Da, Crkva kao duhovna kategorija. Ne organizacija. Tko prihvati Krista, prihvatio je i Njegovu Crkvu.

99% vjernika i klera danas odbacuje nauk Firentinskog koncila po tom pitanju, pod uvjetom da uopće znaju za njega.

Koja korist što vrijedi ako je nitko ne benda? Crna Gora i Japan su formalno ratovali do 2006., ta dogma je jednako živa kao i taj stogodišnji rat.

Blaženi damaščanski mučenici – ‘Mi smo kršćani i spremni smo za svoju vjeru poginuti!’

U noći između 9. i 10. srpnja 1860. provalila je u kršćansku četvrt sirijskog grada Damaska fanatična masa, željna krvi i pljačke, predvođena Druzima, pripadnicima vjerske šijitske skupine. Dogodio se strašan pokolj, opljačkano je i pretvoreno u prah 2 400 kuća i poubijano 6 000 golorukih kršćana. Među njima je bilo 30 svećenika i tri biskupa raznih obreda.

Povijest se nažalost ponavlja pa smo danas opet svjedoci strašnih nasilja i progona kršćana u Siriji, od strane vjerskih fanatika većinskih muslimana. Ovo je prilika da ih se sjetimo u svojim molitvama i da ih preporučimo nebeskom zagovoru današnjih zaštitnika, blaženih mučenika iz Damaska.

Krv je potekla potokom i natopila uske ulice. Da u gradu nije bilo čestitog i odvažnog emira Abdelkadera El Djezairija (1808.-1883.), koji je bio sklon kršćanima i mnoge od njih zaštitio, krvoproliće bi bilo još veće te možda u Damasku ne bi ostao ni jedan jedini kršćanin. Abdelkader je iz predgrađa u središte grada poveo skupinu od nekoliko tisuća kršćana, među njima lazariste, isusovce i časne sestre.

Franjevci su smatrali da će biti sigurniji u svojem samostanu, opasanom debelim zidovima. Mislili su da se nemaju čega bojati u svojim siromašnim ćelijama i samostanskim hodnicima. Uostalom, franjevci su se u Damasku davno udomaćili jer su u tom gradu još 1233. osnovali svoju prvu kuću. Došli su u Damask kao kršćanski vjerovjesnici i brinuli se za kršćane latinskog obreda.

Fanatična rulja Druza, opijena mržnjom prema kršćanima, nije marila za povijesne zasluge ni za mirotvorce već je mislila samo na osvetu i nasilje. Franjevačka redovnička zajednica u Damasku brojila je tada 6 svećenika i 2 brata, od toga sedam Španjolaca i jedan Austrijanac. Gvardijan je bio otac Manuel Ruiz López (r. 5. V. 1804., San Martín de Ollas, Burgos). On je dugi niz godina djelovao u Svetoj zemlji, a tada je u Damasku kao poglavar stajao na čelu redovničke zajednice i kao župnik na čelu tamošnje župe.

Izdvajamo trojicu najpoznatijih od proglašenih mučenika Damaska:

Engelbert Kolland
Kapelan je bio otac Engelbert Kolland, Austrijanac (r. 21. IX. 1827., Ramsau, Tirol), poliglot, koji je govorio gotovo sve europske jezike i na vlastitu želju bio poslan u misije. Bio je vedre naravi, izuzetno ljubazna i draga osoba prema svima. Nazivali su ga „Abuna Melac”, „anđeoski otac”. Otac Carmelo Bolta Bañuls (r. 29. III. 1803., Real de Gandía, Valencia), odličan poznavatelj arapskog jezika, poučavao je arapski mlade misionare na Bliskom istoku.

Nicanor Ascario de Soria
Otac Nicanor Ascanio de Soria (r. 10. I. 1814., Vilarejo de Salvanés, Madrid), bio je prije dolaska u Damask omiljeni propovjednik u Španjolskoj. Uz njih su se u Damasku nalazili i dvojica mladih svećenika, koji su učili arapski jezik i pripremali se za misionarsko djelovanje, otac Nicolás María Alberca Torres (r. 10. IX. 1830., Aguilar de la Frontera, Córdoba) i otac Pedro Soler Méndez (r. 28. IV. 1827., Lorca, Murcia). O samostanu su brinuli braća laici, Francisco Pinazo Peñalver (r. 26. VIII. 1802., Chopo, Alpuente, Valencia) i Juan Jacobo Fernández y Fernández (r. 25, VII. 1808., Carballeda, Orense).

Onog stravičnog dana u franjevačkom samostanu potražili su utočište i trojica rođene braće, Sirijci, Fransīs, ‘Abd Al-Mu’ti i Rūfayīl Masābkī. Bili su maronitski kršćani, a s franjevcima su bili povezani bliskim prijateljskim odnosima. Najstarijem među njima, Fransīsu bilo je sedamdeset godina, a u Damasku je bio poznat kao ugledan, gostoljubiv i vrijedan čovjek. ‘Abd Al-Mu’ti je napustio svoju trgovinu i zanat te se posvetio molitvi i dobrotvornom radu, a u samostanskoj školi podučavao je arapski jezik. Rūfayīl je bio poznat po svojem asketskom životu i svaki dan je zalazio u franjevačku crkvu.

Braća Masabki
Samostanske zidine neko su vrijeme odolijevale napadima rulje, a onda je nekadašnji samostanski sluga oko ponoći pokazao Druzima tajni ulaz u samostan i zlikovci su provalili u njega. Gvardijan, otac Manuel, pohitao je u crkvu, otvorio svetohranište i sve prisutne pričestio. Razbojnici su tada provalili u crkvu, a njihov vođa najprije je ponudio maronitima da se odreknu svoje kršćanske vjere pa će ih spasiti. Kad su oni to odbili, raznijeli su ih mačevima. Zatim su na red došli franjevci. I njih su zločinci pozvali da se odreknu Krista Gospodina. Gvardijan im je u ime svoje i svoje subraće odgovorio: „Mi smo kršćani i spremni smo za svoju vjeru poginuti!” I poginuli su svi redom, sasječeni od zlikovaca. Papa Pio XI. proglasio je damašćanske mučenike blaženima 10. listopada 1926. godine.

catholiccroatia #catholiccroatia

.

Sv. Edmund Campion (1581.)
Anglikanski službenik pristupi i pozva mučenika da se s njim pomoli, ali mu je želja, s izrazitom blagošću, odbijena. „Ti i ja nismo jedno u vjeri; stoga te molim, budi zadovoljan time. Nikome ne branim molitvu, ali želim da sa mnom mole samo oni iz kućanstva vjere i da u mojoj agoniji izgovore jedno Vjerovanje.”

Sv. Margaret Clitherow (1585.)
Mučenica, došavši na mjesto pogubljenja, kleknula je i tiho se pomolila. Mučitelji joj rekoše neka moli s njima, a oni će moliti s njom. Mučenica to odbi i reče: „Neću moliti s vama, niti ćete vi moliti sa mnom; neću reći ‘Amen’ na vaše molitve, niti ćete vi na moje.”

Bl. George Napp[i]er (1610.)
Tada blaženi čovjek počne klečati, a službenik mu reče: „Gospodine Nappier, hoćete li da se zajedno pomolimo?“ Na što mu on odgovori riječima: „O, ne, dobri gospodine, vi i ja nismo jedne vjere i stoga ne možemo moliti zajedno.“
[...]
Tada zatraži da bude sam kako bi se pomolio u tišini.
Prekidajući ga po treći put, pastor mu reče: „Idi i moli se, a mi ćemo moliti s tobom.“
Na što on odgovori: „Gospodine, ne želim vaše molitve, niti želim da se vi molite sa mnom,
već želim da se svi dobri katolici pridruže mojoj molitvi.“

Sv. John Ogilvie (1615.)
Tada reče: „Bože, smiluj mi se!“ i glasno povika: „Ako ovdje ima skrivenih katolika, neka se za mene pomole; ali molitve heretika ne želim.“

Objavljeni statistički podatci o Katoličkoj Crkvi u svijetu

Novinska agencija Papinskih misijskih djela „Fides“, kao i svake godine uoči Svjetskog dana misija, koji se ove godine slavi 99. put u nedjelju 19. listopada pod geslom „Misionari nade među narodima“, objavila je statističke podatke o stanju Katoličke Crkve u svijetu. Svi su podatci preuzeti iz najnovijeg izdanja Papinskog godišnjaka (Annuario Pontificio) i odnose se na članove Katoličke Crkve, crkvene strukture, zdravstvo, socijalnu skrb i obrazovanje.

Podatci o ukupnom svjetskom stanovništvu i broju krštenih katolika ažurirani su do 30. lipnja 2023., dok su ostali podatci ažurirani do 31. prosinca 2023. godine. Vijest prenosi IKA.

Podatci kažu kako na svijetu ima gotovo milijardu i pol katolika

Do 30. lipnja 2023. na svijetu je živjelo 7.914.582.000 ljudi, što je porast od 75.639.000 osoba u usporedbi s prethodnom godinom. Pozitivno kretanje zabilježeno je na svim kontinentima, uključujući i Europu.

Toga je datuma u svijetu bilo 1.405.454.000 katolika, što je porast od 15.881.000 u odnosu na prethodnu godinu. Porast je, kao i prethodnih godina, zabilježen na svih pet kontinenata, uključujući i Europu.

U Europi je 2022. godine zabilježen pad u usporedbi s 2021. godinom, dok je u najnovijim podatcima ponovno zabilježen porast. Najveći porast zabilježen je u Africi (+8.309.000) i Americi (+5.668.000), a slijede Azija (+954.000), Europa (+740.000) i Oceanija (+210.000). Svjetski postotak katolika neznatno je porastao (+0,1) u odnosu na prethodnu godinu te sada iznosi 17,8%. Po kontinentima su varijacije male.

Jos jedan razlog zasto je hereze i sekte vazno suzbiti

Krste muslimane, potapaju ih u kadi. Iza svega je misteriozna sekta, stiže ogroman broj muslimana. Evo što se događa
‘Neobična‘ brzina krštenja
Od 2019. godine u šest slučajeva pred višim imigracijskim sudovima migranti su tražili azil nakon što su postali kristadelfijanci. Slučajevi pred nižim sudovima nisu javni. Četiri od šest zahtjeva odbijena su, no jedan je bio uspješan u siječnju 2019., kada je sudac presudio da neimenovani iranski konvertit ima "dobro utemeljen strah od progona u slučaju povratka u Iran zbog svoje religije". U drugom slučaju, iranski konvertit na kristadelfijanstvo osporio je prvotno odbijanje nakon naknadnog krštenja, a sudac na žalbi presudio je da bi, u slučaju deportacije u Iran, bio izložen "ozbiljnom lošem postupanju".

Neke crkve krste muslimanske tražitelje azila unutar nekoliko dana od upoznavanja te podupiru zahtjeve za azil navodnih konvertita, koje su sudovi utvrdili da nisu bili upoznati s Uskrsom i nisu pohađali crkvu.
U jednom slučaju, iranski migrant smješten u hotelu u Stockportu u Engleskoj kršten je u baptističkoj crkvi tog grada dva dana nakon što je pokucao na vrata i zatražio to. Pastor Steve Hough razgovarao je s muškarcem koji se predstavio kao "Ali" uz pomoć Google Translatea prije nego što je odlučio da nema "dobrog razloga da ga ne bih krstio". Glasnogovornik crkve priznao je da je brzina krštenja "neobična", ali je istaknuo da je migrant pokazao "iskrenost" i "predanost" kršćanstvu, dodajući da "odluke o zahtjevima za azil u potpunosti ovise o Ministarstvu unutarnjih poslova i imigracijskom sustavu, kojem vjerujemo da temeljito i strogo ispituje sve izjave o vjeri".

https://www.zabranjeni.url/vijesti/svijet/ ... rva_pasica

U tri zagrebačke crkve nedjeljne svete mise za Filipince na tagaloškom jeziku: https://narod.hr/vjera-i-kultura/u-tri- ... kom-jeziku

Na stranu tema masovne imigracije u RH, ovdje mi je zanimljivija kontradiktornost između proklamirane univerzalnosti KC i totalne liturgijske getoizacije. Nijedan Hrvat neće dolaziti na tagalošku misu, nijedan Filipinac na hrvatsku, samo će dijeliti isti prostor.

Još kad tome pridodaš moguće ideološke razlike između jednih i drugih svećenika (kao što je slučaj primjerice između hrvatskih u dijaspori u odnosu na domicilne zapadne), onda priča o jedinstvu i univerzalnosti postaje još smješnija.

Konferencija

Treća međunarodna konferencija – prva obavijest

Hvaljen Isus i Marija!

Draga braćo i sestre u Kristu,

zadovoljstvo nam je pozvati vas na Treću međunarodnu konferenciju u organizaciji Apologetske udruge blaženi Ivan Merz koja će se održati u subotu, 7. ožujka 2026. u Grand Hotelu Zagreb, Jankomir 27, Zagreb.

Tema konferencije: Krist je Kralj.

Plenarno izlaganje će održati nabiskup San Francisca Salvatore Cordileone (SAD), koji je zaslužio pažnju svjetske javnosti zabranivši 2022. godine primanje svete pričesti Nancy Pelosi, tadašnjoj predsjednici Kongresa SAD-a, kao političarki koja se predano zalaže za pobačaj. Drugi govornici su biskup Robert Mutsaerts (Nizozemska), David Rodríguez, mag. teol. iz Fatima Centra (SAD), P. Hrvoje Juko, SJ (Hrvatska), John-Henry Westen, urednik LifeSite-a (Kanada) i Hrvoje Abraham Milićević, mag. ing. (Hrvatska).



https://cdn.sanity.io/files/0k7ovnha/pr ... e5e443.pdf