Inmusic festival.

http://www.t-mobileinmusicfestival.com/

često ima vrlo sličnu postavu kao i Exit, dođe mu kao neka najava, ali nije kod nas toliko isfuran, iako ima svoju publiku. bilo bi bolje da se organizira u nekom manjem gradu ili na moru.

Meni su isto Novi Sad i Petrovaradin vizualno jači i simpatičniji od BG-a, dosta me grad i okolina podsjećaju na Osijek i Slavoniju pa zato, a i ne volim previše tako velike gradove, tipa Beograd, previše ljudi, vozila, svega, a sve ubrzano, nadrkano, živčano, umara me to...

Ali je Beerfest u Beogradu za dva koplja ispred tog razvikanog Exita, barem meni, em besplatan ulaz, em bolji izvođači, Exit mi svake godine sve lošiji i lošiji, isfuravaju se na tu neku glazbu što je kao "u trendu", neki indie-rock, ska, reggae, drum 'n' bass itd., što u pravilu ne pušim.

Hihihihi...nikad izbiti ravnicu iz tebe. Novi Sad je sladak, ušuškan, ali na mahove melanholičan i dosadan.
Meni odgovara mix ta dva grada, kad bi mogla iz svakog po nešto da izvučem, pa da napravim idealno :P

Šantićeve večeri bit će otvorene nastupom Gudačkog kvarteta Beogradske filharmonije u Hrvatskom domu Hercega Stjepana Kosače u petak u 20:30h, a program će biti nastavljen polaganjem cvijeća i pomenom na grobu Alekse Šantića na mostarskom groblju u Bjelušinama.

Bit će upriličen i okrugli stol o temi ''Aleksa Šantić nekad i sad'', te kazališna predstava ''Volio sam Eminu opasno po život'' u režiji Ratka Orozovića, koja će biti izvedena u Hrvatskom narodnom kazalištu Mostar.

U Nevesinju će u subotu, 3. rujna u 20.30h biti održano pjesničko veče posvećeno Aleksi Šantiću, a u nedelju, 4. rujna, u 20.30 sati u Narodnom pozorištu u Mostaru bit će održana poetska večer i tematska izložba posvećena Šantiću, te izložba dokumentarne građe o Šantiću čiji je autor Šemsudin Zlatko Serdarević.

Šantićeve večeri zatvara u ponedjeljak 5. rujna večer suvremenih pjesnika.

Manifestacija će okupiti brojna poznata imena pisane riječi kao što su Stevan Tontić, Đorđo Sladoje, Ljubivoje Ršumović, Veselin Gatalo, Martina Mlinarević-Sopta, Miro Petrović i drugi.

pozvan sam i ide se.

Široki Brijeg - Pristanište dobrih filmova



U Širokom Brijegu je od 22. do 27. kolovoza održan 12. Mediteran Film Festival dokumentarnog filma; domaća publika je i ove godine uživala u izvrsnim dokumentarcima iz cijelog svijeta, a festivalski gosti u opuštenoj atmosferi i pozitivnoj energiji, zbog koje se uvijek iznova vraćaju u ovaj hercegovački grad.

Već dvanaestu godinu grupa entuzijasta, članova Kino video kluba Amater iz Širokog Brijega u ovom hercegovačkom gradiću organiziraju festival dokumentarnog filma. Dvanaesti Mediteran Film Festival u Širokom trajao je ove godine od 22. do 27. kolovoza, donoseći u svom glavnom programu 21 ostvarenje iz 11 zemalja - Izraela, Španjolske, Francuske, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Libanona, SAD-a...

Festival je ove godine počeo pretprogramom koji je realiziran u suradnji sa Američkom ambasadom u BiH, a u okviru kojeg je prikazano šest naslova iz „američkog dokumentarnog izloga“. Visokobudžetni dokumentarci koji su nagrađivani na brojnim svjetskim festivalima (neki od njih su nominirani i za Oscara) od prvog dana privukli su širokobriješku publiku u kino Borak čija je dvorana bila ispunjena do posljednjeg mjesta, a tako se nastavilo sve do posljednjeg festivalskog dana, uprkos paklenim vrućinama koje su vladale u Širokom...

U POTRAZI ZA PRIČOM

Mediteran Film Festival u Širokom Brijegu po mnogo čemu je specifičan u odnosu na druge festivale u regiji - bez velike pompe, spektakularnih medijskih najava, crvenog tepiha ili poznatih, zvučnih imena čiji bi dolazak na Festival zasjenio sve ostale događaje, MFF je fokusiran isključivo na dobre filmove. Kvalitetan program, uz ljubazne domaćine koji daju sve od sebe da se njihovi gosti osjećaju kao kod kuće, istovremeno aktivno promovirajući hercegovačku kulturnu i turističku ponudu, stvorili su od Širokog Brijega prepoznatljivu festivalsku destinaciju koja je nezaobilazna za ljubitelje filma iz regije, ali i cijelog svijeta. Impresivan je način na koji su organizatori Festivala, tiho i nenametljivo, u ovih proteklih dvanaest godina uspjeli „odgojiti“ cijelu jednu novu generaciju publike u Širokom koja svakog ljeta željno iščekuje Festival. Ljudi su ovdje većinom zavoljeli dokumentarce više od igranih filmova - a ako uzmemo u obzir da je dokumentarna forma često (nepravedno) zapostavljena u odnosu na fikciju, onda je to zaista veliki uspjeh.

„Dokumentarac više nije vrsta filma koji će vas nečemu podučiti i koji želi biti objektivan u tretiranju stvarnosti. Dokumentarni film postao je prepun drame i kreiran je prema subjektivnom osjećaju redatelja. Možda su iz tih razloga ovakvi filmovi postali gledljiviji i prihvatljiviji i najzahtjevnijoj publici“, kaže direktor Festivala Tomislav Topić.

Filmovi u glavnom programu 12. MFF-a bavili su se raznovrsnim temama: od onih koji govore o ratnoj i poratnoj stvarnosti i događajima koji su odredili tokove ratova (poput filma Tri dana reditelja Zdenka Jurilja o zaustavljanju tenkova JNA u mjestu Polog 1991. godine), do ostvarenja koja se bave ljudskim pravima i pričama koje su još uvijek tabu u našem društvu - takav je dokumentarac To je naše dijete autorice Elme Islamović, u kojem četvero mladih Bosanaca i Hercegovaca otvoreno govore o svojoj homoseksualnoj orijentaciji, “coming out” procesu, odnosu sa roditeljima, prijateljima i djevojkama/mladićima… Selektor Damir Čučić birao je i šarmantne doku-komedije, poput već nagrađivanog filma Selo bez žena bh. reditelja Srđana Šarenca, koji je publika u Širokom toplo prihvatila. Ove godine nagradu publike je u jakoj konkurenciji odnio hrvatski autor Robert Tomić Zuber. Zuber je u Širokom predstavio dokumentarac Mila traži Senidu, potresnu priču o djevojčici iz Bosne Senidi Bećirović koju je za vrijeme rata, dok je još bila beba, usvojila jedna srpska porodica i dala joj novi identitet - Mila Janković.

“U jednom trenutku ta djevojka je bila simbol svima - Bošnjacima, u smislu djeteta koje je nestalo i koje je trebalo simbolizirati žrtvu; Srbima, koji su htjeli na njenoj priči pokazati neko svoje humano lice; i Hrvatima, koji su, nažalost, tu bili neutralni i nije ih se sve to previše ticalo. A svi su zaboravili da se zapravo radi o jednoj strašnoj ljudskoj sudbini i da bi nas to trebalo ujediniti da pomognemo bez obzira 'na čijoj smo strani', jer je u pitanju dijete, djevojka koja je ostala sama, bez ičije pomoći. Ne mogu vam opisati brzinu kojom je Mila Janković izbrisana iz državljanstva Republike Srbije onog trenutka kada je utvrđen njen pravi identitet. A s druge strane, imate jednu socijalnu radnicu koja je godinama znala sve, a bila je toliko indiferentna da javi bosanskoj obitelji da njihovo dijete živi u Srbiji pod drugim imenom... To su jako frustrirajuće stvari“, kaže Tomić Zuber i dodaje: „Mila je po meni, nažalost, paradigma licemjernog društva u kojem živimo, u kojem smo spremni učiniti sve za jednu atraktivnu novinarsku priču koju ćemo isfurati u medijima, i onda sve to već drugi dan zaboravimo i idemo u utrku za novom pričom.“

Naivno je vjerovati, smatra Zuber, da film može pokrenuti nekoga na stvarnu akciju i motivirati ga da promijeni neke svoje postupke ili razmišljanja. Ipak, ponekad se dogodi da filmovi promijene živote njihovih autora - kao u slučaju simpatičnog Francuza Christophea Berthauda, koji je u Široki Brijeg došao sa svojim dokumentarcem Ciao Cirella i u trenutku osvojio simpatije publike. Christopheov film je obiteljska, veoma osobna priča, dirljiva, ali ne i patetična, koja govori o potrazi za njegovim italijanskim korijenima.

„Moja baka i ja ne govorimo istim jezikom - ona govori samo talijanski, a ja samo francuski. Želio sam otkriti zašto je to tako i saznati nešto više o svojim obiteljskim korijenima“, priča Christophe. „Saznao sam da je moja baka iz jednog malog mjesta na jugu Italije. Ona je emigrirala u Francusku, a imala je još dvije sestre koje su emigrirale u Australiju i Kanadu. Tako sam krenuo na put da upoznam tu svoju talijansku obitelj, i ponio sam kameru sa sobom... Ovo je film koji je promijenio moj život i nadam se da ima tu snagu da bar dio mojih emocija može prenijeti na publiku.“

FILMSKI AMATERI, „ZELENKAPICA“ I RADIONICE

U Široki je ove godine prvi put došla i producentica i scenaristica Elena Oroz iz Španjolske, koja je zajedno sa rediteljima Srđanom Vuletićem i Mladenom Ćapinom odlučivala o dobitnicima nagrada.

„Sjajno je u jednom malom gradu kakav je Široki Brijeg imati ovakav festival i moći zainteresirati publiku za ovakvu vrstu filmova, za dokumentarce koji su često u sjeni igranog filma“, kaže Elena. „Posebno mi se sviđa to što ovdje nije sva pažnja usmjerena samo na glavni program i takmičarsku selekciju. Tu su sjajni amateri, pravi entuzijasti koji ovdje u Širokom prave svoje eksperimentalne filmove i u isto vrijeme otkrivaju moć filmskog jezika. To možda jesu mali koraci, ali ti koraci iz godine u godinu pokazuju što je film danas i što on može biti u budućnosti.“

A kad smo kod amatera, treba spomenuti da je ovogodišnji Festival službeno otvoren animiranim filmom Zelenkapica autora Vladimira Mikulića Vave, Širokobriježanina koji je, inače, jedan od „zaštitnih znakova“ MFF-a - Vava prevodi, pjeva na otvaranju, vodi ceremonije otvaranja i zatvaranja Festivala u kinu Borak (koje su u Širokom sve, samo ne „ceremonije“), i sve to uz veliku dozu kvalitetnog humora. Vava je, dakle, snimio svoj prvi film, parodiju o Crvenkapici izgubljenoj u bosanskom tranzicijskom društvu, između kantona, entiteta i šumskih čudovišta, a sve to „upakirano“ je u više od 2.500 crteža u formi klasične animacije. Jedan od ciljeva organizatora 12. MFF-a bio je predstavljanje domaćih alternativnih autora, pa je tako u sklopu Festivala prikazano i dvanaest alternativnih filmova reditelja Josipa Galića, a hrvatski autor Zdravko Mustać vodio je četverodnevnu radionicu eksperimentalnog filma.

Bilo je još svega i svačega proteklih dana u Širokom Brijegu, a najviše dobre energije i pozitivne atmosfere zbog koje se gosti ovog festivala svake godine iznova vraćaju. Još samo da kažemo da se na zatvaranju Festivala neočekivano pojavio i federalni ministar kulture i sporta Salmir Kaplan kojeg niko nije posebno predstavljao, ali lijepo je od njega što je došao. Bilo bi također lijepo kada bi iz Ministarstva dali i malo više materijalne podrške Festivalu, a ne samo one moralne. Jer, mnogo je razloga zbog kojih Mediteran Film Festival u Širokom Brijegu treba nastaviti postojati.

Dobitnici festivalskih nagrada

GRAND PRIX IZRAELSKOM DOKUMENTARCU „REVOLUCIJA 101“

Festivalski žiri, koji su činili Elena Oroz, Mladen Ćapin i Srđan Vuletić, Grand Prix ovogodišnjeg MFF-a uz novčanu nagradu od 3.000 eura dodijelio je izraelskom dokumentarcu Revolucija 101, u režiji Dorona Tsabarija. U fokusu ovog filma, koji je sniman čak sedam godina, nalaze se reditelj i njegov producent koji se bore da ponovo uspostave pojam javnosti u „javnom emitiranju“ u Izraelu. Dvojica glavnih aktera dijele snažno i nepokolebljivo pouzdanje u snagu filma - to je skoro religiozno vjerovanje da će revolucija uistinu biti prikazana na televiziji. Drugu nagradu, prema odluci žirija, podijelila su dva dokumentarna filma: Pustara hrvatskog autora Ivana Faktora i Selo bez žena bh. redatelja Srđana Šarenca, dok je nagrada publike pripala filmu Mila traži Senidu Roberta Tomića Zubera.

prava poanta ove samoreklame je da me gospodična emt primjeti i da razmjenimo slikice, pa da vidim isplati li se potegnut do Austrije ili ću ju pričekat u Mariboru.

Ja mislim da bi te protjerali i sa foruma i sa teritorije Hercegovine.

Ne bi smio više ni u Makarsku na more.

A mene bi optužili sa maJorizaCiju


Ne isplati ti se nikako

Ja mislim da bi te protjerali i sa foruma i sa teritorije Hercegovine.

Ne bi smio više ni u Makarsku na more.

A mene bi optužili sa maJorizaCiju


Ne isplati ti se nikako

Ne mislim ,nego znam.

Već vidim BBC-a sa novom temom :)

Nema te koja se iscupala iz Duletovih kandzi, resistance is futile

Nema te koja se iscupala iz Duletovih kandzi, resistance is futile

ma nemaš ti pojma. dudu ti je lijek za dušu i svaki problem. pitaj Reisa ako meni ne vjeruješ, dudu ti je najbolji prijatelj kojeg nikad nisi imala, a i više od toga.

još mi spominje Makarsku, a Makarska moja meka i medina i jeruzalem.

Ne sumnjam ,nego prvenstveno mislim na njegovu dobrobit i opstanak :)

Za Džonija još samo kratko.

Ovo je hrvatski forum ,to MI ,ti ne pije vodu, vjeruj mi.Ni NAŠA maskota.

Moje i tvoje prisustvo ovdje (iako imaš više radnog staža i proslavljaš oluju kao najodaniji branitelj hrvatskog naroda)tretira se slično:D

Gost si ,zato ne umišljaj sebi ako si popio kafu sa par forumaša, da si time ovdje neki domaćin.

Susjede

I opet trči ministru i žali se to jedino znaš

Za Džonija još samo kratko.

Ovo je hrvatski forum ,to MI ,ti ne pije vodu, vjeruj mi.Ni NAŠA maskota.

Moje i tvoje prisustvo ovdje (iako imaš više radnog staža i proslavljaš oluju kao najodaniji branitelj hrvatskog naroda)tretira se slično:D

Gost si ,zato ne umišljaj sebi ako si popio kafu sa par forumaša, da si time ovdje neki domaćin.

Susjede

I opet trči ministru i žali se to jedino znaš

Za Džonija još samo kratko.

Ovo je hrvatski forum ,to MI ,ti ne pije vodu, vjeruj mi.Ni NAŠA maskota.

Moje i tvoje prisustvo ovdje (iako imaš više radnog staža i proslavljaš oluju kao najodaniji branitelj hrvatskog naroda)tretira se slično:D

Gost si ,zato ne umišljaj sebi ako si popio kafu sa par forumaša, da si time ovdje neki domaćin.

Susjede

I opet trči ministru i žali se to jedino znaš

ne vodi brigu za svog zemljaka,nego se skoncentriraj kako da pripomognes razvoju svoga rodnog kraja raske, a ne HB sa kojom nemas veze

Ma nije iz Sandžaka, to je jedna fina oriđinale sarajevska treba.