Može bez trollanja teme ? Trudimo se da se činjenice iznesu na svjetlo dana , kakve god bile.

Pričao mi je jedan momak iz Bužima, poslije rata, da je njihov zapovjednik Izet Nanić, noć prije otmice stigao u Bužim i rekao svojim suradnicima, citiram: ''Večeras će se dogoditi nešto ružno'', i odbio je doći na tu famoznu proslavu.
A 505. Bužimska brigada je slovila kao najekstremnija.

1. ... što se tiče Mladićevog džipa, tko zna jeli bio njegov a može biti da je i namjerno ostavljen...

Čitao sam taj članak na Wiki i bio sam zgrožen glupostima koje je Dretar napisao. Vrlo brzo sam se ''sukobio'' s njim na portalu Javno.info i došao do zaključka da je to jedan ogorčeni i bolesni starac koja sebi poklanja veliku pozornost, bar što se rata tiče. Od svega što je naveo, istina je jedino da je oko dva mjeseca bio predsjednik HDZ-a i HVO-a. Sve ostalo je samo plod njegove bujne mašte.
HVO u Bihaću, zvanično, je osnovan 25. svibnja 1992.g. iako su u svim hrvatskim selima postojale organizirane ''seoske straže'' još u rujnu 1991.g. Navedenog datuma formirana je 2. hrvatsko-muslimanska brigada, pod zapovijedanjem Atifa Dudakovića, i to je taj HVO što je Dretar osnovao. U srpnju ili kolovozu, pješice preko tzv. RSK, stiže bojnik Vlado Šantić i postaje Načelnik stožera te brigade.
Takvo stanje je potrajalo do studenog 1992.g. kad je je pukovnik V.Šantić, u međuvremenu je promaknut, postiže politički dogovor s predstavnicima Bošnjaka i izdvaja HVO frmirajući GS HVO regije Bihać, vlastitom zonom odgovornosti u dužini od 42 km, od Lohovskih brda preko V.Skočaja, Plješevice do V. Baljevca tj. bivše zračne luke Željava.
HVO je organiziran kao:
*GS HVO regije Bihać
- VP HVO
- Garda HVO (novaci koji su obašali službu osiguranja na objektima HVO)
- PPN Johanovi sokolovi
* 101. pukovnija - Ante Knežević Krpe
-Satnije od 1-5 (5. satnija je organizirana u V. Kladuši)
-Topništvo
-Logistika
-Radni vodovi
Sve ukupno oko 800 ljudi. Kroz postrojbe je prošlo otprilike oko 1100 ljudi.
Nakon odvajanja, većina muslimana je napustila HVO ne zbog njihove netrpeljivosti već generala Šantića. Ostalo ih je samo nekoliko koji i pored pritisaka i jedne i druge strane nisu htjeli napustiti postrojbe HVO-a (Enko, Alen, Džane, Jusuf i njegova tri sina itd.)
Prva godina rata donijela je nekoliko sukoba sa postrojbama VRS i VRSK (Miloševac, Pršine uvale, Lohovska brda). Sljedeća, 1993.g., poslije sukoba ABiH i HVO-a u drugim područjima donijela je i prešutno primirje sa Srbima pa su uspostavljeni čak i nekakvi kontakti (da ne krijem, bilo je i šverca). Do sukoba sa 5. korpusom ABiH nije došlo. Koliko nam je naruku išao sukob sa Fikretom Abdićem, nikad nećemo znati. Poslije rata sam čuo da je tri puta dolazila ''direktiva'' iz Sarajeva da se HVO razoruža, što čelništvo 5.K. nije ispoštovalo.
U međuvremenu je gen. Šantić napustio Bihać i kako neki tvrde stao na stranu Fikreta Abdića iako nikad nitko nije takvo što potkrijepio bilo kakvim dokazima. Ja, koliko znam, bio je u Zagrebu.
Tad dolazi, za nas kobna, 1994.g., kraj rujan, kad četnici iz Hrvatske kreću s općom ofanzivom na Bihać i to preko naše zone odgovornosti. Iznenada napadaju selo V.Skočaj i zauzimaju ga. Nakon par dana, selo je vraćeno i mislili smo je ta ofanziva skršena. Međutim, Srbi iz BiH slabe svoje pozicije prema Bihaću što je povod 5.K. da napusti ''zaštićenu zonu'' i krene u ''oslobađanje Bosne''. To se vrlo brzo pokazalo kao pogreška jer nisu imali snage za takav pothvat. Za to vrijeme Srbi iz Hrvatske kreću u puno ozbiljniju operaciju. Prvo smo izgubili Lohovska brda i Dobrenicu zatim V. Skočaj, M.Skočaj, Međudražje, Zavalje i Vučjak. Padom tih sela četnici su izbili na rub Zavaljskog platoa i naša 2. satnija na Željavi se morala povući, iako su prije toga mjesec dana odolijevali napadima vukovarskih Škorpiona. Poslije toga smo bili u skroz podređenom položaju jer s tih pozicija su bez problema kontrolirali događanja u Bihaću. Pad Vedrog polja dogodio se 22.11. 1994. i to pod neobjašnjivim događanjima. Netko je zapovjedio da vojska napusti položaje i povuče se kod škole, u međuvremenu se magla diže, vojska se ne može vratiti na položaje i četnici ušetaju u selo skoro bez otpora. U tim teškim trenucima u našim zapovjedništvima pojavljuju se Hrvati koji su bili u sastavu 5.K. i polako preuzimaju kontrolu. jeli to trebao biti uvod u nešto što se trebalo dogoditi ''tri puta'' ne znam. Četnike smo zaustavili na prilazima gradu, oko 500 m. od bolnice u području V.polja i Žegara. Sve vrijeme ofanzive pomoći 5.K. nije bilo, ni u ljudstvu ni u tehnici.
Pred Božić slijeće zrakoplov u Ćoraliće i s njim se vraća gen. Šantić. To je bila nada. Stiže streljivo koje nam je kronično nedostajalo (napad na Skočaj sam čekao sa 30 metaka a na Zavalje sa 45, doslovno sam ga skupljao od ljudi).
Brojno stanje, nikakvo. Puno ljudi u bijegu i kod nas i u 5.K. ( u dvije bihaćke brigade, 5.K. ''nestalo'' je oko 1200 ljudi)
Brojni pokušaji da se povrati izgubljeno uvijek je završavalo neuspjehom. Dolaskom gen. Šantića, stvari se pokreću. VP HVO ljude vadi, bukvalno iz mišjih jama. Po zapovijedi gen. Šantica 20.12. 1994.g. formira se AT skupina kao zamjena za PPN, koji se pod udarima četnika raspao. AT će biti nositelj daljnje borbe i iz tog vremena potječe prva akcija koja je uspjela povratiti izgubljene položaje u području Vedrog polja.
Na pravoslavnu Novu godinu oslobođeno je Vedro polje i Žegar a mjesec dana poslije i cijeli zavaljski plato. Bio bih bezobrazan kad ne bih spomenuo veliku pomoć koju nam je pružio brigadir Senad Šarganović sa svojom 501.br. a posebno Bataljon Ljutoč. To je čovjek koji nikad nije imao rezerve prema Hrvatima, ni tad ni poslije rata, smatrajući ih prije svega prijateljima. To su događaji iz Prve bihaćke krize. Možda sam bio preopširan ali vjerujte da je i ovo skraćena verzija. Ovo je moje svjedočenje, nije utemeljeno na dokumentima, samo sjećanje, zbog toga će možda izgledati i subjektivno. Ako vas što interesira slobodno postavite pitanje a ja ću pokušati odgovoriti. Moram Vam priznati da mi je izuzetno drago što to nekog interesira.

jeli taj sarganovic ovaj sargan?

http://www.youtube.com/watch?v=lH_DxL97 ... re=related

Mene zanima koliko ti je poznata priča o rahmetli Naniću... Konkretno, njegov utjecaj na Bihaćkom području, odnos sa Dudakovićem i okolnosti pod kojima je ubijen..

Znaš više detalja o ovome ili samo nagađaš? Svi su bili uvjereni da je džip Mladićev, mislim da je unutra bila i nekakva đeneralska uniforma...

Kakav uvod u temu "Zima 94", da se smrzneš a onda polagano ali sigurno kontinuirano otapanje i ponestanak argumenata. Hvasospjevi i glorifikacija još uvjek su na djelu to je samo mali pokazatelj velike krize norala i objektivnosti da se istini pogleda u oči. Kakva superiornost kakva crna taktička razmještanja kada i sami znate (vi koji ste bili na tom pravcu) da nije bilo sjajno kako vi to danas prezentujete javnosti; za malo niste odustali ubacili ste sve moguće rezerve u operativnu upotrebu bez mogućnosti ukoliko zatreba da imate snaga za manevar. Gore na Sokocu nikoga nije bilo te studene zime a vi u borbu ubacili HOS i treću bojnu!!!

Kratko bih samo dodao da je ovo vaše pisanije običan debakl u ostalom kao i onaj debakl koji je doživjela vaša najelitnija gardiska brigada jednorukog džeka na Crnim Bunarima.....raspitajte se malo kod zagoraca kako je to kada se upadne u pozadinu i krene bježanija prema Škapinom vrhu i moljakanje " daj prestanite više i nemojte više pucat"....

Sukladno temi postavio bih nekoliko pitanja ali mi nije jasno zašto dovodite u korelaciju operaciju "Zima94" sa bihaćkom krizom potpuno izostavljajući i ostale operacije do kasnog proljeća 95-te godine!?

Ukoliko je nekome poznato (možda je i direktni učesnik) koliki su gubitci "Kuna" (treće brigade HV) na pomoćnom pravcu djelovanja u gore pomenutoj vojnoj operaciji???

Učiti, učiti i samo učati !? Naravno i čitati.

"The command responsible for the main effort in "Zima 94" was the "Livno" Operational Group, which was formed from the staff of the HV Split Corps District, commanded by Major General Ante Gotovina. The "Livno" OG was an all-HV force assigned the mission of atacking along the Croatian-Bosnia border in the Dinara Mountains and on the western side of the Livno valley. The Split Corps District earmarked several formations for the attack so that the assault units could be rotated and refreshed on a regular basis. These units included the 4th Guards Brigade, the 7th Guards Brigade, and the 126th Home Defense Regiment. In addition, the corps committed special composite companies from the 6th Home Defense Regiment, the 114th Split Brigade, the 142nd Home Defense Regiment, plus corps-level assets such as the Split Corps District's Tactical Sniper Company, 264th Recon-Sabotage Company, and the Antiterrorist Group/72nd Military Police Batallion. The corps-level 14th Artillery Batallion provided fire support while the 40th Engineer Batallion helped the HV forces deal with the problems of difficult terrain, weather, and Serb minefields. All told, the "Livno" OG could call on some 7,000 troops, but probably no more than 2,000 to 4,000 were engaged in combat or support roles in Bosnia at any one time.

The "Kupres" Operational Group was an HVO command, stiffened by an HV special operations unit, with the mission of clearing the Staretina and Hrbina-Slovinj mountain areas and seize positions around the town of Glamoc. On the right, southeast of Glamoc, the 1st HVO Guards Brigade "Ante Bruno Busic", reinforced with a batallion each from the 2nd and 3rd HVO Guards Brigades, was the primary combat formation. On the left, attacking in support of the "Livno" OG, was a mixed HV/HVO tactical group comprising elements of the elite 1st Croatian Guards Brigade, the 1st HGZ (the main combat formation of President Tudjman's guard force, the 1st Croatian Guards Corps), the HVO 22nd Sabotage Detachment, and a batallion-size unit of Bosnian Croat Special Police. In addition, troops from the HVO 79th and 80th Home Defense Regiments were available to hold less important sectors or to take over captured ground. Elements of the HVO Main Staff's 10th Artillery-Rocket regiment, plus assorted HVO engineer, MP and air defene assets, probably were in support. The total force, Including both HV and HVO personnel, numbered some 4,500 troops. The HVO Main Staff could also call on major elements of the HV 5th Guards Brigade - about 1,000 troops - in reserve around Livno, to reinforce any sector as needed"

Vještica gora nažalost nije prepoznata od strane učesnika (bitna stvat u navedenoj operaciji glavni pravac) pa sam uzeo za shodno da neko od učesnika odgovori koliki su gubitci u materijalu na pomoćnom pravcu, "Kuna".