Zapravo, od ove dvije su čak ostali ostatci, ostale izgleda doslovno isparile
Jedna je na Klisu, a druga u nekoj selendri blizu zadra, guglaj i izaci ce ti znanstveni rad o toj tematici...

Još prije sam negdje naletio na sličnu temu na kojoj su bili ostatci džamije u Dalmatinskoj Zagori ,bit će da je to jedna od tih koje spominješ.

Da, možemo se i tako izraziti...
Riječ je o stanovnicima Bihaćke krajine, Hercegovine i Srednje Bosne, ostali pričaju istočnobosanskim dijalektom koji nije specifičan ni za Hrvate niti Srbe
[img]http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/3/36/Narječja_hrvatskoga_jezika_u_HR_i_BIH.svg[/img]

Ex džamija u Klisu

Da sam bliže Đakova otišao bi i saznao više o toj Crkvi -Džamiji. Bilo bi zanimljivo saznat povijest tog objekta.
Evo jedna slika iz Drniša ,ono lijevo izgledaju kao ostatci džamije.

Istočnobosanski dijalekt ne postoji kao zvaničan niti je ikad postojao , to se zove istočnohercegovački štokavski ijekavskog izgovora jata.
Ako ti znaš koji je njegov specifikum pa se razlikuje od istočnohercegovačkog dede' mi reci?! , i kako misliš nije specifičan za Srbe?!

Osobine koje ga razlikuju su šćakavizam, kao obilježje zapadnih štolavskih, ali i svih kajkavskih te čakavskih dijalekata, i nešto arhaičniji naglasci, slični slavonskom govoru...
Srbi njime ne govore...

Reci da se šališ?!

Pa nije šćakavizam samo šća, to je i šćap, pušćati itd. Itd.
Vjerojatno to ima neki drugi naziv, ali u biti je to to

Zašto svi baš pomenu "šćap" kad je u pitanju šćakavica?!

Toga ima i vamo u Srbiji takođe , ja sam hiljadu puta čuo "pušćaj" da neko kaže.

Pa i ime Šćepan je određena vrsta šćakavizma , ali to ništa ne predstavlja u smislu originalnosti i posebnosti dijelekta.
Dijalekt mora imati druge posebnosti u vidu sintakse,gramatike pa i leksika na kraju krajeva a ne samo puko posebno izgovaranje glasova.

Kad ti kažeš po hrvatski "redati" , a mi vamo "ređati" ispada da ti pičiš po ekavici , ali naravno da to nije istina.

Stvar je mnogo komplikovanija da se nešto proglasi za dijalekt , ali bez obzira i dalje mi nisi rekao gde se konkretno u istočnoj Bosni kod muslimana govori ta šćakavica.

Našao si se prozivati, a ne možeš razlikovati glasovnu skupinu -šć od jotacije i ne prepoznaješ Jat

Iz Slavonije su oni oko Tuzle.
Srbi su samo oni iz donjeg Podrinja, te Posavine (koji su se pobjegli tamo iz Srbije).
Ovo s elitom je ono što ih s*ebalo.
Drugačiji su i dijalekti, sve.
Zapadno od Bosne svi muslimani pričaju zapadnoherceovačkim dijalektom (novoštokavska ikavska), a istočno od Bosne svi muslimani (osim Podrinja i istočne Hercegovine) pričaju staroštokavskom jekavskom šćakavicom.
U Podrinju i istočnoj Hercegovini su pričali novoštokavskom jekavicom (istočnohercegovačkim), što je dijalekt koji su djelili s Hrvatima i Srbima.

Netočno.
Istočnobosanskim ti se govori u Virovitici i Kostajnici, samo što je to na ovoj (mojoj ) karti prikazano kao slavonski (za Kostajnicu je greška). Zašto? Jer su slavonski i istočnobosanski srodni. Samo što je slavonski ikavica i ekavica (u podravini), a istočnobosanski jekavica. I jedan i drugi su staroštokavski dijalekti.
Slavonska ikavica (i ekavica) je isto srodna novoštokavskoj ikavici (zapadnohercegovačkom).

Opet netočno.
Istočnohercegovački je jekavski, ali je novoštokavski, a
Istočnobosanski je jekavski, ali je staroštokavski.
Razlike su ti u naglascima, riječima, a i istočnobosanski je bio šćakavski.
S time isto, da se ne razumijemo krivo, istočnobosanski se prije rata govorio od Tuzle do Sarajeva i Konjica, a ne u Podrinju.

Govori se i u Srbiji i CG, ali to je stara Hercegovina, stari Vlah i okolica Užica
Šćakavski (koje je dobrim dijelom već izumro) je ostavština zapadne štokavice i njenog razvoja.
Inače, u staroslavenskom što/šta dolazi iz čto/čta.
Zapadno od Drine je to prešlo u ča, a onda se kasnije preselilo u šća, pa u šta/što.

Jer izgovorom vrijedi č=tš;
dakle tšta/o-->šta/o (čta/o-->šta/o)
tšta/o-->tša-->štša-->šta/o (ča/o-->ča-->šća-->šta/o)

S time da se č u ščakavici zapisuje kao ć, odnosno dolazi do umekšavanja glasova.

Tako je, ni Hrvati nikad nisu postojali kao narod, to su sve Srbi štokavci!

Scakavstine itekako ima u Podrinju. Moj djed je iz Zvornika i on svakodnevno zbori scakavskim.

Da, ali su tamo šćakavci bili manjina.

djed ti je musliman, srbin?

Otac Mustafe Nadarevića je bio domobranski zapovjednik u NDH. Ne znam kako se Mustafa osjeća, vjerojatno nema neku nacionalnu svijest.

http://www.nacional.hr/clanak/54180/mus ... prvaka-hnk

Napravljena je nova facebook stranica Hrvata islamske vjeroispovjesti:

https://www.facebook.com/pages/Hrvati-orijentalnog-uljudbenog-kruga/382916961769946

Zašto reklamiraš svoje glupe FB stranice. Da pokažeš da ih znaš otvoriti.

Prije bih rekao da je Adnan Sivčević pošto ga vidim u lajkovima (ako nije neki pravaš katolik, što bi bilo još jadnije). On je valjda jedan od nekoliko muslimana koji su lajkali stranicu. Ostalih 250 lajkova je od zaslijepljenih pravaša koji još uvijek nisu shvatili pravu ćud BiH muslimana...

Eto Hrvati muslimani se sveli na jednog lika... toliko o "hrvatskom cvijeću"...

* "Hrvati muslimani iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, poslije osam stoljeća i više robovanja prvi put u hrvatskoj povijesti, zahvaljujući neumornom državničkom radu dičnog Poglavnika i požrtvovnosti njegovih junačkih Ustaša, ove godine slave svoj prvi Kurban Bajram u svojoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Željom Providnosti Hrvati muslimani svoj prvi Kurban Bajram, u svojoj nezavisnoj domovini slave odmah poslije proslave Božića braće Hrvata katolika. Sretan sklad nizanja velikih vjerskih blagdana braće Hrvata dviju vjera. Hrvati muslimani, zajedno sa 400 milijuna muslimana mnogobrojnih narodnosti svih kontinenata svijeta, ovaj put slave 1360. Kurban Bajram po redu, t.j. Kurban Bajram 1360. hidžrijske godine. Hrvati muslimani, sretni, ponosni zadovoljni, da provode svoje najveće vjerske praznike u svojoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, za čije su ostvarenje dali, daju i davat će mnoge žrtve i borce vitezove, kao i velikane mača i pera, svijesni su velikog značenja ovih dana, koje proživljavaju oslobodjeni od tudjinske vlasti, osobito ove posljednje, koja je bila najteža i najodvratnija, a koju je 23 godine vršio krvavi Beograd u obliku veliko-srpske Jugoslavije, a u slavu krvničke kuće Karagjorgjevića. posljednja vlast tiranina s Oplenca uzaludno je nastojala i trošila sve sile, da odvoji... " (Zagreb, 27. prosinca 1941.; objavljeno u glasilu hrvatskog ustaškog pokreta "Hrvatski narod" u broju od 28. prosinca 1941.)

U saborskom govoru Ante Pavelić je naglasio da Umjetnički paviljon izgrađen 1938. kao zadužbina Petra I. Karađorđevića nosi u sebi žig robovanja srpstvu koji se ne može dostojnije obrisati nego pretvaranjem u džamiju. Godine 1942. na području Ulema medžlisa u Sarajevu bile su 1 173 džamije (Šabanović): 113 u Sarajevu, 69 u Tuzli, 54 u Cazinu, 48 u Visokom, 40 u Mostaru, 37 u Foči, 36 u Travniku, 34 u Bihaću itd.

Temeljna imovina vakufa Poglavnikove džamije u Zagrebu bio je zemljišni prostor od 9 634 kvadratna metra, novčani polog NDH u iznosu od 20 000 000 kn, knjižnica i pokretna imovina. U travnju 1949. po naredbi komunističkih vlasti tri minareta visoka 45 metara su uklonjena, imovina džamije oduzeta je ili uništena, skupocjeni ćilimi navodno su preneseni u predsjedničku rezidenciju na Brijune, a IVZ je ponovno preseljen u skromne prostore u Tomašićevoj ulici.

* "U slavu i u znak ljubavi spram Allaha Boga jedinoga te u znak pažnje prema muslimanima podiže Poglavnik Dr Ante Pavelić ovaj velebni hram u glavnom gradu Zagrebu da odani sinovi vitežkog naroda Hrvatskoga, iskreni sljedbenici uzvišene vjere islama skrušenom molitvom jačaju pregalačke snage u borbi za obranu i napredak liepe svoje domovine Nezavisne Države Hrvatske koja bi vazda sretna bila. " (natpis na velikoj kamenoj ploči džamije)
* "Danas u slobodnoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, u Glavnom gradu Zagrebu, prvi put će se začuti muezini s vitkih munara - ezani muhamedanija - i hrvatskim zračnim prostorom sjedinit će se s ezanima, koji stalno odjekuju sa svih munara hrvatskih poviestnih zemalja Bosne i Hercegovine, a preko njih povezati naš bieli Zagreb snagom uzvišenog Islama s velikim i mnogobrojnim islamskim narodima čitavog svieta. " (Salih ef. Bašić prilikom otvaranja džamije)
* "Muslimani će ti se Poglavniče odužiti i biti zahvalni na taj način što će biti odani i privrženi, jer su oni odani i privrženi svojoj uzvišenoj vjeri islamu koji ih uči (habbu vatani) jednoj od glavnih i temeljnih zasada: ljubiti domovinu. " (Aganović prilikom otvaranja džamije)

Budući poglavnik NDH Ante Pavelić godine 1929. posjetio je Carigrad: "Eto, tu je, pred očima začarani grad burnih i slavnih vjekova, Stambul naših narodnih pjesama, visoka Porta slavnih sultana, moćnih careva, silnih vojski janjičarskih aga, visokih kula punih zlata i alem-kamena, prijestolnica carstva, što se razprostranjivalo na dva kontinenta, iz koje su vladali sultani i slali silne vojske na Izstok i Zapad. Grad, u kojem su carsku volju povadjali veliki veziri, medju kojima je visoko odskočio Bošnjak, hrvatski sin - Mehmed-paša Sokolović i odakle su poslani paše i beglerbezi, da upravljaju svedj novim, osvojenim vilajetima, gdje su se vijali carski sandžaci u obliku konjskog repa na dugačkom držku, kao simbol snage Osmanova Carstva i carske vlasti padišaha. "

* Ante Pavelić 1941.: "Ja sam prva slova naučio u Mektebu, koje mi je pokazao starac hodža musliman, pred kojim smo u prvom razredu na podu sjedili tridesetak djece, svi muslimani osim mene. Potom Vam može biti razumljivo kako sam srastao s braćom bošnjačkim muslimanima. "

Ante Starčević pisao je o islamu upoznavajući hrvatsku katoličku javnost s njim. U Hrvatskom kalendaru 1858. objavio je esej Muhamed. Želio je svoje sunarodnjake "barem ponešto s Muhamedom i s verozakonom njegovim da ih upoznam" jer se tog vjerozakona "velik del naše po kervi i jeziku najčistije bratje derži". Starčević razvija koncept po kojemu je u Bosni sačuvan supstrat hrvatskoga duha jer u njoj živi "strana našeg najčistijeg, najnepokvarenijeg naroda". Bosna je za Starčevića drevna zemlja predaka, a srednjovjekovno bosansko plemstvo jest "hrvatsko, najstarije i najčistije plemstvo sablje u svoj Europi". Starčević za bosansku elitu ili "plemstvo muhamedansko" rezervira moralnu uzvišenost koja proistječe iz poštivanja "svoje tradicije", "zauzetosti za slobodu" i osobina kakve su "duševnost, poštenje, zdrav um i ponos".