Kako vam je ovo promaknulo:

http://www.sarajevo-x.com/bih/sarajevo/ ... /111025040

Važi !

Ti nam skuhaš poslije kafu .

Šta ste se odmah nakvočkale

Evo sad jedan pozitivan na istu temu:

U predstavi koja poručuje da je veći problem čvarak na tezgi nego svinja na vlasti.

Uoči najvećeg katoličkog praznika
Festival "Kao nekad pred Božić 2011." u Sarajevu 7. decembra
Festival božićnih pjesama, narodnih igara i običaja "Kao nekad pred Božić 2011." i ove će godine biti održan kao najava najvećeg katoličkog praznika, 7. decembra u Bosanskom kulturnom centru u Sarajevu.Njegovo 12. ovogodišnje izdanje donosi iznimno bogat program s nizom izvođača iz svih regija BiH, kao i gostima iz Hrvatske i Srbije.

Autor Festivala Marijo Pejić istaknuo je na današnjoj konferenciji za medije u Sarajevu da je Festival već postao tradicionalan u Sarajevu, kao izuzetno značajna priča za očuvanje i njegovanje multikulturalnosti i multinacionalnosti ovog grada."Program će predstaviti brojne božićne običaje, narodne igre i pjesme iz svih dijelova BiH, ali i regije. Cilj Festivala je predstaviti Božić ne samo kao vjerski, već i kao građanski i državni blagdan, odnosno njegov kulturološki aspekt", istaknuo je on.

Spisak izvođača je obiman, a mogu se izdvojiti Zorica Kondža, Ivo Pattiera, Matko Jelavić, Rajko Dujmić, Jakša Jurjević, Savez amaterski kazališta Slavonije i Baranje, Klapa "Narenta" Mostar, Dječija baletna skupina "Libertas" Sarajevo, tamburaška skupina "Kristali" Županja, Hercegovački bećari, Subotički tamburaški kvartet i ženska klapa "Neviste" Imotski.

Navijači želje psovali mater ustašku Ivanu Sesaru, igraču sarajeva na bajramskom turniru u sarajevu

bice super ti ducani samo cemu taj svemirski izgled

ko zvjezdane staze sta je to hehehe

U posljednja dva dana: Sarajevo najzagađeniji grad u Evropi


Izvor vijesti: http://www.24sata.info/vijesti/bosna-i- ... z1kMkngxoZ


(24SI) - Sarajevo je u posljednja dva dana, prema vrijednostima prašine i sumpor-dioksida u vazduhu, bio najzagađeniji grad u Evropi.


U gradu je u nedjelju veče, 22. januara, izmjereno više od 500 mikrograma po kubnom metru prašine i oko 130 mikrograma sumpor-dioksida, a situacija nije bila mnogo bolja ni juče, kada je izmjereno 400 mikrograma prašine i oko 90 mikrograma sumpor-dioksida po kubnom metru.

Prema riječima Martina Taisa, iz Hidrometeorološkog zavoda Federacije BiH, ovakva situacija neće bitnije biti promijenjena ukoliko narednih dana ne bude padavina ili vjetra koji će oduvati smog iz sarajevske kotline.

Tais je za sarajevsko "Oslobođenje" naveo da su glavni zagađivači vazduha vozila, kojih u Sarajevu ima više od 140 000, te korištenje uglja u sezoni grijanja, javlja Srna.

Zbog rasta cijena gasa, koji je ekološki najčistiji energent, u Sarajevu je ponovo porasla potrošnja uglja za grijanje, što znatno negativno utiče na kvalitet vazduha.

Izvor vijesti: http://www.24sata.info/vijesti/bosna-i- ... z1kMk4lOCM

Sarajlije u loncu s poklopcem

Kad nema vjetrova, sve štetno što se emituje u Sarajevu – ostaje u Sarajevu. Zato se kvalitet rada nadležnih organa najbolje vidi u vazduhu, ili, bolje rečeno – ne vidi se od vazduha!

Trebalo je da pretprošle srijede puhne samo malo jači vjetar pa da uposlenici u nadležnim, uglavnom kantonalni institucijama odahnu, a Sarajlije zaborave da je po izmjerenim količinama sumpor dioksida (130, odnosno 90 mikrograma po kubnom metru zraka) i prašine (500, odnosno 400 mikrograma) njihov grad 22. i 23. januara bio najzagađeniji u Evropi. Dva mjeseca ranije (22. novembra) uopšte nije objavljeno da je Sarajevo bilo također najzagađenije u Evropi, odnosno čak deset puta zagađenije od najprljavijih gradova u Srbiji i Hrvatskoj, ili pak od Pariza, Madrida i Praga.

Zašto se to dešava i je li priroda u Sarajevu definitivno izgubila bitku s čovjekom?

SMRTNI GRIJEHOVI – Prirodne predispozicije Sarajeva za ovakvu ekološku sliku Martin Tais, jedan od zaista rijetkih stručnjaka u BiH koji se bavi ovom oblašću, objašnjava sljedećim riječima:

“Svi mi zaboravljamo da je Sarajevo na 500 metara nadmorske visine, a u Wikipediji piše da je 500 metara visina planine. Laički govoreći, Sarajevo je, dakle, planinska kotlina okružena visokim brdima. Kad je hladno i kad se stvaraju temperaturne inverzije, grad dobija jezera hladnog zraka koja su u sarajevskoj kotlini visoka 300 metara. To znači da je na 800 metara čisto i lijepo, a u isto vrijeme Sarajevo je najzagađeniji grad u Evropi. Najjednostavnije rečeno, Sarajlije žive u loncu koji, kad nema vjetrova, ima prirodni poklopac. Konkretno, kad nema vjetrova, sve štetno što se emituje u Sarajevu – ostaje u Sarajevu.”

Teško ćete naići na Sarajliju koji se neće zakleti da su neboderi prvi na listi smrtnih grijehova što ih je čovjek počinio bogomdanim uslovima življenja u dolini našeg sna. Na slikovit način to potvrđuje i uvaženi sagovornik Dana:

“Što se nebodera tiče, Sarajevu lijeka nema. Potkraj šezdesetih godina, kad se gradila Grbavica, mi smo u Hidrometeorološkom zavodu BiH upozoravali da u kotlini ne treba praviti takve prepreke, nego da treba ostavljati koridore za nesmetano kretanje zraka. Naime, kad je stabilna situacija, hladniji zrak sa Jahorine i Pala dolinom Miljacke spušta se u grad brzinom i pet, šest metara u sekundi i da nema prepreka, da su napravljeni koridori, on bi uspio da očisti Sarajevo. Sada, međutim, dođe do Baščaršije, nekako dobaci do Marindvora, ponekad i do Malte i tu napravi turbulenciju”, kaže Tais i pojašnjava:

SAMO DO MALTE – “Taj čisti zrak s Jahorine danas se donekle može osjetiti samo uz Miljacku, čak uspijeva očistiti Baščaršiju, a dalje sve slabije. Kad je vremenska situacija stabilna, laički – kad nema vjetra – u toku noći, od devetnaest sati pa kasnije hladniji zrak se spušta niz Miljacku, dođe, dakle, negdje do Malte i tu se zadržava. U toku dana, kad se zagrije, taj isti zrak se silom prirodnih zakona vraća ka Baščaršiji. Ako je to brzina od dva kilometra u sekundi, to vam je sedam kilometara na sat. Tako Sarajevo sumpor-dioksidom zagađuje samo sebe, a dodatni problem je to što je Kakanj na sjeverozapadu, odakle nam dolazi većina vjetrova i donosi zagađenje iz Termoelektrane. Tako zimi ponekad imamo više od hiljadu mikrograma sumpor dioksida, a zna se desiti da čak i ljeti imamo više od 400 mikrograma.”

NA ČELU NESLAVNE LISTE – Slatki kolač vlasti u današnjem Sarajevu podijeljen je između Kantona, Grada i deset općina, a ekološko parče je u kantonalnoj nadležnosti. Opšte je mišljenje da ovaj kanton ima najbolja normativna rješenja u zemlji, a otprije se zna da je u glavnom gradu u funkciji pet automatskih stanica i tri za ručno mjerenje svih relevantnih elemenata stepena aerozagađenosti, čiji su podaci u svakom trenutku dostupni na službenim web portalima više zvaničnih organa i ustanova. Zašto se onda događa da Sarajevo tako često bude na čelu neslavne liste najprljavijih gradova Evrope?

Odgovor na ovo slojevito pitanje Zijada Krvavac, pomoćnica kantonalnog ministra za zaštitu okoliša, počinje podsjećanjem da je oblast okoliša u Daytonu podijeljena na entitete, s tim što je Federacija dijeli i s kantonima. Za nju je, dakle, prvi ključni problem normativne prirode. Šta u takvim okolnostima KS može uraditi na svojoj teritoriji?

“Kanton je dužan poštovati normativnu hijerarhiju, ali u određenim oblastima, kao što je zaštita zraka, može donositi propise koji neke uslove mogu strožije postaviti. Sarajevo ima svoje specifičnosti. Prije svega tu je kotlinski položaj grada, što bitno utiče na zadržavanje zagađujućih supstanci pri samom tlu, pogotovo u zimskom periodu u uslovima pojačane produkcije toplotne energije”, kaže za Dane Zijada Krvavac.

METEOROLOŠKI OVISNIK – Prema njezin riječima, povećani su rezultati aerozagađenja čak i u ljetnom periodu, što upućuje na to da emisija izduvnih gasova iz motornih vozila dominantno utiče na aerozagađenje, za razliku od stanja u drugim kritičnim gradovima, kao što su Zenica i Tuzla, gdje veliki industrijski pogoni bitno utiču na aerozagađenje, samim tim i na okoliš u cjelini.

“Kvalitetom zraka mora se upravljati. Na primjeru Sarajeva to znači da postoje uslovi sa stanovišta položaja, topografije, hidrometeoroloških prilika i ostalog. U takvim okolnostima osnovni zadatak svih u lancu onih koji učestvuju u ovom poslu i nose odgovornost za okolišnu politiku jeste smanjivanje emisije štetnih materija u zrak, tako da grad ne bude toliko ovisan o meteorološkim prilikama”, kaže Zijada Krvavac.

Mnogi će se složiti da je zastrašujuća ekološka slika glavnog grada samo jedna od posljedica ukupnog ekonomskog i socijalnog stanja u državi. Na primjeru motornih vozila to se ogleda u podatku da ih Sarajevo ima oko 140.000, što je neusporedivo s kapacitetom saobraćajnica i mogućnosti urbane infrastrukture da ih prihvati. Što je još gore, to su vrlo često tehnički neispravna vozila, a tačku na i u ovom slučaju predstavlja ponovno odobrenje slobodnog uvoza vozila starijih od sedam godina, tako da su Sarajevo i cijela BiH danas evropski auto-otpad.

Problem je jednostavan i sadržan je u propisima koji regulišu rad stanica tehničkog pregleda, kojih u Sarajevu ima 24. U svim drugim zemljama, naime, ukoliko je mjerenje izduvnih gasova prilikom tehničkog pregleda obaveza, neispravno vozilo ne može u saobraćaj. To je logično, ali kod nas ta logika ne važi. Jer, bez obzira na to kakvi su, rezultati mjerenja izduvnih gasova pri tehničkom pregledu motornih vozila nisu eliminatorni. Drugim riječima, stari auto može biti pravi vulkan otrovnog crnog dima, što neće smetati da njegov vlasnik dobije potvrdu o tehničkoj ispravnosti. A sve to, kako je propisala Federacija, radi stimulacije domaće proizvodnje (čitaj: legalizacije korištenja lošeg goriva iz ruske Rafinerije Bosanski Brod).

Nešto bi mogla učiniti saobraćajna policija, koja sumnjivo vozilo može poslati na vanredan tehnički pregled. Ukoliko, međutim, snalažljivi vlasnik donese potvrdu da je njegov ćiro tehnički ispravan, cijenu pregleda plaća Kantonalni MUP. Zato saobraćajci radije okrenu glavu i, radi svog zdravlja, zatvore usta.

BAŠ CRNI ĆUMUR – Sljedeći na listi krivaca za sve izrazitiju ekološku katastrofu glavnog grada su dimnjaci, kako oni čije peći zagrijavaju nebodere i čitava naselja, tako i oni koji u kotlinu izbacuju dim iz običnog šporeta. Među izvorima toplotne energije, naime, najmanje je onih koji koriste prirodni plin, koji je upravo radi sprečavanja današnjeg stanja doveden u Sarajeva prije nekih tri i po decenije. Tadašnji propisi u Sarajevu zabranjivali su privredi i domaćinstvima korištenje uglja osim onog iz Kreke i Banovića, jer su svi drugi sadržavali mnogo više sumpora od ekološki prihvatljivih količina.

Međutim, danas se potrošači masovno odriču sve skupljeg prirodnog plina i okreću jeftinijim izvorima energije bez obzira na njihovu štetnost po zdravlje. Zijada Krvavac kaže:

“U Sarajevu se masovno koriste ugljevi koji imaju više od dozvoljenih 2 posto sumpora, bez obzira što Tržišna i Ekološka inspekcija na terenu od svih prodavaca traže laboratorijske analize kojima se dokazuje o kojim se vrstama ugljeva radi i koji je njihov procenat sumpora. Dodatni problem je to što se ugalj iz rudnika Breza, Zenica i Kakanj, čija je prodaja zabranjena u sarajevskim skladištima, kamionima dovoze direktno iz rudnika, čime je mogućnost kontrole svedena na minimum. Rezultat svega je trend povećanja sumpor-dioksida naročito nakon 2007. godine.”

Tako Sarajlije smanjuju troškove grijanja, ali povećavaju troškove liječenja i skraćuju vrijeme putovanja na Bare i Vlakovo.

Zato naša sagovornica frapantnim smatra podatak da se ekologijom u BiH na više od 100.000 stanovnika bavi samo jedan plaćeni čovjek pa zaključuje:

“U tom je pogledu čak i Kosovo ispred nas, a mi, kao, hoćemo u Evropu. Ne može se socijalna politika voditi na štetu zaštite okoliša. Koliko god je važno da privreda radi, da ljudi imaju posao, isto toliko je važno da ti pogoni ispunjavanju tehničke i tehnološke standarde koji čuvaju okoliš.”

Ima li onda pomoći Sarajevu i Sarajlijama?

SPAS U MAGLI – Martin Tais kaže da ima, iako se slaže da je priroda u glavnom gradu izgubila bitku s čovjekom. Pa obrazlaže:

“Prirodno strujanje u vidu lokalnih vjetrova onemogućeno je za sva vremena. Decenijama se Sarajevo gradilo protiv prirode, koja mu to sada vraća. Međutim, u Sarajevu je bilo magli i kad nije bilo nijedne zgrade, ali tada nije bilo smoga. Sada je kod nas u magli šesto mikrograma prašine po kubiku zraka, a u Londonu 30. Englezi su svoju maglu očistili. Prije rata mi smo bili zagađeniji pa je zabranjeno korištenje pojedinih vrsta uglja. Sada se loše vrste ugljeva sve više vraćaju u upotrebu, iako postoji odluka da se ne smije ložiti ugalj koji ima više od dva posto sumpora. Kako ko će kontrolisati tolike legalne i ilegalne snabdjevače ugljem? Inspekcija! Pa Sarajevo ima samo tri ulaza u grad i to se može kontrolisati. Kad ti nekoga kazniš dva, tri puta, neće on više dovoziti takav ugalj. Sarajevo inače ima dobro propise u ovoj oblasti, ali njih treba provoditi.”

A motorna vozila i gorivo?

BRŽE KROZ GRAD – “Gorivo nije problem, to je više politička stvar. Kad bi sva motorna vozila u BiH koristila samo dizel gorivo, ukupna količina sumpora bi bila samo dva posto od onoga što emituju termoelektrane. Dakle, što se automobila tiče, osnovni problem je čađ. Može se ograničiti količina sumpora u gorivu, ali nije to osnovni problem. Problem su stara vozila i neispravni uređaji za sagorijevanje goriva. Sarajevo je automobilski otpad Evrope. No, čak i da nije, automobili bi u ovakvim uslovima bili veliki problem. Zato je rješenje ubrzavanje saobraćaja kroz grad. Na zdravlje treba preventivno djelovati i zato se treba vratiti na stare projekte, kakav je izgradnja tunela ispod Baščaršije da se spoji s onim na Ciglanama. Zašto je gradski autoput bitan? Evo, sada vam od Baščaršije do Ilidže treba čitav sat, a autoputom, kad bi ga bilo, samo 15 minuta. Time bi se emisija štetnih materija automatski smanjila četiri puta i četiri puta poboljšao kvalitet zraka. Gdje god je to moguće zato treba graditi longitudinale i transverzale, po svaku cijenu skraćivati vrijeme kretanja vozila kroz grad. Neki projekti za to već postoje, ali su stali jer je neko na trasi sagradio kuću. Ko je to dozvolio!? I koji to pojedinac može biti jači od interesa svih ostalih stanovnika Sarajeva”, kaže Tais i skreće pažnju na još jedan podatak.

Naime, Svjetska zdravstvena organizacija je 2011. objavila izvještaj o zagađenosti prašinom za 180 najugroženijih gradova. Sarajevo je na toj listi jedanaesto odzada. Iza Sarajeva su samo neki pustinjski gradovi, gdje je tolika koncentracija prašine normalna. Ispod 169. mjesta nema nijednog industrijskog grada, iako Sarajevo uopšte ni ne spada među takve!

Kapitalni projekti jesu skupi, ali ljudsko zdravlje jednostavno nema cijenu i tom činjenicom sve počinje. I sve završava.