Previše se družio sa bosanskim katolicima u Sarajevu.

Što bi trebali skužit?

Baš me zanima hoćeš li baciti neke nove poglede na cijelu situaciju. Ovdje se stalno vrte jedne te iste stvari pa me zanima je li doista neko vidi i drukčije perspektive. Makar one podrazumijevale raspad BiH ili potpuno potčinjavanje Sarajevu, ili čak Banja Luci...

Samo pucaj, ako imaš čime...

Zato što ne dam budalama da me u zdrav mozak? Zbili veliki Rvati redove pa pucaju po meni? Zbog čega? Zato što sam antipatičan Elvisu? Kakve veze moja poruka Zadru ima sa svim njihovim komentarima?

Daj matere ti, mani se bosanskih katolika. Šta ti znaš s kim se ja družim u Sarajevu. Kako se samo možete lako navesti na tanak led...Pameti moja.

Ma daj prođi me se sa svojim "pucanjima" i esejima. Jasno je kao dan što sam napisao.

Što ti je čovječe, čemu te paranoje??

Dani smiri više, koji ti je ...

Možda tebi jest. Nama nikom nije...

Evo, ajmo malo drukčije. Ajde nam objasni korak po korak što si htio reći.

Koliko vidim, svi koji su ti se obratili su poglupi Bosanci, nama moraš crtat.

OK, onda da se vratimo na Zadrov komentar:



Pa onda evo tvoj odgovor:



Zašto tebi smeta izraz "poklopimo"?
Ne znamo svi ko mu je autor.
Ne vidim što je sporno u oko ovog djela o Vrhbosni, ako će Hrvati poklapat tamo, a ostali iseljavat ili umirat... njihovo pravo, a nama će sigurno ovde biti milo zbog toga ... poklapali su i muslimani itekako do 91., ali jebi ga, ništa sad od zlatnih kašika i nataliteta od 15 promila kao što je Rahmeti obećavao...

Hajmo malo sjahati s momka. Nema čovjek pokvarene kosti u sebi, a vi ga grupno našli u zdrav mozak. Jako vam je to, nema šta. Moram vas opomenuti ekipa o vašim razmišljanjima kroz primjer; ako vam se žena deblja 10 grama dnevno i vi je svaki dan vidite, nakon tri godine vam se malo ubucila, a kad je netko vidi prvi put nakon iste te tri godine kaže "a krmače". DaniKU je uvjek istog principa i poštivajte to, a nemojte ga sada silovati da se podvrgne ovoj šali (tj frazi) ili bilo čemu drugom, ako mu je to u sukobu sa principima/etikom/moralima.

Daniku i meni se izraz popeo na ....., ali Zadar ga isključivo koristi u šali. U njegovu obranu, Dalmatinac je, to ti je poklapanje u stilu školjke - upadne joj zrnce pijeska, ona to poklopi i poslije dobiješ biser .

Bolje objasnjenje ne bi ni Immanuel Kant dao Svaka cast .

Pitala sam se gdje ću postat ovu životnu priču, postavit ću je ovde..



NI HVALA MU NISAM MOGAO REĆI
Piše: Ivan HAJDINJAK

Prvih školskih dana mjeseca rujna 1942. godine u učionicu III. i IV. razreda Narodne škole Sesvete (Ludbreške) došao je naš učitelj Juraj Lakota vedar i ozaren: "Djeco, imam danas za vas jednu neobičnu vijest. Stigao je natječaj Ministarstva Hrvatskog domobranstva za prijam učenika u Osnovnu školu Domobranskog odgojilišta u Sarajevu".

Pažljivo smo saslušali tekst natječaja, a on je dao i dodatno obrazloženje. U školu se primaju učenici od prvog do četvrtog rezreda. Osiguran je put, smještaj, hrana, odjeća, školski pribor, a dobije se i mali džeparac za sitne osobne potrebe. Po završetku četvrtog razreda, učenici nastavljaju školovanje u Vojnoj nižoj srednjoj školi koja se nalazi u Karlovcu, a zatim u Zastavničkoj školi u Zagrebu. Pitajte kod kuće roditelje, pa tko želi ići, neka roditelji dođu na dogovor.


Pitomci Domobranskog odgojilišta u Sarajevu 1942.
[i]
Bio je to pun pogodak za mene. Ja sam se odmah odlučio. Pa to je divno, vozit ću se prvi puta u vlaku i to čak do Sarajeva.

Kako sam živio kod svoga djeda, to sam prvo ispričao djedu i baki. On je vrlo rado ispunio moju želju i dogovorio se s mojim roditeljima i učiteljem. Molbu je napisao učitelj, a potpisali su roditelji. Povoljno rješenje o prijamu stiglo je brzo od Ministarstva.

Već 7. listopada majka me odvela vlakom u Varaždin u Zapovjedništvo grada. Tu sam dobio vojnog sprovodnika s potrebnim dokumentima i krenuli smo put Sarajeva. Put je trajao gotovo dva dana. Presjedalo se u Zagrebu i u Slavonskom Brodu, gdje smo presjeli u manje vagone i na uskotračnu prugu. Tadašnja pruga gotovo je stalno pratila tok rijeke Bosne. Moje mjesto bilo je uz prozor. Uživao sam promatrajući pejzaže i ljepotu krajolika. Žarko sam upijao nazive željezničkih postaja na kojima se zaustavljao vlak. Upečatljiv je bio za mene znak: "Upozoravaju se putnici da zatvore prozore, ulazimo u tunel Vranduk". Osjetio sam odmah strah i nelagodu, no trajalo je to kratko vrijeme.

Sama vožnja "ćirom", kako su zvali taj vlak, trajala je cijelo popodne i preko pola noći. Iskrcali smo se na stanici zvanoj Novo Sarajevo. Na klupama smo prespavali dio noći, a ja, da ne zaboravim postaje, u sebi sam nabrajao: Bosanski Brod, Derventa, Doboj, Kreševo, Maglaj, Zavidovići, Žepče, Begov Han, Vranduk, Zenica, Kakanj, Visoko...

U jutarnjim satima, kratkom šetnjom stigosmo do zgrade škole. Moj sprovodnik me predao upravi, pozdravio se sa mnom i rastali smo se. Taj prvi dan moga boravka bio je vrlo dinamičan. Kupanje, šišanje, odijelo – nova mornarska dječačka odora. Kao u filmu, postao sam mali plavi pitomac s plavom kragnom obrubljenom s četiri bijela traka, što je označavalo da sam učenik četvrtog razreda.

Sarajevo na predratnoj razglednici

Kao novajlija bio sam glavna fora. Oko mene skupila se grupa vršnjaka koji su me znatiželjno promatrali i ispitivali odakle sam i kako mi je ime? Ja sam ih počastio kolačima koje je u izobilju ispekla moja mama. Nosio sam ih u koferu izrađenom od vrbova šiblja, gdje su bili upakirani uz moje osobne potrebštine.

Sljedeći dan dobio sam svoje radno mjesto u drugoj klupi učionice. Ona nam je bila mjesto nastave, popodnevno mjesto učenja, dnevnog boravka i slobodnog vremena. U njoj je počeo i moj prvi školski radni dan u novoj školi, u novoj učeničkoj sredini i u novome pitomačkom životu.

Naš razred imao je 47 učenika. Kod prozivke čuo sam do tada nepoznata imena. Uz Marka, Tomu, Mirka, Stjepana, tu su bili Meho, Mujo, Rešad, Refik, Hasan, Enver, Neđip, Ahmed i druga već zaboravljena. Bilo nas je gotovo iz cijele tadašnje Hrvatske. Kod kazivanja mjesta rođenja bila je milina slušati nazive, a kasnije natjecati se i u traženju tih imena na zamljopisnoj karti. Tražila se Foča, Višegrad, Goražde, Međeđa, Čajniče, Ustiprača i Ustikolina uz gornji tok Drine, zatim Konjic, Ljubuški, Široki Brijeg, Mamići, Kupres, Bugojno, Livno, Sanski Most, Prijedor, Bihać, pa preko Une Slunj, pa dalje Otočac, Josipdol, Gospić, Modruš, Brinje. Nije izostala ni Dalmacija, Drniš, Sinj, Imotski, Grabovac, Hvar, te zadarsko područje Kukljica, Vrana, Benkovac, i neka mjesta Slavonije, Našice, Feričanci i Srijema, kao što su Hrtkovci, Ilok, Irig, Slankamen i Ruma. Čuli su se nazivi iz varaždinskoga kraja: Sveti Đurđ, Kelemen, Kneginec, Breznički Hum, Vinica, Višnjica, pa dalje Mihovljan, Golubovec, Mače, Radoboj, te Zagreb, Karlovac, Glina i druga mjesta...

Uz učenje i igru, dani su prolazili brzo i dinamično. Imali smo tu i športske igre primjerene našem uzrastu. Bio sam uključen u tamburaški zbor i svirao prvu bisernicu. Moj vjeroučitelj, velečasni Branko Grulich, uključio me u pjevački zbor škole. Provodile su se i šetnje i organizirani izlasci u grad. Bila je tu Baščaršija, Miljacka, podnožje Trebevića. U ljeto smo išli i na kupanje na Ilidžu, na izvor rijeke Bosne.

Dani radosti i učenja
Učitelj naš brižno nas je pripremao za završetak školske godine. Natjecali smo se u učenju i znanju. Pred kraj školske godine došao je dan nadzornog pregleda škole. U nadzornoj ekipi bili su: general vitez Slavko Štancer, zapovjednik kopnenih snaga Hrvatskog domobranstva, general Vilko Begić, državni tajnik u Ministarstvu domobranstva te nadsatnik Šime Mačković, pobočnik generala Štancera, koji je u ovoj školi imao sinove u II. i IV. razredu.

Pred ovom visokom ekipom, učitelj nas je ispitivao, kako to već biva na takvim pregledima i po određenom redoslijedu, uživajući u dobrim odgovorima svojih učenika. U jednom trenutku je zastao i kazao:

"Sada je dosta! Izađi ti Ivane i nastavi ispitivati povijest".

Izašao sam iz klupe i stajao pred dva auditorija; razreda s jedne i nadzorništva s druge strane. Ispitivao sam staru hrvatsku povijest: hrvatske knezove i kraljeve, Kulina bana, bogumile ili patarene, kraljeve Tvrtka i Stjepana Tomaševića, velikaše Sandalja Hranića i Hrvoja Vukčića Hrvatinića, borbe s Turcima, pad Bosne 1463. a čula se i rečenica "Šaptom Bosna pade".

Na završetku, general Štancer potapšao me i kazao: "Bravo Ivane, ti si pravi mali učitelj!" Za nekoliko dana bila je podjela školskih svjedodžaba, a ja sam dobio i nagradu. Bila je to knjiga Augusta Šenoe "Turopoljski top", u kojoj je pisalo:

Ivanu Hajdinjaku

najboljem povjesničaru IV razreda

Šk. god. 1942./43.

U Sarajevu, 29. lipnja 1943. godine

Razredni učitelj:
Zdunić Rudolf, satnik

Po završetku školske godine užurbano su počele pripreme za odlazak kućama na ljetne praznike. Došao je dan polaska. Istog dana krenuli su svi koji smo putovali na relaciji Sarajevo – Slavonski Brod – Zagreb. Na željezničkoj postaji Novo Sarajevo, naš učitelj Zdunić ispratio je i naš razred. Kod pozdrava na rastanku mi je kazao: Ivane, pozdravi svoga bivšeg učitelja Lakotu i reci mu da nam pošalje još takvih učenika.

Moj dolazak kući na ljetne praznike bio je velika radost za cijelu obitelj. Posebno su bili sretni djed i baka. Igre s vršnjacima i kupanja na Plitvici nikad dosta.

Ali, što? Nisam vidio, ni susreo bivšeg učitelja. Gdje je, pitam? Nema ga, bio je odgovor. Mještani su pričali: prošle jeseni bio je na odsluženju vojne vježbe u Varaždinu. Polovicom studenoga došao je na par dana posjetiti svoju obitelj. Jedne mrkle noći došli su u školski stan iz šume partizani, oduzeli mu oružje i odoru, svezali ga i poveli u nepoznatom smjeru. Seljaci iz malog sela Ivančeca kod Duge Rijeke pričali su da su ga partizani treći dan strijeljali.

Žalosno je bilo čuti da se gotovo nije mogao oprostiti od supruge Katice i malodobne djece, sina Jožeka i kćerke Đurđice. Takvim mučkim ubojstvom, djeca su ostala bez oca, žena bez supruga, a školska djeca i mještani bez voljenog i dobrog učitelja.

U kronologiji doogađaja u Spomenici Narodne škole Sesvete (Ludbreške), za školsku godinu 1942./43. učiteljica Katica Lakota, je napisala:

"Na 19. studena 1942. godine u noći u 10 sati došli su nenadano u ovu školsku zgradu partizani i odveli sobom učitelja Jurja Lakotu, koji je slučajno došao da pohodi svoju obitelj. Tom zgodom je on predao na zahtjev istih državni novac 108.000 kuna, vojničku uniformu, cipele, revolver, radio aparat i pisaći stroj. Po kazivanju seljaka sela Ivančec, bio je pogubljen tri dana kasnije po partizanima iz nepoznatih razloga" (usp. faksimil pisma na 4. str. korica, op. ur.).

Tada, gotovo prije 70 godina, nisam mu mogao reći hvala za dobro što mi je učinio, uputivši me na školovanje u svijet i na prave životne korake. Nisam mu mogao izručiti pozdrave koje mu je uputio kolega iz Sarajeva. Još je teži i tužniji osjećaj da se gotovo 50 godina nije smjelo spomenuti njegovo ime kao žrtve komunističkog terora. A on je poginuo mlad, bez suda i bez bilo kakve krivnje. Poginuo je od ruke zločinaca i odmetnika, kojima je glavni cilj bio komunizam i srbokomunistička Jugoslavija.
Neka mu ova, prvi put javno objavljena istina o njegovoj tragičnoj smrti, bude znak zahvalnosti za njegovu žrtvu, za njegovu veliku ljubav prema svom hrvatskom narodu i voljenoj domovini.
http://www.hdpz.t-com.hr/broj242/Hajdinjak.htm

Sarajevo će se poklopat, pa koliko god to bilo kršćanski ili antikršćanski, ali Vrhbosna ispod Trebevića bit će opet Dragana Čovića.

Bas si glupko

Sarajevo je super Mrs ti i tvoj Covic

evo ti jedna sa Trebevica

ja sam hrvat iz sarajeva. jasno mi je da je ovo komplikovana tema. nikakvog potcinjavanja banjoj luci! barem ne pod ovakvim uvjetima kakvi su danas. i ova drzava, koliko god bila nakaradna, mora imati glavni grad. iz mojih iskustava moram reci da nisam naisao na negativan stav prema hrvatima, ovo govorim iz aspekta ocinih ljudi a ne idiota. sto se tice islamiziranja preostalih hrvata... ne znam kako bi se to trebalo izvesti ja za sebe mogu reci da nikada ne bih pristao a nemam ni neke potrebe za tim. mi smo samo prepuni nekih negativnih stavova a samo je potrebno se malo druziti sa obicnim ljudima, ne slusati ove sto naprdjuju politiku preko tv-a svaki dan, i shvatili bi da su sa svih strana ljudi poput nas. ako je nekome vjersko opredjeljenje problem onda je sam kriv. koliko ja znam vjerske razlike izmedju kaotlika i muslimana nisu ni Pavelicu smetale tako da ne vidim zasto bi nama smetalo.

Čestitam.



Kako se uzme...



O čemu to ti trkeljaš??!



Države obično imaju glavne gradove, to si izvrsno zaključio, čestitam opet!



Hrvat mora biti idiot da bi imao problema??



Zar je dotle došlo hebote??!! Da se otvoreno govori o islamizaciji kao opciji'??!!



Tako je, gasi FTV!!



Nismo mi pavelićevci. Kažeš lako ti je u Sarajevu biti katolik, ali hajde budi i Hrvat. Govoriš li da si Hrvat, govoriš li hrvatskim jezikom? Naručuješ li kavu ili kafu, nosiš li dres hrvatske nogometne reprezentacije kroz Sarajevo, okrećeš li gdje krme na ražnju, kupuješ li svinjetinu u samoposluzi u svojoj ulici, zakopčavaš li dugme na košujli da ti se ne vidi križ oko vrata, smiješ li reći - hebem Ćoviću i Komšiću majku, ili smiješ opsovati samo Čoviću...?

Baš to ko gleda- da li ko nosi križ oko vrata, da li si rekao kafa ili kava. Mislim, taj ko gleda istući će tog Hrvata isto kao i mene što nisam iz Sarajeva a Bošnjak sam.
Ili je zabranjeno nositi dres hrvatske reprezentacije? Da li je isplativo svakoj trgovini prodavati svinjske proizvode?

Kada god netko započne svoj post sa "Ja sam Hrvat iz ...", to je uvijek znak za uzbunu. Nešto što bi trebalo biti očigledno, ne bi trebalo objašnjavati ili naglašavati.

Meni uopće nije jasno čemu se pretvarati Hrvatom, jer ako zastupaš muslimansku politiku, ti si politički musliman, sasvim je nebitno što si porijeklom.

Isto tako, ako netko zastupa hrvatsku politku, može biti nacionalnosti koje god hoće, u političkom smislu je Hrvat.

Prava pitanja su sljedeća:

Imaš li isti tretman pred zakonom(sudom, policijom, administracijom) kao Hrvat u odnosu na Bošnjake ?
Imaš li isti tretman kao poslodavac Hrvat ili radnik/nezaposleni Hrvat u odnosu na Bošnjake ?
Imaš li isti tretman od strane sugrađana Bošnjaka kao netko druge nacionalnosti ?
Učiš li u školi hrvatsku povijest i govoriš li hrvatskim jezikom svakodnevno ?
Imaš li problem u društvu kod Bošnjaka ukoliko zagovaraš hrvatske političke teze u BIH (ZA Treći entitet, ZA pojačanje autonomije županija, ZA riješenje diskriminatorskog mostarskog statuta, ZA povratak Hrvata u krajeve iz kojih su prognani od Armije BIH, PROTIV Komšića...)
...

Neke od ovih pitanja su osjetili i ljudi koje znam i moja familija na vlastitoj koži pa me živo zanima što jedan "Hrvat iz Sarajeva" ima odgovoriti na ovo.

Problem je što ovakvi kao on ne shvaća da nas 99% na ovome forumu smo ili iz Sarajeva, ili smo godinama živjeli u Sarajevu, ili imamo najbližu rodbinu i prijatelje koji sada žive u SA, te da smo odlično informirani o stvarnoj situaciji u tom gradu, i da itekako znamo kako velika većina Hrvata iz SA misli.

pa kako to molim te misli velika velicina hrvata? sto se tice kriza oko vrata, ja ga nosim nisam imao problem ali isto tako ne "reklamiram" svoje opredjeljenje pa ga nosim ispod odjece bio u sarajevu ili u medjugorju. ne, ne govorim hrvatski jer nisam odrastao u sredini koja govori hrvatski, izuzev par rijeci. samim tim i ne govorim kava vec kafa. kupujem svinjetinu naj normalnije u super-marketu. izjasnjavam se kao hrvat. ako po tvojim kriterijima nisam hrvat zao mi je a s druge strane ne mislim da se pita tvoje misljenje i da ti odredjujes tko je hrvat a tko ne. dres mozes nositi bez broblema, ali sada zalazimo u neka moja privatna shvatanja stvari ja smatram BiH svojom drzavom i nosim samo dres te drzave. mozes psovati covica, komsica, lagumdziju, rejsa, titu, sto god zelis. meni je zao sto se moja iskustva ne poklapaju sa tvojima ili sa iskustvima tvojih prijatelja, rodbine ili tko god te vec informira o stanju u sarajevu.

1. Pogledaj rezultate izbora ako te zanima kako misli velika većina bosanskohercegovačkih Hrvata.
2. Ja ne nosim križ uopće niti sam nešto pretjerano religiozan. To što ga nosiš ispod odjeće je ok, samo Mišo Kovač smije nosit križ na razdrljenu košulju a da bude cool.
3. Nije istina da nisi odrastao u sredini u kojoj se ne govori hrvatski. On se govori u tvojoj sredini, a uči se i u KŠC ako se ne varam.
4. Izjašnjavaš li se isključivo kao Hrvat ili si i po potrebi "Bosanac".
5. Ne bih baš rekao da se dres može nositi bez problema, to mi sugerira i ona "velebna" proslava Turske pobjede nad Hrvatskom. (Napomena Turci su najogavniji agresor na BIH, gori od Srba jedno 300 puta).
6. To smatraš li BIH svojom državom nije tvoje privatno shvaćanje. To je činjenica, ako imaš BH dokumente ona jeste tvoja država. Bitnije pitanje je osjećaj pripadnosti toj istoj "državi" bolje rečeno međunarodnom protektoratu. Meni je potpuno nepojmljivo kako jedan Hrvat može imati ikakve pozitivne emocije spram ovakve BIH. To je država u kojoj se najogavnijom političkom manipulacijom u stilu Slobodana Miloševića kolektivno krše prava jednog naroda, to je država u kojoj ti se negira identitet, to je država u kojoj se slavi jedan agresor i genocid (Turska) od strane onih koji misle da imaju "ekskluzivno pravo na BIH" (Bošnjaka). To je "država" u kojoj su Hrvati diskriminirani na dnevnoj bazi u svakodnevnom životu, na televiziji, na poslu ...
7. Ne informira nas nitko o stanju u BIH. Živili, bili, vidjeli, živimo, jesmo, vidimo. I mnogi naši bliži i dalji ...