Malo o istraživanju porijekla općenito. Pošto ste ovdje većinom Hrvati, osvrnut ću se samo na Hrvate. ;)

Prije nego krenem nabrajati izvore po regijama, moram navesti najvažniji dokument za istraživanje prezimena Hrvata u BiH. Radi se u stvari o dva dokumenta, popisima katoličkog življa u Bosni Srebrenoj 1743. i 1768. godine. Ovi popisi donose imena i prezimena svih katoličkih glava domaćinstava. Sastavljeni su na osnovu popisa koji su župnici bili dužni predati tajnicima biskupa Dragićevića i Bogdanovića na njihovim pohodima bosanskim župama. Ove popise je pronašao Fra Dominik Mandić u vatikanskom arhivu u Rimu.

Njihova mana je da su pisani latinskom ortografijom(tako je Žepče napisano kao Xepçe), da sadrže greške nastale ili kod upisivanje u originalu ili kod Mandićevog prepisivanja, i da ne obuhvaćaju Trebinjsku biskupiju.

Dva popisa su prvi put izdana 1962. zajedno od strane samog Mandića.

Dominik Mandić
Chroati Catholici Bosnae Et Hercegovinae: In Descriptionibus Annis 1743 Et 1768 Exaratis
Chicago: Institutum Chroatorum Historicum
1962.

Luka Đaković je 1979. objavio samo popis iz 1743., kompjuterski analiziran na nekoliko osnova(preporučujem da svi zamislite na kakvoj opakoj Galaksiji sa jedno 64 kilbajtama RAMa je to obrađeno ). Nije izašao kao zasebna knjiga, već u seriji posebnih izdanja ANUBiH.

Luka Đaković
Prilozi za demografsku i onomastičku građu Bosne i Hercegovine : na osnovu popisa katoličkog stanovništva 1743. godine
Sarajevo : Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine
Građa, knjiga 23
1979.

1999. godine, oba popisa je ponovo objavio Dr. Milan Nosić, u zasebnim knjigama.

Milan Nosić i Magdalena Vidinić
Bosansko-hercegovačka hrvatska prezimena, tom 1 i 2
Rijeka : Hrvatsko filološko društvo
1999.


LIVNO

Livanjski Hrvati su relativno dobro obrađeni što se tiče porijekla. Dr. Mario Petrić iz Zemaljskog muzeja u Sarajevu je 1960. obavljao terenska istraživanja porijekla stanovništva koja su objavljena 1961. godine u Glasniku ZMuS. Petrić se većinom oslanjao na usmenu tradiciju, ali koristio je i Dragićević popis iz 1743. kojeg je imao u prijepisu prije no što ga je objavio Mandić. Koristio se i jednim popisom umrlih od kuge 1813. koje su načinili župnici livanjskih župa Gornje i Donje Polje.

Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu
Etnološka i folkloristička istraživanja u Livanjskom polju
Etnologija - nova serija, sveska XV-XVI
Sarajevo: Zemaljski muzej
1961.

Petar Džaja je 2000. objavio knjigu o Hrvatima Livanjskog polja, a podatke o stanovništvu većinom crpi iz Petrićevog rada. Dodao je nekih pojedinosti, a najvrijednije u njegovoj knjizi je da se osvrće na obitelji i rodove koji su između 1961-1991. iselili iz ili doselili u pojedina sela.

Petar Džaja
Hrvati-katolici livanjskoga kraja
Zagreb : Vikarijat Banjalučke biskupije
2000.

Tomislav Perković je u zadnjih desetak godina napravio najviše za rasvjetljivanje porijekla livanjskih Hrvata. Prva njegova knjiga, izašla 2003. godine, donosi prijepise svih preživjelih matica krštenih, umrlih i vjenčanih starih župa Gornje i Donje Polje. Radi se o periodu između 1771. i 1827. godine.

Tomislav Perković
Stanovništvo Livanjskog polja u 18. i 19. stoljeću
Livno : Matica Hrvatska
2003.

Perković planira objaviti i matice livanjskih župa nakon podjele 1828. godine. Trebalo bi izaći 5 knjiga, a za sad su izašle dvije.

Tomislav Perković
Livanjska katolička prezimena, tom 1 i 3
Livno : Matica Hrvatska
2007.

TOMISLAVGRAD

I općina Tomislavgrad je prilično dobro obrađena, ali za razliku od Livna, to je rezultat isključivo rada u zadnjih desetak godina. Prvi podaci o duvanjskom stanovništvu dolaze mnogo ranije, 1909. u knjizi "Hercegovina" Jevte Dedijera. Tu se uglavnom radi o usmenoj tradiciji o porijeklu Srba i nešto malo Hrvata na Duvanjskom polju koju je skupio i Dedijeru poslao duvanjski prota. Podaci imaju malo vrijednosti, jer su obojeni nacionalnom propagandom. Tako Dedijer tvrdi da su u Mandinom Selu nekad živjeli samo pravoslavni, a da su katolici doselili početkom XIX stoljeća. Tu priču lako pobija popis katolika 1743. godine, koji u Mandinom Selu nalazi 6 katoličkih domaćinstava sa 77 članova, i uključuje neke rodove koji i danas žive u selu.

Tek 2001. izlazi knjiga Ante Ivankovića koja se bavi duvanjskim (katoličkim) prezimenima. Ivanković se oslanja na gore navedene biskupske popise katolika, usmenu tradiciju, ali i matice duvanjskih župa nakon 1821.(starije su izgorjele) Ivanković pokušava dokučiti i etimologiju prezimena, što treba uzeti s dozom nepovjerenja jer je novinar po struci a ne lingvist.

Ante Ivanković
Duvanjska prezimena
Tomislavgrad : Naša ognjišta
2001.

Ivankovićev rad je u mnogome nadopunio fra Robert Jolić. On je puno podrobnije pregledao sve matice župa Seonica, Kongora i Bukovica u vremenu od 1821. do 1918. godine. Ovaj rad se većinom bavi demografskim podacima i kretanjima, ali ima i poglavlje o porijeklu rodova koje je fantastično obrađeno. Nažalost, Jolić se nije bavio rodovima s područja drugih duvanjskih župa, kao što su Roško Polje, sama župa Duvno ili Šujica. Jolićevi radovi inače zadovoljavaju najviše historiografske standarde. Za razliku od većine koji su se bavili istraživanjem porijekla kroz matice, fra Jolić je diplomirani teolog ali i doktor povijesti. Ova knjiga je u stvari njegov magistarski rad.

Robert Jolić
Život i smrt u Duvnu
Tomislavgrad : Naša ognjišta
2005.

KUPRES

Kupres je do 1780. bio kapelanija župe Skoplje. Počevši od te godine, držao je svoje matice. Grad Kupres je potpuno spaljen kao rezultat borbi između 1942. i 1943. U tim borbama spaljen je i župni ured, i u njemu sve matice od 1772. do 1942. Kopija matičnih knjiga počevši od 1882. je preživjela(u jednom od samostana...možda Fojnici), a postoje i matice župe Skoplje između 1740. i 1772. kada je ona obuhvaćala i Kupres. Najraniji rad koji se odnosio na porijeklo stanovništva Kupresa je knjiga Borivoja Milojevića koja je izašla u seriji "Naselja i poreklo stanovništva" SANU. Kao i Dedijerov rad, knjiga se zasniva na usmenoj predaji i obiluje raznim fantastičnim pričama. Milojević je često i prezimena zapisivao krivo, pa tako Jezidžići postaju Jozidžići, a muslimani Horozovići Orozi.

Borivoje Ž. Milojević
Kupreško, Vukovsko, Ravno i Glamočko polje
"Naselja i poreklo stanovništva", knjiga 13
Beograd : Srpska kraljevska akademija
1923.

Milojevićev rad nadopunjuje i u mnogočemu ispravlja nekih 50 godina kasnije Krunoslav Draganović. Njegova knjiga "Naselja i migracije na Kupresu" je u stvari dodatak monografiji Kupresa koju je objavio fra Miroslav Džaja 1970. godine. Draganović se služio biskupskim popisima iz 1743. i 1768., kao i maticama župe Skoplje prije nego što se Kupres odvojio kao posebna kapelanija i kasnije župa. Draganović je dosta podroban u svojoj analizi, ali starost knjige je svejedno očita. U zadnjih 40 godina, istraživanja u susjednim krajevima BiH ali i Hrvatske su nadopunila Draganovićeva istraživanja, bacila svjetlo na neke nove dokumente, i proširila naše znanje o kupreškim rodovima. Na žalost, nitko se od 1970. nije ozbiljno bavio temom porijekla kupreških Hrvata.

O. Miroslav Džaja
Sa Kupreške visoravni: monografija rodnog kraja
Kupres : Naklada župe Otinovci-Kupres
1970.

Ova knjiga je ponovo izdana 1994. godine.

O. Miroslav Džaja
Sa Kupreške visoravni: monografija rodnog kraja
Baško Polje : Župni ured Otinovci-Kupres
1994.

Pozdrav.

Zanima me prezime Pejanovic. Zahvalan sam za sve podatke.

Malo više informacije bi bilo poželjno.

Da nastavim.

POSUŠJE

Posušje je obrađeno nešto slabije od općina zapadno od njega. Velik dio matica iz XVIII i XIX stoljeća je izgorio, a ni područje općine nije do sad bilo predmetom nijedne opsežne studije.

Najbolje je obrađen sjeverni dio općine Posušje, tj. kraj poznat pod imenom Rakitno. O njemu je nešto pisao Dedijer u "Hercegovini," ali su nakon Drugog svjetskog rata napravljena puno bolja ispitivanja. Mario Petrić je 1982. objavio rad koji se bavi istraživanjem porijekla stanovništva Rakitna. Koristio je popise katolika 1743. i 1768., kao i narodnu tradiciju.

Mario Petrić
Površ i Rakitno - prilozi za proučavanje naselja i porijekla stanovništva Hercegovine
Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena, sv. 49
Zagreb : JAZU
1983.

Ova istraživanja je nadopunio Vlajko Palavestra slijedeće godine. Palavestra je osim Petrićevog djela koristio i sačuvane duvanjske matice, pošto je Rakitno u prošlosti pripadalo župi Duvno. Nažalost, matice postoje samo od 1821. godine, ali su opet bile jako korisne u rasvjetljivanju porijekla stanovništva ovog predjela. Istraživanja su objavljena u Glasniku Zemaljskog muzeja u Sarajevu.

Vlajko Palavestra
Porijeklo stanovništva Rakitna : prilog historijskoj demografiji zapadne Hercegovine
Etnologija - nova serija, sveska 39
Sarajevo: Zemaljski muzej
1984.

Što se tiče ostatka općine Posušje, za istraživanje porijekla stanovništva su naravno važni gore navedeni popisi katolika 1743. i 1768. S obzirom da su susjedni krajevi bolje istraženi od Posušja, mnogo informacija o pojedinim rodovima na području općine Posušje se mogu naći i u radovima o stanovništvu Duvna, Rakitna, Širokog Brijega, ali i susjednih krajeva Hrvatske. O tome pogledati više na kraju ovog pregleda literature. Nešto podataka o porijeklu stanovništva, kao i mnoštvo informacije o povijesti posuškog kraja općenito, mogu se naći u monografijama i knjigama koje se bave tim krajem.

Najranija od njih je knjiga znamenitog povjesničara Marka Vega koja je izašla prije gotovo 50 godina.

Marko Vego
Bekija kroz vijekove - Područje općina Grude i Posušje
Sarajevo : Narodni univerziteti Grude i Posušje
1964.

Prije desetak godina je izašla velika monografija posuškog kraja, s člancima od nekoliko autora uključujući već spomenutog fra Roberta Jolića.

Grupa autora
Ljetopis Posuški
Posušje : Matica Hrvatska
1998.

Konkretnije o temi stanovništva, drugi tom "Posuškog zbornika" sadrži poimenični popis stanovništva župe Posuški Gradac iz 1899. Autor tog članka je opet fra Robert.

Grupa autora
Posuški zbornik
Posušje : Matica Hrvatska
2002.

zanima me prezime Blaškan, poznajem dvije obitelji pod tim prezimenom, jedni su iz Bosne a drugi iz Cetinske krajine.

Ovi popisi katolika iz 1743 i 1768. su od krucijalne važnosti. Za nas BiH Hrvate od neprocjenjive vrijednosti. Ja nalazim svoje prezime u tim popisima i to točno tamo, otkud mi obiteljska predaja govori da smo.

Da li postoji elektronička forma ta dva popisa?

Pa dalo bi se napraviti. Ja sam prilično zauzet ovih dana drugim stvarima, ali ako ima zainteresiranih, mislim da bi se jedan popis dao prepisati za 2-3 dana intenzivnog rada.

evo ja cu to preuzet na svoja ledja ;)

bit ce kad bude :)

Ima ga na prostoru opcine Kakanj, te moguce jos negdje u srednjoj Bosni. Nosioci prezimena su po podatcima kojima raspolazem, nekada se prezivali Malbasic.

Pa nije uopće potrebno da jedna osoba sve sama radi. :)

Ja sad kontam da bi nekoliko ljudi moglo uzeti i prepisati po 5-6 župa u excel i da to uopće ne bi bilo puno truda.

Aha...iz Vukanovića. Milenko Filipović u knjizi "Visočka nahija" navodi Malbašić kao zajedničko prezime rodova Jakovića, Tunjića, Jelaščića i Nikića. Za Pejanoviće kaže da nije uspio otkriti kojeg su porijekla, ali ako Pejanovići imaju tradiciju da su i oni Malbašići, nema razloga sumnjati u to. S druge strane, čudno mi je prezime ovih Jelaščića jer je očito toponimičko. Jelaške su selo nekih 20 kilometara zračne linije od Vukanovića, ali su na neki način susjedno selo Vukanovićima jer ih dijeli samo nenaseljena Ravan-planina. Jelaške su u zadnjih 100 godina čisto muslimansko selo, ali samo nakon što je katolički zaseok Stojčići izdvojen kao posebno selo. No, o ovom malo kasnije.

Malbašiće u Vukanovićima bilježi biskup Pavo Dragićević na popisu katolika 1743. godine. Bilo ih je 15 osoba u domaćinstvu Ante Malbašića koji je po latinski zapisan kao "Antonius Maalbassich." Treba odmah spomenuti da dvostruko a nije uopće slučajno. Prezime Malbašić dolazi od riječi malbaša, koja u stvari glas mahalbaša. Mahalbaša je poglavar mahale ili manjeg dijela nekog mjesta. Pošto se "h" redovno gubi u lokalnom govoru, dobijamo prvo Ma'albašić pa onda Malbašić. Na slijedećem popisu iz 1768. ovog prezimena nema, što je još jedan primjer kako na ovim popisima prezimena misteriozno nestaju, čak i kad je jasno da je rod tada morao živjeti u selu. Što je najgore, nema ni jednog od novijih prezimena Malbašića, pa je teško znati o čemu je riječ. Vjerojatno su upisani pod nekim trećim prezimenom. Možda se radi o prezimenu Nosanović, jer se pojavljuje neki Ante Nosanović s 32 ukućana. To je možda onaj isti Ante Malbašić.

Malbašići se sigurno spominju i ranije, mada ne mogu precizno odrediti kada. Andrija Nikić u maticama župe Vareš nalazi 3 spomena prezimena Malbaša u najstarijoj knjizi matica krštenih. Ta knjiga pokriva period od 1643. do 1732. godine, ali na žalost Nikić ne donosi preciznije podatke. Ovo nas dovodi natrag na pitanje porijekla Malbašića.

Naime, nije jasno zašto bi jedan ogranak ovog roda nosio prezime Jelaščić. Prezime očito označava došljaka iz Jelaški, ali nije moguće da je samo jedan dio Malbašića došao iz Jelaška. Ili su došli svi ili nitko. Ako nije došao nitko, otkud onda to prezime? Objašnjenje bi moglo biti da su ih tako prozvali jer je njihova grana Malbašića po ženskoj liniji od neke žene iz Jelaška, ali opet bi trebalo dodatno istražiti da bi se ovo rasvijetlilo.

Sad se opet vraćamo na matice. Vukanovići i Jelaške su se nalazili u različitim župama još od XV-XVI stoljeća. Vukanovići spadaju pod župu Sutiska a Jelaške pod župu Vareš. Jesu li onda Malbaše koji se spominju u vareškim maticama došljaci u sam grad iz Vukanovića ili su možda iz Jelaška? Ovo pitanje nije moguće odgovoriti dok se ne digitaliziraju i obrade najstarije matice ovih župa(1643. za Vareš a 1641. za Sutisku).

Još da spomenem da u selu Brnaze kod Sinja postoje Malbaše, koji se prvi put spominju 1727. kad Grgur Malbašić iz Brnaza moli mletačkog providura da njemu i još nekim seljacima dodijeli nešto zemlje za ispašu. Iako je prezime ovog Grgura istovjetno prezimenu Malbašića iz Vukanovića, nije vjerojatno da su u kakvoj vezi. Sinjska krajina je naseljena izbjeglicama s dinarskog područja BiH a ne iz sjeverne Bosne.

I još jedna stvar(ova je zadnja, obećajem ). U ranom XVIII stoljeću se spominju Malbašići u Požegi u Slavoniji, koji su doselili iz okolice Đakova oko 1707. Nije isključeno da bi oni mogli biti porijeklom iz Vukanovića jer su upravo u taj dio Slavonije naseljene izbjeglice iz sjeverne Bosne nakon 1689. godine.

Evo kako je izgledala struktura katoličke crkve u BiH u vrijeme popisa iz 1743. godine. Treba imati na umu da su župe Gradac, Dubrave, Trebinja i Ravno pripadale Trebinjskoj biskupiji pa ih popis nije obuhvatio. To je naravno iz razloga da biskup Dragićević nije imao nadležnost nad tim župama.

http://img268.imageshack.us/img268/2153/zupe1741.png

Hvala na odgovoru Pavo B. Dodatna pitanja:

Koliko je prezime Pejanovic rasprostranjeno medu Hrvatima?

Koliki je omjer Srba/Hrvata sa tim prezimenom?

Moze li se o njemu govoriti kao pretezito ili iskljucivo hrvatsko prezime?


Hvala unaprijed.

Ovako.

U BiH je 1991. bilo oko 650 Pejanovića u raznim općinama.

U općinama Šekovići, Banovići, Gračanica, Han Pijesak, Kladanj, Maglaj, Nevesinje, i još nekim u istočnoj Bosni su Srbi

U općinama Brčko i Kakanj su Hrvati.

Hrvata je bilo oko 80.

U Hrvatskoj je 1948. bilo rijetko prezime. Bilo ih je samo 13 u čitavoj zemlji. Danas ih je više ali se većinom radi o doseljenicima iz Bosne.

Samo prezime je patronimičko. Pejan, Pejo su hipokoristici od imena Petar.

Pavo, da li daješ dozvolu da objavimo ovaj pojedinačni materijal na portalu, konkretno ovu sliku.

Ako je odgovor da, molim stavi trademark.
(Ukoliko imaš neku stranicu, stavi da ti i nju reklamiramo. )

Nema problema. :) Stavit ću URL stranice na kartu, a napravit ću još jednu za popis 1768. godine. Ja bih možda predložio da pričekaš dok ja i tko god još hoće završimo digitalizaciju ova dva popisa pa da staviš sve zajedno.

Izvrsno, još bolje.
Inače moja procjena je da će komplet imati nekoliko tisuća skidanja po godini, stoga stavi veliki URL. ;)
A materijal sam po sebi je zaista neprocjenjiv.

Evo ja sam počeo. Prepisao sam prve 2 župe s popisa 1743. Excel fajl je ispod. Ako ima zainteresiranih, javite se. Nije važno jeste li zainteresirani da prepišete jednu župu ili 20. Svejedno. Poslat ću vam popis preko PP-a.

Neki će sad sigurno pitati zašto ne stavim popis ovdje javno na forum. Odgovor je da se radi o motivaciji kontra lijenosti. Kad se završi prepisivanje, popis ću ionako pokloniti portalu da ga objavi. Stvar je da vjerujem da ako sad stavim fotografije knjige, forumaši će skinuti sebi i neće biti motivirani da prepisuju. Šta ćeš prepisivat popis kad ga već imaš?

Zato sam se odlučio za metodu podmićivanja. Tko želi prepisati, dobije popis odmah. Tko ne želi, dobije ga kad ga forumaši dobra srca prepišu.

Ja ću nastaviti s Livnom!
Popise imam.

Izvješće Fra Mate Delivića za Župu Sarajevo - 1737. godina.




Popis poimenice Dragičevića za mjesto Planina - Župa Sarajevo

lider, piši u excel.....

evo, Pavin excel nadopunjen za danasnje livanjske zupe

trazim taj popis za podrucje stara rijeka/ ljubija kod prijedora...

Župe Majdan i Dobrljin/Vodičevo. Za vrijeme Dubičkog rata 1787.-1791. je stanovništvo župe Vodičevo ili izbjeglo u Hrvatsku ili se povuklo u šumu prema Prijedoru. Sjedište župe je preneseno iz Vodičeva u Šurkovac kod Prijedora.