Ma poanta je da Hrvati trebaju prestati brinuti svetske brige i ne izazivati zemlje koje nam nisu napravile ni približno sranja koliko su mogle.

Možda bi se trebalo dogovoriti sa sobom za koji si pristup. Uglavnom kažeš da su Hrvati premekani i da ne znaju voditi državu (na drugoj temi malopre), a sad ti je ovo što većina sveta (načelno) osuđuje - pretvrd stav i izazivanje.
Moralna i deklarativna osuda svakog takvog čina ko god ga počinio nije izazivanje, to je normalna stvar.

Ne bi smjeli komentirati ni Messijeve golove Arsenalu. Mogli bi se Englezi naljutiti.

Za pristup prilagođen situaciji i ciljevima. Tursku ne treba izazivati jer nam ona nije neprijatelj, za sad, i ne treba ju pretvarati u neprijatelja. Treba biti tvrd tamo gdje se može, dakle u institucijama FBiH i BiH, a pogotovo s domaćim smradovima tipa cigo, Lijanović i slični.

Što se genocida tiče, ako sad krenemo po svijetu, svakoj značajnoj državi ćemo naći neki genocid za osudu. To nije naša stvar.

Inače, i Rusi su, ekonomski i politički, sve bolji s Turcima.

Apsolutno se slažem s tobom.
Ali politika je kurva i BiH političari mogu lakše progurat akvu inicijativu od recimo RH ili Srbije.
Mi smo s njima u Natu + nismo neki jaki faktor, a oni najborjnija vojska ljudstvom, mislim čak i ispred SADa.
Mi bi tu napravali nepotrebni sukob, iako suosječam s Armencima, u kojem ništa ne dobivamo.
U BiH je čak poželjno da se tako nešto osudi jer bi to bila zajednička odluka sva tri naroda, pa barem da se oko nečeg dogovore.
Inače kako u Srbiji i vi vješto odbijate "razmišljat" o ovom problemu kao i mi ili čete osudit.
Ak ste mogli sebe same, kud ne bi Turke?

Jel vam se to u Hercegovini gasi struja pa skljoca internet.

Vrlo dobro, još neka se nešto slično progura židovskim i armenskim lobiranjem u parlamentu SADa i eto Turske u izolaciji i gubitku svake vanjskopolitičke moći koju je dosad imala .

Od ovih 4 koji su glasali za opciju "NE" u šteku cigara se kladim da je jedno od njih gospođica Emt

A istovremeno, utuši forum sa srpskim đenosajdom

Kakvu si Turci jamu kopaju sa ovim negiranjem genocida i prijeteci svima koji ga priznaju

nisu ni svjesni

bravo erdogan samo naprjed XD

Turci jesu pocinili genocid nad Armencima 1920-tih.

ima toga puno


Armenski genocid

Armenski genocid je skupno ime za dva događaja u kojima su Turci na teritoriju Turske pobili i raselili velik broj Armenaca, čime je na tom području nestao zapadni armenski jezik.
Sadržaj
[sakrij]

1 Prvi pokolj Armenaca
2 Drugi pokolj Armenaca
3 Spomen-park u Erevanu
4 Obilježavanje
5 Vidi još
6 Vanjske poveznice

Prvi pokolj Armenaca [uredi]
Plakat s kartom armenskog genocida. Snimljeno u Armenskoj četvrti u Jeruzalemu, 2006.
1915
Rafael de Nogales Méndez (1879.-1936.), venezuelanski časnik koji je služio u turskoj vojsci, u svojoj je knjizi "Cuatro años bajo la media luna" napisao je detaljan prikaz pokolja.

1890. je u Osmanskom Carstvu živjelo 2,5 milijuna Armenaca, od kojih su većina bili vjernici Armenske katoličke Crkve odnosno Armenske apostolske Crkve. Rusija je Armence podupirala u njihovim zahtjevima za autonomijom jer je željela oslabiti Osmansko Carstvo. Iako je autonomaški pokret brzo rastao, sultan Abdul Hamid II. je odlučio zadržati vlast nad tim područjem.

Otomanska je vlada potakla protuarmenske osjećaje kod Kurda, susjeda Armenaca, pa su Armenci zbog toga i zbog povišenja poreza podigli ustanak. Osmanska vojska i kurdske paravojne snage pobile su 1894. na tisuće Armenaca i spalile mnogo sela. Dvije godine kasnije su armenski revolucionari zauzeli Osmansku banku (tur. Osmanlı Bankası, odnosno Bank-ı Osmanî-i Şahane) u Carigradu da bi privukli pažnju međunarodne javnosti. Odredi muslimanskih Turaka zatim su pobili 50.000 Armenaca. Stupanj upletenosti otomanske vlade u te odrede nije dobro poznat i predmet je rasprave.
Drugi pokolj Armenaca [uredi]

Rusija i Turska su ušle u I. svjetski rat kao neprijatelji. Turci su Armence smatrali ruskom petom kolonom. U veljači 1915. svih 60.000 mobiliziranih armenskih vojnika zatvoreno je u radne logore i poslije ubijeno. Armence u blizini fronta (slična je sudbina zadesila i ljude daleko od crte bojišnice) potjerali su da pješače prema negostoljubivim pustinjskim krajevima Sirije i Mezopotamije, a 24. travnja su u Istanbulu i drugim velikim turskim gradovima uhićeni i pobijeni armenski intelektualci.

Ukupno je tako izginulo oko milijun i pol ljudi, dok se preživjeli nakon rata nisu mogli vratiti kući, pa su se iselili u ruski dio Armenije ili Zapadnu Europu, Sjevernu Ameriku i Australiju.

Te rane nisu posve zacijelile i još utječu na odnose između između Armenije i Turske. Armenija tvrdi da su ti događaji bili planirani i da ih se može nazvati samo genocidom. Taj je stav 1985. i 1986. zauzeo i UN, a godinu dana kasnije i Europski parlament. S druge strane, Turska i dalje tvrdi da to nije bio genocid i da su samo neki zapovjednici "otišli malo predaleko". Neke su armenske organizacije (npr. ASALA) u drugoj polovici 20. stoljeća terorističkim napadima neuspješno pokušale natjerati Tursku da promijeni stav.

Jasno je da je međunarodna zajednica znala za te događaje, a nije reagirala drukčije (osim američkog veleposlanika) nego mlakim protestima veleposlanika. Postoji i priča o tome da je Hitler u pripremama za "konačno rješenje židovskoga pitanja" izjavio: "Tko danas više spominje istrijebljenje Armenaca?"
Spomen-park u Erevanu [uredi]

Kad se 1965. obilježavala 50. godišnjica genocida, javila se zamisao o postavljanju spomenika, koji je po nacrtima arhitekata Kalašjana i Mkrtčjana dvije godine kasnije postavljen na brdu Cicernakaberd nad klancem rijeke Hrazdan. Obelisk visok 44 metra simbolizira preporod Armenaca, a 12 blokova postavljenih u krug predstavlja 12 izgubljenih pokrajina na području današnje Turske. Unutar tog kruga gori vječna vatra. Od spomenika vodi park sa zidom dugim 100 metara na kojem pišu imena krajeva za koje se zna da su se u njima vršili pokolji. Na kraju tog parka je 1995. otvoren mali muzej s osnovnim podatcima o događajima, kao i fotografijama njemačkih fotografa (turskih saveznika u 1. svjetskom ratu) i publikacija o genocidu na raznim jezicima. Pokraj muzeja je prostor gdje strani državnici sade spomen-drveće.
Obilježavanje [uredi]

Armenci svake godine obilježavaju dan genocida brojnim manifestacijama. Godinama pokušavaju navesti Tursku na priznavanje ovog događaja. Primjerice, za 90. obljetnicu 2005. godine, na Armenskim TV kanalima moglo se vidjeti kako su u glavnom gradu, Erevanu, stotine tisuća ljudi obišle memorijal te su oko vječne vatre postavili zid napravljen od cvijeća, slažući cvjetove, visok preko metar i dugačak možda stotinjak metara... Istovremeno, u Los Angelesu, gdje živi velik broj Armenaca, u kolonama su protestirali uz transparente.

Britanski izvori govore o mogućih milijun žrtava, dok s druge strane, turski povjesničari govore o "nekoliko stotina tisuća" koji su stradali "u građanskom ratu u kojem je bilo žrtava na obje strane".
Studenti s transparentima na kojima piše: "Da je Hitler počinio Genocid nad Armencima, o tome svijet ne bi šutio" Lokacija: Stepanakert, Gorski Karabah, 2005.

Artsah, kako ga zovu armenci, odnosno Karabah, kako je poznat ostatku svijeta, priča je za sebe. Ovaj dan 2005. obilježen je kolonama koje su na memorijalu postavljale cvijeće.
Studenti polažu cvijeće na tenk iz posljednjeg ratnog sukoba, kao zalog mira. Lokacija: Sushi, Gorski Karabah.

Izvaci iz razgovora s rektoricom sveučilišta Maštrop Maštoc, Donara Sergejevnom:

Kažite mi, zašto vam je važno priznavanje genocida?

- Zašto je Židovima bilo bitno priznanje njihovoga genocida? Mi samo želimo da se prizna povijesna istina. Ovo priznanje više znači turskom narodu nego nama, jer njemački je narod krenuo naprijed nakon što je priznao što je fašistički režim učinio. Mi, Armenci, želimo dobrosusjedske odnose s Turskom, želimo normalno živjeti i trgovati, ali to će biti moguće tek onda kada patnje našeg naroda budu priznate...

UCIO JE stari Hico od najboljih koljaca

Our strength is our quickness and our brutality. Genghis Khan had millions of women and children hunted down and killed, deliberately and with a gay heart. History sees in him only the great founder of States. What the weak Western European civilization alleges about me, does not matter. I have given the order—and will have everyone shot who utters but one word of criticism—that the aim of this war does not consist in reaching certain designated [geographical] lines, but in the enemies' physical elimination. Thus, for the time being only in the east, I put ready my Death's Head units, with the order to kill without pity or mercy all men, women, and children of the Polish race or language. Only thus will we gain the living space that we need. Who still talks nowadays of the extermination of the Armenians?

Sram vas bilo takve matere .

nek sad to vice po svijetu di god doso da se obruka malo XD

gledam tog ERdogana sad na tvu covjek prijeti Francuzima sve u 16.

nadutost ga je uz mrznju prema krscanima toliko zasljepila da si je zamislio da je neki novi Aleksandar ili Julije Cezar a ne shvaca da je jedno obicno brdansko siroce.. cija ce se super mocna drzava uskoro raspast zapocetak na dvije Tursku i Kurdistan

Sviraju kurcu Jermeni...

Zabili Turcima noz u ledja kad su bili na koljenima, palili turska sela, vrsili masakre, ratovali na strani turskih neprijatelja... treba da su srecni sto su ih Turci samo na manju ekskurziju poslali.

Da su hteli da izvrse genocid ne bi ih bilo danas.

To mogu Srbi i Hrvati i za vas reći. Držali ste leđa turskom okupatoru u tim krajevima.

kad se Sandžaklija kurči to je smjehotresno, pa vas su Srbi već 6 puta slali na razne ekskurzije, čini mi se da bi sljedeći put moglo biti i zadnji.

Ne znam na osnovu cega zakljuci da se kurcim ?

Mozes li da mi nabrojis tih ''6 ekskurzija'' ?

Mi smo ovaj region kontrolisali 450 godina sve do 1912. Nakon toga jedina dva rata koja su zahvatila Sandzak su Dva Svjetska rata. Oba prezivjeli a prezivjecemo i Treci.

Ali ne sekiraj se ti za nas, ionako je Bosna prioritet.

Ako je behaja prioritet di di bio ti kad je bilo najteže?Sto kakav ustanaka ne digoste 92?Koliko volite seher sad, da ste ga pola voljeli onda, znaš koliko bi nam značilo?

Ja, ko dijete, u Sandzaku, otac u Bosni, na ratistu.



Zato sto bi to bilo cisto samoubistvo.



Slazem se, mogli smo mnogo vise da ucinimo.

Pa kako se Dodik ne boji samoubistva? Nije valjda da I sad strahujete od srba?Trazite ocijepljenje, pripajanje bosni, svaki put kad Dodik digne glas, vi Budite jos glasniji.Ko vam sto moze?