Ne bi vala iznenadilo da počnete svi mijenjat imena i prezimena. A eto ja sam imao u obitelji jednog čija je mater bila Hrvatica, a ćaća musliman, i 93. u po rata je promijenio prezime i ime, uzeo je hrvatsko koje sliči na ono koje dotad nosio, i materino prezime. I umro je poslije rata i pokopan pod tim novim imenom i prezimenom. Toliko mu se zgadila da ratna Zenica.

A eto, da je znao da Zeničani ne žele bit Turci ni Arapi, nego Tvrtkovci...

KAkav retard piše da su mu preci Hrvati i svi njegovi su se tako izjašnjavali ali "Boban i Tuđman" su mu toliko omrznulo hrvatstvo da je postao Bošnjak katolik.

Kakva provala od lika

Molim? Sta ti fantaziras?

Kad staviš link, za početak pročitaj ono što u njemu piše lijenčino lijena:





Razguli sad ...

to mu promaklo .... sitnica.

jest "ba" .... PCM fantazira!!! ma kako vas nije više sramota??

* "Nastojeći suzbiti hrvatski i srpski nacionalizam, koji su bili držani opasnim za interese Monarhije u Bosni i Hercegovini, Kallay je promicao misao o posebnoj bosanskoj nacionalnosti (bošnjaštvu), koja je bila zamišljena kao brana protiv razvijanja posebnih, neizbježno iredentističkih nacionalnih pokreta na osnovi vjerskih podjela. Međutim, Kallayevo međuvjersko bošnjaštvo nije bilo puka izmišljotina. Kao što je tradicija bosanske državnosti prije otomanske vlasti bila jaka među katolicima Bosne i Hercegovine, a čuvali su je osobito bosanski franjevci, tako je i povijest bosanske autonomije u okviru otomanske države bila jaka među Muslimanima. unatoč tome, Kallayevo bošnjaštvo uhvatilo je korijen samo među Muslimanima, koji su bili objekt hrvatsko-srpskog suparništva i koji su, poput Kallaya, opravdano strahovali da bi jedinstvo Bosne i Hercegovine moglo biti ugroženo ako bi se znatan broj Muslimana počeo odlučivati za hrvatsku i za srpsku nacionalnost... Hrvatska elita, koja je ekonomski bila slabija od srpske, sastojala se uglavnom od sitnih trgovaca, činovnika i svećenstva, ali je ipak bila dovoljno jaka da skine Kallayevu zabranu sa bilo kakve manifestacije hrvatskog nacionalnog osjećaja. (Prije 1899. nisu bila dopuštena čak ni pjevačka društva s hrvatskim imenom)... Očito, ni srpska ni hrvatska nacionalna ideologija nisu mogle isticati većinske zahtjeve na Bosnu i Hercegovinu bez pridobijanja Muslimana. Otuda su proistekli zahtjevi za "nacionalizacijom" Muslimana, to jest za njihovim svrstavanjem bilo u hrvatsku ili u srpsku nacionalnost... Rezultat tih sporenja bilo je bošnjaštvo, kao prvo obrambeno sredstvo ponosnih muslimanskih spahija protiv nacionalnih pokreta nekadašnjih njihovih kršćanskih podložnika... I budući da sva vrhovništva umiru dostojanstveno, samrtna pjesma Bošnjaka, koju je 1891. spjevao Savfet-beg Bašagić, sve uvaženiji muslimanski pjesnik veoma plemenita roda, glasila je ovako: "Od Trebinja do brodskijeh vrata, nije bilo Srba ni Hrvata. " Tri godine poslije, Bašagić je postao aktivist Starčevićeve stranke u Zagrebu i deklarirani Hrvat... Nesumnjivo je da su pravoslavne implikacije srpstva umanjile privlačnost srpske nacionalne ideologije među Muslimanima uopće. Samo je nekolicina muslimanskih intelektualaca pristupila srpskoj nacionalnosti - Osman Đikić, Avdo Karabegović Hasanbegov i njegov rođak S. Avdo Karabegović (kod kojega je ono "S" označivalo "Srbin")... Ukratko, srpski je nacionalni pokret tražio od Muslimana da vjeruju da je otomansko razdoblje - od kojega se prelazak na islam ne može odvojiti - bio zapravo korak natrag... I sam je Starčević, kao utemeljitelj suvremenog hrvatskog nacionalizma, držao da su bosanski Muslimani najbolji Hrvati... A godine 1900, kada je nadbiskup vrhbosanski Josip Stadler, čiji je katolički klerikalizam bio sukladan njegovu nebosanskom podrijetlu, pokušavao poistovjetiti hrvatsku nacionalnost s katoličanstvom, i kada je, štoviše, zagovarao muslimanski prijelaz na katoličanstvo, franjevački mu je Osvit odgovorio izjavom, da katoličanstvo ne bi propalo, kad bi nestalo Hrvata, niti bi Hrvati propali kad bi prestali biti katolici... Pretežna većina prvog sveučilišnog naraštaja Muslimana držala je sebe Hrvatima. Neki od njih, posebno Savfet-beg Bašagić, čitave su stranice ispisivali u Osvitu, svjedočeći na taj način prihvaćanje Muslimana i islama unutar nacionalnih i kulturnih granica hrvatstva... Premda je broj muslimanskih intelektualaca koji su se izjasnili kao Hrvati u prvoj polovici XX stoljeća premašio broj onih koji su sebe držali Srbima, MOŽDA U OMJERU DESET NA PREMA JEDAN, barem trećina muslimanskih intelektualaca i velika većina običnih Muslimana izbjegavala je da bude zahvaćena bilo kojim procesom "nacionalizacije. " ... Štoviše, unatoč njezinoj potpunoj prevlasti nad bosanskom muslimanskom zajednicom, JMO se nije mogla predstaviti kao predstavnik jedne formirane nacionalne grupe, budući da je koncepcija posebne bosanske muslimanske nacionalnosti bila neprihvatljiva ne samo za Srbe i Hrvate, nego i za same muslimanske vođe... Čak ako muslimanske mase nisu svjesne svoga narodnog imena, one su ipak nacionalno određene. Prema riječima Osmana Nurij-bega Firdusa, oni su "prisustvovali i krunisanju Tomislava i krunisanju Stjepana Dušana, ali su onda, vjere radi, izgubili nacijonalno osjećanje... Oni su svjesni da im je podloga slovenska, da su jedan dio srpsko-hrvatskog tijela, koji je radi religije postao anacijonalan... biti u isto vrijeme musliman i osjećati nacijonalno, to nije moguće; islam je preči od narodnosti. " ... Protumuslimanski karakter agrarnih sukoba u Bosni i Hercegovini gotovo je posve onemogućio muslimansku integraciju unuar srpske nacionalne ideologije. A prihvatiti Hrvate, za njih bi to značilo izazvati izravnu konfrontaciju s Beogradom, koja bi vrlo vjerojatno rezultirala diobom Bosne i Hercegovine, a JMO - i Muslimani općenito - upravo su to htjeli pod svaku cijenu spriječiti... " ... Na primjer, od 24 poslanika koji su izabrani na listi JMO na izborima u studenom 1920, 15 IH SE DEKLARIRALO KAO HRVATI, A DVOJICA KAO SRBI, PETORICA SE NISU UOPĆE NACIONALNO DEKLARIRALA, A JEDAN SE IZJASNIO KAO BOŠNJAK. Od 18 poslanika i njihovih zamjenika izabranih na listi JMO na izborima 1923, svi su se, osim dr Mehmeda Spahe (1883-1939), predsjednika stranke poslije 1921, IZJASNILI KAO HRVATI. U svoje studentsko vrijeme, Spaho se izjašnjavao kao Srbin, a poslije se nije htio nazivati ni Srbinom ni Hrvatom. Zanimljivo je da se njegov brat Fehim, reis ul-ulema jugoslavenskih muslimana od 1938. do 1942., DEKLARIRAO KAO HRVAT. Treći brat, Mustafa Spaho, po profesiji inženjer, deklarirao se kqao Srbin... Spahin nasljednik, Džafer-beg Kulenović, figurirao je u Pavelićevoj hijerarhiji kao dio obaveznog bosanskog dekora... Tamo gdje Pavelić nije dijelio vlast s Muslimanima, četnici Draže Mihailovića latili su se da ih unište, i u procesu uništavanja poklali su i ne malo Muslimana-Srba. Četnici su u Foči, prije smaknuća jednog Muslimana, koji im je govorio da je on bio srpski rodoljub, ovako govorili: "Što si bio Srbin, ti si kaljao srpsko ime, jer si Turčin. A zato što si nam pomagao, nećemo te mučiti. " Strijeljali su ga, umjesto da mu prerežu grkljan. Zar je, dakle, čudno, što se u Evropi u drugoj polovici XX stoljeća pojavio jedan narod koji više nije htio biti ništa drugo nego muslimanski? "

Kakve veze ima ovo:



Dakle zločin Srba nad Muslimanima, čak i onim prosrpskim sa ovim:



Dakle odnarođivanjem Muslimana od Hrvatstva (pošto je većina Muslimana bila prohrvatski orijentirana, a sada to više nije htjela biti zbog - srpskih zločina nad Muslimanima)?

Dakle Srbi pobiju Srbe Muslimane i zato se i Hrvati Muslimani odnarode jer su Hrvati kao i Srbi (po kojem temelju su to zaključili? istoj vjeri?) i od njih će doživjeti isto?

Zašto Muslimani zločine Srba projiciraju na Hrvate i očekuju da će ih tretirati isto kao i Srbi svoje? Hrvati su cijelo stoljeće indoktrinirani cvjećarskom propagandom o hrvatskom cvijeću, a srbi četničkom o turskom smeću. Kako mogu očekivati isti odnos i poistovjećivati Hrvate i Srbe (ovo je vrijeme prije 90-ih)?

A bome su to radili i zato su se i odvojili u zasebnu naciju i postavili se kao neprijatelji prema Hrvatima uoči zadnjeg rata.

Indoktrinirani su četničkom propagandom i ne žele prihvatiti da jesu. I što god napravili oni će to promatrati kao neprijateljsku nakanu. Ne može od nas krenuti otriježnjenje, treba se to razviti kod njih. A do tada će trajati ovo antihrvatsko ludilo...

Koliko uspijevam primjetiti, Bošnjacima su Hrvati i dalje daleko bliži i prihvatljiviji od Srba, tako da je malo predimenzionirana priča o antihrvatskom ludilu. Ne treba zaboraviti da je idlična priča o bratstvu i cvijeću počela pucati zarad oba pristupa u zadnjem ratu. Onda kada je hrvatska politika odlučila sa srpskom zaplesati oko razgradnje i podjele BiH i počela napuštati ideje referenduma i neovisnosti, odnosno kada je bošnjačka zaigrala na glazbu mudžahedina i isključivosti, počeo je problem.

Ne možeš ljudima zabraniti izjašnjavanje ovog ili onog tipa, ali smatram da bi osobe sa hrvatske strane koje agresivno cvjećare trebale biti izopćene iz javnog života, u najblažoj varijanti. Islam, u bilo kojem nacionalnom ruhu je nespojiv sa modernim demokratskim državama i europskim tekovinama, i da je kojim čudom zaživila dualna hrvatska nacija katolika i muslimana, RH bi bila u žešćoj banani, a EU ne bi mogla ni prismrditi za nekoliko desetljeća.

Da se izrazim engleskom poslovicom: We dodged a fucking bullet.

Hrvatsko cvijeće... tursko smeće... problem je u tome da Pavelićeva "hrvatsko cvijeće" politika trajala nepunih 5 godina, dok je srpska politika turskog smeća trajala preko 45 godina i bila okrunjena zločinima u vrijeme rata, tako da je nepovjerenje razumljivo sa jedne strane, no isto tako nerazumljivo jer Hrvat nije jednako Srbin.

Btw. bilo bi smiješno da naši izvjese propagandne plakate po cijeloj BiH, tipa plakat plave boje sa hrpom ljiljana i ovaj paragraf...

Želite li biti tursko smeće - Bošnjaci, ili hrvatsko cvijeće - Hrvati islamske vjeroispovjesti?!?!


Vjerujem da bi se Abdićevi radije izjasnili kao "cvijeće".

O Mustafa, easy...easy... k nozi, mirnije malo.

Zanimljiva knjiga...

Ipak najvećim dijelom Srbi i Crnogorci.

Vidi im se po ponašanju da su Srbi, krv nije voda

Ma ne temeljim to na nekom ponašanju nego objektivnim činjenicama, egzodus katoličkog stanovništva pred Turcima, masovni zbjegovi iz Srbije i Crne Gore u 19 stoljeću, sastav političke elite (skoro 100% srpski). Mislim da su jedino Muslimani srednje Bosne većim dijelom porijeklom katolici/Hrvati, a da u Krajini neosporno ima muhadžira iz Like i Dalmacije, ali objektivno manje od onih koji su naseljeni sa istoka nakon egzodusa katolika sa tog područja. Jedina nepoznanica mi je koliko ima "Slavonaca" i gdje se nalaze.

Ali ostaje činjenica da Srbi i Bošnjaci ne govore istim dijalektom, dakle većinom najvjerojatnije nisu Srbi...
Bošnjaci u Krajini zapravo naseljavaju relativno mali prostor i moglo bi biti logično da su to isključivo islamizirani Ličani i Dalmatinci...
Zatim krajevi gdje žive izmješani s Hrvatima, tu uglavnom govore istim narječjem kao i okolni Hrvati pa je vjerojatno riječ o islamiziranom domicilnom stanovništvu...
Misterij ostaje ponajviše područje trokuta, tu se se vjerojatno skupljale izbjeglice od Slavonije, preko Mađarske sve do Srbije i Crne Gore...
Naposlijetku imamo Posavinu gdje je dokumentirano da je riječ o Srbima...

Kad smo kod muslimana Slavonaca.
Od stotina džamija u Slavoniji, neke su zapravo i sačuvane.
Crkva u Đakovu:

Slavonski Brod bio je u 17. stoljeću muslimanska čaršija.
Grad je po svemu sudeći tada imao preko 5000 stanovnika (800 kuća) i svi su bili muslimani. I to domaće Muslimani stanovništvo. Grad je imao 9 džamija i niti jednu crkvu.


http://www.sbplus.hr/slavonski_brod/kul ... ad-image-0

Mislim da su u cijeloj Hrvatskoj očuvani ostatci tri džamije, od kojih je ova jedina slavonska i daleko najbolje očuvana...

"Pravi" Brođani su očigledno danas negdje u Bosni i glasaju za SDA, dok su trenutni stanovnici Slavonskog Broda većinom pridošlice nakon potiskivanja Turaka.

Koje su ostale?

Zašto zbog toga nitko nije odgovarao?! Skandalozno.

Kako misliš ne govore istim dijalektom?! , misliš na Bošnjake ikavce?!

Veliki Muslimani u Hrvacama pokraj Sinja