A koja su ti poznnata?

http://vitez.info/drutvo/najnovije-vije ... nim-kucama

U Lašvanskoj dolini Hrvati u nizu obilježavaju tužne godišnjice stradanja i zločina koje su nad njima počinili pripadnici najprije srpskih paravojnih snaga i tzv. JNA a kasnije pripadnici Armije BiH, a za koje ne samo da nitko nije odgovarao nego još uvijek nitko nije ni optužen.

Takav je slučaj i s 9. siječnjem koji se ubraja u najteže i najkrvavije dane u obrani Viteza, a time i cijele Lašvanske doline.

Naime, tog 9. siječnja 1994. godine u ranim jutarnjim satima, pod okriljem maglovite i vrlo hladne noći, pripadnici elitnih postrojbi Armije BiH i MUP-a probile su linije obrane Prve bojne Viteške brigade HVO-a, upali u viteško prigradsko naselje Buhine Kuće i među vojnicima i civilima napravili pravi pokolj. Ubijeno je i masakrirano 27 vojnika i civila a među njima je bilo žena i staraca. Slike ubijenih i masakriranih vojnika i civila čija su tijela ležala na otvorenom i kuće i gospodarski objekti koji su gorjeli, obišle su cijeli svijet, no ni to nije bilo dovoljno za pokretanje istrage i kažnjavanje ovog strašnog zločina.

Ovim upadom presječena je prometnica Vitez – Busovača, a krajnji cilj postrojbi A BiH bio je spojiti se sa svojim snagama u Vranjskoj, udaljenoj od Buhinih kuća manje od tisuću metara i tako Lašvansku dolinu presjeći na dva dijela te obranu tog područja dovesti u bezizlaznu situaciju. Da bi se u tomu i uspjelo istovremeno su na još nekoliko mjesta napali linije obrane Viteza, a posebno žestok napad bio je s južne strane općine, na naselje Sofa, nadomak gradskog središta.

Na tom se području cijeli dan vodila žestoka borba, a zaustavljanje prodora vojske A BiH plaćeno je s još četiri poginula i petnaestak lakše i teže ranjenih pripadnika Viteške brigade HVO-a. U tim borbama poginuli su i istaknuti pripadnici HVO-a, članovi zapovjedništva Treće bojne Viteške brigade, Dragan Grabovac Galeša i Žerljko Matković.

U prijašnjim borbama za obranu Buhinih Kuća i u borbama za oslobađanje ovoga prigradskog naselja Viteza poginulo je još 9 pripadnika HVO-a, a ranjeno ih je više desetaka. U spomen na poginule i ubijene vojnike i civile, u ponedjeljak, na osamnaestu godišnjicu tragedije, na mjesnom groblju Topala gdje je i pokopan najveći broj žrtava Buhinih Kuća, služena je sveta misa zadušnica. Uz rodbinu, prijatelje i suborce, predstavnike udruga proisteklih iz Domovinskoga rata, te građana Viteza, svetoj misi koju je predvodio viteški župnika fra Marko Kepić, prisutni su bili i predstavnici općinskih županijski i federalnih struktura vlasti na čelu s općinskim načelnikom Vladom Alilovićem, Slavicom Josipović i Rudom Vidovićem.

Na ulazu u groblje, uz veliki mramorni križ upaljene su svijeće i položeni su vijenci svježega cvijeća, a prigodnu molitvu opijela predvodio je fra Marko Kepić.



................................................................................
Sveta misa zadušnica, koju je predvodio don Mato Janjić, služena je u Travničkoj župnoj crkvi sv. Ivana Krstitelja u spomen na devet Travničana, pripadnika postrojbe „Munje“, zarobljenih 9. siječnja 1994. god. u Buhinim Kućama, mučenih te okrutno ubijenih.

U spomen na njih svijeće su upaljene i na travničkom ratnom groblju Prahulje, kao i na groblju „Kruščica“ u Vitezu, gdje su ukopani pripadnici HVO-a poginuli u borbama na Sofi, također 9. siječnja 1994. godine.

http://vitez.info/drutvo/najnovije-vije ... nika-munja

Počivali u miru Božjem, hrvatski mučenici .

Ne znam je li ovo bilo već ali sam naišao na jedan zanimljiv blog jednog Vikićevog specijalca o njegovom viđenju sukoba sa HVO-om u Središnjoj Bosni, prvenstveno Vitezu, a i o akciji oko BUhinih Kuća.

http://ponor.blogger.ba/arhiva/?start=125

Donosim meni najzanimljivije dijelove:

----------

Priče o Vitezu

-----------

Kako je na Vitezu?"

"Drugacije ... vidjecete."

"Kako mislis?"

"Mi smo k'o i vi ratovali uglavnom protiv cetnika oko Visokog i Ilijasa.
Tamo se zna - moras napraviti iznenadnje ili nema nista od akcije.
Artiljerija, bunkeri, mitraljezi, tenkovi, tuku te sa daljine,
a kad pocne borba znas i sam sve gori ...

Na Vitezu je skroz drugacije.
Nemaju artiljerije, nemaju tenkova.
Imaju fabriku eksploziva.
Nemaju eksploziv u sta da stavljaju; pune ekploziv u bojlere
pa ih onda tako bacaju. Bojleri nisu precizni ali su razorni. Gdje padne srusi kucu.
Kazu neki sto su nedavno vratili sa fronta da im je sad ponestalo bojlera
pa pune u aparate za gasenje pozara, stubove od rasvjete ..."

"Kak'i su k'o borci?"

"U pocetku su bili prave p*cke ali kako smo ih zgurali do samog Viteza popravili su se.
Nema im druge - nemaju kuda pa se bore.
Jedno vrijeme se mislilo da ce oni doci do same Zenice.
Drzali su sve uvezano od Hercegovine do Novog Travnika.
Nasi su im onda slozili ofanzivu za ofanzivom.
Tad su im Sedma i Sedamnaesta Krajiska napravile najvecu stetu.
Kad je rat poceo oni su drzali vise od pola Srednje Bosne.
Sad smo zabili u njihove brloge oko Busovace, Viteza i Kiseljaka.
"Povuci-potegni. Mi smo ih toliko zgurali u Vitez da je sad borba kuca po kucu.
Drugo, neki su nasi napravili belaja pa sad se mora duplo paziti na sta se ide.
Tu je UNPROFOR, svi gledaju.

Racuna se da cemo im do proljeca uzeti Vitez. Mozda i prije.
Nas narod misli vi ste zato dosli - da im uzmete Vitez"

Momak se nasmija sa podozrenjem.

"Ima par stvari sto nasi hoce da urade. Najvaznija stvar je da
im se presjece komunikacija sa Busovacom
i da se onda povezemo sa nasim u Starom Vitezu."
Na Vitezu su ti najgore ustase Jokeri. To su zivotinje najgore vrste.
To su ti oni sto su pobili i zapalili starce i djecu u Ahmicima - ako ste culi za Ahmice."

"Kako nismo. Gledali smo sve na televiziji.
Sjecam se kako je i onaj glavonja Englez iz UN-a poludio kad je vidio sta je bilo tamo.
Ucestvuju li ti Jokeri u borbama na Vitezu?"

"Ucestvuju, samo kako su se mudzahedini ukljucili ti se sad dobro paze gdje idu.
Ne do im Bog dragi da ih zive ufatimo. Mudzahedini bi ih zive ogulili.

Tek ces vidjet' kako mudzahedini ratuju. Ustase se od njih useru od straha.
Kad podje napad mudjahedin izleti iz rova, opali raketom u njihov bunker, i onda sa isukanim nozem trkom
medju njih. Ni ne gledaju jel' ih tamo ko ceka.
Pricalo se da su jednom nasli mrtvog ustasu u rovu i prije nego sto su ga stigli dohvatiti. Umro od straha."

Fašisti, napadali mještane na svojim ognjištima.

--------------
Napad na Vitez

-------------

Ja sam Vitesko ratiste zamisljao kao recimo Hrasno Brdo
ili Kovacice.
Zamisljao sam nagurane kuce, blisku borbu,
usku kotlinu, velika razaranja.

Ni blizu.

Vitez je bio u sirokoj kotlini okruzenoj visokim
ali blago uspinjucim brdima.

Ako bi mogao da poredim sa Sarajevom pogled me je vise posjetio
na Lukavicu sa Igmana ili Vogoscu sa Zuci.

Razaranja nisu bila ni slicna onim na Sarajevskom ratistu.
U Sarajevu si imao naselja koja su izgledala k'o Vukovar -
Nedjarici, Kovacici, Aerodromsko ... nijedna kuca cijela.

Na Vitezu kuce su bile uglavnom dobro ocuvane osim onih
koje su bile zapaljene ljudskom rukom ili pogodjene
bojlerom.
Te su izgledale k'o da im je neki zamisljeni
div odrizao krov ili jedno polovicu.

Linija fronta uglavnom nije ulazila u sam grad nego u
predgradska naselja.

Armija BiH je imala apsolutnu dominaciju nad kotlinom.
Nevjerovatno povoljan polozaj.

Mi smo se prednim linijama operacije priblizili oprezno.
Razdvojeni u grupe od po dva ili tri.

"Pazite se snajpera. Ici cemo od kuce do kuce."

Snajperi su bili najveca opasnost. Bojlere su rijetko ispaljivali.

Nasi su im prije par dana uzeli niz kuca prema "Impregnaciji" i te su
polozaje cesce tukli.
Postajali su nervozni jer smo prodirali sve blize gradu i
jer su osjecali da bi mogli izgubiti pupcanu vrpcu sa Busovacom.

Ratiste je bilo nevjerovatno tiho. K'o je bio u ratu zna da je
linija fronta najtise mjesto na svijetu (osim kad krene akcija)
ali je ovdje bilo posebno tiho.
Tesko je bilo steci dojam gdje je neprijatelj jer na ovom dijelu fronta
nije bilo vrlo vidljivih rovova, bunkera, fortifikacija.

Linija je tek nedavno pomaknuta tako da su se svi drzali kuca
kao privremenih bunkera.
U principu tako su se sad operacije odvijale - od kuce do kuce.



Pokazali su nam cilj nase operacije.


Nas neposredni operativni zadatak bio je da zauzmemo malo naselje
koje su koliko se sjecam zvali "Bukvine" kuce ili tako nesto.
(Ne Buhine kuce, za to sam prvi put cuo poslije rata.
Buhine kuce su mozda bile kuce sto su uzete u prvom armijskom naletu)
"Kakav je prilaz?"

"Vjerovatno u redu. Nisu imali vremena da postave minsko polje. Trebate se samo paziti improvizovanih mina."

"Gdje su u kucama. Ne zna se tacno. Moracete svaku ocistiti posebno."


"Ima li civila."

"Ko zna. Ne vjerujem. To se sve razbjezalo.

Ovo "razbjezalo" mi nekako neobicno zvuca. Vjestacki.

"Za ustase znamo da su tu jer kad god se pokazemo pocnu i oni dejstvovati
ali inace sute i ne javljaju se. Tesko ih je tacno locirati."

"Vidis ovu zgradu dole.

Ja uzeh snajpersku optiku da bolje pogledam.

"To ti je fabrika 'Impregnacija' ako si mozda cuo.
To je sad stab UNPROFORA. Englezi"

Lijepo se vidi zastava, njihovi kamioni, vozaju se transporterima.
Tamo prema Vitezu je skola, crkva. Tu su negdje stacionirani Jokeri.
Oni su tu u rezervi u slucaju naseg napada. Ocekujte njih u kontranapadu."

"Taman. Koliko?"

"Koji vod, mozda ceta.
"J*bite im majku."

"J*bacemo."
Znaci trebali smo da zauzmemo tu zadnju grupu kuca izmedju ceste, baze UN-a (Impregnacije) i nasih polozaja prema Zenici.

Na prvi pogled stvari su izgledale potpuno jednostavno.
Manja grupa kuca - nema vidljivih mitraljeskih gnijezda
a ne izgleda ni da ima tajnih bunkera ili puskarnica.

Nista od onih tipicnih srpskih trikova kao sto je ostavljena kasika bagera na livadi,
lazni zemljani bunker pored kuce (a pravi pod kucom),
nonsalantno ostavljen otvoren prozor na kuci,
TA pec slucajno ostavljena pored kuce, tenk sakriven iza stale, itd, itd.

Cini se da je bio samo jedan rov pored jedne od kuca ali to je bilo to.
Nije bilo vidljivog minskog polja, zemlja je bila zaledjena i definitivno
nije bilo MRUD-ova - maskiranih ili otkrivenih.

A to je bilo ono sto je i zabrinjavalo - nista se sumnjivo nije vidjelo ni primjecivalo.
Ili cemo ici u relativno jednostavnu akciju ili cemo upasti u zescu klopku.

Treba se pretrcati preko brisanog prostora jedno sto i vise metara,
upasti u nepoznatu kucu,
uzet je sobu po sobu i onda tako odsjecen cekati kontranapad.
I to sve ako akcija podje po planu i
ako niko ne naleti na minu, bude ranjen u upadu.

A sta ako nas pola bude ranjeno a nama nema ko prici da nas izvlaci?
A sta ako oni izvuku mitraljez i odsijeku nam odstupnicu?

Napascemo iz dva pravca:

Upadne grupe ce u timovima od po cetiri diretnim upadom zauzeti kuce a sa
brda koje smo mi drzali nase grupe za podrsku - snajperi, mitraljezi, ...
sasuce vatru prvo po samim kucama sa istocne strane i po neposrednim prilazima
odakle bi moglo doci pojacanje. Znaci podrska ce pokrivati straznji dio i istocni
dio objekata do upada jurisnih grupa.


Iz pravca Busovace odakle krecu upadne grupe pokrivati cemo juzni dio objekata.
Tri grupe ce upasti a dvije ce pruzati neposrednu podrsku: automatska vatra, M-72, RPG, trombloni
Kad prve jurisne grupe zauzmu prvu grupu kuca ostale ce se grupe prebaciti u pojacanje.
Armije ce se vezivati u slucaju potrebe i davace nam neposrednu podrsku kad sve jurisnu
grupe upadnu.

U selu u pozadini ostace jedna nasa mjesovita grupa (upad + podrska) kao rezerva.

Armije je obecala da cemo imati i jacu podrsku sa brda po dubini njihovih linija
- nisu obrazlozili tacno kakvu.

Plan je da ako sve uzmemo kako treba mi ostanemo na operativnom cilju u dubini neprijateljske teritorije
(u stvari svjeze zauzetim polozajima) jedan dan a da nas onda odmijene Armijske grupe.
Ako bude ne daj Boze trebalo (drugim rjecima ako upadnemo u belaj) Armija ce poslati pojacanje

-------

Napad na Vitez II

--------


Srce mi stoji u grlu.
Sto od uzbudjenja a vise od ruba pancira koji mi ovako
scucenom pritisce vrat.

Tisina. Mrtva tisina.

Niko ne govori nista. Drze se kuce na nisanu.
Svi ko zapete puske cuce i samo cekaju da izlete.

Cekamo znak - RPG.

Sa desne strane poce pucnjava. Podrska.
Rafal - jedan, dva, tri, sasu sve ...
vise ne mozes razaznati rafale of buke.
Dize se vatra iz oruzja k'o plimski talas.
Pocinju kratki rafali iz mitraljeza. Frrr, frrr, frrr, frrr ...
Sipaju po kucama, prsti fasada, staklo, leti crijep.
K'o da neko nevidjivom motornom pilom reze gornju stranu kuca.

Trombloni. Puce jedan, pa jos dva, tri sastavljeno.
Tupe eksplozije sto ti lagano pomicu zrak u plucima
k'o da te je neko lupio po ledjima.

Zaleti se RPG u prvu od kuca.
Bum - Bauuuuuuuum.
Izletise stakla, sivi dim.
To je znak.

Izlijecemo iz zaklona. Trk.
Sve se na meni treska.
Drzis pusku pred ocima.
Sav si koncetrisan na svoju zonu.
Oci su na prozorima kuce u koju se upada.

Samo oci zive u tebi - pratis i pazis da ne primjetis
sjene, pomak zavjese, otvaranje vrata,
ili mozda crni mali objekat sto ispada kroz prozor prema tvojim kolegama.

Podrska prebacuje vatru na kuce nize od nas.
Smo cujes klepetanje metaka k'o da stotinu
cekica stema po zidu.
Udaraju trombloni ispred nas. Buuuuh, buuuuuh.
Frca siva zemlja pokrivena snijegom, frcaju komadi cigle.
Zabi se komadic tromblona u pancir.

B prilazi prozoru, vadi osigurac iz rucne bombe,
drzi malo i ubacuje kroz prozor.

Vuuuum.

Jos gluhi od detonacije upadamo.
Kroz prozore. Vrata mogu biti minirana.

Frrrr, frrrr, frrrr

Rafali.

Vuuuum. Vuuuuum.

Rucne bombe.

Iz sobe u sobu.
B drzi pravac, A pokriva gornji ugao, ja stranu a D ledja.

Klizu se pod nogama cahure na linoleumskom podu.
Osjecam lupanje srca u sljepocnicama.
Pretrcah sve ono, upadoh, a ne osjetih nista. Tek sad.

Nastavljamo.
Premicemo se na kraj kuce.

Cujem komandira voda preko stanice.
Trazi da se smakne vatra prema kucama nize od nas.
Idemo dalje.

B nas pokriva vatrom iz M-72.

Meci frcaju iznad glave. Tesko je odredti ko puca
na nas. Je li prijateljska vatra ili HVO.

Pogeti upadamo u sljedecu kucu.
Ista organizacija.
Uzima se ponovo prostorija po prostorija.
Primjecujemo neke face u uniformama bjeze.

Cujem iz drugih kuca rafale, dreku, dozivanje.
Ne mogu da razaznam je li u pitanju bliska borba.
Mi ostajemo ovdje dok se ne uspostavi nova linija.

Cujem nase snajpere kako rade po prostoru ispred nas.

Izmedju nas i sljedeceg niza kuca je veliko polje pa
onda jos par kuca.
Sa lijeve strane nize dole je baza Unprofora.

Iz jedne grupe kuca dolazi vatra. Treca jurisna grupa
trazi da neko pokrije vatrom tu kucu jer oni ne mogu upasti.

Podrska ne moze jer ne vidi tu kucu.

Od tenkovske podrske i PAT-a takodje nema nista jer se magla s jutrom
nije podigla.
Nas 'blic' napad je zastao jer se naislo na
otpor vatrom koji se pruzao iz zadnje nezauzete kuce
na nasem operativnom pravcu.
Jurisna grupa sa nase lijeve strane nasla se
trenutno zakovana pod vatrom a podrska sa brda im nije mogla pomoci
jer je bas ta nezauzeta kuca bila malo zaklonjena.

Mi smo imali prilicno dobar pogled na polozaj te nase grupe
kao i na otvoreni "bok" ove kuce odakle je otvarana vatra.

Ocigledno je bilo da im moramo nekako pomoci.
Za nas je bilo gotovo nemoguce da se ubacujemo odavde
preko brisanog prostora a bez vatrene podrske.
Mogli bi nas pokositi u sekundi jer su oni gledali pravo na nas
a pravac izmedju kuca vidio se i sa njihovih polozaja u pozadini.
Skontasmo da je najbolje da nasoj zakovanoj upadnoj grupi
damo neposrdenu vatrenu podrsku pa da se onda oni pokusaju ubaciti
iz relativne zaklonjenosti njihovog polozaja.

Sastavicemo sta imamo od vatrene moci i tako im dati podrsku.
Imamo tromblondziju, lakog puskomitraljesca i dvojicu jurisnika.
Imamo tovar rucnih bombi ako zatreba i jednu rucnu protivtenkovsku granatu.
To bi trebalo biti dovoljno.

Najbolje ce biti da krenemo sa podrskom naglo
i sa najjacom udarnom moci koju imamo pri ruci - znaci sa tromblonima.
D, nas tromblondzija, ce im ubacitivati tromblone kroz najblizi prozor a
mi cemo otvoriti rafalnu vatru po prozorima u kucu da ih dobro prikujemo.
Dok se oni tako jos oporavljaju od iznenadjenja nadamo se da ce se nasoj
zaustavljenoj jurisnoj grupi otvoriti prozor za upad.

Naravno bilo je par problema oko ovoga:

Da bi se ispalili trombloni i da bi se zapucalo treba izaci
pred ovu kucu pravo na brisani prostor.
Mi smo sad duboko u neprijateljskoj teritoriji.
Ako HVO ima kakve brzooke snajpere ko sto smo mi imali - gotovi smo.
Povaljace nas k'o budale.

Drugi je problem efikasnost nase tromblonske podrska.
Ova kuca nije bas blizu. Nije lako pogoditi.
D je zmaj sa tromblonima ali nije madzionicar.
Da bi se postiglo iznenadjenje i trenutni vareni pritisak za upad
D ce morati ubaciti tromblon iz prve.
A ako nasi krenu u upad a ono tromblon fulio uvalice se u zivu vatru.

Sad kad se sjetim ne cini mi se da smo bas previse raspravljali oko ovih problema.
Cini mi se nismo uopste.
Ovo su mozda samo bile dileme u nasim glavama.

Sta bude bice.

Ako bude problema sa nasom podrskom icemo svi na ho-ruk.
Pisaj ga. Ulijetati sa svih strana ako im to zatreba.
Nema u ovim situacijama oklijevanja.
Mora se gurati naprijed.
Ako sad padne jedna jurisna grupa onda odosmo svi.

D je bio nacickan tromblonima ko jez.
Drzao ih je u prednjim dzepovima jurisnog prsluka
u koricama za magazine od heklera, u zadnjem dijelu u koricama za noz,
Neke je drzio po djepovima na prsluku pa ih dodatno zalijepio izolirbandom
da mu ne ispadnu u trku.

Zbog svoje zbirke tromblona D je i nosio pancir
- da ih moze rahat ispaljivati sa ramena.

Nosio je inace mjesavinu domacih tromblona sa odgodjenim dejstvom
(crvenih, tzv. "kukuruza") i onih sa trenutnim dejstvom.
Imali smo tako tih domacih tromblona k'o u prici.
To je izgleda bio jedini MTS kojeg je za nas bilo u izobilju.

Ovi domaci trombloni sa trenutnim dejstvom su za razliku od JNA
tromblona pravljeni od cvrstih metala - zeljeza ili celika.
Punili su ih super razornim eksplozivom-heksogenom kojeg
je nasa namjenska industrija dobivala preko stalnog
i velikodusnog srpskog snabdijevanja -
vadili su ga iz neeksplodiranih tenkovskih granata.
Zbog izuzetne jacine taj se eksploziv valjda
i morao stavljati u takve jake zeljezne kosuljice.
Alumijumum bi se pod pritiskom samo rasprsio k'o petarda.

Ovi su trombloni bili jako teski, cilindricnog oblika,
nazubljenog tijela i sa tupim konusnim vrhom, a
imali su razornu moc minobacacke granate od 60 mm.

Gdje bi taj puk'o trava ne bi vise rasla.

Problem je samo bio sto su ti trombloni bili prilicno nepouzdani.
Ili bi se nasao star tromblonski metak (koji je inace pravljen za lakse
aluminijske tromblone) i nedovoljan da
dovoljno pogura ovaj teski tromblon ili bi se
dogadjalo da iz nekih razloga tromblon eksplodira
na samoj pusci pri ispaljenju.

Mene je tako jedan umalo pogodio na Skupstini.
U jednom od puskaranja '92 na Skupstini jedan je kolega iza mene
ispaljivao tromblone preko kuca dok smo mi dejstvovali automatskim oruzjem.
Ispali tako on jedan od ovih domacih "teskasa" a kako ga metak
(sto izgleda k'o manevarsko punjenje)
nije mogao dovoljno pogurati pade mi tromblon skoro na ledja.
Da nije bilo balkona otisao bih sav u komade.
Onako mi se samo pola balkona srusi na ledja.

A evo sad od tog istog "Made in Podrum" tromblona nam zavisi uspjeh akcije.
Ako im D ubaci ovaj teski tromblon tamo u kucu - rasturice ih.
Ako ne - rasturice tromblon nas ... a mozda nas usput potkaci i koji snajper.

D izvuce tromblon iz prsluka ispod snjezne uniforme,
stavi u pusku tromblonski metak,
natace ga na cijev i skinu osigurac.

Komadir grupe samo na brzinu javi onoj zaglavljenoj grupi:
"Tri ovdje dva ... ide tromblon i vatra ... kreci na tromblon."

"Razumio. Guramo."

"Tu smo ako zatreba."


D sa tromblonom na podignutoj cijevi k'o sa stapom pridje vratima.
Ja stadoh uz zid i sa rukom na kvaci.
U trzaju mu otvorih vrata - on izleti sa puskom visoko na ramenu
- ja za njim sa nisanom pred ocima.
Samo vidim musicu pred sobom i prozore.

D nasloni kundak na pancir, nacilja prema prozoru i opali.
Ja ga zastitih vatrom dok je "presvlacio" pusku za normalnu vatru.

Mogoh fino vidjeti kako teski tromblon
k'o iz pracke uleti kroz prozor u sobu i tamo puce.

Od eksplozije ispadose prozori iz stokova.

Ja opalih po otvorima sto ostadose iza izbijenih prozora,
pa onda kroz vrata sto su se vidjela u dubini unistene sobe
a koja su vodila dublje u kucu.

Raspali takodje i B sa svojim M-72.
D se uvuce nazad u kucu i otvori vatru iz zaklona da nas pokriva.
Mi se po D vatrom izvukosmo uz rub i nastavismo
"svirati" po kuci premjestajuci kratke rafale iz
prostorije u prostoriju.

Vidjeh kako nasa cetvorica, u trku,
pogrbljeni sa puskama ispred sebe trce prema kuci.

Odjeknuse dvije jake eksplozije popracene rafalnom paljbom.
Jos jedna eksplozija. Nadam se da je ovo na dobro.
Mi smakosmo vatru u prostoriju pri krajnjem rubu kuce.

Krajickom oka sa nisama vidim grupu u bijelim uniformama
kako sa puskama pred ocima prolazi kroz kucu i rafalaju
ispred sebe.
U tromblonom pogodjenoj sobi koju smo jos uvijek drzali na nisanu
pojavi se poznata kontura u bijeloj uniformi.
Mahnu prema nama.

Dade nam znak kaziprstom onako samouvjereno ko da ga zabada u zid
- kao da kaze "nabodosmo ih!"

Trznu nas kretnja.
Neka faca u sarenoj uniformi izleti iza kuce u trku prema sumarku.
Zacuh pucanj, ne znam odakle. Cini se sa brda.
Nestade face.

Stisa se vatra. Osta samo nas snajper da se javlja svakih par minuta.
Trazi nesta. On ima puno bolji vidik od nas.

Pogledah na sat.
Proslo je tek pet minuta od pocetka akcije.

--------------

Protunapad HVO-a


------------


Nakon zauzimanja posljednje kuce novo zauzeta linija se smirila.
Nasa strahovanja da bi mogli naletiti na minsko polje,
zasjedu ili civile po kucama nisu se hvala Bogu ostvarila.
Sve u svemu ovaj je polozaj uzet sa velikom lakocom.
Nije bilo ranjenih ili mrtvih.

Malo mi je to bilo suhveli. S druge strane mi smo na sarajevskom
ratistu stekli kompleks nize vrijednosti jer smo morali
Muslimani nase gole zivote i zadnjim kapljicama krvi zaustavljati
bjesomucne ofanzive. Dosta nam je bilo stalno biti donji.

Cekali smo poruku za dalje.
Mi smo postigli blizi operativni cilj. Zauzeli smo polozaje sa kojeg
se bolje vidjela komunikacija izmedju Viteza i Busovace i odavde se sa dobro pozicioniranom opremom mogla efektivno ometati ili zaustaviti
ta komunikacija.


Prostor pred nama je bio malo tezi za napredovanje.
Teren je bio prohodan - ravnica, neko grmlje, par objekata
ali je bio suvise otvoren i bez dovoljno prirodnih zaklona
da bi se odatle moglo bezbjedno napredovati.
Vec smo inace bili u klinu - slicno nasim polozajima u Azicima.
Prednost je bila sto je pred nama dalje bila baza Unporofora tako
da HVO nije mogao tuda uvezati odbranu ostavljajuci slobodan prostor izmedju nas i te baze.
Ako bi se to zatrazilo
mogli bismo vjerovatno pogurati dalje do baze Unprofora.

Naredjeno nam je da ostanemo gdje jesmo i da cekamo pojacanje
iz Armije.

Rasporedili smo se za straze i ostali tako cekati.
Vrlo brzo javila nam se januarska zima da nas podsjeti ko je
tu sef. Nije bilo sunca. Tmura je i dalje pokrivala dolinu.
Nakon pola sata poceli smo osjecati hladnocu.

Nakon sat poceli smo se smrzavati u ovim kucama koje je
ispuhivao ledeni vjetar.

...

Negdje poslije prvog sata provedenog na ovom polozaju zacu se eksplozija.
Neobicna eksplozija.
Drugacija i od ekplozije minobacacke granate i od eksplozije haubice.

Onda jos jedna. Negdje sjeverno od nas. Pa jos jedna.
Pocese eksplozije otprilike svakih pet minuta. Neke sjeverno, neke pored nas.

Zacu se glas komandira preko motorole:

"Ovo sto puca - to nas traze bojlerima. Drzite se prizemlja kuca i daleko od vanjskih zidova."

"Dobro. Hocemo."

"I drzite livadu na oku. Podrska vas isto pazi."

"Dobro"

Tresak. Baaaauuuuuum.
Zvekecu tanjiri po kuci od detonacije.

"Cuj ovo. Ovo je njihovo ispaljenje."

Cuje se nekakav neobican zvuk.
Slicno ispaljenju minobacaca ali ipak na poseban nacin drugacije.
Ne mogu se zakleti je li u pitanju zvuk ispaljenja bartunog
punjenja ili neke mehanicke sprave.

Baaaauuuuuuuuuuum. Strese se citava kuca.
Ko da dzin skace po Lasvanskoj dolini.

Pauza.

Buuuuh. Ispaljenje!

Bauuuum. Puce negdje prema nasoj komandi.

Nisu precizni. A i ne ispaljuju precesto.
Mozda po jednu svakih petnaest minuta.
Ovi su bojleri ili sta vec ispaljuju opasni
samo ako direktno pogode na polozaj.

Mi se u svakom slucaju drzimo se prvog sprata
i samo motrimo kroz prozor na prostor prema HVO-u.

Buuuuuuh. Ide ispaljenje.

Kroz prozor na sivom nebu iznad naselja ugledasmo
tamni cilindricni objekat kako brzo preleti
i pade medju kuce sjeverno od nas.

Baaaaaaaaaaaaaaaaaaaauuuuuuuuuuuuuuuuuuuum.

Detonacija nas odvoji od zemlje.
Pucaju usi i cini mi da ce mi zubi ispasti od eksplozije.
Kroz prozor se vidi kako u smedjem oblaku prste komadi
krova, greda, crijepa sa pogodjene kuce.

U medjuvremenu zacusmo poznate treske minobacakih
granata negdje iz dubine HVO-ovih polozaja.

Armija je pocela tuci po njihovim linijima.

Nakon otprilike pola sata vrati se komandir grupe:

"Sta bi covjece?"

"Belaj!"

"Sta ba, pricaj."

"Uletio im bojler i pokupio ih.

Izgleda je samo jedan ranjen a
ostali su samo zbubani."

Dosli su iz rezerve da izvlace ovog ranjenog.

"Sta mu bi?"

"Ne znam. Bojler im je pao na tavan kuce.
Kad je eksplodirao probio je betonsku plocu i
onda je sve uletilo medju njih.
On je bio direktno ispod bojlera i dobro fasovao.

Eno ga sad prebacuju u sanitet."

"Znas li ista kakve su mu rane?"

"J*bes ga ne vidi se tacno. Izgleda ga je dobro pogodilo.
Kad je puk'o bojler ovi komadi metala sto su ih stavljali u njih
probili su mu pancir i zabili mu se u ledja.
Ne znam kakve su mu rane.
On se drzi pravo hrabro ali je u velikim bolovima - mislim da ga je dobro strefilo."

"Sta je sa ostalim? Kako se oni drze?"

"Oni su u redu ali ce ih vjerovatno smjeniti
i ubaciti novu jurisnu grupu.

Cuo sam se sa M - hoce da nas pregrupisu.

Hoce isto da se sastavi ekipa za izvidjanje pa da nadju ove
'lansere' odakle izbacuju bojlere.
Armija ima gore neke minobacace. Oni znaju otprilike gdje su al'
misle da bi im nasi izvidjaci mogli pomoci naguziti ove."
Sa brda iznad nas mogao sam cuti Z
kako dejstvuje pamovkom prema polozajima HVO.
Sa M-ove stanice cuo se njegov spoter kako ga navodi na HVO ciljeve.

Izgleda su nasli jedan od lansera bojlera i sada su radili po
posadi sto se razbjezala kad ih je 12.7 sastavio.
Garant nisu ocekivala da ih nesta moze sastaviti
sa ove daljine pa su se malo opustili.




Dok smo mi prilazili tim kucama iz tog pravca
naidje nekolicina nasih vojnika iz armije.
Ne sjecam se tacno mozda njih pet, deset.
Zurili su uzbudjeno u suprotnom pravcu od nas.

Nose puske u rukama kljatavo, cijevi okrenute prema zemlji.
Los nacin da se drzi oruzje na prvoj, inace poroznoj liniji.
Uznemireno gledaju u nas, pa iza sebe, pa opet naprijed.
Nista ne pricaju.

Prodjose tako jos dvojica.

Ovo mi postade sumnjivo.

Odjedno zacusmo sijac kako dere ispred nas.
Tesko je bilo u tom trenutku reci dere li sijac
sa nasih polozaja ili prema nama.
Zvuk je dolazio iz ove grupe kuca ispred nas
pa nisam bio siguran iz kog pravca tacno dolazi.

Sijac samo bjesomucno sije. Ne prestaje.

Frrrrrrrrrrrrrrrr, Frrrrrrrrrrrrrrrrrrr, Frrrrrrrrrrrrrrr

Dugi rafali. Ovi me ovakvi rafali alarmirase da
nesto nije u redu jer ako je ovo nas sijac
- ovaj definitivno, konkretno puca na nesto ili nekoga.
Pogotovo ovim intenzitetom.

Oprezno se pocesmo prebacivati prednjem kraju nase odbrane.

Odjednom nas neko prozva iz jedne od kuce sa gornje ceste.

"E, ne pucaj. Vamo!"

To je bio M (smjesan nadimak).
Pretrca cestu i pridje nam.

"Sta je M?"

"Kontranapad!"

"Kontranapad!"

"Sta bolan? Ko?"

"HVO"

"Dje ba? Jel' to oni siju?"

"Nije. R je (mislim da se tako zvao).
Dole je sam sa svojim sijacem.
Ja sam posao po pomoc. Samo smo nas dvojica ostali."

"Sta bolan? Pa dje su drugi"

"Zdusili cim je HVO nais'o."

Aaa, to su znaci oni misevi sto smo ih vidjeli na
prilasku liniji.

"Pa ko je sad dole?"

"R sam."

"Kako sam?"

"Suti ba, R je lav:

Ovi havajci k'o lole krenuli po sred ulice na nas.
Crni sesiri, uniforme, neke lafo zenga trake,
drze puske na boku i pucaju tako.

Ove se mobilisane p*cke iz armije
ufatile noge cim su ih vidjeli.

Da nije bilo R pala bi cijela linija.


Znaci sad su samo trojica nasih drzali sjevernu stranu linije
a nas dvojica juznu.
HVO je u kontranapad poslao odprilike dva odjeljenja. Mozda vod.
R ih je do sada sijacem mozda pola povaljao.

Pretpostavljao sam da je zad red na mene i S da nama
naleti koji. Mi smo sa naseg polozaja
dobro zaklonjeni osmatrali I k'o zapete puske cekali.

Nje me uopste bilo strah. Samo sam bio jako uzbudjen.
Lupalo mi je srce i malo mi je igralo pred ocima
od uzbudjenja.
Nije me bilo strah jer sam znao da smo jaki k'o beton.
Dobro sam se osjecao sa ovom grupom ljudi.
Znao sam da me niko nece izdati, ostaviti, pobjeci.
Imali smo dobro naoruzanje, polozaj. Cekali smo
samo da nam naleti koji HVO da ga povalimo ko bekana.
Stanicom smo javili nasoj podrsci da je doslo do kontranapada
i da nam posalju pojacanje.
Jedno ili dva nasa odjeljenja pod punom spremom mogla
su braniti ovu liniju bez ikakvih problema.

Ipak, nisam mogao vjerovati kako su se ovi linijasi
iz armije ufatili noge pred havajcima.
Bilo me je u isto vrijeme sramota u njihovo ime
a i bio sam ljut k'o ris.
Da nije bilo R-a a I nas ova bi citava linija pala
pa mi mozda tako ugrozili i nase jurisnike u novozauzetim
kucama.

Nisam mogao vjerovati kako su oni onako kurvanjski uhvatili
noge a da nam nista ne kazu. Tiho rasulo.

Zato su vjerovatno havajci, znajuci ove miseve,
ovako opusteno i krenuli po sred ulice pucajuci k'o da su u svatovima.
E jesu specijalci ovi havajci. Crne sesire na glavu, FALovke
u ruke i setnju natjerivati nase linijase.

Dobro, havajci su po mom misljenju napravili pametan potez.
Umjesto da se muce da vracaju zauzete kuce oni
nas pokusali zaokruziti i odsijeci.
Jedino im je R sa "sijacem smrti" malo poremetio planove
i prekinuo lagodnu setnju. Sta bi tek bilo da su naletili na
nasu podrsku sa mitraljezima i snajperima.

----------

Druga akcija na Vitez

---------------


Budi me neciji uzbudjen govor.

" ... puno selo civila.

Sta je u selu?

Ne znam. Valjda je vazno za uzimanje Viteza."

Razbudjujem se. Skacem iz kreveta i prilazim
kolegama okupljenim oko mape.
Topografska karta bivse JNA.
Na karti predocen brdoviti teren i
ocigledno naseljena struktura bubrezastog oblika.

"Sta je novo?"

"Evo pricamo o novoj akciji. Selo jarane.
Kazu naseljeno."

"Pa sta cemo mi tamo?"

"Da ga uzmemo sa Armijom. Idemo zajedno u proboj."

"Kad?"

"Ne znam. Zabrana je izlaska u grad pa ti skontaj kad."

"Kakvo je selo u pitanju?"

"Kazu ovi iz Armije da je to glavno uporiste HVO-a.
Kazu ima i civila. Belaj zivi.

Nase je da ovladamo selom.

J*bi ga jarane bar ce biti utoka za zaplijeniti.
Kazu da je HVO nakicen."

Meni se sve okrenu u glavi.
Ko je znao rat u Bosni znao
je sta znaci ici na naseljeno mjesto.
Napad na naseljeno mjesto nosi visoki rizik
od civilnih zrtava osim ako se ovi ne izvuku.
Napadi su uglavnom pravljeni tako da se ostavi
prolaz za izvlacenje ali nikad se ne zna sta ce
biti i kako ce ovi reagovati.


Mi smo obucavani za nasilno uzimanje objekata,
cak i onih naseljenih sa civilima, taocima
ali niko to jos nikad nije prakticno probao.
Drugo nisam siguran da sve jedinice u ratnim okolnostima
mogle pratiti jesu li civili po kucama ili nisu.

Kad se zapuca i kad pocnu frcati trombloni i rucne bombe niko
vise nema vremena da gleda ko je po kucama nego samo ospi da se
neutralise vatra.

Pred ocima mi majke sto stiscu djecu u narucju.
Vidim rucne bombe kako pucaju po prostorijama, vriska.

Strah me je da je dosao i red na mene da izgubim dusu
u ovom ratu.

Na polozaj smo krenuli drugacijim putem nego prosli put.
Nekako naokolo pa onda vise u brda. Cesta je zavijala okukama uz brdo
sve dok ne izadjosmo na sami vrh brda.

A onda puce otvoreni prostor pred ocima.

Kakav pogled na Vitez!

Ocekivao sam pri penjanju na brdo slican dominantan polozaj
kao na predjasnjem zadatku ali nista ovako.
Vitez se vidio k'o na dlanu.
Kao da gledas na Sarajevsko Polje sa hrasnickog dijela Igmana.

Golo, visoko i siroko brdo spustalo se naglo u dolinu
u kojoj je pocinjao sam Vitez.

Niz brda se polako spusta nasa duga kolona.
Vidi se sa Marsa. Pitam se moze li nas ko vidjeti ovako.
Sjecam se epizode u prosloj akciji kad nas je PAM "nasao"
kad smo se vracali sa izvidjanja.

Ono sto mi je stvarno bilo na pameti bila je molitva.
Cijelim putem molio sam se Bogu.
Molio sam se da nas postedi ( i nas i neprijatelja i civile)
od bilo kakvih grozomornih dogadjanja.

Znao sam da je ogromna
vjerovatnoca da ce biti civilnih gubitaka. Ovo je naseljeno
mjesto. Molio sam Boga da mi sacuva dusu.
Da me sacuva od i od nehata i od svjedocenja bilo cega sto
nikad ne bih mogao zaboraviti ili si oprostiti.

To sve treba sa rezervom uzeti. Čim se doslovce sjeća svih dijaloga ukazuje na "naknadnu pamet".

--------

Druga akcija na Vitez II

-----

Izvidjac nas stazom uvede u mracnu sumu.

Sve je oko nas je izgledalo k'o iz bajke 'Ivica i Marica' - samo sam cekao da se pojavi babaroga.

Kroz poluprohodnu sumu i grmlje opet pridjosmo sredini staze.

"Evo dole nize su njihovi polozaji.
Tamo drze strazu u onom grmlju.

Na strazu dolaze dvojica."

"Gdje su im ostale linije?"

"Nema ih nego do ovog brda tamo odakle paze na dolinu."

"To je sve?"

"To je sve. Zato i napadamo ovdje.
Veceras cemo im ovdje ubaciti citavu cetu i prici njihovim glavnim snagama tamo dole nize s ledja."

"Ima li minsko polje."

"Ne vjerujem da ima nagaznih ali ima tovar MRUD-ova.
Pogledaj tamo na drvo."

Ocekivao sam da vidim male, zelene MRUD mine koje je JNA pocela prozivoditi prije rata.

Kad tamo na drvecu zakacena velika zeljezna cudovista k'o frizideri. Na svakom drevetu po jedan - svaki duplo siri od debelih stabala drveta na kojima su bili zakaceni.

Evo ga jos jedan "Made in Vitez" izum.

"Sta cemo sa ovim?" pokazujem na MRUD-ve.

"Nasi ce ih momci poskidati raketama kad krene akcija.
I njih i one tamo u grmlju."
Mi onako ko u kinu sakriveni samo virimo sta se dogadja.
Lezimo na zemlji, ocekujemo pocetak akcije.



Izbi mi zrak iz pluca jaka detonacija.
Na trenutak mi pred ocima bljesnu pa onda jos jedan bljesak malo nize sa drveta.
Puce kao grom.

Koliko god da sam proveo u ratu i da sam se navikao na protivoklopna oruzja nikad nisam
bio sto posto siguran jel' to nas raketni bacac opalio ili je to neko bacio nesta na nas.

Osjetih gelere oko sebe. Zaljepih se jos nize za zemlju. Samo oci vire izmedju sljema i zemlje.

Onda puce jos jednom. Vidjeh kao laser raketu kako se gotovo u jednom bijelom snopu u eksploziji
zabi u grm.

Onda nesto najcudnije. Vidjeh usijani, metalni objekat kako u varnicama frcnu iz grma.
Cini se kao da je raketa pukla u neciju pusku i izbila je u zrak.

Onda dodje i treca raketa. Ovu nisam mogao upratiti jer me zaglusujuca detonacija zaljepi za zemlju.

Ucini mi se kao da je neko potpalio sav moguci eksploziv na Vitezu i to bas pod ovom dolinom.
Ucini mi se da zemlja plese pod nogama.

Provirih malo. U prostoru ispred mene dize se dim sa svih strana.
Onda dodje jos jedna eksplozija. Grmlje predamnom se povi od udara kao da je naisao plimni talas.
Vidjeh kako puce drvo na kojem su stajale mine.

"Lezi, aktivirali su mine"

Nego nam doviknu iz grma pred nama.

Puce jos jedna. Kakva detonacija. Zaljepi me zrak za zemlju.

Zapuca se.

Prigrabih pusku.

Ko zna sta se dogadja sad sa ovom akcijom.

Provirih.

Sa nasih polozaja pucaju kao ludi u grmlje gdje je bio HVO polozaj.
Iz gmlja se takodje vidi sijevanje automatske vatra.

Kroz glavu mi prodje recenice: "Ima ih uobicajeno jedan, dvojica na polozaju. Zato i napadamo ovdje."

Po broju vatri iz oruzja dole je vise neko jedan ili dvojica.

Postalo mi je jasno da od iznenadjenja u ovoj akciji nema nista.
Vidio sam najmanje deset bljesaka automatskog oruzja pred nama u grmlju
u kojem se nalazio HVO i pukla su najmanje jos dva improvizovana MRUD-a

Mozda sama od sebe a mozda i zato jer je neko prstom pritisnuo prekidac.

Kako bi koji MRUD eksplodirao dalje od nas mogao si cuti jezive zvuke metala kako se
zabija u drvece oko nas, zemlju, pada po grmlju.

Pred ocima mi je bila rendgenska slika sarafa u ledjima. Uhhhh.

Iz doline je dolazila sve jaca vatra.
Primjetio sam da je grupa ispred nas uspjela malo pogurati HVO dublje u
daljinu. Mi smo ih podrzavali sa naseg polozaja i otvarali vatru po
neprijateljskoj vatri - bljescima iz cijevi koji su bili sve dalji
u dolini.
Mi smo tu bili sami. U sustini mi smo na ovaj polozaj dosli slucajno
na poziv izvidjaca da vidimo improvizovane MRUD-ove.
Vecina mojih iz jedinice su spavali po kucama iza nas.
Na nas jos nijeni bio red.
Armijski jurisnici su se jos uvijek mucili da
u sustini probiju prvu liniju odbrane.
Sto je trebao biti prepad, proboj i iznenadjenje pretvorilo se u
tegobnu infiltraciju gdje su Armijske jedinice uzimale linije HVO-a metar
po metar.

Inace ove su armijske jedinice ocigledno bile dobro obucene. Kretale su se
jako dobro pod vatrom i koristile su NATO-ovu taktiku pjesadijske borbe
- takozvanu tehniku 'vatre i pokreta' gdje ,uglavnom sa boka ili pozadine,
mitraljez 'kuje' protivnika za zemlju dok se jurisne grupe prebacuju u parovima.
Jedna clan para sa zemlje ili iz cuceceg polozaja pokriva svog partnera
dok se ovaj prebacuje. I tako, u ritmu, dok se ne upadne
u neprijateljski prostor ili dok se neprijatelj ne otjera.
Po njihovom ponasanju u borbi bilo je ocigledno da
je ove momke obucavao neko drugi a ne JNA.

Ove su linije pred nama trebale pasti za pet minuta
a mi smo se vec trebali spremati za pokret i borbu za selo.

Ovako smo sada sjedili i cekali da nas mozda pozovu u pojacanje.
Gledajuci kako se akcija odvijala nije mi se bas islo.
Ovo je bila akcija gdje se islo strogo 'na metak', na cijev.

-------

Povlačenje i rezime

------

Po silueti sam mogao prepoznati naseg komandira koji nas je vodio u akciju i komandira jednog vodova koji je bio visok sa gljivastom frizurom tako da si ga mogao prepoznati na daljinu.

Pridjosmo toj grupi. Iz kuce iz pravca kojim smo prisli ovom rejonu poceli su bauljati ostali specijalci - bunovni, sa sijenom po uniformama k'o da su seljacke djevojke.

"Idemo nazad."

"Staaaa?"

"Pa nisu se svi nasi vodovi uveli u napad?"

"Idemo nazad. Akcija je otkazana."

U tisini, vecinom jos bunovni odred se pokupi u neorganizovanoj koloni i u nevjerici poce napustati dolinu.

Sva ova organizacija, prevoz, gadjanje MRUD-ova raketama koje nismo imali u izobilju, ona bitka, potiskivanje HVO dublje u dolinu da bi se sve zavrsilo ovako.

Zvanicno objasnjenje bilo je da obzirom da nismo postigli iznenadjenje nije bilo moguce dalje izvrsavati akciju.

Iznanedjenje? Kakvo iznenadjenje su ocekivali kad su nas doveli na polozaj u koloni koja se na snijegom pokrivenom i mjesecinom obasjanom proplanku durbinom sigurno mogla vidjela sigurno sa deset kilometara i definitivno sa HVO polozaja.

Tada sam mislio da je u pitanju jos jedna Armijska zavala, propala akcija ...

Sretan sam bio samo zato sto nismo bili gurnuti u tipicnu srednjobosansku situaciju gdje se upada u sela puna civila i gdje se dogadja ko zna kakav drugi belaj.

Medjutim, pisuci ovaj blog upalile su mi se neke druge lampice.
K'o pravom Sherlock Holmesu.

Par srednjobosanskih Hrvata me je konstantno optuzivalo da smo mi tada bili na Buhinim Kucama, citao sam i Ivankoviceve gluposti kako su skoro uhvatili Vikica u toj akciji, neki se belaj i neka bitka stvarno dogodila,
tetak ili neko drugi sa nase strane je naveo da su nasi u to vrijeme izvrsili veliku diverzantsku akciju gdje su neutralisali gotovo cetu HVO-a.

Ovi januarski datumi se previse poklapaju da bi bilo neko drugo objasnjenje. Cak sam u jednom trenutku poceo sumnjati da se neki od mojih stvarno nesto uradili ali da mi nisu rekli.
To sam naravno odbacio jer sam bio na licu mjesta sa svim jurisnim grupama i svoj toj frtutmi pa mi nista ne bi proslo neopazeno.

Tako mi se javila teorija da smo mi isli u tzv. takticku diverziju .
Isli smo javno i glasno kao dobro poznata jedinica specijalizirana za napade u ocigledan napad na vece uporiste HVO-a koje smo mozda i mogli i a mozda i nismo mogli zauzeti.
Ali to nije ni bio pravi cilj.

Pravi cilj je bila diverzanstka operacije gdje su se armijski diverzanti ubacili u HVO uporiste u njihovoj pozadini i unistili jednu njihovu citavu jedinicu. Mozda su isli u osvetu za Ahmice, mozda su progonili Jokere, ko zna.



Vracajuci se iz ove akcije prosle su mi kroz glavu razne
"nase" i "njihove" propagandisticke recenice koje sam slusao
cijelo vrijeme rata u Srednoj Bosni:

Nasi: "Vitez je pred padom. Samo je pitanje dana kad ce nasi umarsirati."

Aha. Jes' al u zutu.
Vitez jeste strateski bio u okruzenju i nasi su bili vojnicki nadmocniji
ali Vitez nije bio pred padom. Da bi se Vitez uzeo trebalo je navuci deset, mozda sto
puta vise trupa nego sto ih je bilo na ovom pravcu zajedno sa nama.
I trebalo se spremiti za ozbiljne vojnicke zrtve. Sjetite se Sun Cua sta kaze o "mudrosti"
napadanja na gradove. Sjetite se samo koliko su Srbi imali muka oko zauzimanja
male Zepe, Srebrenice ...
Ne ide zauzimanje gradova u okruzenju bas tako lako.

Nasi: "HVO su misevi. Bjeze cim se zapuca."

Ne znam. Mozda na sarajevskom ratistu. Ovdje je bila druga prica.
Po svemu sto sam mogao vidjeti i cuti (planiranje, izvidjanje, snabdijevanje helikopterima,
elektronsko ometanje, zestina otpora) HVO je ovdje rat shvatao prilicno ozbiljno
i borili su se prilicno odlucno. Istina je da su pobjegli pred nama u prvoj akciji ali ko ne bi.
Akcija je bila planirana i izvedena kako treba - pravi mali munjeviti rat.
Iznenadjenje, plus siloviti udar - ko ne bi bjezao.
U ovoj drugoj akciji u kojoj su nas ocekivali nije se moglo govoriti o bjezaniji.

Njihovi: "Vitez je napadalo 12,000 ******"

Ma kakvi. Nas je u ovoj akciji u sva tri esalona (Armija+Stranci+MUP)
bilo mozda sto do stodvadeset.
Na citavom prostoru nije bilo aktivno
angazovano vise nego mozda par hiljada. Jedno je kad na papiru pise
da je angazovana 17. krajiska brigada a drugo je kad na terenu vidis
da je u pitanju najvise jedan bataljon od par stotina ljudi.

------------------
Povratak u Sarajevo

---------------

Dodjosmo sebi.
Odmaranje, porodica, veze i prijatelji regenerisali su nas kao jedinicu.

Par nasih momaka odrzalo je kontakte sa par prijatelja koje su stekli za
vrijeme naseg boravka u Zenici. Preko njih smo saznali par losih vijesti.

Naselje koje smo zauzelu u nasem prvom "blizkriegu" na viteskom ratistu
Hrvati su uspjeli vratiti u kontraofanzivi koju su izveli par dana nakon
sto smo se mi vratili sa tog ratista.

Cekali su da interventne jedinice na novozauzetom, strateskom polozaju
nasi zamijene nekim "bezazlenijim" jedinicama.

Onda su izveli kontranapad.
U kontranapadu su uspjeli zarobiti par nasih vojnika - pripadnika nasih "regrutovanih" jedinica.
Ove su jadnike zarobili zive, zvjerski izmucili i onda tako izmrcvarene razapeli.

Ovo je bilo tipicno ratovanje srednjobosanskog HVO-a - napadi i kontranapadi na slabo branjene tacke kao sto su Ahmici, Stupni Do.


U Bosni je bjesnio rat oruzjem, propagandom i mrznjom.
Djogo i Sagolj su dnevno servirali "vijesti" koje su bile nista drugo nego otvoreni poziv na mrznju i unistavanje.
Dok smo mu u Sarajevu slusali ratne nadrealiste i liberalnog Boru Kontica ili citali za to vrijeme ultra-demokratske BH Dani koji su istinoljubivo pisali o najbolnijim i najtezim domacim temama, Djogo i Sagolj su neumorno nahuskavali vojnike i narod podijeljenih krajeva na mrznju, borbu do istrebljenja, "humana" preseljenja i 'odlucne' akcije (citaj zlocine).

Nije bilo izlaza.
Pogotovo kada je sljedeci korak bio sukob kataklizmickih razmjera koji ce rezultirati u hiljadama ako ne desetinama hiljada mrtvih, stotinama hiljada izbjeglih i naravno vjecitom podijelom.

Onda, dok smo cekali da nas rasporede u tu armagedonsku bitku, dogodi se nesto sto niko nije ocekivao.

B sa iznenadjenim izrazom na licu udje u nasu 'dnevnu' sobu i rece nam da upalimo televizor.

"Sta je?"

"Samo upali. Neces vjerovati."

Na televiziji vijesti. Mozda specijalna emisija. Ne sjecam se sa sigurnoscu vrste emisije ali se definitivno sjecam sadrzaja:

Generali Roso i Delic sjede u Zagrebu u prisustvu Generala Rose-a.
Potpisuju nekakav papir.
Komentator objasnjava da je u pitanju opste primirje koje treba da nastupi sutra.
Lisica i medo se kiselo smjeskaju dok potpisuju jos jedno od mnogih primirja.
Nesto mi medjutim djeluje drugacije ovaj put.

Prvo, Michael Rose se nekako patronski smjeska. On je uglavnom vrlo ozbiljan
na potpisivanjima jer zna da radi cisto rutinsku duznost.
Sad izgleda nekako pokroviteljski zadovoljan kao da je doveo djecu na upis u prvi razred.

Drugo, i lisac Roso i medo Delic djeluju nekako pokunjeni kao da ih je neko natjerao na nesto ozbiljno.

Uglavnom na potpisivanjima primirja do sada si
mogao vidjeti nabreklog Mladica kako se ili arogantno cerka ili
sav crven u licu ljuti i naseg armijskog generala kako
povrijedjenog ponosa samo suti.

Trece, potpisuje se u Zagrebu. U srcu hrvatske drzave odakle se donose apsolutno sve vojne i politicke odluke na bosanskim prostorima pod hrvatskom kontrolom.
Zasto potpisuju lokalno primirje u Zagrebu?

U tim trenucima ja sam izgleda bio jedini u jedinici koji je tada primjetio ove male ali znacajne znakove.
...

"Sta ce sad biti od nase ofanzive?"

"Ko zna. Mozda ce nas drzati ovako."

U pripravnosti ostadosmo jos samo pola dana. Kako sam i ocekivao sutra povukose pripravnost za ravoj na borbeni polozaj ali ostade na snazi zabrana kretanja.

Par dana kasnije dodje jos nevjerovatnija vijest. Alija i Tudjman ce se pod americkim pokroviteljstvom sastati da potpisu zajednicku deklaraciju o saradnji.

Pripravnost potpuno prodje.

Zauzmeš neku bitnu liniju,onda ostaviš amatere,iako znaš da slijedi kontra?Hm...

Btw,koga su to oni napali i ubili na BK?

Što je sa ovim njegovim tvrdnjama da "Vikićevci" nisu bili na Buhinim kućama? Ima li konačno pouzdanih saznanja jesu li ili nisu?

kako su se točno radili ovi "bojleri"? iz čega se to ispaljivalo? Čuo sam da je bilo sličnih stvari i po drugim ratištima.

Zvali su ih i "bebe",verzija od protupožarnih aparata.Natrpa se eksploziva,metalnih komada,eksera,bilo čega što može prouzrokovati povrede i ranjavanje.Liječnici iz Zenice su se čudili vadeći iz ranjenika šarafe,eksere...
Ispaljivalo se iz cijevi koja se zavari na dnu,nešto kao veliki minobacač.

U biti,sve što je bilo cilindričnog oblika koristilo se za "bojlere".U jednom selu sam vidio motor od fiće,pun eksploziva,kao ogromni MRUD-mina usmjerenog djelovanja.Kad to pukne,klipovi lete k'o ćuskija

Miniralo se sve-šporeti,hladnjaci,veš mašine,sve metalno...

Jedan vozač kamiona ,iz konvoja Bijeli put, je istovario hranu u mahali u Vitezu,i tako čekajući,slušao muslimane kako Hrvatima hebu majku i neke "bebe".Čovjeku nije bilo jasno,veli zar vas toliko mrze da vam hebu i bebe?

"Vikicev specijalac" se nalupetao tipicnih lovackih prica koje su svojstvene takozvanim "sarajevskim mangupima".

O takvim postovima koje sam i sam cita nemam rijeci,kakve su samo akcije izvodili na Igmanu...uhuhuhu da bog sacuva a sve i dojednu bitku izgubili sa VRS ovi ih rastresali kako su mogli....ono na vozuci su upotrijebili sve staro i mlado da nesto naprave...ali eto to je sila nebeska a da negovorim o bitkama u SB sto ih ovi potarabase samo tako...i nista nisu postigli ama nista mi i dalje zivimo ekonomski smo jaci nepise im se dobro nikako...bolje bi bilo...smanjiti gradnju raketoplana i uporabiti novac u radna mjesta...

poznata su mu od safeta susica "pape" i razije mujanovic. ta 2 imena su mu ostala u sjecanju...ostala je zaboravio

@Bobovac, to je pisao Jasminko Halilović na osnovu spisa koje je držao njegov otac Sefer Halilović.

Odakle ti sad pa to?

Kao netko ko se naslusao njihovih lovackih prica, prilicno lako prepoznam sta je moguce istina, a sta nakiceno.

Imaju nekoliko tipova prica, recimo jedan tip, kosmija Jovo/Franjo bio nekakav mrgodan, pa se napije pa laje, mi nismo znali sta se desava, onda su svi komsije pravoslavci/katolici poceli da se ponasaju cudno, mi i dalje nismo znali sta se desava, pocelo je dijeljenje, komsije se povlace u svoje redove, mi i dalje ne znamo sta se desava, raja ba, kosarka, Mirza Delibasic, FK Saraj`vo, Jugoslavija, i onda poce rat i komsija Jovo/Franjo dosao da nas zakolje, mi i dalje ne znamo sta se desava.

Franjo u pricu ulazi `93, Jovo je kalibar `92.

Elem, niko od njih pojma nije imao sta se desava, ali su uredno tamanili kaurska sela i ravnali ih sa zemljom, tamo gdje su imali priliku za to.

To sto su mislili da ce JNA generali preko noci nalijepiti ljiljane na celo i dati oruzje Armiji Beiha, jedinojlegitimnojvojnojsiliuBiH, to vec spada u domen (ne)inteligencije.

Uvijek oni jadni iznenadjeni, nespremni, jbt a ko se sjeca zna da su bajram u travnju `92 u zrak ispucali par milijuna metaka samo u Sarajevu. Cetnici nisu sigurno slavili bajram, pa ko je onda, ovi sto nisu znali sta se sprema?

E tako i ratni podvizi, a la ovo sto opisuje vikicev smrad. Nakiceno, pola izmisljotine, pola sakriveno, nezgodni detalji posebno jer recimo vjerujem da svi iz sredisnje Bosne znaju di je Impregnacija, i da su to Santici. Prvo spominje bazu UNPROFORA i da su oni u blizini, a onda kao postavlja pitanje da gdje su te Buhine kuce.

Što veli Mujo u onom vicu zašto je spucao Sulju u čelo-jer je imao križ (od končanice snajpera)

Iskreno,ljudima u ta doba je bilo svejedno tko je sa druge strane-krenuo si na mene i moju obitelj,zna se što te čeka.