U žepačkoj općini paravojne i redovne postrojbe Armije BiH počinile su dva masovna zločina. U travnju 1993. godine u selu Željezno Polje smrtno je stradalo 30 Hrvata, a 16. kolovoza 1993. u selu Kiseljak pobijena su 43 Hrvata.
Zarobljeni žene i djeca u Kiseljaku poslužili su Armiji BiH kao živi štitKiseljak je selo istočno od grada Žepča i u njega su 16. kolovoza 1993. godine preodjeveni u vojnike HVO-a upali diverzanti iz 303. i 314. brigade 3. korpusa Armije BiH iz Zenice. Bilo je to u predvečerje, vojnici HVO-a bili su iznenađeni i dok se postrojba HVO-a konsolidirala vojnici Armije BiH počinili su zločin nad starima, ženama i djecom. Vatrenim i hladnim oružjem život su izgubile 43 osobe. Kada su upali u selo, vojnici Armije BiH iz kuća su istjerali hrvatske civile i postavili ih kao živi zid prema postrojbi HVO-a.
Hrvatica iz žepačkog sela Kiseljak, majka petero djece, o tome zločinu svjedočila je 21. veljače 1994. godine i o tome rekla:
»Muslimanski vojnici su se međusobno dovikivali s ’Allahu ekber’. Skupilo se više od 20 muslimanskih vojnika. Prijetili su, psovali: ’Znat ćete vi, ustaše, što su balije’. Sve su zarobljene potjerali prema cesti naredivši da se međusobno drže tako da njima mogu biti živi zid... Vraćali su se natrag. I onda čuh Ivanu: ’Joj, mama!’ Pogledah kroz prozor, Ivana pade i nije više progovorila. Muslimani su pucali po ostalima. Čula sam kako viču: ’Sad ćete vidjeti što su balije. Majku vam ustašku, sad ste naši’.
Prija Kata Krezić pala je na leđa s rukama prekriženima na prsima. Floro je ležao na putu pod prozorom, a kraj njega je na trbuhu puzila moja snaha Ankica, Florina sestra. Jaukala je. Janja i Jozo Bulajić ležali su jedno na drugom. Mislila sam da su oboje mrtvi. Ivana i Franju smo vidjeli kroz balvane. Franjo je ležao s iznutricama vani. Čula sam kako kaže Ivanu da mu stavi drvo pod glavu. Ivan je to učinio i trudio se da mu jezik izvuče vani. Ali, Franjo je istog trenutka umro...«

Bagarićev apel

Ratni zločin pripadnika Armije BiH nad hrvatskim pučanstvom u žepačkom selu Kiseljak u svjetskoj javnosti je bio nezapažen. Predstojnik sektora za zdravstvo u odjelu obrane HZ Herceg-Bosne dr. Ivo Bagarić 17. kolovoza 1993. godine o zločinu u Kiseljaku obavijestio je UN, UNHCR, UNPROFOR, WHO, ICRC, helsinški Watch New York, Amnesty international, UNICEF, The European Community i Cederica Thornberryja i apelirao za zaštitu hrvatskog pučanstva u Bosni pred genocidom koji provodi Armija BiH. Žepče je bilo u okruženju, a muslimansko-bošnjačke vlasti nisu dopuštale pristup humanitarnim organizacijama, inozemnim novinarima i europskim promatračima blokiranjem putova i polaganjem mina.
Za ratni zločin u selu Kiseljak vojnom tužilaštvu u Travniku 29. studenoga 1994. godine podnesena je krivična prijava. Ona je podnesena protiv Suada Hasanovića, zapovjednika 303. brigade, i Mirsada Šestića, zapovjednika II. bataljuna 303. brigade iz sastava 3. korpusa Armije BiH, kojemu je sjedište bilo u Zenici. Uz njih krivična prijava je podnesena protiv Ramiza Bećirhodžića, rođenoga 1953. godine, zapovjednika specijalne policijske postrojbe Odreda MUP-a CSB Zenica.

Početak agresije A BiH na Hrvatske prostore Žepča




Otvorena agresija na žepačke prostore počinje 24.6.1993. godine na svetkovinu Sv. Ive u 9 sati i 20 minuta, kada su postrojbe ABiH iz pravca Željeznog Polja izvršile napad na pripadnike 111xp brigade Žepče.

Napad je bio na kotu 803 iznad Brezova Polja, a plan napada je proveden pod kodnim nazivom "OBJEKAT".

Napadon na Žepče rukovodila je operativna grupa "BOSNA" Zavidovići, pod zapovjedništvom generala Refika Lende.

U napadima sudjeluju sledeće brigade A BiH:

-319 pješačka brigada A BiH Žepče
-318 pješačka brigada A BiH Zavidovići
-320 pješačka brigada A BiH Zavidovići
-309 pješačka brigada A BiH Kakanj
-305 pješačka brigada A BiH Jajce
-303 pješačka brigada A BiH Zenica
-314 mehanizirana brigada A BiH Zenica
-201 brigada A BiH Maglaj
-Postrojbe Patriotske Lige
- Postrojbe Zelene beretke
-Postrojbe Zelene legije
-Snage MOS-a u čijem sastavu su snage 7. Muslimanske brigade i odred El Mudžahid.

Cilj napada je bio razoružavanje i zarobljavanje pripadnika HVO-a 111xp brigade , bojne "Andrija Tadić" iz sastava Pukovnije "Ante Bruno Bušić", te protjerivanju civilnog stanovništva sa prostora općina Žepče, Zavidovići i Maglaj, kao već ranije iz Zenice, Kaknja, Bugojna i ostalih mjesta sa hrvatskim življem.

Agresija je otpočela topničko-pješačkim napadom iz pravca Zenice sa prostora Željezno Polje i Zavidovića.

Bojna "Andrija Tadić" , 111xp brigada i Vojna Policija uspostavili su obrambene crte iznad hrvatskih sela i osigurali kružnu obranu.

U samom gradu Žepču, gdje je bila smještena 319. brigada A BiH, postrojbe HVO-a su vodile izuzetno teške ulične borbe, braneći objekte uspostavljene crte te provodeći ofanzivna djelovanja na zauzimanju grada Žepče.

Zapovjednik 319. brigade A BiH dana 30.6.1993.donosi odluku da se preda sa cjelokupnim zapovjedništvom i vojnim snagama A BiH ,koje su vodile borbe unutarobranbenog prostora HVO-a.

Ovom predajom 319 brigade sa cjelokupnom opremom i naoružanjem zadat je prvi težak vojni poraz A BiH na prostoru Žepča ali i na prostoru BiH od strane HVO-a
Crte obrane koje su uspostavljenje u prvim danima muslimanske agresije tjekom borbenih djelovanja značajno su popravljene da bi se mogao nesmetano odvijati civilni život u samom gradu kao i u naseljenim mjestima.
U tom periodu nije bilo el. energije, već su se koristili agregati.
Jedina veza sa svijetom bila su dva mobilna telefona a informiranje građana i vojnika vršeno je putem lokalnog hrvatskog radija Žepče i biltena 111xp brigade pod nazivom " Bojovnik"