Uzmite si vremena da se prisjetite. Jer mozak je vezan uz jedan fenomen zaštite vlasnika, pa neugodne scene "zaboravi".

Nešto turbo ludo, ludo i neobično.

Zašto nam ne izneseš neku svoju ludost?

Uh...nije za javnost.

Bem ti žensku inteligenciju. To se kaže, nije se meni dogodilo ali mogu ispričati što se dogodilo mojoj dobroj prijateljici.

Ne smijem prvi.

Te ludosti su uglavnom vezane za tešku bruku, jel?

Pa i nisu. Malo tko i zna za njih. Nemam sad vremena, ispričam poslije što se dogodilo mom najboljem prijatelju.

Najveća ludost: To što sam onako mlad uzeo pušku i otišao u rat!

1999. kao mali sam na noge u hrvatskom dresu prešao s zapadnog u istočni Mostar, tada je bila neka skela ili tako nešto slično. još pamtim kako je čača na mene galamio kada smo došli kući, kao klinjo nisam se mogao odvojiti od kockastog dresa, bila je euforija zbog uspjeha u Francuskoj.

Najveća ludost ? Skijanje na stazi bez zaštitne ograde ko dijete kada nisam još imao pojma skijati zamalo sam pao u provaliju, sva sreča bio brat tamo pa me povukao .

Pff... kao klinac sam živio pored industrijske rudničke pruge gdje su dakako redovito prometovale teretne kompozicije.
Kada se sada sjetim kako smo se mi tu igrali, kačili na vagone, podvlačili pod njih (često ne znajući kada će krenuti) hodali po jednoj tračnici nasuprot jurećeg vlaka, penjanja na vagone u pokretu... čisto mi se sada kosa na glavi digne i ne mogu vjerovati da nas pola nije ostalo invelidi bez ruku i nogu... mada je i bilo par tragedija ali one su se nekako uvijek dešavale nekim drugima.


Nekadašnji Playground... jbg, znate kako je... Bosna, sirotinja... nismo imali Diznilend...

Ima toga,može se knjiga napisati.
Jedno od najluđih je definitivno bilo tamo početkom devedestih kada se JNA stacioniranala na Humu.
Nas 5 dječačića od nekih 10-15 godina smo otišli da vidimo šta to ima gore.
Već smo se bili dobro približili kad kaže brko STOJ!RUKE U VIS!
Uhapšeni smo
Prebacuju nas u komandu,u Sjeverni Logor helikopterom!
Iako smo uhapšeni,mi smo u transu,letimo u helikopteru,iznad grada.
U komandi opširno ispitivanje,tko nas je poslao,za koga 'snimamo',gdje nam rade roditelji...
Mene su najviše ispitivali,najverovatnije zbog toga što sam rekao da sam rođen u Ljubuškom
Trajalo je to nekih sat vremena i onda su nam pozvali roditelje da nas 'izbave'.
A ta scena,kad mi je došla majka,počela me je odmah udarati i nije prestajala putem kući.
Tada sam jedno shvatio,JNA je komedija u odnosu na moju staru.

Najluđa stvar...vjerovatno kad sam u crvenoj trenerci išla s mamom po drva u ratu, pa su nas snajperom gađali.

Vezano uz moj prvi komentar pri otvaranju teme.

Istina je da mozak ima zaštitini mehanizam obrane i "zaboravi" sve neugodne situacije. Obična zaštita da čovjek ostane razuman, da ne poludi. Zato se nekad vrlo teško sjetiti svih ludosti, bez obzira bile sramotne ili životno opasne.

U srednjoj školi sam vodio Dnevnik nekoliko mjeseci pa mi to dosadilo, i spremio Dnevnik na jedno tajno mjesto da ga druge osobe ne nađu. Pri restauriranju stana nađem taj Dnevnik puno, puno godina poslije.

I čovjek za sebe mislio da je bio anđeo u školi, uzoran, uredan, miran i sve ostalo. Ali vidi vraga, Dnevnik govori upravo drugačije i suprotno.
I najzanimljivije je da se čovjek sjeća mase sitnica iz srednje škole, ali tih neugodnih situacija teško da nije bilo tog Dnevnika.

Nada, potpuno "zaboravljene" situacije.

No, nisu za opisivanje ovdje, jer nisu neke ekstremne ludosti. Samo kažem da se treba dobro napregnuti pa izvući takve scene.

Ja se inače klonim ovog podforuma jer rijetko vidim što pametno , ali sam se morao javiti. 14 poruka, i nitko nije ništa stvarno ludo napravio? Da bar netko od muških kaže "oženio sam se."

Ej, a ja samo da počnem s pričama s fakulteta. Bacio praznu bačvu piva kroz prozor s drugog kata, skoro mjesec dana taslačio dvije cimerice a da nisu skontale, donio roštilj u predavaonicu na fakultetu i pravio ćevape u zadnjem redu dok je profesor predavao, zazidao jaranu vrata od spavaće sobe tako da je na kraju hodnika bio samo zid, srušio trudnu ženu na pod igrajući ragbi u studentskoj menzi...

Vi drugi konda niste Bosanci. ;)

Pa mislio sam ja, ali kad sam razmislio - to je glupo a ne ludo...

Jednu Novu godinu sjeo u auto nakon proslave sa svojom ekipom iz Zenice da idemo popit kavu u 5 ujutro u Importanne centru.

Od nas trojice, ja jedva preživio (za dlačicu izbjegao ostajanje invalidom), jedan mrtav, i jedan kojem nije bilo ništa (vozač).

Što je najčudnije, uopće nisam bio pijan, za razliku od vozača. Od tada nema alkohola i vožnje, nit me ko drugi vozi.

- U ratu jednom iz PAM-a pucao na nekoliko civila. Srećom nikog nisam pogodio. To valjda u ratnoj situaciji bilo normalno, meni bezveze.

- Isto u ratu u selu me sniper dohvatio na cesti, gdje sam imao izbor da legnem na čistini ili bježim njemu leđima okrenut. Kad sam došao u kuću gdje sam spavao, od ljutnje sam Hrvatu čija je kuća bila čizmama kauč potpuno razvalio. Vlansik kuće se samo sklonio.
Bio ljut sam na sebe što sam se doveo u tu situaciju da ne idem okolo putem koji je sigurniji. Poslije sam spavao na podu na madracu, budala.

- Kao dijete se popeo na jedan borić i uhvatio punom šakom za golu žicu od struje. Žice prolazile uz sam borić. Od 4 žice, 3 faze, ja uhvatio za Nulu.
Imao sam 25% šanse da preživim, i ostao živ. Što je najspecijalnije tad sam konstatirao da nema uopće struje u tim žicama i razočarano sišao sa stabla.

zanimljivo.

Jes vidio ti BBC-a...bio nestašan.
I mene umalo da nije udarila struja kad sam krao one sijalice u boji sa borića,za vrijeme Yuge,yebga nije bilo ti sijalica u prodaji.
I uhvatila me milicija,i dovela kući,i opet me majka razbila ko budalu

De otkrij duduu koje si im opijate podmetao u kolu

pokušavam shvatiti kako to izgleda kad DVIJE taslačiš mjesec dana, a da ne znaju.

- U ratu obojio kosu u drečavu crvenu boju. Rekoh sebi, kad je već normalno ubijati ljude zašto ne ispuniti staru želju, ali malo prekasno bilo. To je za teenager-ske godine. Ne valja kasniti sa stvarima.
Najzanimljivije je da mi to stara uradila, jer ja nisam znao kako. Bez riječi pogovora i kritike.

Onda sam malo poslije toga stopirao i stane mi bojnik. Sjeo pozadi jer neke stvari bile do njega naprijed. Gleda me u ogledalu povremeno i šuti. Poslije nekoliko minuta mi kaže, znaš mi smo te na jednom sastanku predlagali za Vodnika jer si uzoran vojnik, nijednu smjenu nisi falio, itd.... Ja sam isto bio za to, ali neki su rekli da bi bio premekan prema vojnicima, preblag.

Rekoh, hebite se. Da bar Vodnik ne mora ići na bunker.

Ja pokušavam stvoriti sliku kako su te cimerice komunicirale između sebe, i jesu li uopće.

Yebemte živote,ja imam slična iskustva kao BBC...

Možda si ti moj klon na forumu. Ili ja tvoj.