Etnofest Neum 2009

crkva prije rata

Crkva poslije rata

Karta župe. Kao sto je poznato, župa se graniči sa federacijom.

moj video si stavio

Drago mi je da sam naišla na temu s. krst.
Nadam se da ima na forumu ponetko sa moga kraja.
Crkva nam se gradi uveliko. Ove dane su se i njive orale što mi je posebno drago za čuti.
Nadam se da će i struja biti kao što su obećali ovi sa Berkovića(nekako sam htjela ne spominjati ih ali su se nametnuli,nedaju se izbjeći).
Ima li ikakvog govora o obnovi kuća, jeli tko dobio donaciju.
Trebali bi ići ovih dana u berbu šepurika.Ima li zainteresiranih da se baci kakav roštilj. POZDRAV

Koliko je prije rata bilo vjernika u toj zupi? Gdje je narod sada? U stocu ili..?

AJAX: Znam da su obnovili par kuća na Brštaniku. Koliko znam nisu dobili pomoć. Odakle si?

Ultras: broj vjernika prije rata je bilo oko 600.

JA SAM ROĐENA NA STJEPAN KRSTU, A TI...
JA SAM IŠLA U SEBI BROJITI KUĆE U CIJELOJ ŽUPI TE SAM STAVILA PORSJEK
"ČELJADI " PETERO PO KUĆI I DOŠLA DO CIFRE CCA 650. TU JE TO NEĆEMO SADA SITNIČARITI.

AJAX: Moja pokojna baba je bila Kukrika.

HA-HA-HA-ČUJ POKOJNA BABA.
VIDIM DA SI REDOVIT POSJETILAC OVE TEME ŠTO MI JE IZNIMNO DRAGO.
ŽAO MI JE ŠTO NAS NEMA VIŠE DA RAZMJENIMO POKOJU PAMETNU,ALI MOŽEMO MI I SAMI DOK SE DRUGI NE PRIDRUŽE. VEĆ NAS SAD IMA DOVOLJNO.
SREĆAČ, JELI ŽIVIŠ DALEKO OD HERCEGOVINE, JA DA NAŽALOST.

SORY, BILO JE NAMJENJENO ZA "STECAK".

Ajax, zamolio bih da ne pišeš postove velikim slovima.

Oprosti mi pepe. Može nema problema.
Pozdrav i ugodan ostatak vikenda.

AJAX ima nas i više. :) Nedavno smo osnivali grupu na FB. Eto i mi se pomalo budimo...

Lijep pozdrav svima.Potraga za bilo kakvim informacijama o Ljubljenici,Stjepan Krizu itd..me i dovela na ovaj forum.Naime 1991 godine,kad se rasplamsao rat u Slavoniji,ja i moja obitelj smo otisli kod rodjaka u Ljubljenicu.Zivio sam tamo 8 mjeseci.Mozda ce vam se ciniti cudno ali..iako sam bio klinac,iako sam zivio tamo samo 8 mjeseci,iako sam bio daleko od pravoga doma..period u kojem sam zivio tamo pamtim kao jedan od najljepsih u mome zivotu.E sad..kad smo otisli odande,zapoceo je novi zivot..odrastanjem u drugoj sredini,svakodnevnim obavezama koje covjeka stisnu,te nedostatku pravih informacija..jednostavno sam..necu reci zaboravio jer je to nemoguce,,ali sam potisnuo malo taj dio svog zivota,a sad bi htjeo saznati nesto vise.Cesto sam razmisljao o zivotu tamo,to me je nekako smirivalo,cesto razmisljam o tome mjestu kad zelim pobjeci od svih nedaca u ovome zivotu,to je moja svojevrsna oaza mira,ako me razumijete..i jednostavno osjecam da je to moj drugi dom..a tko zna,mozda i geni cine svoje,jer baka mi je odande,tamo je rodjena,tamo je odrasla...

Malo sam vas citao po forumu i sve mi je tako poznato,ali nikako nemogu da povezem u neku cjelinu..recimo vidim spominje se neka skola u Brsteniku do 4 razreda,spominje se Nevesinje,Hodovo i osttala mjesta,za koje znam,ali nikako da povezem,stoga se nadam da cete mi vi pomoci..pa da objasnim sta zelim ovim reci..

Tamo sam krenio u 1 razred osnovne,sjecam se da sam svaki dan sa grupom ucenika(mozda nas 4,5..) isli dosta teskim putem,kroz sumu,kasnije je bio neki makadam..dosta tezak je to put bio pogotovo zimi..to je bila skola do 4 razreda..da li je to mozda Brstenik koji spominjete??Sjecam se i Stjepan Kriza,tamo smo svake nedjelje isli u crkvu,takodjer sjecam se i nekog izvora di smo isli po vodu..tamo je ako se nevaram bila i neka kafana,te malo nogometno igraliste..Sjecam se svih onih divnih livada i prostranstava na kojima sam se igrao..kao da i sad mogu osjetiti onaj miris...Zivili smo u maloj kucici sa prakticki jednom sobom nas petoro,ali nema veze..bila je to nekako ugodna i lijepa atmosfera i svi smo bili sretni..sjecam se i malene trgovine koja je bila u selu,mislim da je to bila jedina..Nadalje sjecam se da smo cesto isli u Stolac..bilo je predivno gledati iz auta taj krajolik i pogled na cisto nebo..pogotovo kad je sunce zalazilo..a poznato mi je i Hodovo,te ta cesta koja je vodila do Stolca..duga i divlja,u kojoj sam svaki put uzivao..I Nevesinje mi je jako poznato..ali nemogu da se sjetim..
Sto se tice malo ruznijih sjecanja..ima i toga,ali zbilja je zanemarivo i za to su krivi neki drugi ljudi..zbog kojih sad i je kako je..dakle sjecam se dok sam se igrao,kako sam slusao bombe koje padaju na Dubrovnik..pa jednom prilikom bas negdje u Hodovu kad je pored nas prosao Helikopter neprijateljske vojske..pa smo se bojali oce li zapucati,ocemo li prezivjeti..te na posljetku sjecam se kad smo morali bjezati iz Ljubljenice..isli smo u velikoj koloni nocu..sjecam se da je netko rekao da se tenkovi nalaze kod skole i da svaki tren mogu zapucati..srce mi se tad paralo...ja nisam htjeo da idem odande,ja sam tamo bio djecacki sretan i nije mi bilo jasno zasto je to tako...zasto ja vise nemogu da idem u tu skolu,tko su ti ljudi koji mi to nedozvoljavaju...

Dakle iz ovih mojih sjecanaj sam htjeo da vam dam do znanja da se sjecam tog perioda i tog zavicaja..pa me zanima ako mi netko moze malo spojiti to u cjelinu..dakle di se nalazila ta skola do 4 razreda..jel to isto bila Ljubljenica ili?Sta sve spada u Zupu Stjepan Kriz,jel to odvojeno mjesto ili?Sve to cega se ja sjecam pripisujem Ljubljenici..i tu skolu,i taj izvor i taj Stjepan Kriz..ja se jednostavno sjecam da je sve to bila Ljubljenica,ali ocito nije tako.Zanima me i Nevesinje,Hodovo i sva ta okolna sela za koja znam..za koja sam cuo i bio u njima..pa me zanima sta sad pripada RS,a sta ne..
Moji rodjaci iz Ljubljenice sad zive u Stocu,i zadnji put kad sam se ja cuo sa njima i vidio(bili su u nekom selu sa koje se mogla malo vidjeti Ljubljenica,nisam siguran da li je to bilo neko prognanicko naselje..) rekli su mi da se nemoze ici u Ljubljenicu..da pustaju samo do groblja..Znam da je to sad Republika Srpska..ali ima li netko odavde da ide tamo??Ima li tamo uopce ljudi,moze li se uopce doci tamo,jer imam zelju da opet posjetim to mjesto..skolu..izvor..,crkvu..svega cega se sjecam..Da li su ta naselja sad propala mozda,obrasla u korov ili netko tamo zivi..da li bi bilo opasno da se ide uopce tamo,kakvi su ljudi..ima li itko od vas ikakvih slika,te ako itko od vas ide uopce tamo,moze li naciniti neke slike..??Ma sve,apsolutno sve me zanima sa tog podrucja..

Ja se ispricavam na ovom velikom postu,,imam osjecaj da bi mogao jos toliko da napisem..ali dosta je i ovo ;-)Nadam se da ce netko procitati i pokusat mi odgovoriti...

Veliki pozdrav iz Slavonije

Jaoooo pa nije mi prošlo što sam ti napisala. Već pola sata pišem,sad ću ukratko: Dobrović se zove izvor i kod njega je kavana i stadion. Škola je bila na Donjem Brštaniku a crkva na S Krstu. Sela u župi su: S Krst. D Brštanik, G Brštanik,LJubljenica, Dabrica i (Borićevina ako nije pripadala Kamenoj).
Sve je to sad S republika do Hodova. Iznad Hodova je granica.
Već odavno idemo svaku godinu za Ivandan dole. Normalno se može ići nema nikakvih prijetnji ni straha od Srba.Kuće se pomalo obnavljaju i njive obrađuju.
Jeli imaš ikoga od familije oko Stoca zašto ne odeš. Ja napunim baterije kad odem o tome razmišljam cijelu godinu. Kad se sjetim sunca, i cvrčaka odma bih išla.
Imam nekih slika od ovoga ljeta pa ću stavitida vidiš ali prije moram odabrati da ne šaljem neke face. Imam jednu koda je za tebe namjenjena slikala sam sa LJubljenice dole Dubrave(mislim da je nisam obrisala) Pozdrav

Daa Dobrovic,sad se sjecam..sad mi je sve jasno,samo se Dabrovice ne sjecam no nema ni veze..

Znaci ide se za Ivandan..a ja sam cuo da se samo moze do groblja i dalje ne pustaju(mada sam to jako davno cuo)..Znaci ja mogu tamo ici kad god ocu?Da li mogu recimo ici bas na mjesto di sam zivio,iako je razrusena kuca..??Tkodjer sam cuo da je navodno bilo minirano pa neznam..

Imam familije iz Ljubljenice koji su bas u Stocu..a znas i sama kako je,ovaj uzurban zivot ti nekad i ne da vremena za neke stvari..no ja i mama planiramo ici tamo,zato su mi te informacije dobro dosle..

Uhh da..to sunce..miris..ta priroda divna,uspomene...eh kako zelim otici tamo i opet to vidjeti..dozivjeti..

Ma salji sve slike,nesmetaju mi face,samo stavi da imam sto vise..uff nemas pojma koliko ces razveseliti i mene i moju staru..

Ajde hvala ti puno i lijep pozdrav..

Dreamer: dobro došli! Za Ljubljenicu nemam pojma. Tu ti je bila prva crta. Tko zna koliko su mina očistili nakon rata. Ako ideš gore raspitaj malo. Ljudi će sigurno znati.

Hvala

Da planiram kad dodje ljeto ici dolje..

Dreamer: ako nisi prije vidio, župa se nalazi na Facebook.

@ Stecak

Aj molim te prenesi ovdje one tekstove o vašim selima iz FB grupe Stjepan Krst. Super čitanje.

Pozdrav toj napaćenoj župi i njenim župljanima. Da je bilo malo pameti sad bi bili zajedno pod jednom zastavom

Dabrica

Naziv Dabrica na turskom znači kotlina, uvala. Vjerojatno je mjesto tako i dobilo ima. Mjesto Dabrica je nastanjena vrlo rano. Ima dokaza da je prije dolaska Turaka imala preko 80 domaćinstva. U ta vremena, bila i prometno dosta dobro povezana - kroz Dabricu su prolazili karavanski putovi. Vremenom je ta prometna povezanost nestala (udaljenost od putova nekad je dobro došla). Tek pred 2. svjetski rat probijen je put (cesta) do Dabrice.

Sa sjevera i sjeveroistoka Dabrica graniči s planinom Sniježnicom, s juga i jugoistoka planine Hrgud, a sa zapada Ljubljenicom i Brštanikom, te sa sjeverozapadom Stjepan Krstom.

U Dabrici su živjela i žive sva tri naroda - Hrvati, Srbi i muslimani, i to u nekoliko zaselaka (Bračići, Koritnik, Maričin gaj, Milanovice (Miljanovica), Dabrica i Brijeg). U pojedinim zaseocima živjeli su: Bračići, Medani, Gordići i Mihići. U Koritniku: Mihići, Maričin gaju: Herbezi, Radišići, Jelačići, Bajgorići, Mravići te Papci i Previšići. U zaseoku Dabrici živjeli su: Bajgorići, Medari, Zukanovići, Begovići, Klarići, Mace, Omanovići, Pehilji, Smajilhodžići, te Ivelje i Vukovići. U Miljanovici: Pažini, Papci, Žugori, Medari i Skeje. U Brijegu su živjeli i žive: Pažini-Marijanovići, Maslaći, Perići, Raguži, te Žugor, Žale, Medari, Šetke, Sakoči i Kaplan (1 kuća).

Velika stradanja u toku 2. svjetskog rata, te migracije u toku i poslije rata, dovela su do toga da je oko 50% hrvatskog življa smanjeno, nestalo, iseljeno itd.

Gospodarske prilike bile su ograničene, tako da se živjelo dosta teško. Stočarstvo je dugo vremena bilo glavni izvor prihoda (glavna djelatnost) tek u posljednje vrijeme poljoprivredna djelatnost je nešto značajnija. Značajno je i voćarstvo u Dabrici (kruške, jabuke, šljive i dr.), iako nije bilo nekih suvremenijih voćnjaka. Površine pod šumom, na ovom području, dosta su velike i značajne.

Na području Dabrice, kao i Brštanika postoje značajna nalazišta boksita. Prva ispitivanja i neznatna eksploatacija otpočela su pred 2. svjetski rat (prvi pregon boksitne rudače vršen je konjima do Crnugovca). U toku rata od 1941. do 1943. - eksploataciju su vršili Nijemci. U 1941. proizvedeno je 232 tone, a 1943. 2.092. Poslje rata 1949-1951. vršena su neznatna istraživanja, te nešto veća eksploatacija (prevozilo se velikim kamionima faunima od Dabrice do željezničke stanice u Čapljini gdje je utovaran u vagone i izvolen u druge zemlje). Nakon izvjesna prekida, tek 1972. otpočelo značajnije istraživanje i eskploatacija boksita. Osnovana je Radna jedinica boksitnih rudara u Dabrici, a nakon izgradnje Glinice odnosno Radne organizacije Aluminj u Mostaru, osnovana je i Osnovna organizacija udruženog rada, tako da se broj uposlenih stalno povećavao, da bi dostigao broj od 140 radnika - pretežno iz Dabrica i okolnih sela (najnužnija stručna radna snaga i inžinjerski kadar dolazio je sa strane bar jedno vrijeme). Istraživanje i eksploatacija boksitne rudače, u posljednje vrijeme, postalo je glavni izvor prihoda tamošjeg stanovništva. "Rudnica d.d. Dubrovnik osnovao je u 1939. g. u Beogradu sa čehoslovačkim kapitolom. Ova firma je zakupila boksitne terene Dabrice kod Stoca. Pošto su ovi tereni bili nepristupačni, radilo se pretežno na izgradnji ceste. Tako je ukupno proizvedeno vrlo malo boksita, svega 2324 tone, sa oko 100 zaposlenih radnika, koji su uglavnom radili na izgradnji ceste (1942) i nešto na proizvodnji (1943)".

Rudnici su asfaltirali put Zadruženi dom - Crnugovac - Dabrica (1985). Te je godine dovedeno i električno svjetlo u svaku kuću. Izgradnjom (asfaltiranjem) puta, uvođenjem autobusne linije Dabrica - Stolac i obratno, dovelo je do velikog napretka i omogućilo dosta pristojan život i dabričkog seljaka. Nije više bila potreba za daljom migracijom.

Školovanje nije više bila prednost pojedinaca. Osmogodišnjim školovanjem obuhvaćena su sva djeca (prijevozom učenika u Stolac i Hodovo). Srednju školu završava znatan broj djece, a jedan broj više i visoke (Srećko Marjanović ing. rudarstva; Zdravko Papac, građevinski ing,. a ima i svećenika rođeni u Dabrici).

Od kulturnih spomenika najznačajnije je stari grad Koštun (od kraja 9. i početka 10. stoljeća), smješten na desnoj strani rijeke Radimlje.

U Dabrici postoje tri katolička groblja: na starom gradu Koštunu, gdje su najkasnije pokopani Maslaći i Marijanovići, zatim Borište, glavno groblje sa kapelom, između zaselaka Miljanovac i Brijeg, te treće kod Marčina gaja kod Papčevih kuća, zvano Do.

Osnovana je škola u Dabrici izgrađena 1934., a poslije rata obnovljena.

U Dabrici je postojala žandarmerijska stanica (postaja) za vrijeme Austrije i stare Jugoslavije, do negdje pred 2. svjetski rat, kad je preseljena pod Crnugovac, u Gadžića kuću. Čak je i za vrijeme Turske bila neka postaja (panduri).

Dabrica ima više živih voda, o čemu je već pisano, a to se vidi iz priložne karte (zemljovida).

Izvor: Od Hrguda do Huma