INTERVJU: ANTUN PEJINOVIĆ GINGE
U ovom intervjuu dragi čitatelji upoznat ćemo Vas sa čovjekom koji je ostavio veliki i neizbrisiv trag u izvornoj glazbi. Iza njega su brojni hitovi koje je sam napisao, uglazbio i otpjevao, ali isto tako veliki broj njih su otpjevale druge izvorne grupe na koje ovaj umjetnik potpisuje svoja autorska prava.
Danas ćemo ‘razgovarati’ sa Antunom Pejinovićem, u narodu poznatiji kao Ginge.
1) ZA POČETAK, GINGE, PREDSTAVI NAM SE SA NEKOLIKO OSNOVNIH PODATAKA O SEBI.
Kako ono kažu: ”RODJEN KAO VRLO MLAD”, 1965. u veljaci, upisan 21. a na kraju se ispostavilo da sam rođen 02. što znači da je stari otac dobro profešt’o pa me tek onda upis’o.
Završio(al’ jedva) ekonomsku školu u Žepču i kuharski zanat u Göteborgu, oženjen iz Ljubatovića (kćerkom Luke i Ruže Topić) i imam dvije kćerke Iva I Anna….
2.) S KOLIKO GODINA POKAZUJEŠ SVOJE ZANIMANJE PREMA GLAZBI, I DA LI JE POSTOJAO NEKI PRIJELOMNI TRENUTAK KAD SI ODLUČIO DA SE BAVIŠ TIM?
Dar za muziku sam nasljedio od svoje majke Zorke, kojoj su kažu, kao maloj djevojčici stavljali stolicu u kolu, a ona bi se popela i pjevala sa odraslim djevojkama, što samo govori da je bila izuzetan talenat (al’ nažalost nisam je nikad čuo da pjeva).
Prvi instrument sa kojim sam se sreo bila je šargija, i nju sam svirao od šeste godine. Onda poslije dolaskom moga najstarijeg brata Janjka iz Danske (nakon dužeg vremena) dobivam na poklon gitaru. Tad je počeo period moga zaljubljivanja u Rock i Pop muziku. Nakon par dan već sam skidao pjesme sa radija. Gitara je postala my best friend i dan danas je to..
A želja za bavljenjem muzikom javila se kad sam krenuo u srednju školu. Zapravo, ja sam bio zainteresiran za komponiranje i imao sam želju da idem u glazbenu školu, ali nažalost nisam dobio priliku jer su moji roditelji smatrali da je to loš izbor.
3.) ŠTA JE UTJECALO DA SE NAKON ‘ZALJUBLJIVANJA’ U GITARU I POP&ROCK GLAZBU PONOVNO VRATIŠ NAŠOJ TRADICIJI I IZVORNOJ GLAZBI?
Razlog zašto sam počeo snimati izvornu muziku je bio jedna vrsta protesta, jer sam za svoga života na TV-u od naše kulture vidio samo jednom Begiće i to je bilo za Novu Godinu na Beogradskoj televiziji. I još jednom je TV Sarajevo došlo u naše selo Bistricu i ljudi su obukli nošnje napravili malo kao prelo…i na kraju taj film je završio kao film O ALKOHOLIZMU -što sve govori!
Također, jedan od presudnih momenata koji su me totalno izmjenili je izlet u Norvešku 80. i neke kad sam bio na jednom nogometnom turniru u Oslu gdje je bilo naših ljudi iz cijele Skandinavije, a između ostalih i iz Njemačke iz Hamburga. Navečer, poslije nogometnog turnira bila je mala priredba gdje su foklorne grupe plesale razne plesove,a grupa iz Hamburga koju je predvodio Drago Nikić (iz Orahovice) je izašla na scenu (8 plesača) i oni su izveli splet kola iz Bosne uz
šargiju i violinu. Oni su to tako dobro uradili da je cijela dvorana (300, 400 ljudi) bila u suzama. Nikad više u životu nisam vidio tako nešto dobro odrađeno. Slobodno mogu usporediti sa River Danceom. Cijela dvorana je bila u suzama, a ja sam ostao bez daha. Taj momenat sam shvatio da i ja moram nešto raditi na tome planu, ali bilo šta da radim to bi moralo biti na nivou. Tad sam zapravo otkrio svoj identitet, i shvatio da je ta muzika moja i DA JE NEDAM NIKOM. Pop i rocka ima na svakom ćošku, a naša izvorna pjesma i svirka je jedinstvena u svijetu. U tome i leži njena vrijednost.
I kad sam se vratio, počeo sam sa skupljanjem pjesama po selu i počeo sam pisati. Ubrzo smo ja i Nevenko snimili svoj prvi album „U mirisu cvijeća u bisernoj rosi“.
4.) RECI NAM NEŠTO VIŠE ŠTA SE DEŠAVALO OD TRENUTKA KAD SI ODLUČIO SNIMITI PRVI ALBUM, PA DO NJEGOVE REALIZACIJE.
Pošto smo se ja i Nevenko preliminarno dogovorili da ćemo snimati, ja sam aktivno počeo da radim na albumu. Naoružao sam se sa šargijama i donijeo sam čak violinu od Mate Zrne (kuma) i na njoj sam uradio prvu pjesmu. Uz violinu sam napravio ‘Dodji mi ,dodji sine’. Onda sam uzeo naslovnu pjesmu od rođaka Stipice Pejinović (ustvari je ona klapska pjesma) koju je on jako dobro obradio. Onda nam je moj brat Tadija poslao par pjesama. Još jedna stvar koja je bitna je da smo sreli Pericu Ćosica (poznatog violinistu) i on nas je sam pitao (kad je čuo kako pjevamo) da li bi snimili kasetu (kako se u to vrijeme nazivalo), na što smo naravno odgovorili potvrdno. Nakon par mjeseci odlazimo u Bošnjake kod Želimira Babogredca i snimamo naš prvi album. Usput da kažem da je on kum grupi, jer je dao ime…IZVORNI DAR…tako je nastao prvi album a sa njime i grupa IZVORNI DAR.
5.) KAKVA JE BILA REAKCIJA LJUDI KAD SU POSLUŠALI PRVI SNIMLJENI ALBUM IZVORNOG DARA?
U to vrijeme u žepačkom kraju za mene je vrijedilo da sam rocker, i svi su me poznavali kao takvog. Veliko je iznenađenje bilo kad sam snimio album izvornih pjesama. Što se tiče samog albuma, mislim da je produkcija bila najbolja koju smo ikad imali. U tom studiu su snimali poznati muzičari, pa smo im mi došli kao neko osvježenje što se prudukcije tiče. Album je jako dobro prihvaćen od strane ljudi, i dan danas, nakon 20 godina pjevaju se neke pjesme s tog albuma.
6) KAKO SI PODNIJEO SMRT SVOG VELIKOG PRIJATELJA I KOLEGE, NEVENKA, I U KOM SMJERU KREĆE GRUPA IZVORNI DAR NAKON TOG NEMILOG DOGAĐAJA?
Nevenkova smrt je, naravno, stvar koja će ostati kao jedan veliki gubitak za mene.Ako ostavimo muziku totalno po strani, izgubio sam prijatelja s kim sam momkovao i počeo jedan period u mome životu. Ima jedna činjenica oko njegove smrti od koje mi se ledi krv u žilama, a to je činjenica da je Nevenkov otac umro i ostavio Nevenka (čini mi se da je imao 2 godine) i brat Jozo je bio tako reći u stomaku. Ista sudbina zadesila je i njega, samo što je Nevenko imao dvije curice. Čini mi se da je situacija skoro identična i u godinama. Tu se javlja samo pitanje….SUDBINA, ili??? A što se tiče muzički, definitivno sam sa njime najbolje mogao pjevati, al’ eto, nažalost, to mogu samo u irelevantnom svijetu..
7.) KOLIKO JE IZVORNI DAR SNIMIO ALBUMA DO NEVENKOVE SMRTI, I KOJI VAM JE DONIJEO NAJVIŠE SLAVE?
Mislim da smo od samog početka ja i Tado moj krenuli dobro sa pravljenjem pjesama i da smo kroz cijeli ovaj period držali jedan nivo u stvaranju ….ja sam osobno probao svojim skromnim znanjem da podignem kvalitet tekstova..i trudio se da se nezadovoljavam drugorazrednim stvarima i gledao sam malo na duže kako to nas narod kaže….Mada sam ponekad i svjesno prozivodio neke stvari koje nisu bile na nivou…..a sto se tiče broja albuma vjeruj da nemam uvid u to.
Najveće razočarenje je bilo snimanje albuma ‘Majka svih vremena’. Album je bio ZAVJETNI jer sam bio u Međugorju i zavjetovao sam se da ću uraditi album što sam naslov govori. Htio sam da uradim album na svoj način, ali vjerovatno nisam imao dovoljno strpljenja da to učinim, pa smo na brzinu sve odradili. I dan danas ne volim slušati taj album. To je vjerojatno bio moj početak kao samostalnog autora, a poznato je da se ‘prvi mačići u vodu bacaju’.Osobno mislim da je najbolji naš album “Ruzmarini”. Mislim da nema lose pjesme na njemu..kad smo ga snimili ja i Ilija došao mi je Ilija Begic i rekao: Čestitam!… u zadnjih 10 godina nije izašao bolji album…..
8.) GODINA ’92. I RATNO STANJE. ŠTA SE DEŠAVA U TVOJOJ GLAZBENOJ KARIJERI?
Sto se tiče ratnoga snimanja, ja sam u razgovoru sa mojim stričevićem Bicom (Bosiljko Pejinovic) došao na temu snimanja. Mislio sam tada da nije dobro uopće snimati, JER U LUDNICI JE TESKO BIT PAMETAN. Međutim, on mi je rekao bolje da ja to uradim nego netko ko ne zna kreirati ukus, i pokazao mi je tekst POSLJEDNJA DJEVOJKA (Čuvaj mi se topa i granate) i DOBRO SAM TI MAJKO. Uradio sam kajde za te pjesme i kod mene je došao Pero Zovko koji je u to
vrijeme bio u zapovjedništvu. Ja sam mu odsvirao pjesme, i on je rekao da to treba snimiti kao moralnu podrsku ljudima. Sjećam se da su došli neki momci i pokupili me iz šume da idem na snimanje. Nisam uopće mislio da je to nešto, poslije sam shvatio da je ta pjesma ustvari antiratna. To je Bic jako dobro zapakov’o. Poslije su nam prebacivali da nismo spomenuli riječ Hrvat niti jednom na albumu, na što sam ja rekao da nema potrebe, i da je dovoljno to što smo mi to što jesmo. Kako kaže Ljuba Tadic: ‘nije mi to zanimanje, nego sam to dobio po rođenju’.
Ako sam na nešto u životu ponosan, onda je to što od početka nisam nasjedao da snimam ili pišem nešto protiv bilo koga. I moja najveća pobjeda je bila kad me je jedan momak pozvao i upalio radio i kaže slušaj… ovo je Radio Ozren, a na njemu pjeva Čuvaj mi se topa i granate. TO JE ZNAK DA JE UMJETNOST POBIJEDILA, U TAKO TEŠKOM VREMENU.
9.) ČESTO TI SE PRIGOVARA NAPUŠTANJE DOMOVINE U RATU, PA ĆEMO ZAUVIJEK RIJEŠITI TU DILEMU. KOJI SU BILI TVOJI RAZLOZI ODLASKA U ŠVEDSKU?
Da ću otići u Švedsku znali su svi moji prijatelji koji su bili kod mene u kući na blagoslovu polja u Bistrici. (sto znaci nije bila tajna).. Kad sam dobio informacije od jednoga frenda o takozvanom ratnom “FINALU”, prvo što sam rekao i njemu i drugima “without me” (bez mene). Vjerovatno sam mojim odlaskom, ili bijegom, kako hoćeš, povrijedio neke ljude i dobio sam epitete koji slijede u takvim situacijama. Razumijem ljude koji su bili ljuti, jer sam i sam bio u takvoj situaciji. Medjutim, to je tako i vise se ne moze promjeniti. A i onako sam bio smrvljen u 1000 dijelova. Jedina šansa da se repariram je da odem tamo gdje mi je cijela obitelj.
10.) KADA SE TVOJ BRAT ILIJA PRIKLJUČUJE GRUPI IZVORNI DAR, I KOLIKO IMATE SNIMLJENIH ZAJEDNIČKIH ALBUMA?
Iliju sam zvao odmah na početku, medjutim, on je rekao: ‘ajte vi mlađi’, misleći na mene i Nevenka. Onda se priključio odmah na drugom albumu, al’ bez mene. Ja nisam bio tu, nego van zemlje a sa mnom je počeo na četvrtom albumu, čini mi se, a zajednički imamo čini mi se 8 albuma, nisam siguran…
11.) U POSLJEDNJE VRIJEME OPET JE AKTUELNO PITANJE VEZANO ZA SAM NAZIV GRUPE ‘IZVORNI DAR’. POZNATO JE DA SE VIŠE GRUPA SLUŽI TIM NAZIVOM. KAKO TO OBJAŠNJAVAŠ?
Ime je od onoga ko je osnovao grupu i na čijem radu počiva grupa Izvorni Dar. A to što se neko služi tim imenom nije moj problem nego od onoga ko to radi.
Ne pada mi napamet da idem okolo i objašnjavam ljudima o tome. Onaj ko zna šta je izvorna muzika zna i razliku vezanu za to.
12.) NAPRAVIO SI MNOGO HITOVA, KAKO ZA SVOJU GRUPU, TAKO I ZA DRUGE. NA TAJ NAČIN NESEBIČNO SI PODIJELIO VELIKI DIO SEBE I SVOG ŽIVOTA. ŠTA JE TVOJA NAJVEĆA INSPIRACIJA?
Moja glavna inspiracija je čovjek. A ako uzmemo geografski, onda je to naravno ona zera od Bistrice pa do Šera.
Izuzetno mi je drago da sam radio za mnoge grupe kao Bistri Izvor, Dva Jarana, Plehanski Odjeci …itd dug je spisak….
Uradio sam blizu 200 pjesama u periodu od 10-tak godina, neke od njih su dobile narodni oblik i zazivile su u narodu tako da nema gotovo nit jedne feste takvog oblika a da se neotpjevaju……
14.) DA MOŽEŠ VRATITI VRIJEME UNATRAG, DA LI BI KRENUO ISTIM STOPAMA ILI BI TVOJ ŽIVOT I KARIJERA OTIŠLI U DRUGOM SMJERU?
Vraćati ne mogu ništa. Jedini način da se izrazim u “našoj sredini” je bio ovaj, kroz izvornu muziku. Vjerovatno je to sve negdje upisano u nekoj knjigi sudbine moje, tak da nema smisla prekrajat bilo što…
Samo mogu reći da sam imao veliku sreću da se družim i prijateljujem sa ljudima koji su do daske bili načitani i oni su me uputili u mnoge stvari. Jedan od njih jako bitan za moj razvoj je Bosiljko Pejinović-Bic, moj stričević. Od njega sam naučio brdo toga, on me uputio u istočnu filozofiju i mnoge alternativne stvari kao joga koje vidim da su danas aktualne, a on se bavio njima već prije 20 godina.
Ipričat ću jednu anegdotu oko pjesme “Čuvaj mi se topa i granate” koju je Bica napisao. Prije snimanja sam dao tekst svome frendu Zdravku Buljeti-Tariji (koji je isto tako knjiški čovjek), pročitao ga je. U refrenu je bila jedna riječ ”dušmanski”, i on mi je rekao izbaci tu riječ, to je kliše. I da nisam to uradio pjesma ne bi bila to što jest.
Ima na kraju moram da spomenen jednoga čovjeka pkojnoga Marka Zrnu nastavnika matematike koji je dolazio kod mene cesto. I ja sam ga pitao za savjet. Sjećam se jedan puta sam mu dao jednu pjesmu, i on je rekao: ’dobro je ovo’, a ja sam odgovorio da ima neki grešaka. On mi je na to odgovorio: ’znaš Ginge, dobre se pjesme pamte po malim greškama’.
Znači, jako je bitno da se čovjek druži sa ljudima koji imaju nesto u glavi.
I da ne zaboravim na “STARO DRUŠTVO” od kojih sam naučio mnoge kajde i upio ljubav prema pjesmi. Tu su FRANC TOPIĆ, DRAGIĆ, MARIJAN ZRNO, MATO ZRNO, pok. ANTO PEJINOVIĆ-MERJO (OD NJEG SAM NAUČIO SARGIJU SVIRAT) I NARAVNO MOJA BRAĆA…. I još mnogi drugi……
15.) NEŠTO ZA KRAJ. IMAŠ LI NEKU PORUKU ZA MLAĐE NARAŠTAJE KOJI TEK ULAZE U SVIJET IZVORNE GLAZBE?
Ako imaju šta da kažu neka to učine u toj vrsti muzike. I da to bude na nivou. U suprotnom neka to rade za dušu.
Intervju radio: Ivan Krajina
Zahvaljujem se Gingetu o svoje osobno ime, i u ime portala moje-zepce.com na izdvojenom vremenu za ovaj intervju. Nadam se da ste i Vi dragi čitatelji uživali čitajući Gingetove odgovore i saznali nešto novo o životu ovog umjetnika.
Hvala Vam na posjeti, i do čitanja…
http://www.moje-zepce.com/antun-pejinovic-ginge/
.
