 7:20 ima Flixbus iz Osla koji vozi 13 sati i 20 min i u 20:40 stiže u Bergen? Malo predugo vozi, ide skroz dolje do Stavangera, pa onda gore prema Bergenu, ali nikamo se ne žuri. Cijena uvijek oko 20 eura.

Oslo je stvarno skupo, ovaj najjeftiniji hostel K7 ubodem za 40-45 eura, meni aplikacija Booking daje popuste jer sam na najvišoj Genius razini. Mnogim noćima ovaj isti bude 55, 60, 70, 80, vikendom mi je nedostižan. Može se koju noć pročamiti i na otvorenom. Na kolodvoru, u parku, u McDonaldsu koji je otvoren do četiri ujutro itd. Nije uopće nepodnošljivo hladno.

U Bergenu ima hostel koji često bude 27 eura za noć. Grad je vjerojatno mrvicu jeftiniji od Osla, ali isto skup, te slovi kao jedan od najkišovitijih europskih gradova. Međutim, bolje kiša nego snijeg.

Sinoć mi je neki stari Norvežanin pokušao objasniti koliko su norveški, švedski i danski međusobno slični jezici. Više sam puta načuo da ih neki jezikoslovci smatraju samo inačicama istog jezika, iako zapravo uopće nema striktne definicije koliko dva govora trebaju biti međusobno različita kako bi se smatrali različitim jezicima, ni koliko trebaju biti međusobno slična da bi se smatrali samo dijalektima, narječjima, inačicama istog jezika.

Kaže da Norvežani bolje razumiju danski nego švedski, da bi bazična konverzacija između Norvežanina i Šveđanina bila relativno jednostavna, ali ozbiljniji razgovor o složenijim temama bi bio znatno otežan. U pisanom obliku ovi jezici su skoro pa isti, ali izgovor i način govora čine razliku. Ovaj kaže da Danci govore kao da imaju vrući krumpir u ustima, da je izgovor drukčiji, ali da su riječi i rečenice gotovo iste. Negdje sam načuo da Norvežani bolje razumiju druga dva nego Šveđani i Danci. Teško je to dočarati kad ne poznaješ niti jedan od jezika. Kako bih ja nekome strancu objasnio koliko su različiti hrvatski i slovački, ili hrvatski i bugarski? Nizozemka u Amsterdamu tvrdi da Nizozemac više može ubosti njemačkog nego Nijemac nizozemskog, ali tko će to znati?

Island također spada u nordijske zemlje, jedna Norvežanka je kazala da unatoč tome islandskog ne razumije niti jednu jedinu riječ. Bilo bi onda zanimljivo čuti kako zvuči ferojski, na Ferojskim Otocima? Bi li išta povezao Norvežanin, Danac, Šveđanin, Islanđanin i koji bi od njih najviše pohvatao?

Ne možemo mi na temelju riječi donositi sud koliko su dva jezika međusobno bliska? Portugalski i španjolski su slični, pa opet ima osnovnih riječi koje su skroz drukčije. Hvala. Gracias i obrigado, uopće nije slično. Doručak, desayuno i cafe do manha, skroz drukčije.

Finsku neki ni ne smatraju nordijskim zemljom. Jedini srodnici finskog jezika su estonski i mađarski. Mađar i Finac ne bi jedan drugoga vjerojatno ništa razumjeli, postoji samo neka daleka sličnost u korijenima riječi i načinu tvorbe riječi.

Kad bi nekom strancu rekli da se u Hrvatskoj kaže ispušni plinovi, a u Srbiji izduvni gasovi, ili u Hrvatskoj umjetno gnojivo, a u Srbiji veštačko đubrivo, što bi stranac zaključio? Pa uopće nije slično, hrvatski i srpski su dva potpuno različita jezika. A nisu, to je isti jezik, razumijevanje je stopostotno, tih par riječi koje su različite ne utječu na razumijevanje.

Nemoguće je dočarati strancu koliko su dva jezika međusobno slična ili različita.

Norveški su nekoć opisivali kao danski švedskog izgovora.
To je priča o standardu (bokmalu, što znači knjiški).
Oni su napravili i drugi standard Nyorsk (novonorveški), koji se sastoji od zapadnoskandinavskih govora koji su još opstali na zapadu Norveške (i na Islandu). Švedski i danski su istočnoskandinavski.
Tako da Norvežani imaju dva standarda, ali ovaj drugi će vjerojatno izumrijeti.

Islandski je srodan farskom, to su zapanoskandinavski govori.
Ovo je slika gremanskih početkom 10. stoljeća.


A ovo je sada;


Imaš i ovdje zanimljiv članak o tome;
https://www.geocurrents.info/blog/2022/ ... rn-europe/

Inače, priča s nama i našim susjedima je vrlo česta u europi, imaš sličnosti i među istočnim i među zapadnim slavenima (npr. moravski govori su bliži slovačkom nego češkom), a o neolatinskima/romanskima da ne pričam.
Iber svega, jezik nije samo razumjevanje (svi slaveni se npr. dosta lako razumiju, iako je zapadne malo teže poloviti, slično ide i za romane, a i za neke germane), nego i kultura.