Kako misliš ne slažeš se? Činjenica je da linija stala tamo gdje staju hrvatska sela i počinju srpska i tako stajala negdje mjesec, negdje dva i više do početka operacije Koridor.

Gdje god se pogleda bilo u literaturi ili osobna svjedočanstva, ide isti obrazac - probali smo prema Podnovlju bilo je tvrdo i više nismo probavali, probali smo prema tamo ali se odustalo jer se naišlo na otpor.

Gdje se spominje operacija zauzimanja srpskih sela na lijevoj obali rijeke Bosne od Johovca do Dobora? Gdje se spominje operacija za spajanje iz smjera Odžaka/Modriče i Orašja/Domaljevca i zauzimanja Šamca? Nigdje.

Da, linije prestaju tamo gdje završavaju hrvatska sela i počinju srpska. Logično.

Lik je moguće zelenko koji pokušava prodat priču o prodaji Posavine. Nije prvi.

Franjo prodao a Alija nije i B. Posavinu i istočnu Bosnu.

Da se tako razmišljalo 91 u zapadnoj Slavoniji, ili 92 u Lipanjskim zorama ili 94 na Kupresu, drugačije bi danas linije izgledale, kao i ishod rata.

Srbi su bili prejaki kad je krenula operacija Koridor kad su skupili 50.000 vojnika, a za čitavo vrijeme pripreme operacije su mogli plesat po svojim selima usred Posavine, čak i ako su sa svih strana bila okružena HVO brigadama, onda su bili prejaki, kako nisu bili prejaki kad je uzimano Liješće, kako nisu bili prejaki kad se uzela Modriča?

Ma ne svi, imaš ih masu koji su nasjeli na sarajevsku propagandu kako ih je Franjo prodao, zamijenio. Znam ih ja masu u Zagrebu.

No razlozi gubitka B. Posavine počinju u WWII kad nam je muška populacija devastirana, pa za vrijeme komunizma lagano iseljavana. Po meni smo dobro i prošli i bar pola B. Posavine je obranjeno, zato mi teze o prodaji istih onih koji šute za Sreberenicu ne stoje.

Ali ovo da nisu uspjeli jedan gradski centar uspostavit ipak ide na dušu Hrvatima B. Posavine. I nije tako samo kod njih, i kod nas u SB je isti slučaj. I u Herecgovini ali su se uspjeli s Mostarom izvući u sudačkoj nadoknadi.

Krajem marta 1992., nakon ulaska hrvatske 108. brigade na prostor Bosanske Posavine dolazi do eskalacije sukoba.

Za istorijat OMJ bio je posebno važan 16 - 17 april, kada su u loše planiranoj i vođenoj akciji izgubljeno 9 (7?) tenkova i OT, u napadu na Gornje Kolibe.

Pored ovoga bilo je i 9 poginulih i 20 ranjenih vojnika.

Dan kasnije izveštaji sa terena su govorili o 10 tenkova (od toga 5 ispravnih) i 4 OT. Tenkovi su pripadali oklopnom bataljonu koji je sastavljen od ljudstva i tehnike iz Prizrena i Vranja.

Pre donešenja odluke o povlačenju JNA iz BiH tokom aprila su vođene borbe u dolini Neretve, na Kupresu, oko Sarajeva...

U trenutku donošenja odluke o povlačenju na teritoriji BiH nalazile su se, pored već pomenutih jedinica i oklopni bataljon u Živinicama iz sastava 453.mbr (podčinjen 336.mtbr), drugi oklopni bataljon u Bosanskom brodu upućen iz 243.okbr, a oklopni bataljon iz titogradske 5.mtbr bio je u mestu Hutovo.

Situacija na terenu često je zahtevala upućivanja pojačanja iz garnizona znatno udaljenih od ratišta: Oklopni bataljon sa oko 12 tenkova, formiran od ljudstva i tehnike iz Vranja i Prizrena upućen je u Posavini oko 10. marta 1992.

Do 19.maja 1992. je okončano povlačenje pripadnika JNA u granice novoformirane Savezne Republike Jugoslavije.

Većina ratne tehnike je ostala na prostoru BiH, pod kontrolom novoformirane VRS, jer kako je istaknuto sva tehnika nije mogla biti evakuisana zbog tehničkih, organizacionih ali i moralnih razloga.

.....Kako smo već napomenuli VRS je formirana nešto ranije 12. maja sa odlukom da se zadrže u upotrebi borbena pravila i formacija JNA, koja bi bila prilagođena materijalnoj situaciji i potrebama nove vojske.

Od dotadašnjih korpusa JNA direktno su formirani korpusi VRS:

1.Krajiški (od 5. banjalučkog),
2.Krajiški (od delova 5,9 i 10 korpusa),
Sarajevsko - romanijski ( od 4.sarajevskog),
Istočnobosanski (od 17. tuzlanskog) i
Hercegovački (od 13, korpusa, povučenog iz Rijeke).
Drinski korpus je formiran naknadno 1. novembra 1992. od delova hercegovačkog i istočnobosanskog korpusa.

.....Raspored OMJ je odslikavao zatečeno stanje pri formiranju VRS, glavnina oklopa bila je u sastavu 1.KK, koji je imao i najveću zonu odgovornosti, odnosno oko 60% teritorije Republike Srpske.

Korpus Jedinica
1.Krajiški: 1.okbr, 2.okbr, okb u 43. i 16.mtbr

2.Krajiški: 21.samostalni okb

Sarajevsko - romanijski: 1.mbr, okb2.mtbr ?

Hercegovački: 284. samostalni okb

Sve jedinice su nakon izvlačenja odmah angažovane za operaciju "Koridor 92", koja je trajala od 24.juna do 10 oktobra 1992.

Pored činjenice da su neki od najvažnijih ciljeva postignuti posle nekoliko dana, operacija je trajala duže 47 dana od početnog plana.

Broj angažovanih boraca VRS tokom operacije je narastao od početnih 40800 do 54660 vojnika u drugoj etapi.

U završnoj trećoj etapi bilo je angažovano 19.960 vojnika.

U sastavu OGIP (Operativna grupa Istočna Posavina), u početnom periodu bilo je 25.500 hrvatskih i muslimanskih vojnika, ali je broj ubrzo opadao, tako da je u završnoj fazi Koridora odnos u živoj sili bio skoro 1 :8 u korist VRS.

Prvi krajiški korpus, kao nosilac operacije (učešće su uzele i jedinice IBK) nije imao preimućstvo samo u živoj sili već i u teškoj tehnici, što je uz apsolutnu prevlast u vazduhu i moralnu rešenost što su bili odlučujući faktori pobede.

Najviši komandanti operacije Koridor 92 su jasno istakli veliki značaj vatrene i manevarske moći OMJ, koja je efikasno podržana jurišnom avijacijom i borbenim helikopterima
(ukupno 1033 avio poletanja sa borbenim dejstvom i 1.565t ubojnih sredstava).

Za potrebe operacije iz sastava dve oklopne brigade i oklopnih bataljona motorizovanih brigada angažovano je ukupno 116 tenkova i 44 BVP/OT.

Hrvatske snage u Posavini bile su brojno manje, odnos oklopnih vozila bio je oko 3,5 :1 u korist VRS.

Poanta mojih upisa je prvo - da su se u kasno proljeće/početak ljeta pokušale provesti operacije zauzimanja lijeve obale rijeke Bosne i operacija zauzimanja Šamca da bi hrvatski dio Posavine danas bio znatno veći ukoliko bi te operacije bile uspješne, pošto nikad nisu poduzete nećemo nikad znati da li bi bile uspješne i da li bi zbog njih hrvatski dio Posavine danas bio veći. Umjesto toga, ili bilo kakvog drugog plana djelovanja, oko dva mjeseca imamo stanje bez pomaka gdje je u općinama B.Brod, Derventa, Odžak i Modriča osigurana hrvatska kontrola nad doslovno svakim hrvatskim selom, što je uzrokovalo sulud izgled crte u čudnim neobranjivim klinovima u kojima se mjesec dva čekalo da Srbi pokrenu operaciju Koridor.

I drugo - nakon pada tog dijela Bosanske Posavine, četiri HVO brigade sa X tisuća ljudi pod oružjem praktično nestaje osim simbolične prisutnosti na oraškom bojištu.