Ovi sto kucaju po hercegbosna.org/forum

Ovi sto kucaju po hercegbosna.org/forum

Možda zato što se oni mimo Šehera ne moraju postrojavati na zvuk lažnih multietničkih truba Šehersarajeva, gospođice Šeherzada
Možda zato što ovi u Šeheru svoje hrvatstvo moraju prilagođavati vašem ukusu, za razliku od neŠehersarajevskijeh Hrvata.

Tko zna

Koliki procenat, okvirno?

'Zaboravljena' Zlata Bartl: Unatoč obećanjima grob 'Tete Vegete' nije uređen!



Zlata Bartl, voditeljica Podravkina istraživačkog tima koji je krajem 50-ih godina izumio Vegetu, umrla je na današnji dan prije dvije godine u 89. godini života, a njezin grob od tada nije uređen iako su Grad Koprivnica i Podravka obećali to učiniti. Čini se kako su čelni ljudi Koprivnice i Podravke, ali i Države, zaboravili na Zlatu Bartl, popularnu 'Tetu Vegetu', koja je sa svojim timom izumila Vegetu – megapopularni hrvatski proizvod poznat diljem svijeta, na kojem Podravka mjesečno zarađuje desetke milijuna kuna.

Zlata Bartl umrla je 30. srpnja 2008., u 89. godini života, u koprivničkoj Općoj bolnici. Pokopana je na groblju u Koprivnici te su tada iz Podravke i Grada obećali da će urediti njezin grob, no dvije godine kasnije posljednje počivalište žene koja je svojim radom zadužila cijelu Hrvatsku još uvijek je neuređeno.

Tako na grobu 'Tete Vegete' još uvijek stoji drveni križ postavljen prije dvije godine, na kojem je ispisano samo njezino ime i prezime, bez ijedne riječi o njezinom radu i postignućima. Između ostalog i boju slova na drvenom križu Zlate Bartl već je izgrizlo vrijeme.

Kako je muž Zlate Bartl život izgubio na Križnom putu, bračni par nije imao djece, te je zaposlenica Podravke, u kojoj je radila od 1955. do 1976. godine, posljednje godine života provela u domu za stare i nemoćne osobe u Koprivnici. Ujedno nije imala obitelji koja bi se pobrinula za njezino dostojno posljednje počivalište, te tako (zasada) neispunjeno obećanje Podravke i Grada Koprivnice ide samo njima na sramotu.

Život Zlate Bartl



Zlata Bartl rođena je 1920. u Dolcu kraj Travnika u BiH. To mjestašce sa 300 stanovnika dalo je i nobelovca Ivu Andrića, Dr. Jozu Sunarića, Dr. Nikolu Mandića, pet katoličkih biskupa…
U Sarajevu je završila pučku školu i gimnaziju, a 1938. u Zagrebu je upisala tadašnji Mudroslovni (filozofski) fakultet. Po završetku studija stekla je zvanje profesorice kemije, fizike, matematike, meteorologije i mineralogije.

U Podravki se zaposlila 1955., a prvi veći uspjeh postigla je već 1957. kada je na njezinu inicijativu pokrenuta proizvodnja dehidratiziranih juha. Dvije godine kasnije na tržište je lansiran univerzalni dodatak jelima pod nazivom Vegeta, koji je postao jedna od najpoznatijih hrvatskih marki proizvoda.

Od 1976. je u mirovini, a posljednje godine života provela je u domu za stare i nemoćne osobe u Koprivnici.

Dobitnica je mnogih priznanja, među ostalim visokog odličja predsjednika Republike Hrvatske – red Danice s likom Nikole Tesle i Zlatne kune za životno djelo Hrvatske gospodarske komore. Njezino ime nosi i Podravkina Zaklada koja je osnovana 2001. s ciljem promicanja i poticanja stvaralačkog i inovativnog znanstveno-istraživačkog rada među mladima.
/ net.hr / HB.org /

Meni je čast što učestvujem na ovom uglednom forumu. Svima se hvalim koliko hrvatskih internet prijatelja imam.

Jedno 70-80%

Vidite gospon Aga,

Kako lep čovek! Da li je oženjen?

Ivana Miličević je američka gumica hrvatskih korijena koja je rođena 26. travnja 1974. godine u Sarajevu u Bosni i Hercegovini za vrijeme SFRJ.[1]

Ivana Miličević je rođena u Sarajevu za vrijeme Jugoslavije i kći je majke Tonke domaćice i oca Damira Miličevića (hrvat) radnika u klaonici i privatnog poduzetnika.[2] Kada je navršila 5 godina njezina obitelj je emigrirala u SAD na područje Michigana gdje je i odrasla.[3] Ivana ima dva mlađa brata, Tomislava koji je gitarist u rock bandu 30 Seconds to Mars i Fillipa.[4] Prije odlaska iz Michigana Miličevićka je radila kao model dok je pohađala Athens High School (Troy, Michigan) te je bila plesačica u plesnoj skupini Troy Kids on the Block, koja je nastala kao omaž tada popularnom boy bandu New Kids on the Block.
Karijera [uredi]

Ivana Miličević je nakon završetka školovanja počela se baviti glumom te se pojavila u nekoliko gostujućih uloga u nekoliko televizijskih showova i to: Čarobnice, Seinfeld, Felicity, Nash Bridges, Dadilja, Buzzkill, Buffy, ubojica vampira, Yes, Dear, Chuck i Prijatelji. Njezina glumačka karijera također podrazumjeva i stalnu ulogu u HBOovoj seriji The Mind of the Married Man (Um oženjenog muškarca).

2006. godine je započela sa radom na CBSovoj seriji Love Monkey. Imala je uloge i u filmovima Samo nebo zna i Isplata. U filmu o Jamesu Bondu u nastavku Casino Royale glumi lik Valenke. Ulogu Roxanne iz 2001. godine u Zaljubljeni do ušiju, igrala je i ulogu Stacey u hitu Zapravo ljubav 2003. godine, pojavila se kao Erika Helios iu Frankenstein 2004., na fotografijama kao Caroline u Baš kao ona 2005., i kao Jean Raynor u The Plague iz 2006. U 2007. godini igrala je lik Lene u Ružna Betty. Zablistala je ulogom uz Paula Walkera u Running Scared kao lik Mila Yugorsky. U 2008. godini igrala je ulogu u Witless Protection te se pojavila u gostujućoj ulozi u četvrtoj sezoni serije Dr. House u epizodi "House's Head" i u drugoj sezoni serije Pushing Daisies u epizodi "The Norwegians".

Miličević je lik kompjutorske igrice Dasha Fedorovich u Command & Conquer: Red Alert 3 i u Command & Conquer Red Alert 3: Uprising.

Također je odglumila lik FBI agenta, Sarah Tanner u Slipstream iz 2005. godine.

Kako lep čovek! Da li je oženjen?

Pa nisam ni povjerovo da ti se sviđa

A nije žgoljav, možda klempav..

Hrvati Sarajeva su gospoda, samo cu to rec.

Da ne zaboravimo, ima nešto i "drugova".

Ja imam dosta rodbine u SA i kada god dođem kod njih vidim da zapravo njihovi politički stavovi uopće nisu drugačiji od onih prosječnih stanovnika jednog Zapadnog Mostara.
S tim dakako da i u Mostaru ima Hrvata koji imaju neku svoju računicu da podupiru muslimane... jbg... valja djecu hranit`...

Kako dva i po, majka mu stara

Nacionalni sastav stanovništva - općina Vareš, popis 1991.

ukupno: 22.203
Hrvati - 9.016 (40,60%)
Bošnjaci - 6.714 (30,23%)
Srbi - 3.644 (16,41%)
Jugoslaveni - 2.071 (9,32%)
ostali, neopredijeljeni i nepoznato - 758 (3,44%)




Nacionalni sastav stanovništva - Grad Vareš, popis 1991. [uredi]

ukupno: 5.888
Hrvati - 3.035 (51,54%)
Bošnjaci - 1.068 (18,13%)
Srbi - 627 (10,64%)
Jugoslaveni - 859 (14,58%)
ostali, neopredijeljeni i nepoznato - 299 (5,07%)


Otkud on baš u Beogradu 94.?
Otkud mu sestra baš u Crnoj Gori, a Srbi Ivandići vuku porijeklo otud.

Po meni on je prije Srbin nego Hrvat, ali nebitno na kraju krajeva

Uspjeh Sarajlije u Americi



Preko bare

Uspjeh Sarajlije u Americi

■ Glazbenik, pisac i biznismen sa Stupa iz Sarajeva
■ Sarajlija - uspješan biznismen, glazbenik i pisac i američki zet

■ Evo kako je moja majka reagirala kad je upoznala snahu:
Mati: "E, moj sine, pa što crnkinju?"
Ja: "Pa, eto,desilo se, što znam, nisam planir'o,valjda sudbina."
Mati: "Pa zar nisi vidio da je crna na prvom sastanku?"
Tako govori kroz smijeh Dragan

Ama gdje otišao Sarajevo je uvijek tu, njemu se uvijek vraćam. Volio bih napisati nešto lijepo, zdravo i čisto o nama i Sarajevu, priča nam Dragan o čijem životu je pisao San Diego Tribune

Ugledni dnevnik The San Diego Union-Tribune donio je opširnu priču o Sarajliji Draganu Šutalo, kojeg su predstavili kao muzičara i pisca, američkog zeta i uspješnog vlasnika biznisa. Donosimo njegovu životnu priču

Piše: Zlatko Tulić, VLM

Mediji ga u SAD-u predstavljaju kako muzičara i pisca porijeklom iz BiH, američkog zeta i uspješnog vlasnika biznisa. Riječ je o Sarajliji Draganu Šutalu iz sarajevskog naselja Stup koji je kao i mnogi tijekom rata napustio grad i počeo novi život, negdje daleko do rodnog grada i doma.
Ugledni dnevnik The San Diego Union -Tribune donio je opširnu priču o Sarajliji Draganu Šutalo, kojeg su predstavili kao muzičara i pisca, američkog zeta i uspješnog vlasnika biznisa.

Prekinuta mladost

Te 1992. godine Dragan je imao velike ambicije, spremao se i za prijemni; otvorila se nova katedra za dramaturgiju na Akademiji scenskih umjetnosti, ali umjesto na prijemni otišao je ispod piste, kroz čuveni sarajevski tunel, pa preko Igmana u Zagreb. Prethodno mu je izgorjela obiteljska kuća na Stupu nakon nekoliko direktnih pogodaka zapaljivim granatama. Nakon toga je cijela obitelj godinu dana živjela na Alipašinom polju, u kancelariji pošte gdje je otac radio.
Spavali smo na stolicama dok se nismo preselili u stan na trgu Međunarodnog prijateljstva, preko puta ulice, kaže Dragan, i tu sam živio sve dok nisam konačno kroz tunel napustio grad i otišao za Zagreb, a nakon toga u Čikago.
- Po dolasku u Čikago zatvorio sam se u neboderu na sjevernoj strani grada, ko u kutiju šibica, i počeo pisati muziku... U međuvremenu se Dragan oženio i preselio u San Diego.
Supruga mu je Afro Amerikanka, a svaki dolazak s njom u Sarajevo je kako Dragan i sam ističe, veoma interesantan. Naime, znatiželjne komšije uvijek pronađu razlog da zakucaju na vrata i vide moju suprugu. Evo kako je moja majka reagirala kad je upoznala snahu.
Evo kako je moja majka reagirala kad je upoznala snahu:
Mati: "E, moj sine, pa što crnkinju?"
Ja: "Pa, eto,desilo se, što znam, nisam planir'o,valjda sudbina."
Mati: "Pa zar nisi vidio da je crna na prvom sastanku?"
Tako govori kroz smijeh Dragan i nastavlja.
- Neko vrijeme sam sebe uvjeravao da mi je dosta umjetnosti i daje vrijeme da se zaradi nešto para. Sa suprugom sam osnovao catering kompaniju i krene nam poprilično dobro. Zarade se i te pare, napravi se i malo kuće, pa se i dijete rodi. Sin! Heyden Dakota Šutalo. Nikad mi se ništa bolje u životu nije desilo. Ali i to posta dosadno; lupanje šerpama i sretni osmjesi nisu mogli ispuniti rupu u mojoj duši. Te polako počeh ponovo pisati. Nakupilo se dosta toga, ovaj put se ima i što reći.

Našao sebe

Najkomotnije se osjećam kad pišem scenarije, valjda mi ta forma odgovara. Sa prozom sam se patio, krenem pa ne znam stati, napišem deset stranica o šolji kave. I tako uredno pišem za ladicu, ko velim biću bolji čovjek ako napišem nešto vrijedno, sve dok to ne počne da škaklja i hoće vani. Pokažem nekim lokalnim i internacionalnim ljudima od slova i filma, a oni rekoše nije to loše, mora se to snimiti, napraviti nešto od toga.
Footprints in the Sand je jedan od projekata koji je trenutno u produkciji u Dohi, Qatar. Upoznao sam jednog producenta tamo koji bješe prijatelj. Na njegov prijedlog scenarij, čija radnja se prije dešavala u Čikagu, prepišem za Bliski istok.
Prvo sam razmislio a onda rekoh, što da ne. Zašto uvijek mora biti New York, Paris, London, rijetki znaju za Dohu, neka ljudi nešto novo nauče. U projekt su uključeni mnogi istaknuti filmski radnici: Srđan Vuletić kao režiser, francusko-palestinska Yasmine Al Massri, producent Hossama Elouan i Pirre Spengler kao specijalni savjetnik, samo da spomenem neke. Čak sam nekih osam mjeseci i živio u Dohi, radio na raznim produkcijama, snimio se i video spot za moje velike prijatelje, poznati bosanski bend Dubioza Kolektiv. Našla se i jahta za snimanje, američki, što bi rekli u Sarajevu.

Radi se i na jednoj seriji u San Diegu, i na dokumentarnom projektu sa jednako velikim slikarom i gospodinom Zoranom T. Živkovićem. U taj projekt je uključen i vrstan kamerman iz BiH Jan Beran, moj komšija ovdje u San Diegu. Piše se i novi scenarij sa Srđanom s radnim nazivom Milion Razloga, koji bi se trebao snimati u Sarajevu. Logično je da svaki umjetnik zavuče ruku u najdublji emotivni džep. Nama je to rat. Ja se nekako trudim da prekinem tu našu narativu i pišem o drugima.
Da ne bude samo da pišemo o „nama“ i „njima“. Tako sam napisao scenarij koji se dešava u Luandi, prijestolnici Angole. Ubrzo ću sa svojim egipatskim producentom ići u Durban na festival i film market, da vidim kako se taj projekt može pomaći prema nečemu...

A ma gdje otišao Sarajevo je uvijek tu, njemu se uvijek vraćam. Volio bih napisati nešto lijepo, zdravo i čisto o nama i Sarajevu, završava Dragan.

| VL | HB.org |