imas li ti sjecanja na prijasnje zivote , zaboravimo internet

Nijedan

Ljudi su vjerovali u 999 tisuca bogova i svima je jedna jedina stavr zajednicka a to je da su nevidljivi!
Kako to da su i oni egipatski,indijski,grcki,japanski koji nemogu bit razlicitiji svi skupa nevidljivi??

Lijepo! Kako su izmisljeni pa ih niko nikad nije vidio.

Interesantan video vezano za temu

Evangelistička budaletina.
Mentalna b**ija kao i ostali evangelici.

Pravi je vidljiv. Objavio se.

razlog zasto su izmislili

interesantno

sve je moguce

mozda javno nece da priznaju

Tko neće da prizna?

a cuj oni koji kazu da kisik ne postoji a opet vide da otpor vazduha postoji iako ga ne vidimo

Kad si već toliko uporan, priznajem, imam neko sjećanje. Često vrtim neki čudan film, neka špilja i lik koji me dugo salijetao. Kad je vidio da ne reagiram, pukao, opalio me toljagom po glavi i odvukao u špilju. U špilji sam malo došla sebi, jedva podigla pogled, vidim iznad sebe nekog ogromnog mrgu s toljagom kako urla: Bit ćeš moja ili ničija! Onako jadna, skroz omamljena od udarca i s vrtoglavicom u tom trenutku samo sam tiho i preplašeno rekla: Ajd dobro, bit ću tvoja.
Mene je nakon toga kroz život često "boljela glava". Lik je jadan bio uvjeren da su glavobolje posljedica udarca toljagom, pa ga je prala takva grižnja savjesti da mi je idućih 30 godina ugađao kako god je znao. I dok se on jadan potrgao od posla, riskirao život bježeći pred kojekakvim zvjerima i krvario po šumi samo da meni priušti kraljevski tretman i najsočnije komade mamuta, ja sam se za to vrijeme u špilji izležavala na medvjeđem krznu. Mislim da sam u prošlom životu bila prva žena koja je skužila da je glavobolja savršen izgovor da se muškarca izbjegne u krevetu a zauzvrat dobije sve na dlanu.

ma jel ti to mene zezas heheh

Ma ne zezam te. Em što mi se često vrti taj film, em mi je, kad sam bila u Krapini, vonj špilje krapinskog čovjeka bio nekako jako poznat. A tu su i neke moje navike kojih se ne mogu riješiti; patim na pravo krzno, što je sigurno povezano s izležavanjem na pravoj medvjeđoj koži, i obožavam sočne odreske. Mislim, bio bi grijeh prema mom mrgi ne obožavati ih, koliko je jadan znoja, suza i krvi prolio bježeći pred kojekakvim zvijerima da bi mi ih osigurao.
Nisam imala dosta vremena za pisanje pa je prva verzija koju sam ti ispričala bila skraćena. Nisam se ja u toj špilji samo izležavala 30 godina. Meni je s vremenom postalo dosadno, pa bih otišla do susjednih špilja, skupljala druge žene i upućivala ih u blagodati "čestih glavobolja" kako bi i njihove mrge malo više krvarili po šumi, a manje gnjavili u krevetu. Mi bismo tako sjedile satima oko vatre, pretresale prapovijesne tračeve i uživale. Tako da, em što sam prva žena koja je otkrila blagodati "glavobolje", em sam i začetnica današnjih dugotrajnih ispijanja kava. Malo mi je čak i žao današnjih muškaraca koji i nakon tko zna koliko tisuća godina ispaštaju zbog mog prošlog života... Ali ono uvjerenje čovjeka od prije tko zna koliko tisuća godina, kojem sam suptilno doprinijela, da su "česte glavobolje" posljedica udarca toljagom u glavu, e to je nešto najbolje što se ženskom rodu moglo dogoditi.

darije, sinoć iz nekog razloga(možda moderacija zna iz kojeg) se nisam mogla prijaviti i reći još par pojedinosti o prošlom životu, nastavak, odnosno još mojih doprinosa iz prošlog života:

Objasnit ću ti kako je zapravo u antropologiji došlo do one ključne tranzicije iz sakupljačke u lovačku ekonomiju, rasta ljudskog mozga i zašto današnji muškarci obožavaju peći roštilj.
Moj mrga me na početku hranio samo nekim gorkim bobicama i divljim korijenjem. No, jedan dan je išao brati bobice, kad je odjednom naletio na mamuta. Mamut ga je počeo divljački naganjati, pa je mrga vrišteći utrčao u špilju, a mamut odmah za njim. Onako izbezumljen i u paničnom strahu za život, dohvatio je svoju toljagu i svom snagom opalio mamuta. Mamut je pao skroz preko naše vatre, a mrga ga je u šoku dokrajčio. Nakon nekog vremena, špilju je ispunio prekrasan, dotad potpuno nepoznat miris. Onaj dio mamuta koji je pao izravno na vatru počeo je cvrčati, pa je mrga oprezno otkinuo komadić i probao, a onda dao i meni. Kad sam zagrizla, nepce mi je doživjelo potpunu ekstazu! Pogledala sam mrgu najerotičnijim pogledom i rekla: Ovo je savršen lijek za moju glavobolju! I vjeruj mi , pečeno meso mi se toliko svidilo da sam svog mrgu nezaboravnom večeri htjela skroz uvjeriti da je pečeno meso baš taj lijek koji, makar trenutno, rješava moju glavobolju. Lik se potpuno raspametio od sreće. Nakon toga je bacio košaru za bobice, uzeo koplje i stalno išao u lov, u nadi da će opet doživjeti taj pogled i dokazati da "lijek" djeluje. Prvo je tražio da ja oderem i tranširam plijen, ali ja sam se požalila da me to previše podsjeća na moju vlastitu krv koja je tekla kad me opalio toljagom. Naravno, odmah ga je oprala užasna grižnja savjesti, pa je sam preuzeo i tranširanje. Kao malo dijete je veselo skakutao oko vatre pekući sočne odreske, nadajući se da će lijek i tu noć djelovati.

Sad ću ti detaljno objasniti kako su od sakupljača muškarci prešli u lovce.
Sa susjednim ženama sam se već duže vrijeme družila, pretresala tračeve i otkrila im tajnu "čestih glavobolja" kako bi imale mira. S vremenom sam primijetila da te jadnice i dalje žive isključivo na bobicama dok ja uživam u mesu, pa sam odlučila uputiti ih i u tajnu "lijeka". Jedan dan sam frendici iz susjedne špilje kriomice odnijela komad pečenog sočnog mamuta da eksperimentira pred svojim mužem. Ona mi je poslije pričala kako ga je erotično gledala dok je jela, rekla mu da je od mene saznala za savršen lijek za glavobolju, i kad je sve smazala priuštila mu je nezaboravnu večer. Lik se toliko raspametio da je sutradan odmah otrčao ekipi i proširio priču o čudotvornom lijeku. Naravno, i drugi muževi su odmah krenuli eksperimentirati. Prvo pogibeljan lov, pa tranširanje, pa pečenje. I kad bi ponudili svojim ženama savršeno pečen sočan odrezak mamutovine, one bi, već dobro upućene u našu tajnu, muževima zauzvrat priređivale nezaboravne večeri. I tako je krenulo. Žene su ih motivirale, pa su preko noći bacili košare za bobice, uzeli koplja i od sakupljača postali opasni lovci. Sve se to prenijelo i do današnjih dana, muškarci su i danas ludi za pečenjem roštilja jer im je u genetskom kodu ostalo zapisano da ih nakon toga čeka nagrada.

Darije, nije li zapravo zadivljujuće, dok drugi tvrde da su u prošlom životu bili Cezar ili Kleopatra, ili neki od sličnih slavnih parova, pa mantraju te priče kako bi si dali neki uzvišeni povijesni pečat, da smo za razliku od njih moj mrga i ja napravili stvarnu povijesnu prekretnicu i da smo izravno zaslužni za produžetak i opstanak ljudske vrste? Zahvaljujući njegovom "zavođenju" s toljagom, mojoj strategiji s "čestim glavoboljama" i onom taktičkom priuštivanju nezaboravnih večeri nakon otkrića slasti pečenog mesa, mi smo doslovno okrenuli tijek ljudske povijesti. Natjerala sam ga na lov, a općepoznato je da je upravo nakon konzumacije pečenog mesa ljudski mozak počeo naglo rasti. Znači, bez tog našeg spoja njegove sirove snage i mog strateškog uma koji je žudio za udovoljavanjem i čistim luksuzom , ljudski rod bi i dan-danas imao mini-mozak, čučao u grmlju i žvakao gorke bobice. Izmislili smo tranziciju u lovačku ekonomiju, uzgojili ljudsku inteligenciju, pokrenuli kulturu muškog roštiljanja i udarili temelje za dugotrajna ženska ispijanja kava. Zato zaboravi rimske careve i egipatske kraljice, zaboravi i sve one za koje se kroz povijest čovječanstva tvrdi da su bili netko i nešto, jer bez mog mrge i mene ljudi danas ne bi imali dovoljno veliki mozak ni da se sjećaju jučerašnjeg dana, a kamoli svojih prošlih života.
Nema na čemu, svijete...

Bez tebe i mrge ne bi imali ni Djeda Božićnjaka. Hvala vam.