Hvala pagan na ispravci, ali svejedno. Mostar je Hercegovina, kao što je i Vojvodina sjeverna Srbija. Dakle, u regionalnom smislu.
Usput, da pohvalim peksimete. [/quote]

da, ali peksimet je mostarski "proizvod" i on nije ustipak
u ostalom djelu hercegovine postoji samo ustipak, u tom je razlika :)

kad ti se tako svidjaju, naletit ces jednom kad mi ih mater skine sa spareta, pa zamezi

da, ali peksimet je mostarski "proizvod" i on nije ustipak
u ostalom djelu hercegovine postoji samo ustipak, u tom je razlika :)

kad ti se tako svidjaju, naletit ces jednom kad mi ih mater skine sa spareta, pa zamezi[/quote]
Meni svi Hercegovci kažu da je to uštipak. I meni nekako izgleda kao uštipak.
Morat će mater dati recept, iz prve ruke.

Izvor: http://www.croatia.org/forum/viewtopic.php?f=41&t=3024

In Memoriam Mirsad Bakšić ( 1936 - 2012 )

ŽIVOTOPIS MIRSAD BAKŠIĆ

Rođen 09.kolovoza 1936 uTrebinju u Hercegovini.

Oženjen suprugom Senkom.

Naobrazba:

Pučku školu i gimnaziju pohađao i okončao Velikom maturom/ispitom zrelosti/ u Dubrovniku. Završio Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Zbog svojih prohrvatskih političkih gledišta je 1957. bio isključen s Pravnog fakulteta u Zagrebu na neodređeno vrijeme. Istovremeno mu je izrečena i mjera zabrane studiranja bilo kojeg fakulteta u Jugoslaviji. Takva drakonska pravno neutemeljena, činjenično neosnovana stegovna mjera jedinstvena je u povijesti zagrebačkih fakulteta i temeljito kompromitira sam Pravni fakultet toga vremena kao i profesore koji su sudjelovali u takvoj odluci. Otežavajuća okolnost mu je bila to što se nacionalno izjašnjavao kao Hrvat islamske vjere. Zbog istog činjeničnog supstrata je iste godine osuđen na šestomjeečnu kaznu koju je izdržavao u Padinskoj skeli, zatvoru nadomak Beogradu u kojemu je kaznu izdržavao najgori ološ, čime se željelo postići njegovo krajnje ponižavanje. Po kasnijem završetku studija radi kao odvjetnički vježbenik. Nakon trogodišnje prakse i položenog pravosudnog ispita je upisan u imenik odvjetnika Hrvatske i potom otvara odvjetničku pisarnicu u Zagrebu kao mladi ortak dr. Hermana Katića, jednog od najpoznatijih zagrebačkih odvjetnika starijeg naraštaja. Odvjetničku službu obavljao je sve do 1990., kada prelazi u državnu službu.

Odlukom sabora Republike Hrvatske od 26. veljače 1991., imenovan je za voditelja Općinskog tužilaštva u Zagrebu.

Odlukom Sabora Republike Hrvatske od 16. Listopada 1991., promaknut je u voditelja Okružnog tužilaštva u Zagrebu.

Rješenjem MORH-a o ratnom rasporedu je raspoređen u Vojno tužilaštvo Zagreb, na dužnost Vojnog tužitelja.

Odlukom Predsjendika RH dr. Franje Tuđmana dodijeljen mu je čin pukovnika Hrvatske vojske pravne struke, a u godini 1994 je promaknut u čin brigadira Hrvatske vojske pravne struke.

Nakon prestanka državno odvjetničke službe prelazi u rad u MORH do umirovljenja.

Nadnevka 13. listopada 1992. Mirsad i supruga Senka su izgubili kćer jedinicu Lejlu u dobio od 21. godine života, studenticu treće godine Filozofskog fakulteta –Odjela anglistike Sveučilišta u Zagrebu. Unatoč teškoj i bolnoj nesreći, sa svojom je suprugom nastavio predani društveni rado koji posvećuju svojoj na nebo prerano preseljenoj kćeri.

Dužnosti u vrijeme preminuća:

Predsjednik udruge „Dr. Safvet beg Bašagić“ koja miroljubivim sredstvima promiče duhovne, moralne, osobne, obiteljske i društvene vrijednosti državljana Hrvatske pripadnika kulturnog i tradicijskog kruga islama, ukazujući na doprinos toga kruga hrvatskoj kulturnoj baštini i stvaranju hrvatske države.

Član je Nadzornog odbora Hrvatskog kulturnog društva „Napredak“ Sarajevo, Podružnice Zagreb.

Član je Predsjedništva Hrvatskog žrtvoslovnog društva.

Ranije dužnosti:

Predsjednik Hrvatske muslimanske demokratske stranke 1992. godine na kojoj dužnosti ostaje sve do imenovanja Vojnim tužiteljem.

Tijekom Domovinskog rata je aktivno sudjelovao u obrani Republike Hrvatske, promicao i surađivao sa svim hrvatskim dragovoljačkim i stradalničkim udrugama proizašlim iz Domovinskog rata.

Priznanja i odličja.

Odlukom Predsjednika Republike Hrvatske je odlikovan Spomenicom Domovinskog rata 1990-1992. godine; Spomenicom Domovinske zahvalnosti za časnu i uzornu službu u razdoblju od 5 i više godina u OSRH; Redom Hrvatskog Trolista za osobite zasluge i doprinos u obrani suvereniteta, teritorijalne cjelovitosti i neovisnosti RH.

Knjige i znanstveni radovi:

U izdanju hrvatskog kulturnog društva Hrvatska uzdanica mu je 1994. objavljena knjiga „Uloga i mjesto Hrvata islamske vjere“. Suradnik je u časopisu Matice Hrvatske, Hrvatske revije i časopisa „Marulić“, u kojoj objavljuje eseje u svezi s temom koju je razradio u svojoj knjizi o znamenitim Hrvatima islamske vjere.

Objavio je 12 brošura pod zajedničkim nazivom „ZNAMENITI HRVATI ISLAMSKE VJERE“, redom: 1. Džafer Beg Kulenović, 2. Safvet Beg Bašagić, 3. Džemaludin Čaušević, 4. Edhem Mulabdić, 5. Ademaga mešić, 6. Musa Ćazim Čatić, 7. Nahid Kulenović, 12. Mak Dizdar.

U Zborniku radova Drugog hrvatskog žrtvoslovnog kongresa iz 2003. pod nazivom „DA SE NE ZABORAVI“ jeobjavio pravno zapaženi rad. Objavljuje članke u Hrvatskom domobranu, Političkom zatvoreniku kao stalni suradnik, Hrvatskom obranbenom redu i reviji Građanski krug, Hrvatskom fokusu, Večernjem listu, Vjesniku, Jutarnjem listu.

Nastupao je u brojnim TV emisijama, održavao brojna predavanja u suradnji s Maticom iseljenika u Zagrebu, Splitu i Dubrovniku.

http://www.youtube.com/watch?v=sd31ttERWUs

ANTE BELJO -OPROŠTAJNI GOVOR MIRSADU BAKŠIĆU, ČLANU PREDSJEDNIŠTVA HRVATSKOG ŽRTVOSLOVNOG DRUŠTVA -09.07. 2012.

Danas 07. srpnja 2012. u 16.30 sati na zagrebačkom groblju Mirogoju je na vječni počinak ispraćen dični član Predsjedništva Hrvatskog žrtvoslovnog društva i brigadir Oružanih snaga Republike Hrvatske gospodin Mirsad Bakšić. U ime Hrvatskog žrtvoslovnog društva od njega se prigodnom rječju oprostio dopredsjednik HŽD-a gosp. Ante Beljo:

„Poštovana gospođo Bakšić, poštovana rodbino, prijatelji i poštovatelji našeg pokojnog Mirsada, dugogodišnjeg iznimno aktivnog, poduzetnog i marljivog člana Predsjedništva Hrvatskog žrtvoslovnog društva, kojeg nam je majčica smrt uzela u petak 06. srpnja 2012., nakon kratke ali teške i neizlječive bolesti.

Naš član i prijatelj Mirsad se toga dana preselio na Ahiret u društvo svojih najmilijih, svoje prerano preminule kćerke Lejle, koju sam dobro poznavao i cijenio, i desetine svojih stradalih Bakšića iz okolice Trebinja i Ljubinja u II. svjetskom ratu i poraću (poklani od srpskih četnika), čijem stradavanju je Mirsad bio vjernim svjedokom i glasnikom cijeloga svoga života, svjedočeći i pronoseći istinu o tomu na različite načine i u raznim prigodama, a posebno kroz aktivnosti Hrvatskog žrtvoslovnog društva.

Već je ovdje danas spomenuto Mirsadovo rasnovrsno i postignućima dično društveno djelovanje pa ću naglasiti tek iznimnu važnosti zadnje Mirsadove knjige: „Doprinos muslimana hrvatskoj kulturi i državi“, izdane u Zagrebu 2011. godine.

Posebno je značajan doprinos našega Mirsada kongresima koje je održalo Hrvatsko žrtvoslovno društvo, a svi njegovi radovi su objavljeni u zbornicima kongresa.

Očekivali smo njegov iznimno vrijedan doprinos i na predstojećem kongresu Hrvatskog žrtvoslovnog društva koje će se održati sljedeće godine u Zagrebu i Sisku. Umjesto toga, životna sudbina je odredila da jedan od posebno značjenih radova predstojećeg kongresa bude posvećen njemu kao našem zaslužnom članu i čovjeku velikanu.

Danas , u ovoj žalobnoj prigodi, s tugom u srcu i dubokim žalom u duši, opraštamo se se s pokojnim Mirsadom, a njegovoj supruzi Senki i svoj rodbini i prijateljima izražavamo našu duboku sućut.

Dragi Mirsade, neka Ti bude laka hrvatska zemlja koju si toliko ljubio i za koju si toliko žrtvovao“.

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/sramotna_medijska_sutnja_o_ispracaju_dvojice_hrvatskih_politickih_velikana/830322.html



Naši "hrvatski" mediji...

soroševska ***.

Zbilja, da li je IMRE AGOTIĆ bio iz muslimanske obitelji.
Nedavno mi je prijatelj objašnjavao kako je ime IMRE ustvari skraćeno muslimansko ime IMRAN.
A prezime AGOTIĆ je navodno također muslimansko. (turc. AGA što znači gospodin)

Ili se samo radi o slučajnoj koincidenciji?

U svakom slučaju veliki čovjek i domoljub. Neka mu je laka hrvatska zemlja čiji je bio branitelj.

teško, rodom je iz slavonije,vjerski dio ukopa je odradio biskup jezerinac....
ali i da je čovjek musliman, svaka mu čast, brat je mio bilo koje vjere bio....

Imre je izvorno mađarsko ime svetog Emerika, čije se ime ponekad kroatizira u Mirko.

Više na: http://www.zupa-vela-luka.hr/sveci-opis.asp?svetac=363

http://hu.wikipedia.org/wiki/Szent_Imre

Prijatelj ti je krivo objašnjavao.

Imre je tipično mađarsko ime:

http://hr.wikipedia.org/wiki/Imre_Nagy
http://hr.wikipedia.org/wiki/Imre_Kert%C3%A9sz
http://hr.wikipedia.org/wiki/Imre_Lakatos

Pessimus, u pravu ste!!

Iako je IMRAN zaista muslimansko ime. Malo sam googlao.
Zanimljivo je da čak u Kuranu postoji poglavlje pod nazivom IMRANOVA OBITELJ a po islamskom učenju radi se o Isusovom djedu:

http://bs.wikipedia.org/wiki/Ali-Imran

Zanimljivo je spomenuti da danas u 2012 godini imamo i Bošnjaka katoličke vjere, Željka Milićević:

http://www.bosnjaci.net/print.php?pid=26703


http://www.bosnjaci.net/prilog.php?pid=46413

Tema je Hrvati islamske vjere. Drži se teme.

Vraca se moda

Ne bi vala iznenadilo da počnete svi mijenjat imena i prezimena. A eto ja sam imao u obitelji jednog čija je mater bila Hrvatica, a ćaća musliman, i 93. u po rata je promijenio prezime i ime, uzeo je hrvatsko koje sliči na ono koje dotad nosio, i materino prezime. I umro je poslije rata i pokopan pod tim novim imenom i prezimenom. Toliko mu se zgadila da ratna Zenica.

A eto, da je znao da Zeničani ne žele bit Turci ni Arapi, nego Tvrtkovci...

KAkav retard piše da su mu preci Hrvati i svi njegovi su se tako izjašnjavali ali "Boban i Tuđman" su mu toliko omrznulo hrvatstvo da je postao Bošnjak katolik.

Kakva provala od lika

Molim? Sta ti fantaziras?

Kad staviš link, za početak pročitaj ono što u njemu piše lijenčino lijena:





Razguli sad ...

to mu promaklo .... sitnica.

jest "ba" .... PCM fantazira!!! ma kako vas nije više sramota??

* "Nastojeći suzbiti hrvatski i srpski nacionalizam, koji su bili držani opasnim za interese Monarhije u Bosni i Hercegovini, Kallay je promicao misao o posebnoj bosanskoj nacionalnosti (bošnjaštvu), koja je bila zamišljena kao brana protiv razvijanja posebnih, neizbježno iredentističkih nacionalnih pokreta na osnovi vjerskih podjela. Međutim, Kallayevo međuvjersko bošnjaštvo nije bilo puka izmišljotina. Kao što je tradicija bosanske državnosti prije otomanske vlasti bila jaka među katolicima Bosne i Hercegovine, a čuvali su je osobito bosanski franjevci, tako je i povijest bosanske autonomije u okviru otomanske države bila jaka među Muslimanima. unatoč tome, Kallayevo bošnjaštvo uhvatilo je korijen samo među Muslimanima, koji su bili objekt hrvatsko-srpskog suparništva i koji su, poput Kallaya, opravdano strahovali da bi jedinstvo Bosne i Hercegovine moglo biti ugroženo ako bi se znatan broj Muslimana počeo odlučivati za hrvatsku i za srpsku nacionalnost... Hrvatska elita, koja je ekonomski bila slabija od srpske, sastojala se uglavnom od sitnih trgovaca, činovnika i svećenstva, ali je ipak bila dovoljno jaka da skine Kallayevu zabranu sa bilo kakve manifestacije hrvatskog nacionalnog osjećaja. (Prije 1899. nisu bila dopuštena čak ni pjevačka društva s hrvatskim imenom)... Očito, ni srpska ni hrvatska nacionalna ideologija nisu mogle isticati većinske zahtjeve na Bosnu i Hercegovinu bez pridobijanja Muslimana. Otuda su proistekli zahtjevi za "nacionalizacijom" Muslimana, to jest za njihovim svrstavanjem bilo u hrvatsku ili u srpsku nacionalnost... Rezultat tih sporenja bilo je bošnjaštvo, kao prvo obrambeno sredstvo ponosnih muslimanskih spahija protiv nacionalnih pokreta nekadašnjih njihovih kršćanskih podložnika... I budući da sva vrhovništva umiru dostojanstveno, samrtna pjesma Bošnjaka, koju je 1891. spjevao Savfet-beg Bašagić, sve uvaženiji muslimanski pjesnik veoma plemenita roda, glasila je ovako: "Od Trebinja do brodskijeh vrata, nije bilo Srba ni Hrvata. " Tri godine poslije, Bašagić je postao aktivist Starčevićeve stranke u Zagrebu i deklarirani Hrvat... Nesumnjivo je da su pravoslavne implikacije srpstva umanjile privlačnost srpske nacionalne ideologije među Muslimanima uopće. Samo je nekolicina muslimanskih intelektualaca pristupila srpskoj nacionalnosti - Osman Đikić, Avdo Karabegović Hasanbegov i njegov rođak S. Avdo Karabegović (kod kojega je ono "S" označivalo "Srbin")... Ukratko, srpski je nacionalni pokret tražio od Muslimana da vjeruju da je otomansko razdoblje - od kojega se prelazak na islam ne može odvojiti - bio zapravo korak natrag... I sam je Starčević, kao utemeljitelj suvremenog hrvatskog nacionalizma, držao da su bosanski Muslimani najbolji Hrvati... A godine 1900, kada je nadbiskup vrhbosanski Josip Stadler, čiji je katolički klerikalizam bio sukladan njegovu nebosanskom podrijetlu, pokušavao poistovjetiti hrvatsku nacionalnost s katoličanstvom, i kada je, štoviše, zagovarao muslimanski prijelaz na katoličanstvo, franjevački mu je Osvit odgovorio izjavom, da katoličanstvo ne bi propalo, kad bi nestalo Hrvata, niti bi Hrvati propali kad bi prestali biti katolici... Pretežna većina prvog sveučilišnog naraštaja Muslimana držala je sebe Hrvatima. Neki od njih, posebno Savfet-beg Bašagić, čitave su stranice ispisivali u Osvitu, svjedočeći na taj način prihvaćanje Muslimana i islama unutar nacionalnih i kulturnih granica hrvatstva... Premda je broj muslimanskih intelektualaca koji su se izjasnili kao Hrvati u prvoj polovici XX stoljeća premašio broj onih koji su sebe držali Srbima, MOŽDA U OMJERU DESET NA PREMA JEDAN, barem trećina muslimanskih intelektualaca i velika većina običnih Muslimana izbjegavala je da bude zahvaćena bilo kojim procesom "nacionalizacije. " ... Štoviše, unatoč njezinoj potpunoj prevlasti nad bosanskom muslimanskom zajednicom, JMO se nije mogla predstaviti kao predstavnik jedne formirane nacionalne grupe, budući da je koncepcija posebne bosanske muslimanske nacionalnosti bila neprihvatljiva ne samo za Srbe i Hrvate, nego i za same muslimanske vođe... Čak ako muslimanske mase nisu svjesne svoga narodnog imena, one su ipak nacionalno određene. Prema riječima Osmana Nurij-bega Firdusa, oni su "prisustvovali i krunisanju Tomislava i krunisanju Stjepana Dušana, ali su onda, vjere radi, izgubili nacijonalno osjećanje... Oni su svjesni da im je podloga slovenska, da su jedan dio srpsko-hrvatskog tijela, koji je radi religije postao anacijonalan... biti u isto vrijeme musliman i osjećati nacijonalno, to nije moguće; islam je preči od narodnosti. " ... Protumuslimanski karakter agrarnih sukoba u Bosni i Hercegovini gotovo je posve onemogućio muslimansku integraciju unuar srpske nacionalne ideologije. A prihvatiti Hrvate, za njih bi to značilo izazvati izravnu konfrontaciju s Beogradom, koja bi vrlo vjerojatno rezultirala diobom Bosne i Hercegovine, a JMO - i Muslimani općenito - upravo su to htjeli pod svaku cijenu spriječiti... " ... Na primjer, od 24 poslanika koji su izabrani na listi JMO na izborima u studenom 1920, 15 IH SE DEKLARIRALO KAO HRVATI, A DVOJICA KAO SRBI, PETORICA SE NISU UOPĆE NACIONALNO DEKLARIRALA, A JEDAN SE IZJASNIO KAO BOŠNJAK. Od 18 poslanika i njihovih zamjenika izabranih na listi JMO na izborima 1923, svi su se, osim dr Mehmeda Spahe (1883-1939), predsjednika stranke poslije 1921, IZJASNILI KAO HRVATI. U svoje studentsko vrijeme, Spaho se izjašnjavao kao Srbin, a poslije se nije htio nazivati ni Srbinom ni Hrvatom. Zanimljivo je da se njegov brat Fehim, reis ul-ulema jugoslavenskih muslimana od 1938. do 1942., DEKLARIRAO KAO HRVAT. Treći brat, Mustafa Spaho, po profesiji inženjer, deklarirao se kqao Srbin... Spahin nasljednik, Džafer-beg Kulenović, figurirao je u Pavelićevoj hijerarhiji kao dio obaveznog bosanskog dekora... Tamo gdje Pavelić nije dijelio vlast s Muslimanima, četnici Draže Mihailovića latili su se da ih unište, i u procesu uništavanja poklali su i ne malo Muslimana-Srba. Četnici su u Foči, prije smaknuća jednog Muslimana, koji im je govorio da je on bio srpski rodoljub, ovako govorili: "Što si bio Srbin, ti si kaljao srpsko ime, jer si Turčin. A zato što si nam pomagao, nećemo te mučiti. " Strijeljali su ga, umjesto da mu prerežu grkljan. Zar je, dakle, čudno, što se u Evropi u drugoj polovici XX stoljeća pojavio jedan narod koji više nije htio biti ništa drugo nego muslimanski? "

Kakve veze ima ovo:



Dakle zločin Srba nad Muslimanima, čak i onim prosrpskim sa ovim:



Dakle odnarođivanjem Muslimana od Hrvatstva (pošto je većina Muslimana bila prohrvatski orijentirana, a sada to više nije htjela biti zbog - srpskih zločina nad Muslimanima)?

Dakle Srbi pobiju Srbe Muslimane i zato se i Hrvati Muslimani odnarode jer su Hrvati kao i Srbi (po kojem temelju su to zaključili? istoj vjeri?) i od njih će doživjeti isto?

Zašto Muslimani zločine Srba projiciraju na Hrvate i očekuju da će ih tretirati isto kao i Srbi svoje? Hrvati su cijelo stoljeće indoktrinirani cvjećarskom propagandom o hrvatskom cvijeću, a srbi četničkom o turskom smeću. Kako mogu očekivati isti odnos i poistovjećivati Hrvate i Srbe (ovo je vrijeme prije 90-ih)?

A bome su to radili i zato su se i odvojili u zasebnu naciju i postavili se kao neprijatelji prema Hrvatima uoči zadnjeg rata.

Indoktrinirani su četničkom propagandom i ne žele prihvatiti da jesu. I što god napravili oni će to promatrati kao neprijateljsku nakanu. Ne može od nas krenuti otriježnjenje, treba se to razviti kod njih. A do tada će trajati ovo antihrvatsko ludilo...

Koliko uspijevam primjetiti, Bošnjacima su Hrvati i dalje daleko bliži i prihvatljiviji od Srba, tako da je malo predimenzionirana priča o antihrvatskom ludilu. Ne treba zaboraviti da je idlična priča o bratstvu i cvijeću počela pucati zarad oba pristupa u zadnjem ratu. Onda kada je hrvatska politika odlučila sa srpskom zaplesati oko razgradnje i podjele BiH i počela napuštati ideje referenduma i neovisnosti, odnosno kada je bošnjačka zaigrala na glazbu mudžahedina i isključivosti, počeo je problem.

Ne možeš ljudima zabraniti izjašnjavanje ovog ili onog tipa, ali smatram da bi osobe sa hrvatske strane koje agresivno cvjećare trebale biti izopćene iz javnog života, u najblažoj varijanti. Islam, u bilo kojem nacionalnom ruhu je nespojiv sa modernim demokratskim državama i europskim tekovinama, i da je kojim čudom zaživila dualna hrvatska nacija katolika i muslimana, RH bi bila u žešćoj banani, a EU ne bi mogla ni prismrditi za nekoliko desetljeća.

Da se izrazim engleskom poslovicom: We dodged a fucking bullet.

Hrvatsko cvijeće... tursko smeće... problem je u tome da Pavelićeva "hrvatsko cvijeće" politika trajala nepunih 5 godina, dok je srpska politika turskog smeća trajala preko 45 godina i bila okrunjena zločinima u vrijeme rata, tako da je nepovjerenje razumljivo sa jedne strane, no isto tako nerazumljivo jer Hrvat nije jednako Srbin.

Btw. bilo bi smiješno da naši izvjese propagandne plakate po cijeloj BiH, tipa plakat plave boje sa hrpom ljiljana i ovaj paragraf...

Želite li biti tursko smeće - Bošnjaci, ili hrvatsko cvijeće - Hrvati islamske vjeroispovjesti?!?!


Vjerujem da bi se Abdićevi radije izjasnili kao "cvijeće".